понедељак, 10. август 2026.

                         NOVINAR(STVO) U EGZILU

Evropska federacija novinara: Temeljno istražiti pretnje smrću upućene Veranu Matiću

Autor:

author

N1 Beograd

|

10. avg. 2026. 16:25

|

VESTI

|

0

komentara

 

Dodajte N1 u omiljeni Google izvor

Više

Evropska federacija novinara (EFJ) pružila je podršku Veranu Matiću i osudila najnovije pretnje smrću upućene novinaru i predsedniku Asocijacije nezavisnih elektronskih medija (ANEM). Kako dodaju, pozivaju nadležne u Srbiji da sprovedu temeljnu istragu povodom ovog slučaja.

Pročitaj više:

https://n1info.rs/vesti/evropska-federacija-novinara-temeljno-istraziti-pretnje-smrcu-upucene-veranu-maticu/

 

***

 

NOVINAR(STVO) U EGZILU

Šestoro novinara napustilo Srbiju zbog ugrožene bezbednosti: "To nije samo lična tragedija, već pokazatelj stanja demokratije"

Autor:

author

Neda Vulović Obradović

08. avg. 2026. 08:02

VESTI

40

komentara

napadnut novinar N! Miodrag Sovilj

Ustupljen materijal

Šest novinarki i novinara je u protekle dve godine napustilo Srbiju zbog ugrožene bezbednosti i danas žive u egzilu. Poslednji u nizu je vojni analitičar Aleksandar Radić, protiv kojeg je u međuvremenu podneta krivična prijava i raspisana poternica.

 

 

Pisac, kolumnista i TV voditelj Marko Vidojković već duže od tri godine živi u egzilu. On je bio prvi koji je napustio Srbiju. U inostranstvo je otišao početkom 2023. godine u vreme kada je sa Nenadom Kulačinom vodio potkast “Dobar, loš, zao”.

 

Poslednji koji je morao da ode je vojni analitičar Aleksandar Radić. Za kolege novinare i novinarska udruženja on je u egzilu, a za Više javno tužilaštvo u Beogradu – u bekstvu. Protiv Radića je u odsustvu podneta krivična prijava zbog pripremanja dela protiv ustavnog uređenja i bezbednosti Republike Srbije, kao i zbog odavanja tajnih podataka.

 

Vojni analitičar, koji je prvi za N1 rekao da je 15. marta 2025. godine protiv okupljenih na protestu u Beogradu korišćen zvučni top, napuštanje Srbije je obrazložio zabrinutošću za bezbednost svoje porodice. Pošto su mu je stan pretresan, a on pozvan u Vojnu policiju da prisustvuje veštačenju oduzetih računara, prorežimski mediji su objavili snimke praćenja njega i njegove maloletne ćerke.

 

"Na meti se našla moja kćerka koja za nekoliko dana puni 16 godina. U utorak, 23. juna, TV Informer je prikazao nju na snimcima praćenja, a tokom tog dana pustili su sveže snimke kako čekam u parku da ona završi neke obaveze. Šta učiniti kada je neprijatelja puno i ugroze vam dete? Otišli smo u inostranstvo", naveo je Radić u pisanoj izjavi agenciji Beta, obrazlažući svoju odluku.

 

Dodao je da je vlast možda i želela da on napusti zemlju.

 

"Jer ako me stave u pritvor zbog informacije, to bi stvorilo lošu sliku o maltretiranju novinara. Šta da učine nakon što su stvorili atmosferu linča osim da me zatvore? Neki iz bezbednosnih struktura misle da je planirano da me presretne na ulici jedan ili više batinaša i da TV Informer kaže da su to 'pravdoljubljivi' građani", naveo je on.

 

U egzilu istraživački i lokalni novinari

napad na novinarki n1

N1 Beograd

Osim ova dva medijski veoma praćena slučaja, imena ostalih novinarki i novinara koji su morali da odu iz svoje zemlje, zabrinuti za sopstvenu bezbednost, javnosti nisu poznata.

 

Veran Matić, predsednik Upravnog odbora ANEM i član Stalne radne grupe za bezbednost novinara, kaže da neki od njih i ne žele da im se objave imena. Pojedini jer nastoje da normalno žive i rade, a drugi zbog specifičnih pravnih situacija u kojima se nalaze.

 

Prema rečima Matića, među tih šestoro su jedan istraživački novinar, jedna novinarka koja je bila izložena stalnim pretnjama i uvredama, jedan lokalni novinar koji je dobio pretnje smrću od lokalnog nasilnika kojem je suđeno i za ubistvo. U egzilu je i jedan novinar i profesor, koji je bio izložen višegodišnjim pretnjama i napadima na njega i porodicu.

 

„U jednom slučaju pretnje je upućivala osoba koja je već osuđivana za teška krivična dela, a koja se istovremeno pojavljuje kao nasilnik na skupovima vladajuće stranke. Žrtva je bio medijski radnik iz manjeg mesta, koji je prethodno fizički napadnut tokom lokalnih izbora, kada mu je razbijena kamera”, otkriva Matić.

 

Napominje da u ovu "šestorku" nije uračunao Mentalno razgibavanje - Marka Stepanovića i Srđana Jankovića, koji emisiju rade iz Slovenije.

 

Egzil nije kraj problema

„Egzil nije kraj problema. Tada počinje nova borba – kako obezbediti pravni status, posao, smeštaj, školovanje dece i elementarnu egzistenciju. Ipak, za mnoge je i takva neizvesnost prihvatljivija od života u atmosferi u kojoj svakodnevno trpe targetiranje, pretnje i kampanje koje ugrožavaju bezbednost njih samih i njihovih porodica”, ukazao je Veran Matić.

 

Matić navodi da brojni razgovori sa novinarima pokazuju da ima i onih koji bi želeli da odu, ali da to ne mogu da učine zbog porodičnih okolnosti, dece, brige o roditeljima ili drugih životnih obaveza.

 

„Pomenuo sam šest slučajeva u kojima sam neposredno učestvovao pružajući pomoć u procesu relokacije. Gotovo svi imaju zajedničke karakteristike: godinama su bili izloženi pretnjama smrću, ozbiljnim oblicima ugrožavanja bezbednosti i organizovanim kampanjama targetiranja, dok su počinioci ostajali nekažnjeni. Čak i kada bi došlo do identifikovanja ili privođenja osumnjičenih, dešavalo se da pobegnu, a da o tome ugroženi novinar ili novinarka uopšte ne budu obavešteni. Time je njihov osećaj nesigurnosti dodatno produbljen”, objasnio je Matić koji su bili motivi novinara da pobegnu iz Srbije.

 

On ističe da posebno zbrinjava što deca, supružnici i roditelji postaju sredstvo dodatnog zastrašivanja, iako nemaju nikakve veze są profesionalnim radom novinara koji su meta.

 

"Slučaj Radić prevazilazi sudbinu jednog čoveka"

Radić napušta zgradu u pratnji policije posle pretresa stana

N1

Veran Matić navodi da pritisci na novinare nisu samo otvorene pretnje, već da je reč i o hibridnim oblicima progona - kombinaciji medijskih kampanja, institucionalnih pritisaka, ekonomskog iscrpljivanja, nadzora i pravne nesigurnosti. Tu kao primer navodi Aleksandra Radića.

 

“U slučaju vojnog analitičara i novinara Aleksandra Radića jasno se vidi kako taj mehanizam funkcioniše. Iskonstruisane optužbe, realna mogućnost dugotrajnog pritvora, medijski i bezbednosni nadzor nad članovima porodice, uključujući maloletno dete, nezakonito prikupljanje podataka, konstruisanje ‘dokaza’ i očekivanje dugotrajnog sudskog procesa predstavljaju dovoljno ozbiljne razloge da čovek zaključi da mu je jedini način da zaštiti sebe i porodicu – odlazak iz zemlje”, kazao je Matić.

 

On ističe da Aleksandar Radić nije samo vojni analitičar, već i novinar i dugogodišnji saradnik jednog od najuglednijih nedeljnika u Srbiji.

 

Ukazujući na saopštenje Višeg javnog tužilaštva u Beogradu o Radiću, Matić podseća da su u njemu navedeni delovi privatne komunikacije vojnog analitičara sa više novinara, pri čemu su objavljeni njihovi inicijali i drugi podaci koji omogućavaju identifikaciju.

 

„Takav pristup može proizvesti ozbiljan efekat zastrašivanja, ne samo za te novinare već i za mnogo širi krug ljudi koji svakodnevno komuniciraju sa izvorima i sagovornicima od javnog značaja”, kazao je sagovornik N1.

 

Kako to u praksi izgleda iskusila je novinarka N1. Ubrzo po objavljivanju saopštenja VJT u kojem se hronološki opisuje komunikacija između Radića i novinarke N1 S.K. uveče 15. marta, Informer je objavio tekst są naslovom „Ovo je novinarka N1 u prepiskama sa Radićem? Isplivali frapantni navodi” navodeći ime i prezime dopisnice N1 iz Novog Sada. Tom prilikom ne samo da je targetirana jedna novinarka, već je targetirana pogrešna, koja ima iste inicijale kao osoba iz saopštenja VJT.

 

„Jedna od osnovnih pretpostavki slobodnog novinarstva jeste pravo na slobodnu i poverljivu komunikaciju. Ukoliko novinari steknu utisak da njihova profesionalna komunikacija može postati predmet javne stigmatizacije, to neminovno proizvodi autocenzuru i narušava poverenje između novinara i njihovih izvora. Ovaj slučaj zato prevazilazi sudbinu jednog čoveka. On može imati dugoročne posledice po slobodu novinarskog rada u Srbiji”, upozorio je Veran Matić.

 

Studenti u egzilu, oni koji su ostali - maltretirani

mila pajic

Studentkinja Mila Pajić u Egzilu | N1

Matić upozorava da odlazak šestoro novinarki i novinara iz Srbije nije izolovan događaj, već deo mnogo šire slike. On podseća da se duže od godinu dana u egzilu nalazi šestoro studenata i aktivista, koji su bili izloženi krivičnom progonu i političkim pritiscima. Njihove kolege koje nisu napustile zemlju mesecima su bile izložene maltretiranju, a neki su proveli i po nekoliko meseci u pritvoru, podsetio je Matić.

 

Dodaje da su posebno na meti advokati, koji su takođe „hapšeni, kriminalizovani, satanizovani”. Poslednji takav primer je advokat iz Valjeva Nikola Mirković, koji zastupa žrtve policijske brutalnosti pretučene na protestu 14. avgusta prošle godine u tom gradu. Godinu dana posle tih događaja, tužilaštvo ga tereti za napad na službeno lice na protestu.

 

„Veliki broj građana Srbije napustio je zemlju u poslednje dve godine zbog političkih, profesionalnih i egzistencijalnih pritisaka. Mnogi su trpeli ucene na radnim mestima, pritiske da podrže vladajuću stranku ili strah da će, ukoliko to ne učine, izgubiti posao, profesionalni integritet ili ličnu bezbednost... Kada je reč o novinarima, taj problem je vidljiviji zato što postoje organizacije koje prate napade na medije i pružaju podršku ugroženim kolegama. Ali, slični mehanizmi pritiska postoje i u mnogim drugim profesijama", istakao je Matić.

 

On poručuje da odlazak novinara iz Srbije nije samo lična tragedija pojedinaca i njihovih porodica, već ozbiljan pokazatelj stanja demokratije, vladavine prava i slobode medija u zemlji.

 

"Društvo iz kojeg profesionalni novinari odlaze zato što ne mogu da budu bezbedni ili slobodni da rade svoj posao gubi mnogo više od nekoliko iskusnih ljudi – gubi sposobnost da kritički sagledava sopstvenu stvarnost", zaključio je sagovornik portala N1.


 ***

 Komentar

***


Kad je narod u SR, apsolutno sociološki nepismen to izgleda ovako, potpuno ignorišu, ovo što se (odavno) događa Matiću i ostalim pravim novinarima, kao što su pre ignorisali ono što se događa drugim strukama: profesorima, studentima, advokatima, rediteljima... Nisi u stanju da seberu "2+2". Kada naš čovek treba na operaciju (ili član njegove porodice)  - traži hirurga (ama najboljeg) - neće da ga operiše kasapin/veterinar tj. nadrilekar. Ali budući sociološki nepismen nije u stanju da zaključi sledeću jednostavnu istinu: da bi postojao taj i takav hirurg (koji će mu sačuvati život) treba i u svim ostalim strukama u SR da postoje "hirurzi" (pa i novinarstvu) a ne da nam u svim strukama kolo vode "nadrilekari"! Nažalost nije sve do despotske vlasti, između takve vlasti i naroda postoji veza - uvezani su - u Gordijev čvor – empatija i sociološka inteligencija - im je blizu NULE! Pravo čudo je da još uvek postojimo. Anticipirao A.P.Čehov u "Paviljonu br:6"!

 

Zoran Stokić

10.08.2026.

 

VJT o smrti Cvijana: I za samoubistvo se koristi termin "nasilna smrt"

Autor:

author

N1 Beograd

|

10. avg. 2026. 13:34

|

VESTI

|

4

komentara

 

Dodajte N1 u omiljeni Google izvor

Više

Više javno tužilaštvo u Beogradu reagovalo je na izjavu grupe advokata "Ustavobranitelji" koja je prethodno saopštenje VJT o smrti Vladimira Cvijana ocenila kao "opstrukciju istine". VJT navodi da su u pitanju "maliciozna tumačenja saopštenja Višeg javnog tužilaštva".

Pročitaj više:

https://n1info.rs/vesti/vise-javno-tuzilastvo-u-beogradu-vladimir-cvijan-samoubistvo-smrt/


 

***

Komentar

***

 


Prva asocijacija, na činjenicu, da je  neko sahranjen u "neobeleženom grobu" (kao na primer, Cvijan) mi je da bi se sprečila forenzika! Istina se skoro uvek ipad, kad tad, sazna.

Kako je umro Amadeus Mocart? Drake Jr, ME (1993). „Mocartov hronični subdural-ni hematom“. Neurologi. 43 (11): 2400–2403. Poznato je da je Mocart 1791., patio od vrtoglavice i glavobolje. Drake je dokazao da su bile posledica traumatske povrede mozga zadobijene udarcem. Mocart je umro od hematoma i kasnije infekcije. Drejk ne kaže kako je Mocart dobio udarac u glavu. Udario ga motkom Franc Hofdemel. Dan nakon Mocartove smrti, bečki službenik Vrhovnog suda i mason Franc Hofdemel je britvom osakatio (pokušao da ubije) svoju trudnu suprugu Mariju Magdalenu (misleći da nosi Mocartovo dete) i izvršio samoubistvo. Mocart je naučio Mariju da svira klavir; posvetio joj je i svoj poslednji klavirski koncert). Franc je pokušao (i) da ga otruje (u malim dozama). Bili su prijatelji, Mocart je od njega pozajmljivao novac (uveo ga je u masonsu ložu); Franc mu je poklanjao cele 1791., mnogo flaša vina. Mesec dana o tome su spekulisale bečke novine krajem 1791. Biografi 19. veka su prećutali ovu epizodu. Masoni su hteli da zataškaju ovaj skandal - između članova masonske lože - misleći da je Mocart umro od trovanja; sahrana Franca je pomerena za celih 7 dana; i ako je umro kod kuće nad Mocartom nije izvršena autopsija (što je u Beču tada već bio standard), dežurn lekar je napisao umro od "teške miliarne  groznice". Mocart je umro uveče 5.12. 1791. u svom stanu; sahranu je organizovao njegov prijatelj i pokrovitelj, član masonske lože, baron Gottfried van Swieten - naručio je trećerazrednu sahranu na groblju Svetog Marka u Beču - u neobeleženom grobu predviđenom za šestoro (da se spreči buduća forenzika) 7.12.1791. Sticajem okolnosti kada je grob prekopan posle 10 godina, grobar je sačuvao Mocartovu glavu,..., ona je dospela i do neurologa Drejka.

 

*

 

Supruga, Konstanca nije prisustvovala sahrani svog muža (pa nije kasnije mogla naći taj neobeleženi grob). Na sahrani su bili samo: van Swieten, Salijeri, Susmajer (Mocartov đak, Konsatncin ljubavnik), sluga Josef, vođa benda Roser, violončelista Orsler i još dve žene. Posle deset godina (ti trećerazredni) grobovi su otkopavani; tu su sahranjivani novi pokojnici; grobar je tada sačuvao Mocartovu glavu (otuda analiza neurologa Drakea 1993.). U knjigama groblja nije navođeno gde su sahranjeni prethodni pokojnici (to je važilo za tu najeftiniju sahranu; kao i za sahrane beskućnika). Kasnije je bilo nemoguće utvrditi gde je Mocart sahranjen. Mnogo godina kasnije, objašnjavajući svoje odsustvo sa sahrane, Konstans je istakla da je zima bila "izuzetno oštra". Međutim, to nije tačno: prema bečkom Centralnom zavodu za meteorologiju i geodinamiku, vreme je 6. i 7. decembra 1791. bilo blago, bez vetra i bez padavina. Kostanca je pokušala bezuspešno da nađe grob muža posle 17 godina – nije imala vremena pre toga, bavila se sa masonima popularizacijom Amadeusove muzike – tj. unovčila je njegovu slučajnu smer; a masoni su od njega napravili mit i tabu; a nacionalne države (u doba romantizma) su tako poravnale račune (ne može da sve grane umetnosti pripadnu samo Italiji). ITALIJAN Salijeri "netalentovan kompozitor" (inače tadašnja muzička ikona, od koga je Mocart pozajmljivao muzičke topose) je ubica, zavideo je "geniju" NEMCU Mocartu. Za života Mocarta su najviše pomagala tri čoveka: baron Swieten, Josif II i Salijeri, koristi li su svaku priliku da mu stvore mogućnost da zaradi neki novac i napreduje u struci.

 

Zoran Stokić

10.08.2026.

недеља, 9. август 2026.

 Petoro ljudi koji su spasili najviše života u istoriji

Autor:

author

BBC

|

07. avg. 2026. 12:08

|

SCITECH

|

8

komentara

 

Carlos Flores Facusse

ORLANDO SIERRA / AFP

Nauka je značajno produžila životni vek i poboljšala kvalitet života širom sveta, lečenjem bolesti, omogućavanjem novih medicinskih procedura i unapređenjem ishrane.

 

Oglas

 

Ovo je pet naučnika kojima se pripisuje da su spasili najviše života u istoriji, piše Science Focus.

 

1. Moris Hilman

Američki virusolog Moris Hilman razvio je tokom karijere 40 vakcina, uključujući vakcine protiv zaušaka, ovčijih boginja, meningitisa i malih boginja. Smatra se da su njegove vakcine spasile više od 130 miliona života.

 

Otkrio je i da virusi gripa mutiraju, menjajući proteine koje telo koristi da ih prepozna i pokrene imunski odgovor. To je dovelo do razvoja godišnjih vakcina protiv gripa.

 

Godine 1957. predvideo je potencijalnu pandemiju gripa i brzo razvio novu vakcinu, čime je ograničena ozbiljnost epidemije.

 

2. Aleksandar Fleming

Možda najveće slučajno otkriće svih vremena dogodilo se 1928. godine, kada se škotski mikrobiolog ser Aleksandar Fleming vratio sa odmora i primetio da je jedna od njegovih Petrijevih šolja sa bakterijama bila kontaminirana buđi.

 

Primetiо je da oko buđi postoji područje bez bakterija i shvatio da ona mora oslobađati supstancu koja sprečava rast bakterija.

 

Alexander Fleming

DSK / PA / AFP

Otkrio je da ta supstanca, koju je nazvao penicilin, može da uništi različite štetne bakterije. Međutim, imao je poteškoća da je izdvoji i pročisti za medicinsku upotrebu.

 

Više od decenije kasnije, australijski farmakolog prof. Hauard Flori, zajedno sa kolegama, konačno je uspeo da pročisti penicilin, a ovaj antibiotik je od tada spasao više od 200 miliona života.

 

3. Ser Frederik Banting

Dijabetes je grupa bolesti koje narušavaju sposobnost organizma da reguliše preuzimanje šećera iz krvi. Istorijski gledano, bilo je malo mogućnosti za lečenje, a dijabetes tipa 1 često je bio smrtonosan u detinjstvu.

 

Ser Frederik Banting

World Hirsory Archive / World history archive / Profimedia

Zatim je 1921. godine kanadski farmakolog ser Frederik Banting otkrio insulin – hormon koji reguliše preuzimanje šećera u krvi – i pokazao da može da se koristi za lečenje dijabetesa kod životinja.

 

Njegov kolega Džejms Kolip razvio je postupak za prečišćavanje insulina za primenu kod ljudi. Smatra se da su njihova otkrića zajedno spasila više od 200 miliona života.

 

Tim je prodao patent za jedan dolar kako bi svi kojima je ovaj lek potreban mogli da imaju pristup ovom tretmanu koji spasava život.

 

4. Prof. Norman Ernest Borlog

Američki agronom prof. Norman Ernest Borlog razvio je tokom 1950-ih i 1960-ih sorte pšenice visokog prinosa otporne na bolesti, koje je obezbedio poljoprivrednicima u Meksiku, Pakistanu i Indiji.

 

Norman E. Borlaug Margaret Nobel Peace Prize

STR / SCANPIX NORWAY / AFP

U to vreme većina poljoprivrednika uzgajala je čiste sorte biljaka koje su davale visoke prinose, ali su imale samo nekoliko gena otpornosti na bolesti, zbog čega su bile veoma podložne epidemijama.

 

Borlog je usavršio tehniku ukrštanja srodnih čistih sorti. Tako su dobijene „multilinearne sorte“ koje su kombinovale gene otpornosti na bolesti svojih roditeljskih sorti.

 

Njegov rad je dramatično povećao prinose useva i procenjuje se da je, zahvaljujući poboljšanju ishrane, spasao 245 miliona života.

 

5. Prof. Karl Landštajner

Pre Prvog svetskog rata povrede i bolesti koje su izazivale veliki gubitak krvi često su bile smrtonosne. Lekari su pokušavali da obavljaju transfuzije krvi, ali su mnogi pacijenti doživljavali smrtonosne reakcije na krv davalaca.

 

Karl Landsteiner

Roger-Viollet via AFP / Roger Viollet / Profimedia

Godine 1901. austrijsko-američki biolog prof. Karl Landštajner otkrio je razlog.

 

Utvrдио je da krv različitih ljudi ima različite karakteristike – danas poznate kao krvne grupe – zbog čega njihova krv može biti nekompatibilna. Njegovo otkriće otvorilo je put uspešnim transfuzijama krvi.

 

Međutim, tek 1914. godine, kada je belgijski lekar Albert Hustin otkrio tehniku za sprečavanje zgrušavanja krvi tokom čuvanja i transporta, ovaj važan medicinski postupak postao je praktično primenljiv.

 

 

***

Komentar

***

 

 

@Rinus Mikels ("znas kako, nema zasluznijih za napredak medicine od brojnih nacistickih lekara koji su eksperimentisali na zivim ljudima po logorima. medjutim, necemo zato da hvalimo naciste koji su istovremeno izazvali smrt desetine miliona. isto tako je i sa kolonijalnim carstvima".)

*

Neistina 100% @Rinus nacisti su izgubili rat baš zato što nisu bili u stanju da rešavaju probleme. Razvoj znanja, nova važna otkrića, nastaju samo tamo gde ima sloboda. Tamo gde je idologija totalitarna, ona guši slobode, ljudi žive u strahu, u strahu ljudima su blokirane čeone regije mozga - koje su najvažnije za stvaranje. U SSSR Lisenko (miljenik partije - upropastio genetiku u zemlji) , slično i u Kini a u SAD (gde sistem poštuje građane, nemeša im se u poslove i živote) - Norman Borlaug.  Borlog nije samo nahranio svet u Meksiku, Indiji, Pakistanu (što se kaže u ovom tekstu) nego - nema gde nije - pa i  u SSSR, ali i Kini, napravio im je nove sorte pirinča i utrostručio im žetve. Sve je to mnogo starije od vremena kolonija. Engleska je kruna dozvolila (i u tome učestovala) razvoj "liberalnog društva" još od vremena Roberta Grosetesta (1168–1253) pradede-nauke, kancelara Oksfordskog univerziteta (1215/21) koji je unapredio sholastičku analitiku, fiziku, etiku, uveo indukciju i verifikaciju kao metod dolaženja do istine. Savremenici Roberta Grosetestea su, na primer, Džingis-kan (1158–1227), Sveti Sava (1175-1236), Aleksandar Nevski (1220–1263). Takođe najveća kolonijalna sila je Rusija, ona svoje kolonije nije vratila; izvorna Rusija (bez kolonija) je (pogledaj na karti Istorije) tzv. Kijevska Rusija mala država. Imati tolike resurse vekovima i šta si izumeo bazno, skoro ništa, zašto? Tamo su carevi samodržci sve njihove naučnike, umetnike, uopšte intelektialce - smatrali NEPRIJATELJIMA.


Gde postoji autonomija struka - slobodne empirijiski utemeljene kritičke rasprave - gde imate tržište, imate naučnike poput: Borloug-a. I kao što je kazao premijer Indije Manmohan Singh: "Život Borlog-a i postignuća svedoče o dalekosežnom doprinosu koji visoki intelekt, upornost i naučna vizija jednog čoveka mogu doprineti ljudskom napretku." 

 

Zoran Stokić

9.08.2026.

петак, 7. август 2026.

 Jovanović o dimu i mirisu paljevine u Beogradu: Zabeleženo povećanje određenih PM10 čestica u delu grada, ali ne paničiti

Autor:

author

N1 Beograd

|

07. avg. 2026. 22:43

|

VESTI

|

0

komentara

 

Dodajte N1 u omiljeni Google izvor

Više

Miris paljevine u petak uveče osećao se i u gotovo svim delovima glavnog grada Srbije. Milenko Jovanović iz Nacionalne ekološke asocijacije kaže da je najverovatnije usled meteoroloških uslova, odnosno zbog vetra do Beograda došle posledice velikog požara u Deliblatskoj peščari u vidu mirisa i zamućenosti atmosfere.

Pročitaj više:

https://n1info.rs/vesti/jovanovic-o-dimu-i-mirisu-paljevine-u-beogradu-zabelezeno-povecanje-odredjenih-pm10-cestica-u-delu-grada-ali-ne-paniciti/

 

 

***

Komentar

***

 

Balkanski ratovi, I i II svetski rat pa 4 rata S.M. + rat sa NATO, pa ratovi (nepriznavanja da si ratove izgubio); (saberi) = 100 g ratova 

koji su sprečili da razviješ znanja dobiješ kardove i institucije koje su u stanju da se nose sa problemima života. 

Tvoje društvo je na nivou deteta od 3 god nesposobno da samostalno preživi. Kada ti je to dobronamerno u svojoj knjizi ("Epidemija tifusa i povratne groznice u Srbiji 1915.") kazao dr Hanter (koji te je tada spasao biološkog izumiranja; jer si i tada bio na nivou deteta od tri godine) da treba da se "društveno razviješ" nisi se na to obazirao – nisi to proglasio PRIMARNIM nacionalnim interesom – nego si nastavi da ratuješ i petljaš se gde ti nije mesto – već 1922., primeš carsku belogardejsku vojsku generala Vrangela koja je trebala da se vrati u SSSR i porazi crvernu armiju, tako si se odmah  zamerio komunističkoj Rusiji,...,evo sada si u posetu primio Zelenskog (Ukrajina), pa mesto da rešavaš svoje životne probleme, ti nastavljaš da se petljaš gde ti nije mesto. Od - grešaka - u spoljnoj politici, od zameranja super silama treba bežati kao "đavo od krsta"- na to nas je pre 100 g upozorila mudra Isidora Sekulić.

 

Zoran Stokić

7.08.2026.

среда, 5. август 2026.

 

Šta je rešenje za tri najveće pretnje po opstanak čovečanstva: Slavoj Žižek u autorskom tekstu za Danas o tome da „obuzdavanje“ nije dovoljno

 

Slavoj Žižek

Danas 4.08.2026. 21:02

Prati Danas.rs na Google-u

Šta je rešenje za tri najveće pretnje po opstanak čovečanstva: Slavoj Žižek u autorskom tekstu za Danas o tome da "obuzdavanje" nije dovoljno 1

Foto: EPA-EFE/HAYOUNG JEON

Postaje opšte poznato da postoje tri velike pretnje opstanku čovečanstva – ekološka kriza, nekontrolisani razvoj veštačke inteligencije i opasnost od vojnog samouništenja.

 

Prateći vesti o tim pretnjama, ubrzo sam primetio da se u medijskim izveštajima o njima stalno ponavlja ista reč – obuzdavanje (engl. containment).

 

Iako se ove pretnje prihvataju kao činjenice našeg vremena, glavna zabrinutost jeste da bi kada prerastu u stvarnu krizu, mogle postati neobuzdive.

 

Počnimo od ratova. I SAD i Rusija – ili, preciznije, Tramp i Putin – nerado koriste izraz „rat“.

 

Putin govori o „ograničenoj vojnoj operaciji“ u Ukrajini, koja navodno treba da spreči pravi veliki rat, odnosno napad NATO-a na Rusiju. Tramp je, sa svoje strane, jednom opisao američki napad na Iran kao „izlet“, čiji je cilj bio da spreči pravi veliki rat, odnosno iranski nuklearni napad na Izrael.

 

Paradoks je, naravno, u tome što ovo izbegavanje reči „rat“, čak i kada stradaju stotine hiljada ljudi, a infrastruktura čitave zemlje biva uništena, zapravo služi normalizaciji ratnog stanja u kojem živimo.

 

Reč je o jasnoj strategiji obuzdavanja – nastojanju da se vojni sukobi zadrže ispod praga na kojem bi prerasli u novi svetski rat.
Pročitaj više:

https://www.danas.rs/svet/zizek-pretnje-covecanstvo-obuzdavanje/

 

***

Komentar

***

 

 

To što kaže Žižek stoji ali krovno iznad toga je sledeće. Nismo shvatili najvažniju lekciju života: biologija nas drži "na povodcu" i dozvoljva nam da odlutamo samo do određene tačke od onoga što jesmo. Možemo da dizajniramo svoj život kako god želimo, ali da li ćemo napredovati ili involuirati zavisi od toga koliko dobro taj život odgovara ljudskim biološkim predispozicijama – čovek je mikronski delic, biološke evolucije primata (šire sisara) koji se razvija preko 50 miliona god. Ljudska psihologija (sa sve empatijom) "oblikovana" je u toj dugoj evoluciji milionima godina unazad u malim zajednicama. Otuda i naš "društveni kapital": osećaj sigurnosti koji proizilazi iz - predvidljivog okruženja. Nažalost - tempo ubrzanja – je postao autonoman. Ubrzanje tempa života svakog od nas postoji  jer obavljamo sve više akcija za manje vremena. Ubrzani tehnološki i društveni napredak proizvode - "smanjenje sadašnjosti" - na primer, to vas "tera" da stvarate što više komunikacionih jedinica i tsl. Živimo u režimu "velikih brojeva" koje ima svoj "prostorno-vremenski režim"; percepcija i organizacija prostora i vremena u društvenom životu "velikih brojeva" potpuno je promenjena u odnosu na naše živote kada smo bili deo "malih brojeva".  Sve se potpuno ubrzano menja, a mi nismo u stanju KAO VRSTA - biološki - to da savladamo. To je primarni problem - 200 godina prema 50 miliona - to UBRZANJE će nas BIOLOŠKI spljoštiti - uništiti, naše neuronske mreže već sada - tu i tamo - doživljavaju "kratke spojeve" taj trend će se ubrzano nastaviti...

 

Sada se čini - da ne postoji više nikakva mogućnost kontrole života za ljude, jer je - tempo ubrzanja - u poslednjih 200 godina postao autonoman. Ubrzanje, shvatiti kao, povećanje količine (komuniciranih podataka, proizvedene robe,...,pređene udaljenosti) po jedinici vremena; ono, to ubrzanje, dovodi do fenomena - oskudice vremena – koja se "ubrzano" povećava.

 

Zoran Stokić

5.08.2026.

уторак, 4. август 2026.

 Ratovi ili zašto smo siromašni?




Siromašni smo jer 1989., nismo izvršili tranziciju komunizma u kapitalizam. SISTEM proizvodi BEDU. Umesto tranzicije političko/ekonomskog sistema vi ste RATOVALI (ratovi su nešto NAJSKUPLJE). U SR je NEP 1945-2026. "Novu ekonomsku politiku" (NEP) u SSSR uveo je Lenjin (Buharin) 1921. Fon Mizes je već tada pokazao: "Racionalna ekonomska aktivnost nemoguća je u socijalističkoj zajednici" - sistem je nužno iracionalan - tu postoji  samo unutrašnje kretanje dobara, a ne predmeta razmene i stvarno tržište. U NEP-u kada zaradite jedan dinar – na vaš 1 dinar – vama uzmu 60 dinara raznih poreza i doprinosa; u NEP-u je najskuplje živeti od rada. Tu gde je rad najviše oporezovan - a kapital najnize oporezovan - vi proizvodite enormno siromaštvo. U SR nije promenjen SISTEM vladanja. SR bila i ostala 81 god birokratska (partiska) država, pojedinac je ništa - individualne slobode su remetilački faktor; u pravom kapitalizmu pojedinac (individualne slobode) su najvažnije jer taj pojedinac svojim - znanjem i radom - stvara NOVE VREDNOSTI. Bez novih vrednosti osuđeni ste na siromašto. Ali - znanja - nema bez političkih sloboda.  

 

Zoran Stokić

4.08.2026.

  

Ministar prosvete ima rešenje za Jovinu gimnaziju - vratiti je Crkvi

Autor:

FoNet

N1 Beograd

03. avg. 2026. 21:07

VESTI

 

Dodajte N1 u omiljeni Google izvor

Više

Ministar prosvete Dejan Vuk Stanković izjavio je da bi rešenje za gimnaziju "Jovan Jovanović Zmaj" u Novom Sadu možda bilo da se ona vrati Srpskoj pravoslavnoj crkvi, koja ju je osnovala.

Pročitaj više:

https://n1info.rs/vesti/dejan-vuk-stankovic-jovina-gimnazija-vracanje-crkvi/

 

 

***

Komentar

***

 

Nije je osnovala SPC. U Istoriji "Jovine gimnazije": "Osnovao ju je trgovac i građanin Novoga Sada, Sava Vuković Mostarac - pošto je poklonio iznos od 20.000 (1810) forinti za tu svrhu". A 30. 06. 1897., baron Miloš Bajić od Varadije dao za (izgradnju te gimnazije) 100 000 forinti – izostavljeno u "istoriji" "Jovine gimnazije" što je samo po sebi zabrinjavajuće! Naravno da nije bila crkvena gimnazija. 1703., na mestu današnje "Jovine gimnazije" bila je osnovna škola, zatim je na tom mestu bila 1731-1789 "Петроварадинска рожденствена-богородична школа латинско–словенска". "Jovina gimnazija" je izgrađena 1810. Godine 1811., otvoren je prvi i drugi razred, 1816/1817., treći, a zatim svake godine po jedan, tako da je 1819/1820., imala 6 razreda. Zbog rata 1848., gimnazija je bila zatvorena i te je godine izgorela. Gimnazija je ponovo otvorena 1852/1853, ali samo sa 4 niža razreda, i tako je ostala do 1865/1866. Te godine dobila je pravo javnosti, te je otvoren 5. i 6. razred, 1866/1867., 7. razred, a 1867/1868 8. razred. Nastavni plan je bio stalno usaglašavan sa nastavnim planom u državnim gimnazijama Austro Ugarske monarhije.

Zaboravljena prošlost. Školu je Kamenski, tako davno, iz ruku crkve dao u ruke državi. Engleska, Švedska, Holandija pozvale su čeha Jana Komenskog (1592—1670) da im reformiše školski sistem. On je osmislio sistem koji se koristi i danas: školska god, školska nedelja, radni dan, nastavni čas, raspust i odmor, razred, ocenjivanje na kraju god, disciplinu itsl. Osnovn nastave čini – "zlatno  pravilo"= princip očiglednosti, nastava počinje od posmatranja stvari, a ne od upoznavanja pomoću razuma, gde čula dobijaju veliku ulogu u saznavanju i učenju. Zatim: postupnost (od lakšeg ka težem, od prostog ka složenom, od bliskog ka daljem, od poznatog ka nepoznatom), sistematičnost, učenje mora biti usklađeno sa uzrastom đaka, interesantnost, zanimljivost i prijatnost rada (treba da vlada radost pri učenju, a ne prisila). Učenje mora biti "aktivno" s razumevanjem. Da bi ti rezultati bili trajni neophodno je ponavljanje i uvežbavanje gradiva; vežbe za duh, govor i ruke. Postavlja 2 savremena zahteva školi: neophodnost povezivanja teorijskih i praktičnih znanja i, drugi, povezivanje učenja u školi sa realnim životom. Ne učiti za školu, već za život.

 

Zoran Stokić

4.08.2026.