четвртак, 19. мај 2022.

 

Sveci zaštitnici Napulja: Sveti Januarije i Dijego Armando Maradona

 

LIFESTYLE Autor:Hina17. maj. 202209:06  Izvor: Shutterstock

 

Poput većine Napolitanaca, taksista Đanmarko na vetrobranskom staklu ima sliku sveca zaštitnika grada - svetog Januarija. „Bez njegove zaštite, naši životi bi gotovo bili nezamislivi”, kaže Đanmarko vozeći automobil uz napuljsko priobalje, odakle se pruža veličanstven pogled na brdoviti grad, njegove dvorce i tamnoplavi Napuljski zaliv.

Napolitanci poštuju svog sveca zaštitnika, koji je umro mučeničkom smrću 305. godine. Veruje se da je sveti Januarije uslišio molitve ljudi 1631. godine, zaustavio erupciju Vezuva i time spasio Napulj od uništenja. Pošto im je grad tik do Vezuva, "Napolitanci su oduvek smatrali da im je svetac koji može da ih zaštiti od vulkanskog gneva preko potreban za opstanak”, tvrdi istoričar Đani Ruso.

Vera i praznoverje blisko su povezane u južnotalijanskom gradu. Ruso na svom privesku za ključeve pokazuje kornićelo, mali crveni rog koji ga, kaže, štiti od nesreće. Napolitanci, tradicionalno pobožni katolici, oduvek su poštovali mnoge svece zaštitnike. Sveti Januarije, međutim, odnedavno ima ozbiljnu konkurenciju - Dijega Maradonu.

Sveto i vulgarno

Legendarni argentinski fudbaler je od smrti 2020. zapravo postao novi gradski svetac, zahvaljujući tome što je fudbalski klub Napoli sa njim na čelu dvaput osvojio italijansko prvenstvo - i posle nikad više. Maradonin lik može se pronaći svuda u Napullju, na zidovima, svetiljkama i vratima u gotovo svakoj ulici.

U ulici San Gregorio Armeno, u srcu starog grada, mogu se kupiti Dijegove figurice u svim mogućim veličinama, neretko i sa anđeoskim krilima. "Niko ne spaja sveto i vulgarno tako lako kao mi Napolitanci. Napulj i Maradona, to je posebna vrsta ljubavne priče", kaže Ruso. Nedaleko je bar Nilo, koji Maradonin kult podiže na sasvim nov nivo, jer u zaštitnoj vitrini ima uvojak njegove kose.

Vlasnik lokala Bruno Alsidi navodno je sedeo iza Maradone u avionu nakon gostovanja u Milanu. Na naslonu za glavu ispred sebe, pronašao je mali pramen kose svog idola. Poneo ga je sa sobom i spakovao ga u kutiju za cigarete. Alsidi je u Napulju zatim izradio svoj privatni oltar sa "capello miracoloso die Maradona", čudesnom kosom fudbalera, koja je izložena pored fotografija i kipa Device Marije. Maradonini obožavaoci će u blizini Alsidijevog bara pronaći i drugo hodočasničko odredište, do kojeg doduše moraju da se popnu strmim i uskim ulicama Quartierije Spagnole, španske četvrti. 

Vratio im dostojanstvo

Nasuprot pivnice Bodega de Dios, nalazi se savremeni Maradonin hram na otvorenom, gde je i veliki mural sa njegovim likom. Obožavaoci se tu okupljaju svake večeri. Na trgu nasuprot pivnice mogu se pronaći dresovi i drugi religijski suveniri. Susi Bostik, ćerka vlasnika pivnice, ponosna je na fudbalsku zvezdu.

"Vratio je dostojanstvo našem gradu i siromašnom jugu Italije. Zbog Maradone više nemamo kompleks manje vrednosti prema severu”, govori Bostik. Maradona je izazvao i promene na lokalnom nivou. "U prošlosti, niko se sa strane nikada nije usudio da dođe ovamo, ali sada je naš komšiluk siguran", dodaje Bostik.

 

 

***

Komentar

***

 

 

Slika regresa. Od razvijenog kraljevsta (sa kraljem epistemologom), preko Univerziteta 1225., pa preko, na primer; Napuljski konzervatorijumi za siročad - Santa Maria di Loreto (1537); Pieta dei Turchini (1573); Isusa Hrista (1589); Sant'Onofrio (1598) - koji su sve do 20 veka školovali kompozitore, muzičare, pevače koji su vekovima “vladali” operskim kućama Evrope. Najpoznatiji prof napuljskih konzervatorijuma, bili su: Aleksandro Skarlati, Frančesko Durante, Gaetano Greko, koji su među svojim učenicima imali Đuzepea Porsilea, Nikolu Porpor, Leonarda Lea, Vinčija, Pergolezija,...,Tommaso Traetta, Niccolo Jommelli, Niccolo Piccinni, Giovanni Paisiello, Antonio Sacchini. Pevači: Farinelli, Senesino,Caffarelli i &. Kada je na turneji po Evropi Amadeus Mocart prolazio pored Napulja, pitao je oca Leopolda, zašto mu nije ugovorio koncert i u tom gradu, Leopold je odgvorio: “sine, u Napulju ima na stotine Amadeusa”! Podsetimo se Jozef Hajd je bio sluga/lakej kod Porpore, deo plate je bio taj da ga Nikola uči komponovanju. Sada da “spadnete” na Maradonu. Takmičarski sport - težište je na novcu i publicitetu -  sve je to dovelo do povećanja agresivnosti, nemorala...Maradonin gol rukom “pobeda po bilo koju cenu” i tsl.

 

*

 

Sport je važan i koristan ali ne i takmičarski sport. Svako treba da pročita (makar jednu knjigu o svetskoj fudbalskoj mafiji), na primer, Andrew Jennings "FOUL! The Secret World of FIFA: Bribes, Vote-Rigging and Ticket Scandals"( 2006.). Umešani čelnici poput Žoao Avelanž i &.  Primarno život je slučajno beskonačno bujanje širi se bez bilo kakvog tvorca i plana. Tek sekundarno "kada je nešto slučajno stvoreno" postaje predmet "održanja”. U doba hordi još nije postojala “porodična kuća” pre kuće se pojavljuje - “klub” - mesto susreta mlađe muške populacije iz različitih hordi, temperamenti, “sportska” odmeravanje snaga, igra, zabava; jedna od zabava je bila i “otimanje” žena iz udaljenih hordi (otmica Sabiljanki, je daleki eho ove "sportske" pra-prošlosti). Ali horde ne dozvoljavaju otimanje žena nekažnjeno – počinju “ratovi” – pojavljuje se “disciplina”, “autoritet”, “zakoni” i elementi “društvene strukture”. Za održanje života ipak je bitan "nekakav" moral!

Zoran Stokić

19.05.2022.

среда, 18. мај 2022.

 

„Karmina Burana“ na otvorenom u Novom Sadu i Beogradu

 

 

KULTURA Autor:N1 Beograd18. maj. 202210:38 Izvor: SNP

 

 

Jedinstveni muzički spektakl na otvorenom, delo Karla Orfa "Karmina burana" poklon je Srpskog narodnog pozorišta Novosađanima i Beograđanima. U sredu, 25. maja, više od 400 učesnika naći će se pod vedrim nebom, na platou Pozorišta sa misijom da ožive ovu neverovatnu operu, a već 28. maja isti spektakl održaće se i u Beogradu na Trgu republike. Ulaz na oba koncerta je slobodan.

„Karmina burana“ Karla Orfa (1895-1982) od nastanka 1937. godine, najpopularnije je delo nemačkog kompozitora, za koje je tekst našao u istoimenoj zbirci iz 13. veka, u kojoj su sabrane pesme školaraca lutalica, dokonih studenata i pevača, sočni, pikantni stihovi o ljubavi i prirodi, bezbrižna himna životnoj radosti. Ovo specijalno i koncertno igranje opere Srpsko narodno pozorište izvodi zajedno sa Umetničkim ansamblom „Stanislav Binički” sa 400 izvođača na sceni: dva simfonijska orkestra, dva hora i dečijim horom.

Dirigent će biti maestro Aleksandar Kojić a solisti su: sopran Marija Jelić, tenor Aleksandar Tolimir i bariton Vasa Stajkić. Moćno delo muzike dvadesetog veka pisano je za trio vokalnih solista (sopran, tenor i bariton), veliki mešoviti hor i simfonijski orkestar, obilato pojačan udaraljkama a biće i jedna od retkih prilika u Novom Sadu kada je na otvorenoj sceni toliki broj izvođača u okviru jednog programa, navodi se u saopštenju Srpskog narodnog pozorišta.

"Karmina burana" biće izvedena premijerno na platou ispred Srpskog narodnog pozorišta, 25. maja u 20 časova, a odmah potom, 28. maja i na Trgu republike u Beogradu u okviru CEBEF festivala.

Ulaz na oba koncerta je slobodan.

 

***

Komentar

***

 

Bravo! Puna podrrška koncertima. Da se podsetimo delo je rađeno po pesmama golijarda. U drugoj polovini XII veka evropski su gradovi gotovo u potpunosti zamenili manastire kao glavna središta studiranja. Pariski univerzitet sa svojom čuvenom teološkom školom (1180.) postao je matica svih učilišta. Dvorovi, feudalci i crkva dobili su u zapadnim gradovima veoma moćnog protivnika (novi univerziteti postali su matrica buduće zapadne duhovnosti i nove nauke). Za ortodoksnu svest, za svest "svetog neznanja" Pariz tog vremena sve više je ličio na "đavolju jazbinu". No ipak, za novi urbani otvoreni GOLIJARDSKI DUH, koji se stalno pita: "mora li se u sve to verovati?" — te u svojim pesmama i svojim oslikanim rukopisima odgovara da "ne mora(!)" — Pariz je sve više postajao "grad-svetionik". Nemajući svest o potrebama nove društvene evolucije, ortodoksni su umesto reformi tražili povratak istočnom misticizmu. — Nipošto! — odgovaraju golijardi. Zaokupljeni životom i njegovim potrebama, golijardi, siromašni lutajući studenti, ali prva prava urbana inteligencija —  a među njima posebno Abelar, prvi moderni profesor — uspeli su da razviju nezapamćenu kritiku tadašnjeg društva i načina života. Kritika nije mimoišla ni crkvu, ni plemiće, ni seljake. Tako su svadljivi golijardi, ti VITEZOVI DIJALEKTIKE, koristeći se višecentričnošću zapadog društva, uspeli da izdejstvuju do tada nezamislivu liberalizaciju organizacije rada na univerzitetu. Takva organizacija rada univerziteta u Vizantiji, ili nekoj drugoj despotiji, bila je nezamisliva.

 

Zoran Stokić

18.05.2022.

уторак, 17. мај 2022.

 

Telemann " Pastorelle en Musique"

 

 

Za one koji vole Hendlovu pastorlanu operu "Acis i Galateja" (inače to je njegovo njizvođenija opera) evo isto tako uspele pastorlane opere od Telemana " Pastorelle en Musique" (1712.) nažalost nedopustivo nepoznate danas.

 

 

https://www.youtube.com/watch?v=T5qLKM7BOsQ

 

 

 

Priča je ispričana sa toliko muzičkog duha, uzbudljive energije i očaravajuće melodije da je to zadovoljstvo. Teleman, koji se pokazuje kao pravi dragulj ovog žanra. Tekst kompozitora prema „Les Amants magnifikues“ od Molijera. „Veličanstveni ljubavnici“ (iako je Molijer često koristio stihove, Veliki ljubavnici su napisani u prozi.) je Molijerova komedija-balet  J. B. Lulli je stvorio muzički intermedijer (1670.). Ova predstava (Molijera) dala je lekciju razuma sudu i civilizaciji, kojima je to bilo potrebno.

 

*

 

The story is told with so much musical esprit, rousing energy and beguiling melody that it is a pleasure. Telemann  "Pastorelle en Musique", which turns out to be a real gem of its genre. Text by the composer after “Les Amants magnifiques” by Molière. “The Magnificent Lovers” ( Although Molière often used verse texts, Great Lovers are written in prose.) is a comedy-ballet by Molière. J. B. Lully created a musical intermediate (1670.).This performance gave a lesson in reason to the court and civilization, which so needed it.

 

Zoran Stokić

18.05.2022.

 

Dojave o bombama su deo specijalnog psihološkog rata protiv Srbije (Vesić)

 

VESTI Autor:FoNet17. maj. 202209:2927 komentara Izvor: N1

 

Dojave o bombama u više desetina beogradskih škola, mostovima i Beogradskom vodovodu je deo specijalnog, psihološkog rata protiv Srbije, kako bi se ljudi zaplašili i kako bi se stvorila nestabilnost, ocenio je zamenik gradonačelnika Beograda Goran Vesić.

„Jasno je koji su bili ciljevi. Prvo deca, jer smo najosetljiviji na njih i to izaziva najveću paniku, potom mostovi i na kraju vodovod, od čega zavisi funkcionisanje grada. Hvala bogu, sve te dojave su bile lažne“, rekao je Vesić za TV Hepi.

Jasno je, dodao je, da je reč o hibridnom ratu protiv Srbije i novom pritisku na predsednika Aleksandra Vučića, a cilj je da se unesu nestabilnost i nemir u zemlju i da se oteraju strani investitori.

Beograd i Srbija spremni su ukoliko se tako nešto desi i za predstojeći košarkaški Fajnal for, a organizovana namera toga bi bila da se pokaže kako u našoj zemlji nije sigurno i da se naruši imidž Srbije, dodao je Vesić, prenosi Beoinfo.

"Policija je u ponedeljak saopštila da je reč o serverima iz inostranstva, tačnije iz nekoliko zapadnih zemalja, koji koštaju stotine hiljada dolara i koji se potom uništavaju. Vrlo je organizovano. Prošli put smo takođe tražili međunarodnu pravnu pomoć, da li ćemo je dobiti, ne znam, pošto očigledno to nikoga tamo ne interesuje, a nekima čak i odgovara taj pritisak na Srbiju", naveo je Vesić.

 

***

Komentar

***


Vesiću to je proizvod nekulture/nesocijalizacije od 1990. - već 2 generacije naše dece (1 generacija trajanje od 15 godina). Umesto socijalizacije u građanskom ključu vlast je sprovodila "socijalizaciju" "gomile". Kako Le Bon u  „Psihologiji gomile“ shvata gomilu? Tvorevina u kojoj dominira kolektivna svest i gde je pojedinac sveden na bezličnu stvar bez svog identiteta. To nije prost zbir pojedinaca, već organizovan skup kome kolektivna svest uslovljava osećanja, razmišljanja, predstave i aktivnosti. Gomila nije u stanju da razvije svoj intelektutalni potencijal pa su joj svojstva: nepouzdanost, sugestivnost, lakovernost, nestrpljivost i tsl. podložna je uticaju demagoga - predstavlja opasnost za društvo; dovodeći u pitanje njegov opstanak. Pod uticajem - demagoga - raznih vođa navijača, vođa farmi, laznih duhovnika, magova, ruskih slavenofila i tsl - proizvedena je "gomila"; A kao što je kazao M.Kašanin "gomile ne prave istoriju već joj suže" (kao topovsko meso). U uspešnim, normalnim društvima socijalizacija je poverena humanističkoj svesti, građana poput Edvarda de Bonoa (1933-2021) - lekar, psiholog, pisac, pronalazač, filozof i konsultant - zagovornik učenja mišljenja kao predmeta u školama, na primer, u knjigama: "Šest šešira za razmišljanje", "Paralelno mišljenje: od sokratskog mišljenja do de Bono mišljenja"...

 

Zoran Stokić

17.05.2022.

недеља, 15. мај 2022.

 

Astronomija i pomračenje meseca: Spektakl vidljiv golim okom - super krvavi Mesec

 

 

Mesec će postepeno potamneti i postati crven dok pada pod senku planete Zemlje.

 

 

IZVOR: BBC NEDELJA, 15.05.2022. | 14:18 Getty Images

 

Tokom noći nas na nebu očekuje prizor od kog zastaje dah - super krvavi Mesec. Tokom jedinog lunarnog pomračenja u godini, Zemlja će se naći tačno između Sunca i Meseca. Kada ga senka Zemlje potpuno prekrije, Mesec će postepeno potamneti, pre nego što postane crven.

U ponedeljak, pre zore, ovaj fenomen će biti vidljiv golim okom širom Evrope. Mesec će izgledati veće nego inače jer će se naći na najbližoj tački Zemlji u svojoj orbiti, kada dobija ime super Mesec.

Jedini sunčevi zraci koji će dopirati do Meseca prolaziće kroz atmosferu Zemlje. Krvavo crvena svetlost, iz svih svitanja i sumraka na Zemlji reflektovaće se na površini Meseca, objašnjava doktor Gregori Braun, astronom Kraljevske opservatorije u Grinviču, Londonu.

"Vi ćete zapravo videti sve sumrake i sva svitanja koja se na Zemlji dešavaju u isto vreme. Sva ta svetlost će se reflektovati na Mesecu", rekao je za BBC Njuz.

Pogled na super krvavi Mesec 2019. godine/Reuters

Delovi Evrope će u ponedeljak imati dobar ali kratak pogled na Mesec. Gledajte prema horizontu između 2.30 i 4.30 ujutru i videćete kako mesec pada pod senku pre nego što postane crven. Prizor bi trebalo da može da se vidi i iz Afrike.

U Britaniji će pogledu dosta doprineti ukoliko ste na visini, recimo brdu ili neboderu, zbog veoma niske pozicije meseca na nebu. Američki kontinenti će imati prilike da u spektaklu uživaju 84 minuta. Ukoliko se nalazite u Zapadnoj Americi ili Kanadi, ka nebu treba da gledate u nedelju uveče dok mesec izlazi.

Možete ga videti i golim okom, dok će dvogledi ili mali teleskopi svakako pojačati utisak crvene boje. Naravno, najbolji pogled će biti na mestu na kome je veoma mali broj ljudi imao sreću da ikada bude - na samom mesecu. "Da ste astronaut i da stojite na mesecu, videli biste crveni prsten koji okružuje našu planetu", objašnjava dr Braun.

 

 

***

Komentar

***

 

 

U nas će mnogi, iako je 21 vek, biti uplašeni! Dirkem: "Elementi kulture imaju sopstveno postojanje, oni su sile isto tako realne kao i kosmičke sile pa kao i kosmičke deluju na pojedinca spolja." Čovekovu prirodu  presudno određuje ne biološki, nego sociološki kulturni gen. Kultura Evropljana je jedan dinamičan sistem, koji je kroz vekove pokazao da je sposoban da rešava probleme života korak po korak. Kod nas ima monog onih koji i u 21 veku veruju da njihova sudbina zavisi od krvavog meseca.  Takođe da li će neko i u 21. veku verovati da, na primer, bolest  izazivaju bakterije ili čini veštica kada je krvav Mesec - nije određeno nama samima, nego je proizvod nečijeg društveno-kulturnog sistema. Mišljenje, verovanje, običaji i oruđa neprestano uzajamno deluju jedni na druge. Ako ste u srednjem veku stvorili univerzitet poput Engleza, gde ste magiju, alhemiju, astrologiju, mitsko mišljenje i mitsko opažanje zamenili empirijskom naukom, tj. procedurama procenjivanja naučnih hipoteza, ako ste izmislili mikroskop, teleskop, itd., stalno dolazite do nova znanja, novog pogleda na život i prirodu. Ako svet pokušavate da objasnite empirijskim teorijama, a ne magijom i teorijama zavera, prirodno je što verujete da bolesti izazivaju bakterije, a ne zle čini ili "krvav mesec"! Nažalost, nama su već od srednjeg veka nedostajali misaoni instrumenti. Nama je nedostajalo empirijsko kauzalno zaključivanje kao sredstvo, kao nit-vodilja u posmatranju sveta, kao i u donošenju političkih i svih drugih odluka.

 

Zoran Stokić

 

15.05.2022.

петак, 13. мај 2022.

 

Snimljena crna rupa u centru naše galaksije

 

SCITECH Autor:N1 Beograd, AP12. maj. 202215:31 > 16:371 komentar Crna rupaIzvor: Tanjug/Event Horizon Telescope Collaboration via AP

Fotografija koju je objavila Event Horizon Telescope Collaboration prikazuje crnu rupu u centru naše galaksije Mlečni put.

Crna rupa Mlečnog puta se zove Strelac A* i nalazi se blizu granice sazvežđa Strelca i Škorpije. Četiri miliona puta je masivnija od našeg Sunca.

Fotografiju je napravilo osam sinhronizovanih radio-teleskopa širom sveta.

Opisujući sliku iz Evropske južne opservatorije (ESO) naveli su da „iako ne možemo da vidimo samu crnu rupu, jer je potpuno tamna, užareni gas oko nje otkriva o čemu se radi: to je tamno centralno područje – nazvano ‘senka’ – okruženo svetlom prstenastom strukturom. Ugao iz koga je fotografija nastala hvata svetlost savijenu moćnom gravitacijom crne rupe, koja je četiri miliona puta masivnija od našeg Sunca“.

"Slika je dugo očekivani pogled na masivni objekat koji se nalazi u samom centru naše galaksije. Naučnici su ranije videli zvezde kako kruže oko nečeg nevidljivog, kompaktnog i veoma masivnog u centru Mlečnog puta. Ovo snažno sugeriše da je ovaj objekat - poznat kao Strelac (Saggitarius) A* zaista crna rupa, a danas objavljena slika pruža prvi direktni vizuelni dokaz o tome", stoji u saopštenju ESO.

Procenjuje se da je crna rupa udaljena oko 27.000 svetlosnih godina od Zemlje.Crne rupe su oblasti u svemiru u kojima je gravitacija toliko jaka da čak ni svetlost ne može da pobegne njenom nemilosrdnom privlačenju.

Postoji nekoliko vrsta crnih rupa. Jedna nastaje kada "umre" masivna stara zvezda. Smatra se da su crne rupe druge vrste pritajene u centrima galaksija. Takva tamna tela ogromne mase obrazovana su od materijala koji po količini odgovara milionima zvezda. Postoje i male crne rupe, veličine glave čiode, koje nastaju sabijanjem relativno velike mase u neverovatno malu zapreminu.

 

***

Komentar

***

 

Nemate razloga za strah, još uvek o tome malo znamo. Dok je Hajzembergov princip neodređenosti i Plankova kvantna neodrećenost sugerisala da je realnost zavisna (povezana nerazmrsivo) sa referentnim sistemom (posmatrača) – Ajnštajn je verovao da je priroda i njena realnost određena - zakonima fizike - nezavisno od sposobnosti Homo sapijensa da dođe do tih zakona. Gedel ga je nadmašio, verovao je da je priroda (iz nekih misterioznih razloga) određena „parnim brojevima“ - da matematičke teoreme upravljaju prirodom i da su nezavisne od našeg uma. Ali šta je ljudsko znanje? Ono je  u suštini model. Razumevanje - snaga i ograničenja modela - pomaže nam da razumemo - ograničenja objektivnog znanja. Gedel je u pokušajima da matematiku i logiku pretvori  u zatvoren (dosledan, neprotivurečan) sisteme, naišao na fundamentalne poteškoće, jer svaka samorefenca stvara  paradokse. Te nas samoreference onemugućuju da dođemo do potpunog apsolutnog znanja.  Jedna od implikacija Gedelovog dokaza nepotpunost bio bi i taj – da ako je naš um zaista mašina - i on je podvrgnut teoremi o nepotpunosti  pa će - uvek postojati  istine koje su izvan našeg domašaja - razumevanja. Ali u toj našoj nemogućnosti razumevanja postoji i jedna važna prednost naš je um otvoren sistem, kada u racionalnom domenu počinju da nam „izmiču istine“ (kada u nekom racionalnom skupu nema rešenja) mi se podšapamo iracionalnim delovima našeg uma, stvaramo nove skupove, „otvaramao“ sistem ka novim rešenjima, novim razumevanjima.

 

*

 

Naši životi povezani su sa beskonačnim kosmičkim zbivanjima. Ali kosmologija i astrofizika su još daleko od toga da se smatraju empirijskim naukama poput fizike i hemije. Za sada ne postoji kritična masa empirijskih činjenica koja bi nam omogućil da kosmologija postane empirijska nauka. Začaran krug: Posmatračka astronomija nije u stanju bez podrške astrofizičkih i kosmoloških teorija da nam pomogne da dobijemo bolju predstavu o zbivanjima u Kosmosu. Tek od 1950, kada su se pojavile sonde, sateliti, rakere koje izlaze izvan Zemljine atmosfere, te otada dobijamo, precizne merne podatke raznorodnih zračenja (koje uz pomoć kompujuter sajensa možemo bolje uređivati) a to nam pomaže da unapredimo astrofizičke i kosmološke teorije. Do 1950. naše su kosmološke teorijiske konstrukcije zapravo najviše ličile na Ptolomejeve epicikle čiji je cilj bio samo to da "spasu fenomene". Uzgred, nije ne-bitno, nema razloga da plašimo građane i neverovatnim moćima razaranja koje proizvode “crne rupe” (sunčev sistem je skrajnut nije u centru mlečnog puta), pogotovu ako su oni već preživeli traume, psihoze (mnogi i neuroze) - koje je proizvela pandemija kovida, te preživljavaju nove traume i psihoze pošto nam poslednja dva mesece Putin preti nuklearnim ratom.

 

Zoran Stokić

13.05.2022.

четвртак, 12. мај 2022.

 

Dan čuda: Sveti Vasilije Ostroški, svetac kome se klanjaju svi, nezavisno od vere i nacije

 

Manastir Ostrog danas obilaze horde vernika. Ne samo pravoslavnih. U dugim kolonoma ima katolika, muslimana, Jevreja i svima je zajednička jedino vera u snagu i moć Svetog Vasilija.

 

IZVOR: ISTORIJSKI ZABAVNIK ČETVRTAK, 12.05.2022. | 10:48 -> 15:44 Foto: Profimedia

 

Danas je dan velikih čuda… ili tako bar narod kaže. Mnogi veruju da će, ako se zavetuju na Svetog Vasilija da će na Duhove otići u manastir Ostrog, njihova, ili bolest nekog njima bližnjeg, nestati “kao rukom odnešena”. Ako rešite da potražite pomoć ovog sveca, od sutra treba da počnete strogi post koji će trajati dok na Trojice (Duhove) ne odete na Ostrog i tamo se pričestite. Ako poznajete osobu koja se sprema na ovakvo putovanje, trebalo bi da joj odnesete ulja, tamjana i pamuka da sa sobom ponese i da to ostavi kod sveca “da prenoći”. Često se događa da se zavetuju i katolici i muslimani, jer su na ovim prostorima svi uvereni u velike čudotvorne moći Svetog Vasilija, pa se tako veruje da stvari koje prenoće kod njegovih moštiju leče sve bolesti. Zbog toga pamuk, ulje i tamjan koji su nošeni na Ostrog treba čuvati za “ne daj Bože”.

Proganjan i klevetan

O čudima Svetog Vasilija postoji mnogo legendi zabeleženih u kolektivnoj svesti naroda. Predanje ga pamti kao surovog, ali pravednog bogougodnika, a o njegovoj čudesnoj moći izlečenja govori i ova priča: Jedna bolesna devojka, katolkinja, godinama nije nalazila lek za svoju boljku. Kada više nije znala šta da proba, zaputila se na Ostrog gde je, drugog dana molitve, prođe svaka bolest. Presrećna, devojka izvadi sav novac, dukate i na kraju i svoj đerdan sa vrata kako bi se zahvalila svecu. Međutim, kada se vratila kući, otac i majka je izgrdiše što je toliko blaga ostavila “vlaškom svecu”. Devojka tada reče da joj ničega nije žao osim onog đerdana. Sutradan, kada se probudila, na jastuku je zatekla ogrlicu, ali joj se tog jutra i bolest vratila.

Sveti Vasilije Ostroški je rođen kao Stojan Jovanović u selu Mrkonjići, Popovo polje, nadomak Trebinja u Hercegovini po predanju 28. decembra 1610. godine, u bogobojažljivoj porodici hercegovačkih seljaka. U strahu od danka u krvi, roditelji su Stojana već u dvanaestoj godini poslali u manastir Zavalu, u kojem je već tada boravio njegov stric, iguman Serafim. Posle nekoliko godina, Stojan prelazi u trebinjski manastir Tvrdoš, gde nakon pohađanja manastirske škole, najzad prima i monaški postrig i sveštenički čin, postavši paroh popovopoljski.

Godine 1638. arhimandrit Vasilije je rukopoložen u Peć i odlukom Svetog sinoda za mitropolita hercegovačkog, sa obnovljenom svetosavskom titulom – mitropolit Zahumski. Kasnije će dodati i titulu i Skenderijski. Njegov život bio je u stalnoj opasnosti od Turaka. Bio je proganjan i klevetan i od militantnih rimokatoličkih misionara.Bio je svrgavan sa mitropolitskog prestola u Trebinju od strane lažnog episkopa unijate Savatija 1641. godine. Izlagan je bahatostima plemenskih knezova i neposlušnih uskočkih četovođa.

Kao arhijerej živeo je u manastiru Tvrdoš i odatle utvrđivao u pravoslavlju svoje vernike, čuvajući ih “od turskih svireposti i latinskog lukavstva”. Kada su Turci razorili Tvrdoš, Vasilije se preselio u manastir Ostrog gde je nastavio svoj strogi monaški život. Umro je 1671. godine. Njegove mošti i njegov grob čuvaju se u manastiru u Ostrogu do današnjeg dana. U Ostrogu se svake godine na Trojičine dane održava veliki Narodni sabor.

 

***

Komentar

***

 

Kad se danas kaže „vera“ – prva asocijacija je – „vera u odsustvo dokaza“. Ali i u nauci ljudi „veruju“-  bez neke vrste „vere“ - ne bi bili uspešni, jer u nauci uvek imamo - skok u nepoznato, ekstrapolacija onoga što jeste u ono što može biti. Proboji u nauci se dešavaju „na ivici“ poznatog. Imate brojne nagoveštaje onoga što bi moglo biti,  ali bez  dovoljno  empirijskih činjenica da se stvori teorija. U najmanju ruku, prelaz sa „bez dokaza“ na „dokaze“ leži na kontinuumu. Dok istražuje u nedostatku dobrih dokaza, šta naučnik radi? On „veruje“ da će uspeti. Neki to zovu intuicija (neki šesto čulo) ali je to ipak „verovanje“! Ali između „vere“ naučnika i „verske vere“ postoji principska razika. „Verovanje“ koje naučnik ima je zasnovano na empijskim, a ne natprirodnim dokazima, čak i ako svi dokazi možda još nisu napravljeni. Ono što naučnici nazivaju verom zasniva se na podacima i eksperimentima, a ne na mističnim vizijama i izjavama iz svetih knjiga. I najvažnije, za razliku od religioznog verovanja, naučno verovanje može da raste ali i da nestane – ono je uvek podložno  promenama. Naučnik koji veruje u „x“ biće spreman da napusti svoje verovanje u „x“ ako se pojave čvrsti dokazi o suprotnom. To je zapravo glavna razlika između naučnika s jedne strane i duhovnika i političara s druge strane!


*

Gyula Ferenczy 




Gyula Ferenczy commented on "(Untitled)":



"Još jedna vrlo bitna razlika između naučnika i tzv duhovnika odnosno pastira (podrazumevaju se mnogobrojne '"ovce") je u tome što načnik slobodno može i treba da kaže "ne znam" kada nešto zaista ne razume ili ne zna. Lepo je to Feynman jednom objasnio. Duhovnici, tj. sveštenici, sa druge strane, moraju uvek da budu u pravu i da sve znaju. Inače, će se stado okrenuti nekom drugom "sveznajućem" religijskom mrsomudu i njegovim "istinama". To jest, sličnim stupidnostima koje su, doduše, malo drukčije upakovane."

Zoran Stokić

12.05.2022.