понедељак, 10. август 2026.

 

VJT o smrti Cvijana: I za samoubistvo se koristi termin "nasilna smrt"

Autor:

author

N1 Beograd

|

10. avg. 2026. 13:34

|

VESTI

|

4

komentara

 

Dodajte N1 u omiljeni Google izvor

Više

Više javno tužilaštvo u Beogradu reagovalo je na izjavu grupe advokata "Ustavobranitelji" koja je prethodno saopštenje VJT o smrti Vladimira Cvijana ocenila kao "opstrukciju istine". VJT navodi da su u pitanju "maliciozna tumačenja saopštenja Višeg javnog tužilaštva".

Pročitaj više:

https://n1info.rs/vesti/vise-javno-tuzilastvo-u-beogradu-vladimir-cvijan-samoubistvo-smrt/


 

***

Komentar

***

 


Prva asocijacija, na činjenicu, da je  neko sahranjen u "neobeleženom grobu" (kao na primer, Cvijan) mi je da bi se sprečila forenzika! Istina se skoro uvek ipad, kad tad, sazna.

Kako je umro Amadeus Mocart? Drake Jr, ME (1993). „Mocartov hronični subdural-ni hematom“. Neurologi. 43 (11): 2400–2403. Poznato je da je Mocart 1791., patio od vrtoglavice i glavobolje. Drake je dokazao da su bile posledica traumatske povrede mozga zadobijene udarcem. Mocart je umro od hematoma i kasnije infekcije. Drejk ne kaže kako je Mocart dobio udarac u glavu. Udario ga motkom Franc Hofdemel. Dan nakon Mocartove smrti, bečki službenik Vrhovnog suda i mason Franc Hofdemel je britvom osakatio (pokušao da ubije) svoju trudnu suprugu Mariju Magdalenu (misleći da nosi Mocartovo dete) i izvršio samoubistvo. Mocart je naučio Mariju da svira klavir; posvetio joj je i svoj poslednji klavirski koncert). Franc je pokušao (i) da ga otruje (u malim dozama). Bili su prijatelji, Mocart je od njega pozajmljivao novac (uveo ga je u masonsu ložu); Franc mu je poklanjao cele 1791., mnogo flaša vina. Mesec dana o tome su spekulisale bečke novine krajem 1791. Biografi 19. veka su prećutali ovu epizodu. Masoni su hteli da zataškaju ovaj skandal - između članova masonske lože - misleći da je Mocart umro od trovanja; sahrana Franca je pomerena za celih 7 dana; i ako je umro kod kuće nad Mocartom nije izvršena autopsija (što je u Beču tada već bio standard), dežurn lekar je napisao umro od "teške miliarne  groznice". Mocart je umro uveče 5.12. 1791. u svom stanu; sahranu je organizovao njegov prijatelj i pokrovitelj, član masonske lože, baron Gottfried van Swieten - naručio je trećerazrednu sahranu na groblju Svetog Marka u Beču - u neobeleženom grobu predviđenom za šestoro (da se spreči buduća forenzika) 7.12.1791. Sticajem okolnosti kada je grob prekopan posle 10 godina, grobar je sačuvao Mocartovu glavu,..., ona je dospela i do neurologa Drejka.

 

*

 

Supruga, Konstanca nije prisustvovala sahrani svog muža (pa nije kasnije mogla naći taj neobeleženi grob). Na sahrani su bili samo: van Swieten, Salijeri, Susmajer (Mocartov đak, Konsatncin ljubavnik), sluga Josef, vođa benda Roser, violončelista Orsler i još dve žene. Posle deset godina (ti trećerazredni) grobovi su otkopavani; tu su sahranjivani novi pokojnici; grobar je tada sačuvao Mocartovu glavu (otuda analiza neurologa Drakea 1993.). U knjigama groblja nije navođeno gde su sahranjeni prethodni pokojnici (to je važilo za tu najeftiniju sahranu; kao i za sahrane beskućnika). Kasnije je bilo nemoguće utvrditi gde je Mocart sahranjen. Mnogo godina kasnije, objašnjavajući svoje odsustvo sa sahrane, Konstans je istakla da je zima bila "izuzetno oštra". Međutim, to nije tačno: prema bečkom Centralnom zavodu za meteorologiju i geodinamiku, vreme je 6. i 7. decembra 1791. bilo blago, bez vetra i bez padavina. Kostanca je pokušala bezuspešno da nađe grob muža posle 17 godina – nije imala vremena pre toga, bavila se sa masonima popularizacijom Amadeusove muzike – tj. unovčila je njegovu slučajnu smer; a masoni su od njega napravili mit i tabu; a nacionalne države (u doba romantizma) su tako poravnale račune (ne može da sve grane umetnosti pripadnu samo Italiji). ITALIJAN Salijeri "netalentovan kompozitor" (inače tadašnja muzička ikona, od koga je Mocart pozajmljivao muzičke topose) je ubica, zavideo je "geniju" NEMCU Mocartu. Za života Mocarta su najviše pomagala tri čoveka: baron Swieten, Josif II i Salijeri, koristi li su svaku priliku da mu stvore mogućnost da zaradi neki novac i napreduje u struci.

 

Zoran Stokić

10.08.2026.

Нема коментара:

Постави коментар