Algoritam
*
Semper idem
/uvek isto/
Milan St. Protić
danas 08:00
Semper idem 1
Foto: Danas/Aleksandar Roknić
Naslov pozajmih od počivšeg Đ.
Lebovića. Bez pitanja. Ostajem blagodaran.
Koliko puta treba da nam se
ponovi isto, pa da najzad shvatimo o čemu se radi?
Prošle nedelje su se dogodili
Negotin, Mionica i Sečanj. Pre toga Kosjerić i Zaječar. Pre toga, Beograd, Niš,
Novi Sad… Cela Srbija.
Ovaj režim neće biti smenjen na
izborima. To je žalosna istina. Naša stvarnost. Naša sudbina. Decenijama već
mučimo muku sa autoritarnošću i autokratijom. Na sramotu, tako je.
Mnogi će me pitati ako ne
izborima, kako onda? Nasiljem? Revolucijom? Stradanjem nedužnih ljudi?
Ne, ne, ne! Sto puta ne! Nipošto,
nikad, ni pod kojim uslovima.
Nemam, pritom, ni trun sumnje da
bi vladajuća partija bila poražena na slobodnim i fer izborima. Zbilja poštenim
i fer.
Pročitaj više:
https://www.danas.rs/kolumna/milan-st-protic/semper-idem/
***
Komentar
***
Algoritam je precizna - procedura - koja se koristiti za rešavanje datog problema (ne samo u matematici i programiranju) nego i u svim ostalim naukama kao i u svakodnevnom životu. Prilikom pripreme večere, koristite - kulinarski algoritam: 1)odlučite šta ćete jesti; 2) kupite namirnice; 3) isecite i dinstajte povrće;...; n) pojedite večeru. Algoritam se sastoji od konačnog broja jednostavnih koraka, koji u realnom vremenu reše vaš problem.
Nažalost mi živimou zemlji gde naši "drušvenjaci" već 35 godina pokušavaju da Srbiju iz despotskog sistema (vlast je iznad Zakona) prevedu u demokratiju bez da koriste i jedan "algoritam"; jer to što oni misle da je to moguće uraditi kroz instiucije sistema (naročito ako 35 godina svaki dan navodite gde je sve tog dana prekršen Ustav i tsl) je trivijalna neistina.
Iz istorije na Zemlji znamo da je taj problem rešiv, da je bilo više
rešenja. Kako to i zašto ni jedan od tih poznatih algoritama u Srbiji nije
primenjen?
Naša političko/kulturna elita
koja se decenijama bori protiv naše staljinističke vlasti neodoljivo me podseća
na taktiku dugovečnog strip serijala Supermen (izašli iz komunističkog šinjela:
nisu čitali, pisce i filozofe Aristotela,...,Dirkema, Vebera, H.D.Toroa,...,
Gandija nego su čitali Marksa, Pelahanova, Hegela i Supermen). Za razliku od
mita,..., romana, scenaristi Supermena su stvorili paradoksalno rešenje u –
poredku tempolralnosti. Supermen mora da deluje, a to povlači za sobom
posledice i promene u njegovom biću - ali on ne može da promeni sebe – kako to
pomirii? Tako što se priče odvijaju u - iterativnom vremenu - u kojem Supermen
i ostali protagonisti niti stare niti umiru; štaviše, niti se žene niti
razvode, niti se razmnožavaju. Stoga je temporalnost koja leži u osnovi
narativa u suštini blokirana, savršeno funkcionalna za stvaranje infantilnog
zadovoljstva ponavljanja kod publike. U poređenju sa mitom („tamo i nekada
davno“), vreme serijalizacije stripova predstavlja večno - "ovde i
sada" - na osnovu čega se, međutim, moraju stvarati stalne varijacije, jer
masovna publika izbegava dosadu. Otuda narativni uređaji "šta ako",
ili flešbek, ili čak promena perspektive (gde se isti događaj priča dva ili
više puta iz perspektive različitih likova). Sve su to varijacije ponavljajuće
priče, u čijem je središtu nepobedivi heroj, čiji je poraz (osim ako nije
privremen i prividan) po definiciji nemoguć. Paradoks stripa Supermen i naše
"opozicije" je u sledećem: Supermen bi mogao da svojom
"beskonačnom energijom" učini – dobro – tako što bi učinio da Srbija,
Rusija ili Kina postanu uređena građanska društva a ne despotije, mogao bi da
učini – dobro – na kosmičkom nivou – ali on to ne čini, on se bori protiv zla,
kriminala, u svom malom gradu, koji uzurpira privatnu imovinu. I tako
decenijama – on Supermen uvek pobedi u našem slučaju (oni) uvek pobede u formi
mi smo (kao i narod) "moralni pobedici" - ali Srbija ostade
despotija.
Zoran Stokić
6.12.2025.
Нема коментара:
Постави коментар