Istraživanje zbunilo
naučnike: U delu svemira vreme možda ide unazad
Autor:
nova.rs
|
08. maj. 2026. 14:34
|
SCITECH
Neutronske zdravlje,
shutterstock_2451649459
Shutterstock/Artsiom P
Kosmolozi već dugo pokušavaju da
objasne jednu od najvećih misterija svemira.
Naučnici iz Južnoafričke
Republike nedavno su analizirali matematiku neutronskih zvezda i uporedili je
sa postojećim shvatanjem takozvane „strele vremena“, ideje prema kojoj vreme
neprestano teče unapred, a ne unazad ili u nekakvim petljama i promenljivim
smerovima, prenosi Nova.rs.
Njihova analiza pokazala je da u
određenim uslovima ekstremno snažna gravitacija neutronske zvezde potpuno menja
tu matematiku i stvara zasebnu strelu vremena koja se kreće u suprotnom smeru
od uobičajenog.
thumbnail
Novo otkriće u Sunčevom sistemu:
Mali ledeni objekat iza Neptuna ima atmosferu (FOTO)
SCITECH
|
5. maj
Posmatrano kroz matematičke
modele, takve neutronske zvezde zapravo kolabiraju unazad kroz vreme. Rezultati
istraživanja objavljeni su u časopisu European Physical Journal C.
Naučnici su se fokusirali na
takozvane epohalne funkcije, matematičke modele koji opisuju ključna svojstva
prostor-vremena. Te funkcije pomažu i u razumevanju strele vremena jer mere
entropiju, odnosno postepeni prelazak sistema iz uređenog u neuređeno stanje.
U istraživanju su posebno
analizirani parametri poput Ričijevog skalara zakrivljenosti, Ričijevog
kvadrata, Krečmanovog skalara i Vajlovog tenzora. Upravo oni omogućavaju
naučnicima da izračunaju kako se prostor-vreme savija, deformiše, širi ili
skuplja pod uticajem ogromne gravitacije.
Kosmolozi već dugo pokušavaju da
objasne jednu od najvećih misterija svemira: kako je rani svemir mogao imati
veoma nisku entropiju, dok danas živimo u kosmosu koji deluje kao da se nalazi
na „kasnijem“ kraju strele vremena. Jedna od teorija jeste da u svemiru možda
postoje procesi ili regije u kojima vreme lokalno teče unazad.
Kako bi to proverili, istraživači
su matematički uporedili epohalne funkcije gravitacionog kolapsa sa funkcijama
koje opisuju zakrivljenost i strukturu prostor-vremena. Model su zasnovali na
prethodnim istraživanjima u kojima je zakrivljenost prostor-vremena korišćena
za proučavanje neobičnih faza neutronskih zvezda.
Neutronske zvezde inače
predstavljaju jedne od najekstremnijih objekata u svemiru. Iako su zapravo
jezgra mrtvih zvezda, po mnogim se svojstvima ponašaju slično crnim rupama.
Toliko su guste da bi neutronska zvezda široka svega nekoliko kilometara mogla
imati veću masu od našeg Sunca.
Kada prolaze kroz aktivni kolaps,
naučnici ih nazivaju „nestabilnima“, što se odnosi na njihovo energetsko
stanje. U ovom istraživanju naučnici su matematički smestili nestabilnu
neutronsku zvezdu u model prostor-vremena i pratili kako se tokom vremena
menjaju vrednosti ključnih parametara.
Rezultati su pokazali da epohalne
funkcije povezane sa gravitacionim kolapsom postepeno opadaju kako kolaps
napreduje, što ukazuje na lokalno smanjenje entropije.
Na prvi pogled to možda ne deluje
spektakularno, ali upravo smanjenje entropije predstavlja jedan od mogućih
znakova da vreme, barem lokalno, teče unazad. Naučnici to slikovito upoređuju
sa situacijom u kojoj se pasta za zube sama vraća nazad u tubu.
Istraživači navode da ih ovakav
rezultat nije potpuno iznenadio jer gravitaciona entropija pogoduje grupisanju
materije, dok klasična entropija teži raspršivanju i širenju sistema. Drugim
rečima, između te dve vrste entropije postoji stalna „borba“, a ekstremno
snažna gravitacija može promeniti ravnotežu između njih.
Na kraju rada naučnici ističu da
njihovo istraživanje predstavlja tek jedan korak u širem pokušaju kosmologije
da preciznije objasni gravitaciju, zakrivljenost prostor-vremena i prirodu
vremena. Svaki novi model, smatraju, može pomoći u razumevanju fundamentalnih
procesa svemira i otvoriti vrata budućim otkrićima.
***
Komentar
***
Malo činjenica iz istorije nauke.
Bolcman je bio student Jozefa Lošmita na Univerzitetu u Beču. Lošmidt, koji se
intenzivno bavio kinetičkom teorijom i molekularnim modelima, izneo je ključni prigovor
na Bolcmanov argument 1876., pošto su jednačine kretanja klasične mehanike
strogo vremenski reverzibilne, evolucija entropije bi takođe trebalo da bude
reverzibilna ako su pravci kretanja svih čestica invertovani. Dakle, postoji
očigledna kontradikcija između vremenski simetrične mikrodinamike klasične
mehanike i usmerenog povećanja entropije u makroskopskim sistemima. Lošmidt
"kao da" želi da nam kaže - drugi zakon termodinamike ne važi
apsolutno; smanjenje entropije je moguće. Ako se krećemo na tom tragu možemo
tvrditi da drugi zakon termodinamike treba primenjivati samo na objekte sa
niskom entropijom, vrstu objekata koje generalno srećemo u svakodnevnom
životu. Ako uzmemo u obzir objekte opšteg slučaja - tj. objekte u termičkoj
ravnoteži - objekte koji nikada nisu bili raspoređeni ni u kakav red, onda je
njihova entropija već na maksimumu, tako da njihova entropija može samo da se
smanjuje sa vremenom - potpuno u suprotnosti sa drugim zakonom!
Zoran Stokić
11.05.2026.