среда, 18. фебруар 2026.

Ko održava ovaj sistem? Autoritarno/ rainski društveni karakter

*

Goran Marković napadnut: Kaže da mu se Milutin Petrović uneo u lice i psovao ga

Autor:

Danas

18. feb. 2026. 14:38

VESTI

37 komentara

Goran Marković

N1

Reditelj Goran Marković objavio je na svom Fejsbuk nalogu da je napadnut.

"Počelo je. Posle odvratnih napada na mene od strane Vojislava Šešelja i mog bivšeg studenta Predraga Antonijevića na porno kanalu Informer, usledio je fizički napad na mene u kafiću u kome sam sedeo. Napadač je bio moj drugi student Milutin Petrović, dobitnik Sretenjskog ordena drugog stepena, kojim je prethodnog dana odlikovan od strane AV zajedno sa Živoradom Žikom Ajdačićem, Porodilištem u Pasjanu i Domom učenika srednjih škola u Nišu“, napisao je Goran Marković

"Nisam povređen, čovek mi se uneo u lice i psovao me", izjavio je Goran Marković za Danas, dodajući da je Milutin Petrović bio njegov student i da ne razume zašto se tako poneo.

„Moj otac mu je u filmu koji je snimao igrao besplatno. Stvarno mi nije jasno i jako mi je žao zbog njega. On je stvarno bio dobar i plemenit čovek. Nisam ni naslućivao da može u to da se pretvori. Ja ne znam da li ga je neka muka naterala na to da odjednom ovako reaguje“, izjavio je Goran Marković kratko za Danas.

 

 

***

Komentar

***

 

Zašto je Goran Marković toliko opasan za čuvare vlasti? Zato što njegov rad i ponašanje "otvara prozor" (izraz Isidore Sekulić) za socijalizaciju u građanskom ključu, gde je težište na - vrlinama - moralu, poštenju, poverenju, altruizmu, empatiji, saradnji, toleranciji, izgradnji. 

Ko održava ovaj sistem vladanja? "Društveni karakter"- autoritarno/rainski društveni karakter. 

Individualni karakter je nedovoljan za funkcionisanje društva.  "Društveni karakter" je taj koji stvara društveno delovanje u sadašnjosti. Društveni karakter - društveno nesvesno - strukturirajuće strukture  - stiče pojedinac od rođenja u praksi (u kojoj odrasta: porodica i druge institucije društva) tj. u njega budu "ugrađene"  kolektivne, generativne šeme i "dispozicije" (osnovni stavovi – kako razmišlja, oseća,..., deluje). Društveni karakter u pojedincu razvija želje da on čini ono što je - društveno potrebno i poželjno činiti. 

Autoritarno/rainski društveni karakter: podanički /slugeranjski/ malograđanski/ ratnički/ inadziski karakter/ kamuflaža/ sačekuša i tsl. gde je "istina" ono što vam kaže vođa, gde je težište na manama, mržnji, nepoverenju, razgradnji.

 

Zoran Stokić

18.02.2026.

 

Svemir 25: Da li je zaboravljena studija sa miševima predvidela "bihevioralni ponor" modernog čoveka

Autor:

N1 Beograd

Gardijan

18. feb. 2026. 12:42

SCITECH

Dr Džon Kalhun dizajnirao je stambeni kompleks za miševe kako bi ispitao efekte prenatrpanosti. Studija je proglašena revolucionarnim istraživanjem društvenog sloma, ali je danas uglavnom zaboravljena. Šta se zapravo dogodilo?

Ilustracija nastala uz pomoć veštačke inteligencije

Dr Džon Kalhun dizajnirao je stambeni kompleks za miševe kako bi ispitao efekte prenatrpanosti. Studija je proglašena revolucionarnim istraživanjem društvenog sloma, ali je danas uglavnom zaboravljena. Šta se zapravo dogodilo?

 

Stojeći pred Kraljevskim medicinskim društvom u Londonu 22. juna 1972. godine, ekolog koji je postao psiholog, Džon Bampas Kalhun, direktor Laboratorije za evoluciju i ponašanje mozga pri Nacionalnom institutu za mentalno zdravlje (NIMH) u Betesdi u Merilendu, delovao je kao blag čovek sitnije građe sa prosedom kozjom bradicom. Nakon jedne od najneobičnijih uvodnih rečenica u istoriji Društva: "Uglavnom ću govoriti o miševima, ali moje misli su usmerene na čoveka, na izlečenje, na život i njegovu evoluciju", predstavio je dugogodišnji eksperiment o prenatrpanosti i kolapsu populacije kod miševa.

 

Članovi Kraljevskog društva zbunjeno su se gledali dok im je Kalhun pričao o "Svemiru 25", ogromnoj eksperimentalnoj postavci koju je izgradio i koju je opisao kao „utopijsko okruženje konstruisano za miševe“. Ipak, pažljivo su slušali dok je opisivao taj univerzum. Saznali su da je, kako bi proučavao efekte prenaseljenosti, Kalhun, pored toga što je bio naučnik, morao da bude i urbanista za glodare. Za Univerzum 25 izgradio je veliku, veoma složenu stambenu zgradu za miševe. Postojalo je 16 identičnih stambenih zgrada raspoređenih u kvadrat, sa po četiri zgrade sa svake strane. Kalhun je rekao publici da je svaka zgrada imala „četiri četvoro-jedinične jednosobne stanove sa spoljnim stepeništem“, ukupno 256 jedinica, od kojih je svaka mogla udobno da primi oko 15 miševa. Postojale su i trpezarije u svakoj zgradi, kao i grupa fontana na krovu, kako bi stanari mogli da utole žeđ. Kalhun je svakog miša obeležio jedinstvenom kombinacijom boja, a on ili njegov tim sedeli su u potkrovlju iznad tog "mišopolisa" satima svakog dana, više od tri godine, i posmatrali šta se odvija, piše Gardijan.

 

Ono što je počelo kao utopija - sa obiljem hrane i vode, bez bolesti i predatora - pretvorilo se u pakao. Nakon rane eksplozije populacije usledila je stagnacija i pad, uz niz devijantnih ponašanja: mužjaci su gubili seksualni nagon, ženke su zanemarivale mladunce. Kalhun je to pripisao fenomenu koji je nazvao „bihevioralni ponor“ - privlačnosti ka jednom mestu radi uslovljenog društvenog kontakta. Ta "patološka zbijenost" dovodila je do urušavanja društvene organizacije. Kada bi se bihevioralni ponor uspostavio, "normalna društvena organizacija se raspada, umire", govorio je.

 

Čak i kada bi miševi bili premešteni u manje naseljene prostore, nastavili su da pokazuju ista devijantna ponašanja. Posebno je zbunjivala pojava klase miševa koje je Kalhun nazvao "Lepi" - jedinki koje su se samo negovale i hranile, izbegavajući svaki društveni kontakt. Bili su "sposobni samo za najjednostavnija ponašanja kompatibilna sa fiziološkim preživljavanjem". Kalhun je verovao da bi slične posledice mogle zadesiti i ljude ukoliko se ne spreči "populaciona bomba", piše Gardijan.

 

Njegovi raniji eksperimenti sa pacovima već su privukli pažnju svetskih medija, ali su Univerzum 25 i miševi doneli međunarodnu slavu.

 

Kalhunov rad je bio objavljen u Njujork tajmsu, Vašington postu, magazinu Tajm, Der Špigelu i drugima: „Bio je to divan dan“, glasila je prva rečenica jedne priče u Njuzviku iz 1970. godine, „previše divan da bi se proveo u kancelariji. Zapravo, činilo se da je to savršen dan da se poseti mišarnica doktora Džona Kalhuna.“ U članku magazina Tajm iz 1971. godine, Populaciona eksplozija: Da li je čovek zaista osuđen?, autor sumorno primećuje da „čak i ako se pronađe način da se nahrane nadirući milioni [ljudi], oni bi se i dalje mogli suočiti sa psihičkom sudbinom sličnom onoj koja je zadesila bele miševe doktora Džona Kalhuna“. U aprilu te godine, američki Senat raspravljao je o Kalhunovim radovima o prenaseljenosti kod glodara i implikacijama za našu vrstu, i uneo tri njegova rada u kongresni zapisnik.

 

Mnogi su njegov rad videli kao proročanstvo propasti, ali Kalhun ga je smatrao upozorenjem i vodičem. Nazvao je sebe „℞evolucionistom evolucionistom sa receptom za rešavanje problema prenaseljenosti. Tvrdio je da proučavanje ponašanja glodara može pomoći razumevanju ljudskog društva.

 

"Naravno, shvatamo da pacovi nisu ljudi," rekao je Kalhun jednom prilikom, "ali oni imaju izuzetne sličnosti u fiziologiji i društvenim odnosima. Možemo se barem nadati da ćemo razviti ideje koje će omogućiti iskorak ka sticanju uvida u ljudske društvene odnose i posledično stanje mentalnog zdravlja."

 

Uticaj Kalhunovog rada na druge oblasti

Iako je njegov rad uvršten u knjigu „Četrdeset studija koje su promenile psihologiju“, danas se u akademskim krugovima retko pominje. U savremenim udžbenicima gotovo da ga nema, a prema podacima baze Veb of sajens, njegovi radovi se više gotovo i ne citiraju, osim teksta iz 1973. godine „Smrt na kvadrat: eksplozivni rast i propast populacije miševa“.

 

Razlozi za pad uticaja su brojni: retko je objavljivao u vodećim časopisima, koristio je antropomorfne izraze poput „Lepi“, „univerzalni autizam“ i slično, što se danas smatra neprofesionalnim, a u divljim populacijama životinja nikada nisu potvrđeni fenomeni poput bihevioralnog ponora.

 

Ipak, u popularnoj kulturi njegov rad živi. Uticao je na pisce poput Toma Vulfa, stripove, filmove i brojne popularno-naučne tekstove. Ideja o utopiji koja se pretvara u distopiju i dalje fascinira javnost.

 

Tekst Gardijana je adaptiran iz knjige „Dr Kalhunova mišarnica: čudna priča o slavnom naučniku, glodarskoj distopiji i budućnosti čovečanstva“, u izdanju Univerziteta u Čikagu.

 

 

 

 

***

Komentar

***

 ///Neobjavljen komentar na N1///

 

Homo sapijens je proizvod 50 miliona duge evolucije primata i sisara gde smo nasledili obrasce socijalne etike u malim grupama na "malim brojevima" – u gradovima se dogodio "kršlus" "velikih berojeva", svako je svakom srtanac, preovladala je briga o sopstevnoj dobrobiti (preživljavanja) - izgubila se dobrobit drugih (celine). U velikim gradovima nije izgrađena neka socijalna etika za "velike brojev" pa se izgubilo - opšte dobro. Broj ličnih odnosa i društvenih kontakata gradskih stanovnika se bitno smanjio (a to je nekada bio sinonim malih gradova) dok se broj profesionalnih odnosa i fizičkih kontakata bitno uvećao - što proizvodi socijalnu patologiju. Po svoj prilici Kalhun se kretao na tragu razmišljanja kao što su, na primer, Thomas Robert Malthus "Essay on the principle of population" 1826. Maltus se bavio se problemom nesrazmere između rasta ljudske populacije i tehnologije proizvodnje hrane. Esencija eseja je "zakonitost" po kojoj stanovništvo raste geometrijskom progresijom a proizvodnja hrane aritmetičkom progresijom. Posledica tog zakona? Homo sapijens je osuđen na bedu, siromaštvo involuciju. Ponudio je i izlaz iz te situacije. Ograničenja porasta stanovništva. Mnogi kritičari, na primer, Marks i Mil, Sajmon pokazivali su da je Maltrus zenamario tehnološki progres (koji omogućuje ubrzanu proivodnju hrane). Tačno je da je Maltus to zanematio ali su i njegovi kritičari zanemarili cenu po koj se postiže to "povećanje proizvodnje hrane". Cena je narušavanje ekološke ravnoteže koja je stvarana preko 3 milijarde godina na Zemlji što se najasnije vidi u poremećaju klime.

 

Zoran Stokić

18.02.2026.

уторак, 17. фебруар 2026.

 

Knjige koje treba pročitati

Autor:

author

N1 Beograd

|

17. feb. 2026. 07:30

|

KULTURA

Postoji jedna stara šala među ljubiteljima knjiga. Kada nekoga od njih pitaš koju knjigu da pročitaš sledeću, dobiješ listu od trideset naslova i predavanje od pola sata. Problem nije u nedostatku dobrih knjiga. Problem je u tome što ih ima mnogo, ali - priznaćemo, toga nikad dovoljno.

Pročitaj više:

https://n1info.rs/kultura/knjige-koje-treba-procitati/

 

 

***

Komentar

***

 

///Neobjavljen komentar naN1///

 

 

 

Tomas Mor "Utopija" 1516., najvažnija karakteristika vladara je njegova simpatija među građanima – ne sme da izaziva njihovu mržnju! Mor se protivio koncentraciji - sve moći - u rukama bogatih pojedinaca - to je po njemu bio najvažniji izvor zla u društvu. Rešenje problema koje je ponudio Platon, Seneka, Ciceron, Avgustin i drugi nije ga zadovoljavalo. Otuda je ovo Morovo delo, između ostalog (umetnički, filozofski, politički, sociološki, verski traktat) i satirični traktat usmeren na ocrnjivanje Platonskog koncepta pravde. Ovim delom More je iznedrio književni žanr u kome je opis savršenog društva centralni element radnje. Termin "utopija" skovao je da opiše idealno društvo, potiče od igre reči Outopija (Outopeía) i Eutopija (Eutopeía) - "nema takvog mesta"  i "srećno mesto"-  koji su homofoni u engleskom jeziku. "Rafael Hitlodej" filozof-mornar, boravio je na ostrvu Utopija, o tome upoznaje Mora i Pitera. Njegovo ime se odnosi na arhanđela Rafaela, na biblisku - Knjigu o Tovitu - koja uči Jevreje u izgnanstvu kako da povrate svoj identitet. Takođe, ime "Rafael" se odnosi na pomorske ekspedicije i otkrivanje novih zemalja. Prezime "Hitlodej" se na latinskom piše kao "Hythlodaeus"; ovo ime je formirano od dva grčka korena, "uthlos", što znači "besmislica, brbljanje", i "daios", što znači "stručnjak". Dakle, ovaj filozof-mornar je "stručnjak za brbljanje" ili "pripovedač izmišljotina" na čijem će se svedočenju zasniva ova kritička priča. Mor kao jedan od junaka sopstvene knjige priznaje da, iako su neki aspekti "Utopije" zaista poželjni, on ne veruje u njeno ostvarenje i samo se iz ljubaznosti uzdržao od protivrečenja određenim tačkama u Hitlodeusovom hvalospevnom opisu tog ostrva države. Stoga, Mor vešto drži sve linije argumentacije u dijaloškoj suspenziji, dozvoljavajući kritičkom čitaocu da formira sopstveno mišljenje. Raznoliko i slojevito delo Tomasa Mora evo i u 21 veku na kolokvijumima i simpozijuma u svetu obiluje novim, smelim tumačenjima.

 

Zoran Stokić

17.02.2026.

 

Tomas Mor "Utopija" 1516.

 

U Morovoj "Utopiji", vlada je bila na čelu države, ali nije imala neograničenu moć. Najvažnija karakteristika vladara je njegova simpatija među građanima – ne sme da izaziva njihovu mržnju!

 

Despotski sistem, vlast je iznad Zakona, nastao je sa prvom civilizacijom. Prirodne katastrofe su pomogle da monoteističke religije dođu u poziciju (unutar tih rigidnih sistema) da ponude rešenje za obuzdavanje zla i eksploatacije. Vrlo brzo hrišćanstvo je postalo institucija unutar jednočentrične despotije u Vizantiji – čuvar teokratskog poretka – zlo i eksploatacija su i dalje ostali neobuzdani. Nizom slučajnosti u Zapadnoj Evropi započeo je razvoj višečentričnog društva (kralj, atistokratija, crkva, gradovi). Počinje razvoj građanskog društva, demokratije i liberalizma. Ali usled stalnih verskih i državnih ratova problem zla i eksploatacije i dalje nije bio rešen. Otuda je počev od Tomasa Mora započela izgradnja "utopija" orejntisanih ka budućnosti (teleološke su) izražavale su pobunu protiv onoga što je dato u stvarnosti i predlagale su radikalne transformacije, na primer, mir umesto ratova, socijalnu brigu, toleranciju, vladavinu prava, ravnopravnost rasa i polova i tsl. Utopija komunizma umesto sreće i savršenog sveta bez zla i eksploatacije vratila nas je u despotiju. Trenutno na Zemlji živimo u neoliberalnoj utopiji slobodnog tržišta – koja je uvezalo u gordijev čvor despotije i demokratije – a fenomeni zla i eksploatacije i dalje su ostali neobuzdani. Problem sa utopijama je  verovanje (njenih aktera) - o idealnom i savršenom karakteru te utopije (čak i kada je očigledno da je umesto raja proizvela pakao) - što vodi ka neminovnoj netrpeljivosti prema svakom novom predlogu tj. nekoj novoj utopiji.

*

 

Tomas Mor: "Libellus aureus nec minus salutaris quam festivus de optimo Reipublicae statu de que nova insula Utopia" ("Mala knjiga zaista zlatna i korisna koliko i prijatna, o najboljem državnom sistemu i ranije nepoznatom ostrvu Utopija") 1516.

Tomas Mor se protivio koncentraciji - sve moći - u rukama bogatih pojedinaca - prema njegovom mišljenju, to je bio najvažniji izvor zla u društvu. Rešenje problema koje je ponudio Platon, Seneka, Ciceron, Avgustin i drugi nije ga zadovoljavalo. Otuda je ovo Morovo delo, između ostalog (umetnički, filozofski, politički, sociološki, verski traktat) i satirični traktat usmeren na ocrnjivanje Platonskog koncepta pravde, koristi nekoliko kontraargumenata Aristotela u vezi sa idejom zajedničkog vlasništva. Ovim delom Mor je iznedrio književni žanr u kome je opis savršenog društva centralni element radnje. Termin "utopija" skovao je Mor da opiše idealno društvo, potiče od igre reči koristeći grčke termine Outopija (Outopeía) i Eutopija (Eutopeía) ("nema takvog mesta"  i "srećno mesto"), koji su homofoni u engleskom jeziku.

"Rafael Hitlodej" filozof-mornar, boravio je na ostrvu Utopija, i u dijalogu (T.Mora 1516.), o tome upoznaje Tomasa Mora i Pitera Džajlsa. Njegovo ime se odnosi na arhanđela Rafaela, a posebno na ovu epizodu u biblijskoj priči - Knjiga o Tovitu (Rafaela je posla Bog da izleči slepilo Tovita) - koja uči Jevreje u izgnanstvu kako da povrate svoj identitet. Takođe, ime "Rafael" se odnosi na pomorske ekspedicije i otkrivanje novih zemalja - kada je Vasko da Gama, prvi pomorskim putem iz Evrope oko Afrike stigao u Indiju 1498., a jedan od četiri broda je dobio ime San Rafael. Prezime "Hitlodej" se na latinskom piše kao "Hythlodaeus"; ovo ime je formirano od dva grčka korena, "uthlos", što znači "besmislica, brbljanje", i "daios", što znači "stručnjak". Dakle, ovaj filozof-mornar je "stručnjak za brbljanje" ili "pripovedač izmišljotina" ili čak "arhanđeo koji govori besmislice" na čijem će se svedočenju zasniva ova kritička priča. Rafael Hitlodej opisuje ostrvo Utopija Moru i Piteru Džajlsu. Mor kao jedan od junaka sopstvene knjige priznaje da, iako su neki aspekti "Utopije" zaista poželjni, on ne veruje u njeno ostvarenje i samo se iz ljubaznosti uzdržao od protivrečenja određenim tačkama u Hitlodeusovom hvalospevnom opisu tog ostrva države. Stoga, Mor vešto drži sve linije argumentacije u dijaloškoj suspenziji, dozvoljavajući kritičkom čitaocu da formira sopstveno mišljenje.

Raznoliko i slojevito delo Tomasa Mora evo i u 21 veku na kolokvijumima i simpozijuma u svetu obiluje novim, smelim tumačenjima.

Zoran Stokić

17.02.2026.

субота, 14. фебруар 2026.

 Nauka vam pomaže da bolje flertujete

BBC News na srpskom

danas 14.02.2026. 12:00

ilustracija udvaranja

Getty Images

U prepunom baru u petak veče, gošća sedi sama, čekajući prijatelja.

 

Primetivši usamljenu gošću, barmen počinje sa njom da ćaska, pitajući je kako joj je prošao dan, i čini se da ona prihvata neobavezan razgovor.

 

Ubrzo su njih dvoje „kliknuli“, vreme leti i prijatelj koji kasni je zaboravljen.

 

Barmen je šarmantan, a koketno ćaskanje tokom ovog slučajnog susreta opušta gošću.

 

Gošća uživa u pažnji, a zašto i ne bi?

 

„Kada neko flertuje sa vama, osećate se cenjeno i vaše mišljenje o sopstvenoj privlačnosti raste“, kaže Gurit Birnbaum, profesorka psihologije na Univerzitetu Rajhmanu u Izraelu.

 

Drugim rečima, prija kada neko flertuje sa vama.

 

Ali, da li je to i dobro za vas?

 

U scenariju u baru, naš barmen ne zna da je gošća u vezi.

 

(Birnbaum ističe da čak i ako je neko u vezi, očekivano je da ponekad flertuje sa drugima. „Vremenom ljudi počinju da maštaju o drugim ljudima. To je normalno i ne znači da u vezi nešto nije dobro“.)

 

Ipak, postoji nešto neobično u ovoj interakciji koja se razvija u baru.

 

Iako je to vrsta susreta koja se verovatno negde u svetu dešava u ovom trenutku, u ovom slučaju barmen je kompjuterski generisan, a interakcija se odvija u virtuelnoj stvarnosti.

 

Dešava se u svetu koji je osmislila Birnbaum.

 

Razmišljajući o pretpostavci da ljudi u dugim vezama počinju da maštaju o drugima, Birnbaum se zapitala da li bi fantazije mogle da nam pomognu da regulišemo naše potencijalno destruktivne želje.

 

Zanimalo je da li bi flert sa virtuelnim barmenom učinio da neko ko je u ozbiljnoj vezi bude manje ili više sklon flertu u stvarnom životu.

 

„Mislila sam da bi ovaj siguran prostor (virtuelna stvarnost) mogao da pomogne ljudima da kontrolišu njihove želje i da im pomogne da očuvaju postojeće veze“, kaže ona.

 

„Mogu da razmišljam o čemu god želim, i to je to.

 

„I ne moram da ostvarujem te fantazije.“

 

Bez pardona: Kažite odmah šta očekujete od izlaska i veze – novi trend među mladima

Raste broj samih u svetu: Da li je sve teže pronaći ljubav

‘Večni sjaj besprekornog uma’ kao upozorenje za današnje ljubavi i veze

Virtuelni barmen deluje pomalo neobično – njegovi pokreti su ukočeni, a lice pomalo jezivo.

 

(„Virtuelna stvarost je mnogo impresivnija od onoga što vidite na snimku i zato nemojte da se razočarate“, upozorila me je Birnbaum kada mi je poslala snimak.)

 

Sigurno ne biste pomislili da je stvaran čovek.

 

Ali govor je realističan, i petominutni razgovor teče prilično prirodno.

 

Pošto su skinuli slušalice sa mikrofonom, učesnicima u Birnbauminom eksperimentu predstavljen je ili standardno privlačan ispitivač ili atraktivna nepoznata osoba, koja je zapravo bila istraživač koji se predstavljao kao neko kome je potrebna pomoć.

 

Ispitanici koji su flertovali sa virtuelnim barmenom rekli su da im je ispitivač delovao manje privlačno i da su proveli manje vremena pomažući nepoznatoj osobi nego oni koji nisu flertovali tokom razgovora.

 

Kao da ih je flert u virtuelnom baru „vakcinisao“ protiv iskušenja u stvarnom životu, kaže Birnbaum.

 

Ispitanici su takođe rekli da su posle flertovanja u baru osećali veću želju za njihovim stvarnim partnerom.

 

ilustracija flertovanja

Getty Images

Flert može da bude kombinacija verbalnih i fizičkih radnji koje mogu da budu i otvorene i prikrivene

Flertovanje sa nepoznatim ljudima dok ste u vezi može da ojača vaš odnos sa partnerom, kaže Birnbaum, ali upozorava da to može da bude klizav teren.

 

Važno je da se dobro razumeju sopstvene, kao i partnerove granice flertovanja, naglašava ona.

 

A linija između bezazlenog flerta do prevare može da bude tanka.

 

„Kada su ljudi izloženi standardima neverstva, na primer ako znate da vaši vršnjaci varaju njihove partnere, veća je verovatnoća da ćete i sami to da učinite“ kaže ona.

 

To se naziva „zarazno neverstvo“.

 

Birnbaum dodaje da postoji „konstelacija osobina ličnosti“ zbog kojih su neki ljudi skloniji neverstvu ili su otporniji.

 

Na primer, narcisoidni i ljudi koji imaju problem vezivanja su skloniji prevari od drugih.

 

„Moramo u obzir da uzmemo mnogo činilaca da bismo mogli da predvidimo koja zavodljiva iskustva mogu da dovedu do neverstva“, kaže Birnbaum.

 

Iako oprezno flertovanje može da bude dobro, mnogi ljudi smatraju da su u tome loši.

 

U anketi 7.000 muških korisnika Redita, loše veštine flertovanja bile su peti najčešći razlog (od ukupno 43) zbog kojeg ispitanici nisu imali partnera.

 

Srećom, moguće je naučiti kako bolje flertovati.

 

Posle tri sata treninga flertovanja, koji je podrazumevao učenje tehnika za samopouzdaniji stav tokom razgovora, grupa odraslih učesnika bila je bolja u flertovanju, i takođe su bili slobodniji i otvoreniji.

 

Moguće je naučiti i druge veštine flertovanja.

 

Otvoren položaj tela, kao što je uspravniji i širi stav, direktno okretanje ka sagovorniku i podizanje glave, povećava romantičnu privlačnost i muškaraca i žena, verovatno zato što zauzimanje više prostora povezujemo sa dominacijom i otvorenošću i opuštenošću (mada preterano i nametljivo zauzimanje prostora može da razljuti druge).

 

To daje rezultate i u stvarnim situacijama brzog upoznavanja i na mrežama za upoznavanje na internetu.

 

S obzirom na to da kratak susret ili brzi pogled na fotografiju mogu da povećaju ili unište nečije šanse za uspešno flertovanje, zauzimanje više prostora može da uveća šanse za uspeh.

 

Potreba da se prostor maksimalno koristi nije nešto čega smo uvek svesni, kaže T. Džoel Vejd, profesor psihologije na Univerzitetu Baknelu u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD).

 

„Nije kao: ‘Oh, tamo je neko lep, treba da se raširim.’

 

„To je jednostavno prirodno ponašanje.“

 

Ova neverbalna demonstracija dominacije može da se ispolji širenjem tela ili širenjem ličnih stvari oko sebe, čime se pokazuje opuštenost i osećaj pripadnosti prostoru, objašnjava on.

 

Pogledajte video zašto se ljubimo

 

Iako je flert često otvoren i očigledan, može da bude i prikriven – da se iskazuje postupcima koje uopšte ne prepoznajete kao flert, objašnjava Merijen Fišer, profesorka psihologije na Univerzitetu Svete Marije u Kanadi.

 

Ljudi najčešće flertuju neverbalnim signalima, na primer dodirivanjem ili nameštanjem kose.

 

Takvo ponašanje naziva se „lickanje“, kaže ona.

 

„To je da bismo bili privlačniji toj osobi.“

 

Razlike u tehnikama flertovanja postoje bez obzira na seksualnu orijentaciju.

 

Na primer, muškarci, ljudi koji njihov identitet opisuju kao „muški pol“, i ljudi koji se pridržavaju „muških“ rodnih uloga češće flertuju otvoreno rečima i postupcima, bez obzira na to ko ih privlači.

 

S druge strane, žene, ljudi koji se identifikuju kao „ženski pol“ i ljudi koji njihove rodne uloge opisuju kao „ženske“ češće flertuju prikriveno i neverbalno.

 

Ako način flertovanja ne može da se predvidi na osnovu seksualne orijentacije, postojeća istraživanja, koja su uglavnom usredsređena na standardne rodne uloge i pol, možda su „dovoljna da prikažu iskustva flertovanja i kod pripadnika seksualnih manjina“, pišu Džen Klark sa Univerziteta Britanske Kolumbije u Kanadi, Flora Ozvald sa Državnog univerziteta Pensilvanije u SAD-u i Kori L. Pedersen sa Politehničkog univerziteta Kvantlena u Kanadi.

 

„Postoje neka istraživanja koja ukazuju da mogu da postoje male razlike između različitih seksualnih orijentacija, ali generalno gledano postoji mnogo univerzalnosti između načina flertovanja i pola“, saglasan je Vejd.

 

Drugi prikriveni i neverbalni primeri flertovanja mogu da budu sve – od kontakta očima, zagrljaja, kikotanja na šale, do deljenja hrane, što obično ne radimo sa neznancima.

 

A u kontekstu koji nije povezan sa flertom, simboli vezanosti za nekoga su uzimanje partnerovog prezimena prilikom venčanja ili nošenje burme.

 

„Ti neverbalni simboli i znakovi se često koriste kada partner nije prisutan, da date do znanja da ste zauzeti“, kaže Fišer.

 

Takođe mogu da se koriste i da se ukaže da neko drugi nije dostupan.

 

„Ako želite da signalizirate da je vaš partner zauzet, najlakši način je da nešto uradite.

 

„Lakše je da ga zagrlite nego da nekome kažete da se skloni“, kaže Fišer.

 

I naravno, nepokazivanje ekskluzivnog interesovanja je jedno od najodbojnijih ponašanja u flertovanju, verovatno zato što volimo da imamo nepodeljenu pažnju ljudi sa kojima smo na romantičnom sastanku.

 

Ilustracija flertovanje

Getty Images

Prikriveni flert pruža mogućnost uverljivog poricanje ako se iznenada nađete u centru neželjene pažnje

Suptilno flertovanje može da bude bolje, jer onaj ko flertuje može brzo da prekine interakciju ako zatreba, uz mogućnost da uverljivo tvrdi da romantična namera uopšte nije ni postojala, kaže Vejd.

 

Generalno, muškarci precenjuju romantično interesovanje, jer mogu pogrešno da protumače ljubaznost kao privlačnost, dok žene to interesovanje potcenjuju, što može da uzrokuje situaciju koja se popularno zove „zona prijateljstva“.

 

„Takozvana stopa lažno pozitivnih procena je mnogo drugačija kod heteroseksualnih muškaraca nego kod heteroseksualnih žena“, kaže Fišer.

 

„Osmehivanje, barem u kanadskoj kulturi, se podrazumeva, zar ne?

 

„To je način da se situacija opusti i da delujete prijateljski raspoloženi.

 

„Ali heteroseksualni muškarci vide ženu koja se smeši i pomisle: ‘Aha, zainteresovana je za mene’.“

 

Fišer kaže da neke kompanije koriste ovu sklonost precenjivanja flerta i angažuju žene za poslove koji podrazumevaju neposredan odnos sa gostima, kao što su hostese u restoranima.

 

„Bilo je sudskih slučajeva u SAD-u u kojima su žene tvrdile da im se udvaraju jer im je naloženo da se smeše i da učestvuju u ovakvim prisilnim interakcijama koje se doživljavaju na seksualan način“, kaže ona.

 

I ovakva shvatanja nesrazmerno pogađaju žene.

 

Dakle, vredi postaviti pitanje: Da li je virtuelni barmen zaista bio zainteresovan za gošću koja je sedela sama, ili je samo bio ljubazan barmen?

 

 

 

***

Komentart

***

 

 

I ovu temu, uspešno je obradio Ovidije u "Ars amatoria" ("Umetnost ljubavi") -  didaktička pesma u 3 knjige dve upućene muškarcima (kako da upoznaju i zadrže ženu) i jedna ženama (kako da upoznaju i zadrže muškarca); to je jedna od važnih knjiga "antičke vikipedije" koja nikada nije stigla u naše društvo, poput Vergilijeve "Georgike" (poljoprivrede himne),...,Lukrecije "O prirodi stvari" (didaktička poema koja objašnjava epikurejsku filozofiju rimskoj publici) i tsl. Ovaj umetničko/naučni "lek za ljubav", koji svojom strukturom parodira naučne traktate, napisan je ironičnim, didaktičkim tonom i sa sofisticiranom retoričkom tehnikom. Oštro izbrušene maksime (o odnosima između dva pola) gde se narativi na mitološke teme smenjuju sa svakodnevnim scenama sekularnog Rima. Pesnik ubeđuje čitaoce u mogućnost uspeha u ljubavi pod uslovom da je čovek snalažljiv, energičan i da ima ljubazan, strpljiv stav prema predmetu svoje strasti. Ovidijevo rezonovanje otkriva suptilno posmatranje, poznavanje hirova ljudskog srca i ljubazan, popustljiv stav prema ljudskim nedostacima i slabostima. Istovremeno, pesma daje predstavu o mnogim aspektima rimskog života (običaji, odeća, nakit, izgled stanovanja,..., kozmetika).

 

Zoran Stokić

14.02.2026.

петак, 13. фебруар 2026.

 Malograđanski socijalizam

*

Dojče vele: Gde je zapelo u saradnji studenata i opozicije?

Autor:

Dojče vele, N1

13. feb. 2026. 10:47

VESTI

FILE PHOTO: Students of Belgrade University protest

REUTERS/Marko Djurica/File Photo

Srpski studenti najavljuju samostalan izlazak na parlamentarne izbore i odbijaju saradnju sa opozicijom. Opozicija, s druge strane, poziva na zajednički front protiv vlasti predsednika Aleksandra Vučića. Gde je zapelo?


Uslov studentske liste ilustruje i odnos dve strane. „Naš jedini zahtev je da na listi nema aktivnih političara“, kaže Anja sa Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu, dodajući da studentski pokret uživa poverenje građana, što pokazuju masovni skupovi i akcije potpisa.

 

Kako podseća Dojče vele, 28. decembra studenti su skupili oko 400.000 potpisa podrške. Ipak, reč je o nezvaničnom pružanju podrške u borbi protiv političkog giganta, koji ulazi u 15. godinu vlasti.

 

Sa druge strane, Radomir Lazović, kopredsednik Zeleno-levog fronta, smatra da je za promene neophodno ujedinjenje svih antirežimskih snaga.

 

„Smatram da bi za pobedu na izborima najbolje bilo da se napravi zajednički dogovor svih antirežimskih snaga i Zeleno-levi front na to poziva još od polovine prošle godine. Da smo to uradili tada, verujem da bi odavno imali izbore, a ovako se Vučiću dalo mnogo vremena da se konsoliduje“, navodi Lazović.

 

(Ne)vidljiva ruka režima

dragan popović

N1

Analitičari ukazuju da studentska distanca prema opoziciji nije samo pitanje taktike. Dragan Popović iz Centra za praktičnu politiku podseća na dugogodišnju satanizaciju političkih protivnika u provladinim medijima. Takvo okruženje ne proizvodi samo otpor prema vlasti, već i prema samoj ideji stranačke politike. „U tom kontekstu razumem tu vrstu oklevanja studentskog pokreta da stupi u neke bliže kontakte sa opozicijom“, objašnjava Popović.

 

O prirodi političke klime koja vlada u zemlji svedoče podaci organizacije Reporteri bez granica, koji su Srbiju stavili na 96. mesto u svetu po medijskim slobodama. Ipak, Lazović upozorava i na druge mehanizme vlasti - kontrolu medija, pritisak na pravosuđe i izazivanje podela u antirežimskom bloku.

 

„Zbog toga mi nemamo luksuz da se ne okupimo u jedan front koji može, ali ne mora biti jedna izborna lista, ali svi moraju zajedno raditi na smeni, podržavati jedni druge i pomagati i dopunjavati se u oblastima u kojima je to potrebno”, tvrdi Lazović.

 

Greške opozicije

Čedomir Čupić, N1

N1

Pritisci vlasti nisu jedini razlog nepoverenja. Čedomir Čupić, profesor FPN-a u penziji, smatra da je i ponašanje opozicije doprinelo gubitku kredibiliteta. Kao prelomni trenutak navodi dogovor sa inicijativom ProGlas 2024. godine, kojim je predviđen bojkot izbora ukoliko se ne poprave izborni uslovi. Ipak, deo potpisnika ubrzo je formirao koaliciju „Biram borbu“ i izašao na izbore.

 

„To pamćenje koje je jako sveže govori ko je ta opozicija, šta je ta opozicija. Mene počinje da brine i ko je ova opozicija koja nije izašla na izbore i tada ostala principijalna i prihvatila to što je potpisao Proglas. I sada godinu dana kasnije se oni ponovo nalaze zajedno“, navodi Čupić.

 

Kako bi povratila poverenje, opozicija bi, prema Čupiću, trebalo da preuzme odgovornost i razmotri ostavke zbog neispunjenih obećanja. Tako nešto nije nečuveno, a najsvežiji primer je ostavka lidera opozicione grčke stranke Siriza, Aleksisa Ciprasa, nakon teškog poraza na parlamentarnim izborima 2023. godine.

 

Veterani i pioniri u izloženosti targetiranju

Studenti, protest, EXPOdiraću

Shutterstock/Mirko Kuzmanovic

Opozicione partije već su veterani u izloženosti targetiranju provladinih medija, a sada sličan tretman dobija i studentska lista. Ipak, ankete pokazuju da studenti i dalje uživaju veliko poverenje građana. Akcije poput „student u svakom selu“ i kampanje „od vrata do vrata“ proširile su mrežu podrške širom zemlje.

 

CRTA navodi da je da je tokom 2025. godine bilo najmanje 13.000 protesta širom zemlje. Studentkinja Anja tvrdi da upravo zbog ovog masovnog broja demonstracija ne žele da zavise od drugih učesnika političke utakmice. „Prema poverenju koje uvažavamo se odnosimo svesno i odgovorno, stoga ne želimo da dopustimo da na bilo koji način zavisimo od drugih aktera", objašnjava Anja.

 

Može li do dogovora?

Koliko je presudno ko će sa kim na listu? Popović smatra da je forma manje važna od principa dogovora. On tvrdi da mnogo veći problem predstavljaju međusobni sukobi, koji nisu konstruktivne prirode. „Da su to neke programske rasprave, pa bi i bilo konstruktivno, ali ovo je uglavnom lično, besmisleno, načelno, povređene su sujete itd. Dogovor i konsenzus među akterima je mnogo važniji od toga kako će izgledati kolone“, navodi Popović.

 

Čupić smatra da je dogovor moguć ako opozicija pokaže spremnost na žrtvu. „Potrebno je da se na izbore izađe zajednički, ali da opozicija ne uslovljava listu koju studenti ponude. U slučaju pobede, trebalo bi dogovoriti raspisivanje novih izbora u fer uslovima za dve godine“, smatra Čupić.

 

Politička zrelost

Mnogi elementi i dalje su neizvesni. Od datuma izbora do sastava studentske liste, kao i integritet tog nepisanog „dogovora". Studenti navode da je „tajnost“ čelnika liste strateška odluka i pitanje bezbednosti kandidata.

 

Jedno od spornih imena koje se pojavilo na protestima je Milo Lompar, koga kritičari povezuju sa nacionalističkim idejama. Ipak, Popović navodi da su male šanse da studentska agenda bude antievropska.

 

„Verujem da su vladavina prava, borba protiv korupcije, jednakost građana pred zakonom, to je srž studentskih zahteva, verujem da će to biti okosnica i studentskog programa. To jesu najklasičnije evropske vrednosti“, kaže Popović.

 

Studentkinja Anja navodi da su okosnica studentske liste upravo prvobitni studentski zahtevi i da na njima baziraju sve naredne korake. Ruku na srce, iste ideje opozicija zastupa već godinama, ali bez poverenja koje sada uživa studentski pokret. Iako je situacija kompleksna, Lazović je optimističan da će dva fronta pronaći zajednički jezik.

 

„Ipak uz sve prepreke verujem da će biti dovoljno političke zrelosti da se prepozna da Vučiću najviše na ruku ide upravo razjedinjenost i da ćemo što pre doći do dijaloga“, navodi Lazović.

 

Hoće li ta zrelost zaista prevagnuti nad sujetama i podelama, ostaje otvoreno pitanje, čiji odgovor može ići u više pravaca.

 

 

***

Komentar

***

 

////Neobjavljen komentar na N1////



Prošlost stvara društveni karakter  (kada si oko 700 god živeo u despotijama: vizantisko, osmanako, komunistička – faza) to je to. Glavni problem je nova elite (elite) stasale od 1945-2026.  Opisao je tu novu elitu (povodom nastanka nedeljinika NIN, 1951.) Milovan Đilas kao "malograđanski socijalizam" (kasnije će oni biti kolovođe studenskih protesta '68). Milovan Đilas: "NIN-ovo pisanje nije bilo antisocijalističko i antikomunističko, ali je bilo nekakvog zakeranja na svoj način. Sećam se da sam to nazvao malograđanskim socijalizmom, ali to nisam napisao.Nisam bio ni za zabranu, iako je bilo i takvih tendencija. Oni (ninovci) tada su imali veliku zaštitu Mitre Mitrović. U jednoj diskusiji ona se slagala sa mojim ocenama,ali je govorila 'treba im pomoći, ne treba to prelomiti preko kolena, to su mladi intelektualci'."  Nova elta je u Srbiji od 1989., (pad berlinskog zida) sprečila da se postavi dijagnoza sistema u kome smo živeli – klasičan despotski sitem, vlast je iznad Zakona. 

Zato su nam se 36 godina događale metamorfoze despotskog sistema umesto da je despotija bila rasformirana 1989/1990.

 

Zoran Stokić

13.02.2026.