понедељак, 2. фебруар 2026.

 Tompson glavna zvezda dočeka hrvatskih rukometaša posle Evropskog prvenstva

 

BBC News na srpskom

danas 2.02.2026. 19:10

Navijači Hrvatske na Trgu Bana Jelačić

Reuters

Umesto hrvatskih rukometaša, koji se sa Evropskog prvenstva u Danskoj, Švedskoj i Norveškoj vraćaju u Zagreb sa bronzanom medaljom, glavna zvezda njihovog dočeka u hrvatskoj prestonici je, izgleda, jedan pevač.

 

Nastup Marka Perkovića Tompsona, kontroverznog, ultranacionalističkog i veoma popularnog muzičara, najavljen je na zagrebačkom Trgu bana Jalačića na zahtev rukometnih reprezentativaca.

 

Grad Zagreb je prvobitno trebalo da bude organizator dočeka, ali su zbog insistiranja reprezentacije da nastupi Tompson, koga mnogi kritikuju zbog pozdrava ‘Za dom spremni’ iz vremena ustaškog pokreta tokom Drugog svetskog rata, iz gradske uprave to odbili.

 

„Budući da bi to bilo protivno odlukama gradske uprave i Gradske skupštine oko korišćenja ustaškog pozdrava, koje važe za sve izvođače, pa i Tompsona koji je ta pravila već prekršio na koncertu u Areni – nismo mogli udovoljiti zahtevu rukometnih reprezentativaca.

 

„Nakon toga je reprezentacija odlučila da dočeka u Zagrebu u tom slučaju neće biti“, saopštio je gradonačelnik Tomislav Tomašević na Fejsbuku.

 

Međutim, Vlada premijera Andreja Plenkovića preuzela je organizaciju dočeka u saradnji s Hrvatskim rukometnim savezom, napominjući da se radi o „događaju nacionalnog karaktera i značaja, a ne isključivo lokalnog“.

 

Iako u saopštenju nisu naveli da će kontroverzni muzičar nastupiti, njegov menadžer Zdravko Barišić je potvrdio da je Tompsonu stigao poziv Hrvatskog rukometnog saveza.

 

„Naravno da će nastupiti, taj se poziv ne odbija“, rekao je.

 

Gradska skupština Zagreba u novembru 2025. donela je odluku o zabrani upotrebe fašističkih i ustaških simobola, u koje spada poklič ‘Za dom spremni’, na javnim mestima.

 

Da je gradonačelnik Tomašević sada dozvolio nastup Perkovića, ne bi bio dosledan odluci koju je grad doneo pre nekoliko meseci, navodi politički analitičar Jaroslav Pecnik za BBC na srpskom.

 

Kritike iz Vlade su zbog toga neosnovane i „jasno je da se ovde ne radi o pevanju, nego o politici“, smatra Pecnik.

 

Plenković je „procenio da je dobar trenutak da se pokažu zubi političkom konkurentu Tomaševiću“, kaže analitičar.

 

Perković je u julu u Zagrebu održao koncert koji se smatra najvećim u novijoj istoriji Hrvatske, na kojoj je prema procenama bilo između 350.000 i 500.000 ljudi.

 

Tokom koncerta Perković i publika uzvikivali su ustaške pozdrave, koji se vezuju za Nezavisnu Državu Hrvatsku (NDH), marionetsku tvorevinu nastalu u saradnji sa nacističkom Nemačkom i fašističkom Italijom.

 

Koncertu na zagrebačkom Hipodromu je pristustvovalo i nekoliko visokih zvaničnika i ministara.

 

Marko Perković Tompson

REUTERS/Antonio Bronic

Marko Perković Tompson i njegov najavljeni nastup na Trgu Bana Jelačića doveo je do spora između Vlade Hrvatske i Grada Zagreba

Kako je Tompson ‘posvađao’ Zagreb i Hrvatsku, vlast i opoziciju

Iako je doček rukometaša u Zagrebu počeo nešto pre 18 sati, iz gradske uprave rekli su da Vlada nije zatražila saglasnost grada za zauzimanje javne površine.

 

Gradsku vlast u Zagrebu predvodi pokret Možemo, koji je na nacionalnom nivou opozicija vladajućoj Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ).

 

Tomašević je najavio i da će preduzeti korake zbog neustavnog poteza Vlade, koja je bez saglasnosti grada organizovao doček.

 

Njemu su navodno upućene i pretnje smrću uz tvrdnje da su postavljenje bombe kod njegove kancelarije i sedišta pokreta, prenosi list 24 sata.

 

Policija je ušla u prostorije naše stranke „pod opravdanjem da je neko prijavio pretnje Tomaševiću na tu adresu“, saopštila je Sandra Benčić, poslanica u Hrvatskom saboru i bivša kandidatkinja pokreta za premijersku poziciju.

 

„Mi nismo. Jasno je što se događa kada se šalje policija u prostore političkih stranaka“, dodala je.

 

Vera, rok i ekstremno desno: Koncert Tompsona pred stotinama hiljada u Zagrebu

Gledao sam hrvatskog ‘Generala’ i srpskog ‘Đenerala’ – šta su hteli da me nauče

Koji je recept za dobru predstavu regionalnog rukometa na Svetskom prvenstvu

Iz vladajućeg HDZ-a optužuju Tomaševića za „ideološki pokušaj zabrane“ dočeka rukometaša, kako je rekao Ivan Anušić, hrvatski ministar odbrane i član te partije.

 

Vlada je reagovala i donela „jedinu ispravnu odluku“ preuzimanjem organizacije, kako bi se ovaj sportski uspeh „proslavio na način kako to naši rukometaši i naš narod želi“, dodao je.

 

„Grad Zagreb je rekao ne dočeku, ne rukometašima, ne sportu, Vlada kaže da“, smatra Tonči Glavina, ministar sporta, takođe član HDZ-a.

 

Odluka Vlade da organizuje javno okupljanje bez dozvole grada nije u skladu sa hrvatskim zakonima, ocenio je Vedran Đulabić, profesor Pravnog fakultata u Zagrebu za portal Indeks.

 

„Kao da Ustav ne postoji i kao da član 4. [o podeli vlasti] ništa ne znači.

 

„Ako je zaista tako, onda Vlada može biti organizator svih događaja u gradovima gde su neki od njih zabranjeni, od Zagreba, Pule i nadalje, i to bez njihove saglasnosti i dozvole.

 

„Lokalna samouprava i podela vlasti nam nije potrebna“, rekao je ironično pravnik.

 

Iz Socijaldemokratske partije (SDP), opozicione stranke sa najvećom podrškom u Hrvatskoj, poručuju da potez Vlade premijera Andreja Plenkovića „nema nikakve veze sa sportom“.

 

„Ovo je državni udar radikalne i desne Plenkovićeve Vlade na lokalnu samoupravu“, saopštili su.

 

Potez Vlade je „neustavan, nezakonit i piratski akt za čije donošenje nema baš nikakve pravne osnove“, smatra hrvatski predsednik Zoran Milanović, bivši lider SDP-a.

 

„Takvo postupanje Vlade zapravo je otimanje države i beskrupulozno izazivanje podela među hrvatskim ljudima.

 

„Za to je odgovoran predsjednik HDZ-a Andrej Plenković“, kaže Milanović.

 

Plenković ovakvim aktom želi da pokaže da je „nacionalni lider, koji navodno vodi računa o narodu, da se u Hrvatskoj navodno ništa ne može zabraniti, a Tomaševića bi da predstavi kao rigidnog levičara koji nešto pokušava da zabrani“, tvrdi analitičar Jaroslav Pecnik.

 

Iz sukoba gradske i nacionalne vlasti kao „trenutni politički dobitnik“ izaći će upravo premijer, jer će pokazati da ima moć, dodaje.

 

„Ali, verujem da je to Pirova pobeda dugoročno, jer bi ovakvo kršenje zakona moglo da se obije o glavu Plenkoviću“, ističe Pecnik.

 

Veza hrvatskih sportista i Tompsona

Hrtvatski rukometaši

BO AMSTRUP/EPA/Shutterstock

Hrvatska je jedna od najuspešnijih rukometnih reprezentacija sveta u 21. veku, a pobeda nad Islandom u utakmici za bronzu na ovogodišnjem Evropskom prvenstvu samo je nastavak niza uspeha na najvećim takmičenjima.

 

Od 1995. osvojili su 16 medalja na Olimpijskim igrama, svetskim i evropskim prvenstvima, uz dva olimpijska i jedno svetsko zlato.

 

Prethodnu medalju osvojili su u februaru 2025, kada su na Svetskom prvenstvu bili drugi iza neprikosnovene Danske.

 

I tada se na zagrebačkom Trgu bana Jelačića veliki sportski uspeh slavio uz Marka Perkovića Tompsona.

 

„Drago nam je što smo ga izvukli i što je zapevao za nas, puno se puštaju Tompsonove pesme u svlačionici kroz turnir i u slobodno vreme“, kazao je tada Marin Šipić, hrvatski reprezentativac.

 

Pesmu Ako ne znaš šta je bilo hrvatskog kantautora Nenada Ninčevića, koju Tompson izvodi sa njegovim bendom, hrvatski rukometaši prisvojili su kao sopstvenu „himnu“, dodao je Šipić.

 

Neki su kritikovali Hrvatski rukometni savez i vlasti zbog nastupa Perkovića, preneo je portal Indeks.

 

Tompson nije pevao samo hrvatskim rukometašima na dočecima, već i fudbalerima – kada su se vratili sa Mundijala 2018. kao svetski vicešampioni.

 

Četiri godine kasnije, kada su navijači dočekali fudbalere posle osvajanja trećeg mesta na Mundijalu 2022, Tompson nije pevao, ali je hor Hrvatske ratne mornarice Sveti Juraj izvela njegovu numeru „Lijepa li si“.

 

 

***

Komentar

***

 

Orvel: " 'Patriotizmom' podrazumeva  privrženost  određenom  mestu i određenom načinu života za koje neko veruje da su najbolji na svetu, ali nema želju da ih nameće drugim ljudima. Patriotizam je po svojoj naravi defanzivan, kako u vojnom, tako i u kulturnom smislu. S druge strane, 'nacionalizam' je neodvojiv od želje za moći. Trajni cilj svakog nacionaliste  je da obezbedi više moći i više prestiža, ne za sebe već za 'naciju' ili kakvu drugu strukturu u kojoj je odlučio utopiti svoj individualitet.

Le Bon: "Gomile" su poseban psihološki entitet, nesvodiv na pojedince koji je sačinjavaju – "nisu sposobne za rasuđivanje ali su sposobne za akciju"! Nažalost danas više niko ne čita "Psihlogiju gomile" Le Bona, 1895., premda su nekadašnji čitači  te kapitalne knjige: Ruzvelt, Klemanso, Poenkare, Čerčil, de Gol, itd  stekli utisak "kao da" su Musolini, Hitler, Staljin, Mao – Le Bonove ideje pretočili u svoje sisteme. 1923. je zaključio da se gomile-nacije "ne mire sa porazom kada veruju da su superiornije od svojih osvajača. Pokušaj nemačke osvete stoga se može smatrati jednim od najsigurnijih događaja u budućoj istoriji" (anticiprao II svetski rat)! Slično se ostvarilo i predviđanje ("Psihologiji socijalizma" 1898), Le Bona da će budući rat tj. I svetski rat biti najsmrtonosniji  jer će to biti rat vojnih obveznika, a ne više profesionalaca "sledeće borbe između nacija biće prave borbe za postojanje - koje se mogu završiti - samo potpunim slamanjem jednog od boraca". "Hiljade zasebnih pojedinaca mogu u određenim trenucima, pod uticajem određenih nasilnih emocija, veliki nacionalni događaj, dobiti karakteristike psihološke gomile." Neka slučajna ili namerna ideja će ih "spojiti u gomilu" a gomila ne misli rečima i verbalnim pojmovima, već slikama. A pošto je gomila sugestibilna - dovoljnaje jedna slika da je uplaši i uznemiri, dovoljna je samo jedna kolektivna halicinacija da oživi njene jake strasti pa da usledi poznati fenomeni gomile, kao što je linč.

 

Zoran Stokić

2.02.2026.


Šef francuske diplomatije: Putin ne pokazuje nijedan znak stvarne volje za mir u Ukrajini

Autor:

author

Beta

|

02. feb. 2026. 14:23

|

SVET

Russian President Vladimir Putin speaks during a meeting of the Commission for Military Technical Cooperation with Foreign States at the Kremlin in Moscow, on Friday, Jan. 30, 2026. (Vyacheslav Prokofyev, Sputnik, Kremlin Pool Photo via AP)

AP, Tanjug / Vyacheslav Prokofyev

Šef francuske diplomatije Žan-Noel Baro (Jean-Noel Barrot) ocenio je danas da ruski predsednik Vladimir Putin ne pokazuje znake stvarne volje za mir u Ukrajinu.

"Vladimir Putin ne pokazuje nikakve znake istinske želje da se kreće ka miru. Naprotiv, prvi put su prošle nedelje, njegovi dronovi namerno ciljali putnički voz, i ubili 15 osoba", rekao je Žan-Noel Baro za pariski list Liberasion (Liberation).

Baro je rekao da taj napad smatra "ratnim zločinom" a na to se dodaju "silovanja, deportacije dece, masakri i vansudska pogubljenja".

"Četiri godine posle pokretanja, jasno je da je takozvana specijalna operacija Kremlja katastrofalan neuspeh za Rusiju - 1,25 miliona smrtnih slučajeva, što je više od svih sovjetskih i ruskih ljudskih gubitaka od 1945. godine, 1.000 smrtnih slučajeva svakog dana na frontu, kao i recesija u Rusiji predviđena za 2026. godinu", dodao je Baro.

Francuski ministar je rekao da je krajnje vreme da Putin odustane od svojih zahteva i konačno prihvati prekid vatre.

Baro je osudio pokušaj ruskog predsednika da "izazove humanitarnu krizu" kontinuiranim gađanjem energetske infrastrukture uprkos niskim temperaturama u Ukrajini.

On je o mogućem nastavku dijaloga sa Rusijom, rekao da Francuska nikada nije isključila, saradnju sa Rusijom, "uz potpunu transparentnost sa Ukrajinom i njenim evropskim partnerima, i pod uslovom da je to korisno".

 

***

Komentar

***

 

Na čemu počivaju  despotska društva? Na ratovima - Sulejman Veličanstveni je za 46 god na vlasti vodio 22 rata. Izgleda da Putin želi da ga nadmaši.

Zvanični ratovi Putina:

1. Drugi čečenski rat - 1999., - 2009.;

2. Rusko-gruzijski rat - 2008.;

3. rat na Severnom Kavkazu protiv pobunjenika u Kavkaskom Emiratu 2009. - 2017.; vođeni u: Čečeniji, Dagestanu, Ingušetiji i Kabardino-Balkariji. Povremeni i u okolnim regionima, kao što su Severna Osetija-Alanija, Karačaj-Čerkesija, Stavropoljski kraj i Volgogradska oblast.

4. intervencija na Krimu - 2014.;

5. ruska intervencija u Siriji - od 2015.;

6. učešće u Centralnoafričkom građanskom ratu - od 2018.;

7. intervencija u istočnij Libiji - 2019. (još su tamo - podelili su Libiju s Turskom);

8. intervencija u Kazahstanu – 2022.;

9. invazija na Ukrajinu 2022.;

Nezvanični, palamilitarni ratovi (učešće raznih neo-fašističkih, nacionalističkih grupa, kao i plaćenika tipa a la "Vagner") u:

Venecueli, Mozambiku, Sudanu,..., Maliju, otcepljenim oblastima u Ukrajini.

 

Zoran Stokić

2.02.2026.

недеља, 1. фебруар 2026.

 

Prepariranje despotskog mrtvaca

*

Svi znaju muzej Madam Tiso, a priča o njenom životu je bizarnija od horor filma: Pre javnih ličnosti, pravila je maske mrtvih vladara

 

Pero Jovović

danas 31.01.2026. 19:05

muzej

Foto: Shutterstock/chrisdorney

Redovi pred muzejima voska danas se protežu od Londona do Tokija, ali priča o najpoznatijim figurama od voska na svetu počinje daleko od glamura i savremenog spektakla, a umesto zvezda, ovekovečeni su i mrtvi vladari i kriminalci.

 

Sve počinje u Strazburu, u 18. veku, u gradu u kojem se istorija često rađala na ivici politike, revolucije i zanata. Upravo ovde je 1761. godine rođena Marija Grošolc, žena koju će svet kasnije upoznati pod imenom Madam Tiso, piše Pero Jovović.

 

Otac joj je poginuo pre njenog rođenja, a majka je ubrzo pronašla posao kao domaćica kod Filipa Kurtijusa, lekara i vajara amatera koji se bavio izradom voštanih anatomskih modela.

 

Kurtijus je ubrzo prepoznao Marijin talenat i počeo da je podučava izradi figura od voska – veštini koja je u to vreme imala i naučnu i obrazovnu svrhu. Vosak se koristio za prikaz ljudskog tela, bolesti i anatomije, mnogo pre nego što je postao sredstvo zabave.

 

Svi znaju muzej Madam Tiso, a priča o njenom životu je bizarnija od horor filma: Pre javnih ličnosti, pravila je maske mrtvih vladara 1

Foto: Shutterstock/Anton_Ivanov

Porodica se kasnije preselila u Pariz. Zahvaljujući Kurtijusovom ugledu, Marija Grošolc je kao veoma mlada počela da izrađuje portrete poznatih ličnosti. Među njenim ranim radovima bile su figure Voltera i Žan-Žaka Rusoa.

 

Njena veština joj je otvorila vrata Versaја: Nekoliko godina je provela kao umetnica na dvoru, gde je podučavala članove kraljevske porodice. Međutim, Francuska revolucija sve je preokrenula.

 

Svi znaju muzej Madam Tiso, a priča o njenom životu je bizarnija od horor filma: Pre javnih ličnosti, pravila je maske mrtvih vladara 2

Foto: Shutterstock/Sergii Figurnyi

Tokom revolucionarnog perioda Marija je bila primorana da izrađuje posmrtne maske pogubljenih aristokrata, uključujući Lujа Šesnaestog i Mariju Antoanetu. Te maske nisu bile umetnički hir, već politički simboli, izlagane su kao dokaz pada starog režima.

 

Zbog veza sa dvorom, Marija je i sama bila uhapšena i čekala je pogubljenje. Spašena je zahvaljujući Kurtijusovim revolucionarnim kontaktima.

 

Posle smrti Filipa Kurtijusa, Marija nasleđuje njegovu kolekciju voštanih figura. Početkom 19. veka seli se u Veliku Britaniju, gde putuje sa izložbom po manjim gradovima i sajmovima.

 

Tek 1835. godine, već u poznim godinama, otvara stalnu izložbu u Londonu, u ulici Bejker strit. To je bio početak muzeja koji će kasnije postati svetski brend – Muzej Madam Tiso.

 

Svi znaju muzej Madam Tiso, a priča o njenom životu je bizarnija od horor filma: Pre javnih ličnosti, pravila je maske mrtvih vladara 3

Foto: Shutterstock/PhotoFires

Madam Tiso umrla je 1850. godine, ali je njeno ime nastavilo da živi kroz instituciju koja i danas oblikuje način na koji popularna kultura „pamti“ poznate ličnosti.

 

Muzej koji danas privlači milione turista širom sveta od samog početka uključivao je i deo posvećen kriminalcima i pogubljenjima, kasnije poznat kao „Komora strave“.

 

Neke od najstarijih figura u kolekciji i danas sadrže vosak iz 18. veka. U različitim muzejima posetioci mogu videti veoma realistične voštane figure pop pevača i holivudskih glumaca među kojima su i Ozi Ozborn, Paris Hilton, Džordž Kluni, Džulija Roberts, Madona, Vudi Alen, Vilijam Šekspir, Bijonse, Lejdi Gaga, Majkl Džordan, Elvis Presli, Elton Džon, Dajana Ros i mnogi drugi.

 

Danas u Strazburu ne postoji poseban muzej posvećen Madam Tiso, ali ovaj lanac muzeja postoji širom sveta, na gotovo svakom kontinentu. U Londonu, Beču, Pragu, Istanbulu, Berlinu, Pekingu, Šangaju, Vuhanu, Nju Delhiju, Tokiju, Singapuru, Bankoku, Las Vegasu, Nešvilu, Njujorku, San Francisku, Vašingtonu i Sidneju.

Pogledati eksponate:

 

https://www.danas.rs/zivot/muzej-madam-tiso-istorija-zanimljivosti/


 

***

Komentar

***



Smrt Sulejmana Veličanstvenog i posmrtna maska. Kako je ideja o tome kako će ga pamtiti u istorji  Sulejmanu došla glave? Na čemu počivaju  despotska društva? Na ratovima - Sulejman je za 46 god na vlasti vodio 22 rata. 1565 nije uspeo da osvoji Maltu, izgubio je rat – pa zar da ga tako pamte u istoriji? Brzo prikuplja vojsku od 300 000 vojnika sa namerom da osvoji Beč (anulira poraz  sa Malte). Ali već je patio od gihta zbog čega je morao da se kreće u invalidskim kolicima, nije mogao više da jaše konja i tsl. Naročito je bio pod stresom kada je njegova moćna vojska bila zaustvaljeno u nekom sporednom, malom utvrđenju u Sigetu. Njemu najmoćnijem čoveku na Zemlji našao se na putu nekakav  beznačajan čovek – Mikloš Zrinski. Ostalo je poznata istorija, Sulejman je umro od izliva krvi u mozak 30-ti dan neuspele opsade, osmanije su dva dana kasnije osvojile Siget 8.09.1566, Zrinski je junački poginuo poput antičkih leonida. Da bi izbegao nemire u vojsci, koja je još uvek bila angažovana u pohodu, veliki vezir Mehmed-paša Sokolović je odlučio da vest o sultanovoj smrti  sačuva u tajnosti - dok njegov naslednik Selim ne dođe pred očev kovčeg. Rečeno učinjeno, kako? Tako što je "naš" umetnik PREPARIRAO Sulejmana tako "da je izgledao kao živ"; sedeo je u šatoru pored prozora,  povremno su ga pronosili na nosilima da ga vojska vidi. Ali kako je bilo toplo vreme, vosak se topio, pa je "naš" umetnik stalno morao da popravlja "posmrtunu masku"!

 

*

 

Da bi izbegao nemire u vojsci i carstvu, koja je još uvek bila angažovana u pohodu, veliki vezir Mehmed-paša Sokolović je odlučio da vest o sultanovoj smrti  sačuva u tajnosti - dok njegov naslednik Selim ne dođe pred očev kovčeg (kritični trenutak u despotskim sistemima – ko će naslediti presto; u Sulejmanovom slučaju 7 sinova je ubijeno). Rečeno učinjeno, kako? Tako što je "naš" umetnik preparirao - "despotskog mrtvaca" - Sulejmana tako "da je izgledao kao živ"; sedeo je u šatoru pored prozora,  povremno su ga pronosili na nosilima da ga vojska vidi. Ali bilo je toplo vreme, vosak se topio, pa je "naš" umetnik stalno morao da popravlja "posmrtunu masku"; posle 15 dana ni to više nije bilo moguće; tada su - imam Hasan-agu obukli u sultanovu odeću, pošto je Hasan ličio na Sulejmana! Sultanovo srce i untroba je odmah (7.09.1766. zbog velike vrućine) "sahranjena" duboko ispod šatora (kasnije Turbek), telo brzo balsamovano (kasnije je posle 46 dana poslato u Carigrad da bi bilo sahranjeno pored Hurem u mauzoleju izgrađenom u blizini džamije Sulejmanije. Kada je 1692/3 Austrougarska povratila područje gde je Seget - Turbek i ostali objekti su bili porušeni – izgubio se svaki trag Turbeka.  Tek su 2015., arheolozi u Mađarskoj, uspeli da pronađu ostatke Turbeka.

 

 

Zoran Stokić

1.02.2026.

субота, 31. јануар 2026.

 

Vodič kroz organizaciju vremena: Kako preuzeti kontrolu nad svojim životom?

Autor:

N1 Beograd

31. jan. 2026. 12:04

LIFESTYLE

čovek prenatrpan obavezama

AI generisana fotografija - Canva

Sat otkucava. Lista obaveza raste, a vi se pitate kuda odlaze svi ti sati. Zvuči li vam ovo poznato? Većina ljudi se suočava sa identičnim problemom. Njima ne nedostaje vreme; nedostaje im sistem kako da ga pravilno rasporede.

 

Organizacija vremena nije tajna veština rezervisana isključivo za uspešne direktore i vrhunske profesionalce. To je skup praktičnih tehnika koje svako može naučiti i primeniti. Pitanje je samo da li ste spremni da promenite neke duboko ukorenjene navike.

 

Zašto je upravljanje vremenom toliko teško?

Džon Rampton, poznati američki preduzetnik, primetio je nešto zanimljivo. Kada ga pozovu na neki događaj, njegov automatski odgovor često glasi: „Nemam vremena za to.“ Međutim, kada zaista razmisli, shvati da zapravo može da uvrsti tu aktivnost u svoj raspored ako mu je ona prioritet.

 

Problem nije u nedostatku sati, već u mentalnom sklopu.

 

Robert E. Guding, u svojoj knjizi „Slobodno vreme: Nova mera slobode“, objašnjava ovu pojavu na upečatljiv način. Kada kažemo da neko ima više vremena od nas, mi ne mislimo bukvalno na dodatni sat u danu. Mislimo na to da ta osoba ima manje ograničenja i više izbora u tome kako će provesti svoje vreme. Ona poseduje veću autonomnu kontrolu.

 

Psiholog i naučnica u oblasti biheviorizma, Suzan Vajnšenk, dodaje još jedan sloj ovoj priči. Ljudi izjednačavaju mogućnost izbora sa kontrolom. Kada osećamo da nemamo moć nad svojim rasporedom, automatski verujemo da nemamo ni vremena.

 

Vremenski budžet kao temelj produktivnosti

Svako ko je ikada pokušao da uštedi novac zna kolika je vrednost budžeta. Isti princip važi i za vreme. Bez jasnog plana kako ćete potrošiti svoje sate, oni će jednostavno ispariti.

 

Amanda Abela definiše vremenski budžet kao smernicu koja vam pomaže da vreme provodite onako kako zaista želite. To ne znači da ćete raditi samo ono što volite. Naprotiv, to znači da ćete svesno rasporediti vreme za sve obaveze, uključujući i one manje prijatne.

 

Kako napraviti vremenski budžet? Počnite jednostavno:

 

Zapišite sve aktivnosti tokom jedne nedelje. Budite iskreni. Koliko vremena provodite na društvenim mrežama? Koliko na sastancima? Koliko na konkretnom radu?

Kategorizujte te aktivnosti. Šta je hitno? Šta je važno? Šta je samo navika?

Napravite idealan raspored. Koliko sati nedeljno želite da posvetite poslu, porodici, hobijima ili odmoru?

Razlika između trenutnog stanja i idealnog rasporeda jasno će vam pokazati gde gubite dragoceno vreme.

Mit o multitaskingu koji uništava produktivnost

Evo jedne neugodne istine: multitasking (istovremeno obavljanje više zadataka) ne funkcioniše. Bar ne onako kako većina ljudi misli.

Postoji razlika između automatskih radnji koje se odvijaju u pozadini i pravih zadataka koji zahtevaju duboku koncentraciju. Možete slagati veš dok slušate podkast. To funkcioniše, jer je slaganje veša mehanička radnja.

Međutim, ne možete pisati izveštaj dok istovremeno odgovarate na poruke i pratite sastanak. Mozak jednostavno nije dizajniran za tako brzo prebacivanje između složenih operacija.

Istraživanja pokazuju da pokušaj obavljanja više stvari odjednom zapravo usporava ljude. Veća je verovatnoća da ćete praviti greške, a njihovo ispravljanje oduzima dodatno vreme. Na kraju dana, uradićete manje nego da ste se fokusirali na samo jednu stvar.

Rešenje je fokusiran rad na jednom zadatku. Radite jednu stvar, završite je, pa pređite na sledeću.

Strast kao zaštita od rasipanja vremena

Zašto neki ljudi deluju kao da imaju više sati u danu? Jedan od odgovora krije se u strasti prema onome što rade.

Kira M. Njuman, urednica magazina Grejter gud, analizirala je istraživanja na ovu temu. Zaposleni kojima nedostaje strast za poslom često osećaju da se njihovi ciljevi međusobno sukobljavaju. Stalno se bore za vreme i pažnju, živeći u unutrašnjem konfliktu.

S druge strane, strastveni zaposleni imaju potpuno drugačiju perspektivu. Njihovi ciljevi nisu u sukobu; naprotiv, oni se međusobno podržavaju.

Šta to praktično znači? Ako stalno osećate unutrašnju borbu između različitih obaveza, možda je problem u nedostatku jasne svrhe. Kada znate zašto radite ono što radite, lakše je odrediti prioritete.

Test koji otkriva prave prioritete

Lora Vanderkam, autorka knjige o upravljanju vremenom „Džulijetina škola mogućnosti“, daje izvrstan savet. Pre nego što se obavežete na bilo šta, postavite sebi pitanje: „Da li bih ovo uradio sutra?“

Razmislite o tome. Kada vas neko pozove na događaj koji se održava za tri meseca, kalendar vam deluje prazno. Lako je reći „da“. Međutim, zabluda je u tome što vaše buduće „ja“ neće imati više vremena od sadašnjeg.

Za tri meseca bićete jednako zauzeti i pretrpani. Jedina razlika je što ćete tada imati dodatnu obavezu koju zapravo niste ni želeli. Ako odgovor na pitanje „da li bih ovo uradio sutra“ nije entuzijastično „da“, verovatno treba da kažete „ne“.

Zamka finansijskog vrednovanja vremena

Novac je neophodan, ali preveliki fokus na finansijsku vrednost svakog minuta može imati neželjene posledice.

Istraživanje Sanforda Devoa sa Univerziteta u Torontu i Džefrija Fefera sa Stanforda otkrilo je zanimljivu pojavu: ljudi sa višim prihodima često osećaju veći pritisak i nedostatak vremena od onih koji zarađuju manje.

Časopis Ekonomist ponudio je objašnjenje: kada se sati mere isključivo kroz novac, ljudi počinju opsesivno da brinu da li će ih potrošiti, uštedeti ili profitabilno iskoristiti. Što prihodi više rastu, vreme postaje „skuplje“, a samim tim se čini i oskudnijim.

Paradoksalno, bogatiji ljudi često osećaju veći vremenski pritisak iako objektivno imaju više resursa da drugima delegiraju zadatke.

 

Zauzetost kao lažni statusni simbol

U knjizi „Preopterećeni“, autori opisuju fenomen gde psiholozi sve češće leče klijente koji su sagoreli na poslu, ali ne mogu da se oslobode jedne ideje: verovanja da su kompetentniji, pametniji i uspešniji što su više zauzeti.

Ovo je možda najveća zamka u organizaciji vremena. Društvo je stvorilo kulturu u kojoj je zauzetost postala merilo lične vrednosti. Ko je zauzet, taj je važan.

Istina je da ne morate maksimizovati svaki trenutak svog dana. Sasvim je u redu sedeti i ne raditi ništa. Odmor nije luksuz – to je neophodna komponenta održive produktivnosti.

 

Praktične tehnike za bolju organizaciju

Teorija je korisna, ali šta konkretno možete uraditi već danas?

Vremenski blokovi: Ova tehnika podrazumeva da unapred rezervišete termine za određene aktivnosti. Na primer, od 9 do 11 radite na najvažnijem projektu, od 11 do 12 odgovarate na mejlove. Kada znate šta tačno radite u kom periodu, manje je prostora za lutanje.

Pravilo dva minuta: Sve što možete da završite za manje od dva minuta, uradite odmah. Ovo sprečava nakupljanje sitnih zadataka koji stvaraju osećaj pretrpanosti.

Nedeljni pregled: Jednom nedeljno analizirajte šta ste postigli i šta vas čeka. Prilagodite plan ako je potrebno. Ovaj ritual sprečava da se izgubite u dnevnim obavezama i zaboravite na dugoročne ciljeve.

Granice koje štite vaše vreme

Najveći neprijatelj dobre organizacije vremena često niste vi sami, već vaša nesposobnost da kažete „ne“.

Svaki put kada pristanete na nešto što vam nije važno, odričete se nečeg drugog. To je neumoljiva matematika života – dan ima samo 24 sata. Ako popunite kalendar tuđim prioritetima, nećete imati mesta za svoje snove.

Postavljanje granica nije sebičnost; to je neophodnost. Ljudi koji uspešno upravljaju svojim životom naučili su da ljubazno, ali odlučno odbiju zahteve koji ne služe njihovim ciljevima.

Upravljanje vremenom se na kraju svodi na jedno ključno pitanje: Šta je zaista važno? Kada imate jasan odgovor, sve ostalo postaje lakše. Prioriteti se sami nameću, odluke postaju jednostavnije, a vreme – suprotno svim očekivanjima – počinje da se širi.

 

 

***

Komentar

***

 

Ne postoji više nikakva mogućnost kontrole života za ljude, jer je - tempo ubrzanja - postao autonoman. Ubrzanje, shvatiti kao, povećanje količine (komuniciranih podataka, proizvedene robe,..,pređene udaljenosti) po jedinici vremena; ono, to ubrzanje, dovodi do fenomena - oskudice vremena – koja se "ubrzano" povećava. Ubrzanje tempa života svakog od nas postoji  jer obavljamo sve više akcija za manje vremena. Ubrzani tehnološki i društveni napredak proizvode - "smanjenje sadašnjosti" - na primer, to vas "tera" da stvarate što više komunikacionih jedinica i tsl. Živimo u režimu "velikih brojeva" koje ima svoj "prostorno-vremenski režim"; percepcija i organizacija prostora i vremena u društvenom životu "velikih brojeva" potpuno je promenjena u odnosu na naše živote kada smo bili deo "malih brojeva.  Sve se potpuno ubrzano menja, a mi nismo u stanju biološki to da savladamo. Nekoliko slučajnih otkrića, počev od nove nauke 1687., tj. naučna, indrustriska, društvena revolucija - potpuno su promenili način života na Zemlji, koji je do tada bio evolutivni nastavak života primata, sisara (razvijao se 50 miliona godina) život u "malim brojevima" u malim zajednicama.

 

Zoran Stokić

31.01.2026.

петак, 30. јануар 2026.

 

O našem "društvenom karakteru"

 

Individualni karakter je nedovoljan za funkcionisanje društva.  "Društveni karakter" je taj koji stvara društveno delovanje u sadašnjosti. Društveni karakter - društveno nesvesno - strukturirajuće strukture  - stiče pojedinac od rođenja u praksi (u kojoj odrasta: porodica i druge institucije društva) tj. u njega budu "ugrađene"  kolektivne, generativne šeme i "dispozicije" (osnovni stavovi – kako razmišlja, oseća,..., deluje). Funkcija društvenog karaktera je da motiviše ljude da obavljaju očekivane društvene zadatke koji se tiču rada i interakcije. Prošlost moraš poznavati, jer nas ona preko autoritarno/rainskog društveng karaktera održava u ovom despotskom matriksu. Za tako formiran - društveni karakter - porast nivoa organizacije (da su: zakonodavna, izvršna i sudska vlast odvojene), kulturni humanistički rast, ljudsko udruživanje, uzajamnu pomoć, sociološku domišljatost – je nemoguća misija.

 

Autoritarno/rainski karakter u sebe je akomulirao i neke elemente društvenog karaktera koje smo imali pre dodira sa despotskom matricom. Znamo da je agro-pastirskom društvu Slovena nedostajala politička i vojna organizacija tokom varvarskih invazija (možemo zaključiti da je i pre toga političko – vojana organizacija bila nepostojeća stvar). Osnovna jedinica u seoskom društvu bila je porodica, otuda su ljudi bili socijalizovani da rade samostalno, nepovezano. Slaba povezanost je postojala u godišljim seoskim skupštinama koje su se odvijale oko zajedničkih svetilišta. O našem tadašnjem društveno karakteru pre nego što su nas Nemanjići vezali za mrca (teokratsku, despotsku Viznatiju) možemo posredno zaključiti (i) iz izvora iz Vizantije: Sačekuše, zasede, kamuflaža, zastrašivanje, "napreduju praveći veliku buku", ako bi uspeli da uplaše neprijatelja, napali bi, ali ako ne bi, odmah bi se povlačili,..., ponašanje tokom bitke: kretali su se neorganizovano i nastojali su da izbegavaju ravnice i ravne terene i direkne frontalne sukobe 'prsa u prsa'.

 

Zoran Stokić

30.01.2026.

четвртак, 29. јануар 2026.

 

Tribina: Vlada Zorana Đinđića ostavila trajno političko i reformsko nasleđe, uprkos snažnim otporima

Autor:

author

Beta

|

29. jan. 2026. 12:15

|

VESTI

|

3

komentara

Vlada ubijenog premijera Zorana Đinđića (1952-2003) ostavila je trajno političko i reformsko nasleđe, koje i danas predstavlja referentnu tačku za rasprave o razvoju, demokratizaciji i evropskoj budućnosti Srbije, iako je njen mandat bio kratak i obeležen snažnim otporima, ocenjeno je na tribini Fondacije dr Zoran Đinđić povodom 25 godina od formiranja te Vlade.

Pročitaj više:

https://n1info.rs/vesti/tribina-vlada-zorana-djindjica-ostavila-trajno-politicko-i-reformsko-nasledje-uprkos-snaznim-otporima/

 

 

 

 

***

Komentar

***

 

Individualni karakter je nedovoljan za funkcionisanje društva.  "Društveni karakter" je taj koji stvara društveno delovanje u sadašnjosti. Društveni karakter - društveno nesvesno - strukturirajuće strukture  - stiče pojedinac od rođenja u praksi (u kojoj odrasta: porodica i druge institucije društva) tj. u njega budu "ugrađene"  kolektivne, generativne šeme i "dispozicije" (osnovni stavovi – kako razmišlja, oseća,..., deluje). Funkcija društvenog karaktera je da motiviše ljude da obavljaju očekivane društvene zadatke koji se tiču rada i interakcije. Prošlost moraš poznavati, jer nas ona preko autoritarno/rainskog društveng karaktera održava u ovom despotskom matriksu. Za tako formiran - društveni karakter - porast nivoa organizacije (da su: zakonodavna, izvršna i sudska vlast odvojene), kulturni humanistički rast, ljudsko udruživanje, uzajamnu pomoć, sociološku domišljatost – je nemoguća misija.

Zoran Stokić

29.01.2026.

уторак, 27. јануар 2026.

 

Danas je Sveti Sava – praznik vere, znanja i prosvetiteljstva

 

Danas online

danas 27.01.2026. 06:56

 0 komentara

Sveti Sava

Foto: Shutterstock/Mirko Kuzmanovic

 

Srpska pravoslavna crkva i vernici danas slave Svetog Savu, prvog srpskog arhiepiskopa, velikog prosvetitelja i utemeljivača srpskog zakonodavstva.

 

Sveti Sava jedna je od ključnih ličnosti srpske istorije, utemeljivač Srpske crkve i prosvetitelj. Smatra se začetnikom srpske srednjovekovne književnosti, stoga je i zaštitnik prosvetnih ustanova, piše rts.rs. Pročitaj više:

https://www.danas.rs/zivot/sveti-sava-obicaji-i-verovanja/

 

 

 

***

Komentar

***

 

 

Verski praznik da, ali ostalo ne. 

Sinonim  škole je "učenje na greškama" otuda Sveti Sava nije mogao biti izabran za reprezenta "školske slave". Nemanjići su izabrali model DESPOTSKE, TEOKRATSKE Vizantije, "vlast je nepogrešiva" i "iznad Zakona", a Savina "Krmčija" o tome svedoči. Kod nas bi to mogao biti Dositej Obradović i njenju slični! A kod čeha, na primer, Jan Komenski (1592—1670) koji je – školu iz ruku crkve dao u ruke državi. On je osmislio sistem koji se koristi i danas: školska god, školska nedelja, radni dan, nastavni čas, raspust i odmor, razred, ocenjivanje na kraju godine, disciplinu i tsl. Postavlja dva savremena zahteva školi: neophodnost povezivanja teorijskih i praktičnih znanja i, drugi, povezivanje učenja u školi sa realnim životom. Ne učiti za školu, već za život. 

Znanje? Naši pra preci kada su došli u Evropu, ni genreaciji Save  nije padalo napamet da "posrbe" učenja  koja su mogli naći u "antičkoj  vikipediji", čak ni Verglilijevu "Georgiku" (Poljoprivredne himne) didaktičke poeme u 2188 heksametralnih stihova (29. g.n.e.) te počeli da koriste ta znanja u svojoj praksi (poljoprivreda, stočarstvo, vođarstvo, pčelarstvo i tsl.). Germani pak kada su došli u Evropu svoje spobnosti upregli su u dekodirane sadržaja iz "antičke vikipedije". Otuda je njihova poljoprivreda i drugi poslovi  pomoću - "impulsa antičkog znanja" – "vorp" brzinom  - unapredilo njihovu  tehniku života i rada i organizaciju  društva. Jedna primer, Savin savremenik Robert Groseteste (1168–1253) pradede-nauke, kancelar Oksfordskog univerziteta koji je unapredio sholastičku analitiku, fiziku, etiku, uveo indukciju i verifikaciju kao metod dolaženja do istine, greške se moraju popravljeti jer  "ponavljanje greške" treba smatrati "kugom razuma". Sve mora biti podvrgnuto kontroli "scientia experimetalis" koja stoji iznad "autoriteta".

 

 

*

 

Prenosim komentar iz dnevnog lista "Danas":

 

Dragomir Olujić Oluja

27. januar 2026. u 10.27

Neoprostivo je da “Danas” objavljuje, najblaže rečeno, ovu gomilu budalaština bez ikakvog ograničenja, bez komentara, napomene, objašnjenja…

I.

Sava (Rastko) Nemanjić nije otvorio nijednu školu.

Sava (Rastko) Nemanjić se nije bavio prosvetiteljskim radom.

Sava (Rastko) Nemanjić se nije bavio obrazovanjem.

Sveti Sava nije mrdnuo prstom da opismeni makar jednog sunarodnika među kojima je stopa nepismenosti bila 99,9%.

Sava (Rastko) Nemanjić je pisao knjige isključivo za crkvu i o crkvi.

Sava (Rastko) Nemanjić je učestvovao u spaljivanju starih slovenskih knjiga i rukopisa.

II.

Sava (Rastko) Nemanjić se bavio diplomatijom.

Sava (Rastko) Nemanjić se bavio jačanjem uticaja Nemanjića, vizantijskih vazala.

Sava (Rastko) Nemanjić je progonio i ohrabrivao mučenje bogumila i staroveraca (1/3 hristijanizovati, 1/3 proterati, 1/3 pobiti).

III.

Sava (Rastko) Nemanjić nije utemeljivač “Srpske crkve” i „prvi srpski arhiepiskop“ – naprosto takvih entiteta tada nije bilo.

Sava (Rastko) Nemanjić 1219. nije izdejstvovao “autokefalnost srpske crkve” i “srpsku arhiepiskopiju” – takvi entiteti tada naprosto nisu postojali.

Sava (Rastko) Nemanjić je 1219. za vreću zlata isposlovao (ne autokefaliju no) titulu episkopa žičkog, odnosno hirotonisan je u episkopa žičkog, jedne od crkava u sistemu vizantijskih crkava, tačnije jedne od crkava pod direktnom upravom Vaseljenskog patrijarha u Carigradu.

IV.

Vest o smrti Save (Rastka) Nemanjića 27. januara 1236. nije mogla stići u Srbiju – Srbije tada nije bilo ni u kojem formatu, vest o smrti je stigla u Rašku, sedište “dinastije” Nemanjića!…

 

Zoran Stokić

27.01.2026.