Preminuo Dragoljub
Mićunović: Profesor, filozof i doajen srpske politike
BBC News na srpskom
danas 26.05.2026. 11:30
I golootočanin, i šezdesetosmaš. I skojevac,
i demokrata. I profesor, i poslanik.
Sve to, i mnogo toga još, bio je Dragoljub
Mićunović filozof, političar i nekadašnji predsednik jedne od najdugovečnijih
stranaka u Srbiji – Demokratske stranke – preminuo je 26. maja 2026.
Imao je 95 godina.
Istaknuti filozof, mentor mnogim kasnijim
istaknutim političarima, živeo je u svim Jugoslavijama – predratnoj kraljevini
Jugoslaviji, posleratnoj Socijalističkoj Federativnoj Jugoslaviji, SR
Jugoslaviji, nastaloj posle raspada dotadašnje države, i Državnoj zajednici
Srbije i Crne Gore, okončanoj 2006.
„Ja sam svašta prošao, ali ostala je jedna
stvar koja me čini nespokojnim, to što država i društvo nemaju dovoljno snage
da se ozbiljno odnose prema svojoj prošlosti, a u to spada i kontinuitet
nasilja koji se sprovodi kroz određen vojno policijske institucije“, govorio je
Mićunović.
Kao docent na Filozofskom fakultetu u
Beogradu učestvovao je u studentskim protestima 1968, što ga je dovelo u sukob
sa jugoslovenskim predsednikom Josipom Brozom Titom, a potom i udaljavanja sa
profesorskog mesta.
„Mićun je bio veliki čovek, veliko srce i
moj veliki drug, vrlo sam žalosna“, kaže Vesna Pešić, sociološkinja i jedna od
opozicionih liderki iz 1990-ih, za BBC na srpskom, oslovljavajući Mićunovića po
nadimku.
Pročitaj više:
***
Komentar
***
Mićun je kao i svi ostali iz njegove
generacije filozofa, sociologa – zaboravio da nas nauči šta je despotija,
shodno tome kako se iz nje može izaći.
Imao je najbolje namere, ali to nije dovoljni. Despotska
država=birokratska država (u Rusiji ili Srbiji) ali i moderne države ako su
potpuno birokratizovane (kao Nemačko u doba Hitlera, ali kao što je SAD pod
Trampom) u kojem naređenja primljena odozgo - oslobađaju pojedinca bilo kakve
odgovornosti - jer pojedinac može lako da ubedi sebe bez mnogo spoljne pomoći
da - jednostavno radi svoj posao - sledi naređenja i ispunjava zadatak koji je
pred njim. U - birokratiji - se izvršavanje naređenja smatra potpuno prirodnim,
čak i vrlinskim. Tu je svaka osoba zupčanik u mašini, snoseći odgovornost za
"mali deo" (mali fragment koji obavlja) po naređenju, što samo po
sebi deluje potpuno bezopasno i nesmrtonosno. Ukratko birokratija se zasniva na
kontradikciji između racionalnosti i etičkih principa. Prirodni instinkti
čoveka zamenjeni su veštačkim obrascima ljudskog ponašanja. U despotskoj
birokratskoj državi (kao i u modernoj biroktaskoj) nije moguće uskladiti
racionalnost i moral. Tu je namesto "moralne odgovornosti" na sceni
"tehnička odgovornost" - a to je omogućeno preciznom podelom rada -
pri čemu na primer, "tehnička" odgovornost: policije, suda, vojske,
medija,..., kao i stručnjaka ili radnika u fabrici oružja je ograničena samo na
tehničke aspekte određenog zadatka, a ne na oružje u celini. A kada se sredstva
- izoluju od morala - i kada budu
podređene isključivo ciljevima - lako se stiže do pakla.
Zoran Stokić
26.05.2026.