Istoričar: Srušena zgrada Narodne biblioteke zaslužuje da postane spomenik, a ne zapuštena rupa
Autor:
author
N1 Beograd
|
06. apr. 2026. 17:51
|
VESTI
Istoričar Instituta za savremenu istoriju Bojan Dimitrijević ocenio je da mesto porušene Narodne biblioteke u Beogradu zaslužuje da bude uređeno kao memorijalni prostor posvećen žrtvama nacističkog bombardovanja 1941. godine, umesto da ostane zapušteno, ističući da je reč o jednom od najupečatljivijih simbola aprilskog rata i razaranja prestonice.
Pročitaj više:
***
Komentar
***
Mi smo društvo koje ne želi da uči na greškama, umesto učenja na greškama obmanjuju nas stereotipovima i teorijama zavere. Istorijaka činjenica je da " bombardovanje NBS nije bilo planirano" kao i to "da NBS nije pogođena 6 aprila". Pošto je zgrada NBS blizu mosta (a most će sigurno biti meta odmazde), na vreme je naređena evakuacija knjiga iz NBS, međutim – "za knjige spremne za evakuaciju Patrijaršija nije dala prostor a vojska kamione za transport, pa su knjige izgorele...".
Uzgred, ne može da škodi, istorijska činjenica, između Čerčila i Hitelera, na primer, bio je sklopljen sporazum da ne bombarduju univerzitetske gradove Oksford i Kembridž, odnosno Hajdelberg i Getingen.
*
Slično :
Savezničko bombardovanje Srbije
Ovo je reagovanje na emisiju “Direktno” (Studio B, 26.05.09, sa gospodom Bokunom, Božovićem i Đurićem kao gostima).
Stereotip o “zverskom” savezničkom bombardovanju Srbije 1944. (Beograd, Leskovac itd.) idealan je za “ribarenje ljudskim dušama” i to bi naš uvaženi psihijatar morao znati. Odavno dostupne empirijske činjenice daju sasvim drugačiju sliku o tom događaju. Naime, od početka 1944. stvarani su bili uslovi za prekretnicu u sistematskom i planskom uništavanju značajnih nemačkih – a ne srpskih – uporišta po celoj dubini Balkana (sve do Ploeštija u Rumuniji). Baš zato što kod nas i dalje živi stereotip da su saveznici bombardovali Srbiju namerno, tj. da je postojala zavera protiv nas – iako se iz ratnih arhiva jasno ocrtavaju elementi ratne logike toga vremena –, spomenimo samo bombardovanja na teritoriji omražene nam NDH. Krajnje je neprijatna (i nedopustiva!) činjenica da u Srbiji ni u 21. veku čak ni gospoda poput Bokuna, Božovića i Đurića nisu upoznati sa činjenicama da je, na primer, Slavonski Brod bombardovan 15 puta, Split 10 puta, Zagreb 8 puta, Zadar 7 puta, Šibenik 6 puta, Bihać i Metković 5 puta, Dubrovnik, Sarajevo, Banja Luka, Osijek, Zenica po 3 puta itd. Kome odgovara prikrivanje činjenice da su u Beogradu tri fabrike aviona – “Rogožarski”, “Teleoptik” i fabrika u Rakovici – remontovale 600 motora za nemačke “meseršmitove” i tsl?. Ko i zašto, sa kojim ciljevima, sprečava da ove činjenice zna svaki naš sugrađanin?
Osim toga, Dr Bokun je bacio u etar i ideju o “zavereničkoj teoriji sveta” od strane “krizne grupe”, koja je tako postala glavni krivac naše nesreće! Da podsetim, dolazak Miloševića na vlast obeležen je uništenjem naše mukotrpno stvarane naučno-kritičke tradicije. Posle toga, stvorena je mogućnost da centralno mesto u njegovoj ideologiji zauzme nekritička “teorija društva kao posledice zavere”. Ta predrasuda da, kad god se u svetu dogodi neko zlo, mora da postoji neki krivac koji je to zlo izazvao namerno – veoma je stara. Još je Homer razvijao metaforu o društvenim događajima kao posledici zavere: sve što se dešavalo na trojanskom bojištu po njemu je bilo odraz raznih zavera među olimpskim bogovima. U hrišćanskoj misli za svako zlo je odgovoran “đavo”, a u marksizmu “pohlepni kapitalisti”. Bitna komponenta teorije zavere je da one koji u nju veruju oslobađa svake odgovornosti za ono što rade. Druga komponenta je da verovanje u teoriju zavere zapravo ohrabruje stvarnu zaveru! Lenjin, Hitler i Milošević su verovali u zavere, pa su, dolaskom na vlast, sami postali zaverenici. Na svu sreću, njihove se zavereničke ideje nisu realizovale.
Da bi naša zemlja imala bilo kavu budućnost, primarno je obnavljanje naše posustale naučne tradicije, tj. kritičkog mišljenja. Karl Poper upozorava: “naučnu tradiciju je veoma teško stvarati. Pre dve hiljade godina naučna je tradicija bila uništena u Grčkoj, i proteklo je mnogo vekova pre nego je ponovo pustila korenje na zapadu.” Da li će – i kada – ponovo pustiti korenje u Srbiji?
Zoran Stokić, Peščanik, 01.06.2009.
*
Zoran Stokić
6.04.2026.