"Ričard
Drugi" među Srbima: Milan Marić o ulozi kralja koji se grčevito borio da
zadrži vlast
Autor:
N1 Beograd
|
07. apr. 2026. 18:53
|
KULTURA
Facebook
X
Mail
Izvor: N1
Kompleksne uloge Ričarda Drugog u
Šekspirovom komadu i direktora beogradske berze Dimitrija Filipovića u trećoj
sezoni "Senki nad Balkanom", obeležile su nedelju za nama. Milan
Marić, koji igra Ričarda Drugog, kaže da su zadovoljni premijernim izvođenjem
predstave.
U Jugoslovenskom dramskom
pozorištu, premijerno je izvedena predstava "Ričard Drugi" u režiji
Borisa Liješevića.
Reč je o vrlo retko izvođenom i
manje poznatom Šekspirovom komadu, to je priča o završetku vladavine kralja
koji je na engleski presto došao sa deset godina.
Milan Marić foto Marina Pupavac
(4).jpg
N1/Marina Pupavac
Marić, koji igra Ričarda Drugog,
kaže da su zadovoljni premijernim izvođenjem predstave, kao i da su, dok su
pripremali komad, uživali, ali i mučili se.
"Uopšte nije bilo lako. Mislim
da smo se izborili i reakcije ljudi su uglavnom takve", ističe.
Kaže i da je reč o komadu koji
nije "tipičan" za Šekspira, poput recimo tragedija kao što su Hamlet,
Kralj Lir...
"Ovde se dešava smena
vlasti, jedan kralj koji iz potpune dominacije i moći, napravi fatalnu
grešku", dodaje.
Naglašava i da je kod Šekspira
nezgodna preterana psihologizacija, zbog stila kojim je pisao.
Pročitaj više:
***
Komentar
***
"Vekovno iskustvo uči nas", reči su Monteskjeove, "da je svaki čovek koji ima izvesnu vlast sklon tome da je zloupotrebi; u služenju njome on ide dotle dok ne naiđe na neka ograničenja" . Ograničenja nikada nisu unutrašnja, nego su uvek spoljašnja. JEDNU VLAST UVEK OGRANIČAVA NEKA DRUGA VLAST. Ali u despotskim sistemima nema drugih centara moći. Englezi i mi smo živeli u različitim kulturnim matricama, pa pouka iz tog komada, ne pogađa naš slučaj.
Nemanjići su izabrali model despotske Vizantije – jednocentrično duštvo – neučenja na greškama (jer ako bi se greške priznale, vodile bi narušavanju autoriteta), tu ne postoji Fideicomis, postoji samo slabo privatno vlasništvo koje za sobom ne povlači političku moć.
A englezi - višecentrično društvo: kralj, aristokratijea, crkva, gradovi – učenje na grešama. Institucija Fideicommissum iz rimskog prava prenela se na Zapadni deo rimskog carstva. U Engleskoj aristokrata bi samo prvorođenom sinu ostavljao imanje i titulu – na taj način se imanje nije smanjivalo, titula se nije gubila, odatle je proizilazila velika politička moć aristokrata koje su zato mogle da se suprotstvaljaju kralju. Dvadeset-petorica engleskih barona primoravaju 1215. engleskog kralja da potpiše "Veliku povelju" koja bitno ograničava kraljevu vlast - Magna Charta - sadrži "dva osnovna načela, koja i danas, kao i 1215, predstavljaju osnov engleskog ustava i svih ustava koji su iz njega proistekli.
Prvo načelo: da u državi postoje izvesni zakoni koji su toliko potrebni kao osnova političke organizacije da ih kralj, ili kako bismo danas rekli vlada, moraju slušati;
i drugo, ako vlada odbije da sluša ove zakone, narod ima pravo
da je silom na to natera, pa čak i da je zbaci i postavi drugu umesto
nje".
*
Homo sapijens može preživeti samo
ako je u - sinhronom - odnosu sa kosmološkim i biološkim fenomenima. Homo
sapijens je da bi gradio ekološke niše i preživeo stalno morao rešavati
"probleme" - kada se pojave. U evoluciji vrsta kao zamenu za zakržljale
instikte - dobili smo samosvijest, maštu i um - dobili smo predispoziciju da
"zaključujemo" tj. da možemo izvoditi deduktivne zaključke, dobili
smo kao prvu stepenicu - zaključivanja - usađenu u nas - modus ponens (ako A,
sledi B;....); dobili smo i predispoziciju da imamo emocije da se na raznorodne
načine povežemo u društvo. Zaključivnje, emocije, empatija su gradivne cigle
budućih moralnih pravila. Menjajući raspored tih cigli proizilaze različita
moralna pravila različita društva.
Zoran Stokić
7.04.2026.
Нема коментара:
Постави коментар