"ŽIVIMO U
APSURDISTANU"
Kokan Mladenović:
Nismo slobodarski narod, uspešno nam je izvršena višedecenijska lobotomija
Author
Danas
|
19. dec. 2025. 21:59
|
KULTURA
|
46
komentara
Podeli
Facebook
X
Mail
kokan mladenovic-fdu-
N1
"Mi nismo slobodarski narod“,
kaže Kokan Mladenović, dovodeći u pitanje jednu od najupornijih nacionalnih
iluzija.
Pročitaj više:
***
Komentar
***
"ČUJTE SRBI" (1.06.1918.) dr Arčibalda Rajsa; "kao da" je napisano 1989-2025: "Inteligencija / Rajs misli na "inteligenciju naše srednje klase – koja je po njemu sve samo ne 'inteligencija' nego sve suprotno od toga/ ne dopušta izdizanje iznad prosečnosti i ljubomorno pazi da nove čestite snage sebi ne prokrče put. Čim otkrije takve, udara ih po glavi, dok ne propadne u blato. Poštenog čoveka smatraju budalom. Političari čine sve da spreče da važnije pozicije pripadnu bivšim borcima, a u parlament su ušli ljudi koji eksploatišu političke strasti." Epilog: Rajs je preminuo 8. 08. 1929. uzrok smrti - moždana kap - kao posledica žučne svađe sa prvim komšijom, bivšim radikalskim ministrom, Milanom Kapetanovićem koji ga je opsovao i udario.
Slično su o nama pisali i
putopisci iz Francuske i Nemačke po Osmanskom carstvu – narod je inteligentniji
od elite. Kada je ovaj sunovrat Srbije (YU) započeo 1989., 1990., tadašnji TV
Studio B je snimao šta o "političkim promenama" kod nas misle obični
građani, jedna starija seljanka iz Kosjerića je jednostvanim rečima opisala da
smo na nizbrdici – "već smo saterani u grob", da ako se neotarasimo -
staljinista - "oni će preko tog groba spustiti mrtvački krst".
*
"Prihvatite
poruku koja je usađena u vas i koja vas može spasiti. Nemojte pogrešiti: samo
slušanje nije dovoljno, morate učiniti ono što ste čuli. Jer svako ko čuje
poruku, a ne radi ništa s njom, kao neko ko gleda lice sa kojim je rođen u
ogledalu: vidi sebe, ali čim ode, zaboravlja kako je izgledao. S druge strane,
ko god razmišlja o savršenom zakonu koji donosi slobodu, i nastavi to da čini,
ne kao onaj ko čuje i zaboravlja, već kao onaj koji postupa po njemu, sreća će
mu stići upravo zbog onoga što čini". (Saksonsko ogledalo 1220.)
"Čovek je
dužan da se suprotstavi svom kralju i njegovom sudu čim on počinje da čini zlo,
i treba da ga spreči na sve načine, pa čak i ako mu je on rođak ili
gospodar." (Saksonsko ogledalo 1220.)
Ako ne pre a ono bar od Titove
smerti 1980., naša je intelektualna elita morala da "nadoknadi"
vekove tardicije bez običajnog prava (koje bi nas socijalizovalo). Tradicija
bez običajnog prava je fatamorgana. Bez običajnog prava ostali smo nenaučeni
kako da živimo sa drugima u društvu, kako da rešavamo svakodnevne probleme,
počev od deponija i fekalija... Vekovi običajnih zakona u - praksi - današnja
Nemačka. Intelektualni i moralni autoritet "ogledala" omogućio mu je
da se takmiči sa državnim - magdeburškim pravom (sverna Nemačka); nirnberškim
pravom (južna Nemačka). U savremenom nemačkom pravu možemo uočiti eho
"ogledala"(režim nasleđivanja,..., osuđivanje prestupnika, porodični
odnosi, poremećaji u komšiluku). 'Ogledalo' nije samo "slika zakona, već
treba da bude i primer u našim svakodnevnim odnosima".
Bez vekova zakona u praksi današnja haotična Srbija (pred-političko i pred-civilizacisko - društvo). Srednjevekovno "Saksonsko ogledalo" (običajno pravo) je bilo toliko cenjeno da je vekovima funkcionisalo kao da je zakon koji je izdala vlada (imalo je veći autoritet od Rimskog i kanonskog prava). To ih je običajno "pravo" naučilo kako da žive sa dugima u društvu, kako da rešavaju svakondevne probleme. Takođe u njihovim kulturnim matricama težište je na "izumevanju" – izumeli su – brojne nove forme udruživanja, autonomne institucije, pa vekovima postoji - procedura - ko i kako - rešava neki iskrsli problem (nezavisno od bilo kakve politike). Sve to je bezbrojnim nitima povezano u građansko društvo, koje podstiče vrline, konkurenciju, nagrađuje znanje i rad - što se najasnije vidi - u infastrukturi i tome kako funkcioniše privreda, kao i selo i grad.
Zoran Stokić
21.12.2025.
Нема коментара:
Постави коментар