Pronađen zapanjujući prsten svetlosti: Ajnštajn je ovo predvideo pre više od 100 godina
Astronomi su pronašli neverovatno redak, potpuno formirani "Ajnštajnov prsten" – fenomen koji je Albert Ajnštajn predvideo pre više od 100 godina.
Izvor: B92.net
Shutterstock/watoson117
Svemir retko prikazuje nešto tako blizu savršenstvu kao ovaj zapanjujući prsten svetlosti.
Sjajni krug nastaje kada svetlost iz daleke galaksije pogodi drugu galaksiju, bližu Zemlji, nazvanu NGC 6505. Gravitaciona sila NGC 6505 savija svetlost oko sebe, stvarajući efekat nalik oreolu.
Samo je nekoliko potpunih Ajnštajnovih prstenova ikada primećeno sa Zemlje, jer je za njihovo formiranje potrebno savršeno poravnanje dve galaksije i naše planete, kako bi se dobio potpuni krug, piše "Dejli mejl".
Slika, koju je objavila Evropska svemirska agencija, dobijena putem svemirskog teleskopa "Euklid", prikazuje fenomen koji je Ajnštajn predvideo još 1915. godine.
U jednom od svojih pisama opisao je kako gravitaciono polje masivnog objekta, poput galaksije, može da izobliči strukturu prostora, primoravajući svetlost da putuje zakrivljenom putanjom.
Ovaj efekat poznat je kao gravitaciono sočivo, a Ajnštajnov prsten predstavlja jedan od njegovih najupečatljivijih primera.
Stiven Sardžent, profesor astronomije na Otvorenom univerzitetu i koautor istraživačkog rada o Ajnštajnovom prstenu, izjavio je: "Ovaj Ajnštajnov prsten je zapanjujući, toliko savršen da izgleda kao simulacija. Neverovatno je da je galaksija NGC 6505 otkrivena još 1884. godine, a da smo tek sada uočili ovaj fascinantni fenomen koji je bio pred našim očima više od jednog veka."
Prsten je gotovo savršeno kružnog oblika zahvaljujući savršenom poravnanju galaksija. Takođe je izuzetno svetao i oštar, sa minimalnim zamućenjem na ivicama slike. Ovakvi prstenovi i druge galaksije koje savijaju svetlost pomažu astronomima da steknu dragocene uvide u tamnu materiju i tamnu energiju u svemiru.
Većina gravitacionih sočiva ima veoma mali efekat, pri čemu svetlost iz udaljenih galaksija stvara samo sitne svetlosne tačke na noćnom nebu. Međutim, kada je gravitaciono privlačenje dovoljno snažno, a dve galaksije su savršeno poravnate, više zraka svetlosti prolazi i formira zakrivljene linije koje se spajaju u prsten.
Izuzetno redak
Novootkriveni Ajnštajnov prsten izaziva posebno oduševljenje jer je izuzetno redak, neuobičajeno sjajan, relativno blizu Zemlji i snimljen u visokoj rezoluciji, što ranije nije bilo moguće. Astronomi su uzbuđeni zbog ovog i drugih primera gravitacionog sočiva, jer oni omogućavaju bolje razumevanje tamnog svemira.
Tamni svemir obuhvata misterioznih 95 odsto svemira, koji ne čine planete, zvezde, asteroidi, prašina ili gas. Sastoji se od tamne materije, nepoznatog materijala sa gravitacionim dejstvom i tamne energije – sile koja ubrzava širenje svemira.
Novo otkriće dodatno potvrđuje da veći deo tipične galaksije, uključujući NGC 6505, čini tamna materija, jer je potrebna velika gravitaciona sila da bi svetlost bila iskrivljena u oblik prstena. Ovi podaci će pomoći teleskopu "Euklid" u stvaranju trodimenzionalne mape više od trećine neba.
Gravitaciono sočivo takođe igra ključnu ulogu u razumevanju širenja svemira, koje je započelo Velikim praskom i odvija se brže nego što se očekivalo. Naučnici smatraju da tamna energija ubrzava ovo širenje i udaljava galaksije jedne od drugih.
Pronađen zapanjujući prsten svetlosti: Ajnštajn je ovo predvideo pre više od 100 godina FOTO
Shutterstock/Aphelleon
Razdaljina između dve galaksije koje su stvorile Ajnštajnov prsten može pomoći u proučavanju efekta tamne energije. To je važno jer bi, prema nekim teorijama, tamna energija u dalekoj budućnosti mogla dovesti do velikog cepanja, u kojem bi se svemir doslovno raspao.
Svetlost koja formira ovaj Ajnštajnov prsten dolazi iz galaksije udaljene neverovatnih 4,42 milijarde svetlosnih godina. Ova galaksija dosad nije imala ime, jer nikada ranije nije bila primećena.
Fenomen gravitacionog sočiva omogućio je njeno otkriće – svetlost iz daleke galaksije naišla je na NGC 6505 i bila izobličena u oblik prstena. Ovaj efekat, nazvan po sočivu ljudskog oka, delovao je kao mikroskop koji je uvećao svetlost udaljene galaksije i učinio je vidljivom.
Svetlost udaljene galaksije obično bi formirala ovalni oblik, ali gravitaciono privlačenje NGC 6505 spljoštava je u savršen prsten. To se dešava jer gravitacija savija strukturu prostora, poznatu kao "prostor-vreme", pa svetlost, koja bi inače putovala pravolinijski, biva skrenuta.
Galaksija NGC 6505 nalazi se na oko 590 miliona svetlosnih godina od Zemlje, što je, u kosmičkim razmerama, relativno mala udaljenost.
Svemirski teleskop "Euklid" lansiran je 1. jula 2023. godine sa zadatkom da proučava tamni svemir tokom šestogodišnje misije. Pre nego što je počeo rad, prošao je fazu testiranja, koja je u septembru 2023. proizvela niz slika – među kojima je otkriven i ovaj Ajnštajnov prsten, sa verovatnoćom od samo 1 prema 2.000 da će biti uočen.
Pronađen zapanjujući prsten svetlosti: Ajnštajn je ovo predvideo pre više od 100 godina FOTO
Shutterstock/Sergey Nivens
Bruno Altijeri, naučnik u arhivi podataka teleskopa "Euklid", rekao je: "Već pri prvom posmatranju mogao sam da ga vidim, ali kada je 'Euklid' obavio dodatna merenja tog područja, ugledali smo savršen Ajnštajnov prsten. Kao neko ko se ceo život interesuje za gravitaciono sočivo, bio sam oduševljen."
"Euklid" će proučavati galaksije udaljene do 10.000 milijardi svetlosnih godina. Jedna svetlosna godina iznosi oko šest biliona milja.
Očekuje se da će teleskop otkriti oko 100.000 snažnih gravitacionih sočiva, koja formiraju svetlosne lukove ili prstenove.
Njegov glavni zadatak biće potraga za suptilnijim efektima slabog gravitacionog sočiva, gde se udaljene galaksije blago rastežu, kako bi se postepeno stvorila najopsežnija trodimenzionalna mapa svemira do sada, piše "Dejli mejl".
***
Komentar
***
Jaka sočiva se mogu koristiti (i) kao "kosmički teleskopi". Jaka sočiva sa malim crvenim pomakom imaju Ajnštajnove radijuse koji su relativno mali u fizičkom smislu i omogućavaju detaljno proučavanje sastava i strukture centralnog regiona galaksije. Ovaj rad je koristio podatke Earli Release Observations (ERO) iz misije Euclid Evropske svemirske agencije (ESA). Konzorcijum Euclid zahvalio se - Evropskoj svemirskoj agenciji i brojnim agencijama i institutima koji su podržali razvoj Euclida, posebno Agenzia Spaziale Italiana, austrijskom Forschungsforderungsgesellschaft, belgijskoj naučnoj politici, kanadskom Euclid-u i Lunduru Raumfahrt, DTU Space i Institut Niels Bohr u Danskoj, Francuski centar National d’Etudes Spatiales, Fundacao para a Ciencia e a Tecnologia, Mađarska akademija nauka, Ministerio de Ciencia, Innovacion i Universidades, Nacionalna aeronautička uprava Holandije, Nacionalna aeronautika Japana i Nacionalna svemirska uprava Japana, Norveška svemirska agencija, Istraživački savet Finske, Rumunska svemirska agencija, Državni sekretarijat za obrazovanje, istraživanje i inovacije (SERI) pri Švajcarskoj svemirskoj kancelariji (SSO) i Svemirska agencija Ujedinjenog Kraljevstva.
Zoran Stokić
11.02.2025.
Нема коментара:
Постави коментар