Edward Louis Bernays
(1891-1995)
U ratovima se kroz istoriju uvek lagalo, ali su se ljudi trudili da u miru toga bude minimalno. Jedna od nenameravanih posledica I svetskog rat u SAD je bila pojava mister Hajd-a (Bernajza) čije će "otkriće" - mediskog spinovanja ( u korist korporativnog kapitala – čiji je sada Tramp eksponent) - upropastiti planetu Zemlju.
Dok se dr Dzekil (Lipman) razočarao u Vudroa Vilsona čiji je izbor podržavao, kada je Vilson zbog ratnih potreba sproveo domaću propagandnu kampanju (da lobira za rat), uveo cenzuru, suzbio građanske slobode sproveo progon disidenata – što je Lipman video kao izdaju ideala liberalne demokratije, pa je počeo da traži odgovore - koji su to - nedostatci američke demokratske teorije koji su omogućili ovu izdaju;
dotle je Bernajz (slučajno je bio zaposlen - nakon što su SAD ušle u I svetski rat u "Komitetu za javno informisanje" – koje je bilo fokusirao na izgradnju podrške za rat, u zemlji i inostranstvu) zaključio da ono što se može učiniti za naciju u ratu (može se lagati, spinovati protiv neprijatelja) može se raditi i u miru. Zloupotrebljavajući naučna otkrića Le Bona, Trotera, Frojda - Bernajz je usavršio manipulaciju nesvesnim, univerzalnim čežnjama, emocijama i instintima -
sve se pomoću spinovanja može bolje prodavati: voće, konji, gramofoni,..., političari, idologije.
On je "generisao" događaje, događaji su generisali vesti,
a vesti su generisale potražnju za onim što je trenutno prodavao. U Bernajsovim
očima, generisanje događaja bio je najvažniji zadatak PR savetnika. On sam ga
je nazvao "stvaranjem okolnosti" - insceniranjem naizgled spontanih
događaja kako bi se uticalo na ponašanje ljudi, u skladu sa željama klijenata.
Zlu moć Bernajzove "Kristalizacije javnog mnjenja" (1923.) pokazao je već Geberls koji je po tim uputima
od 1933., upravljao javnim mnjenjem (sproveo "inžinjering
saglasnoti") za svoju destruktivnu kampanju protiv Jevreja Nemačke.
A tome je kumovala i - nerazumna -
mogućnost po kojoj je "otac korporativne propagande" uspeo da ubedi Univerzitet
u Njujorku (a oni su pristali) da mu dozvoli da predaje prvi kurs odnosa s
javnošću (ikada ponuđen u svetu), iako je njegova jedina akademska akreditacija
bila diploma osnovnih studija poljoprivrede. Tako je akademska sredina kumovala
da se tutula "oca odnosa sa javnošću" počne povezivat sa naukom,
premda Bernajz nije imao nikakve veze sa naukom – bila je to fatalna, za planetu
Zemlju, zloupotreba nauke.
@ Julian
Frankowski Odavno sam zaključio da
Čomski nije čitao Lipmana u orginalu, čitao je citate Lipmana koji su
objavljivali drugi (Berzajn, na primer). Međutim Berzajn, kao svaki
malograđanin, je manipulisao idejma (pa i Lipmana), još jedan pokazatelj da
nije bio naučnik, uklanjao je iz Lipmanovih citata - reći i pojmove koju mu
neidu u prilog, manjao je kontekst oređenim citatima i tsl. Berzajn nije
odgovorio ni na jednu Lipmanovu kritiku, umesto da sa Lipmanom unapredi medije u
demokratijama - on se poslužio - semantičkom tiranijom - pogrešno predstavljajući
Lipmanove ideje tj. poslužio se oblikom komunikacije koji cenzuriše kritičku
misao na samom izvoru.
Zoran Stokić
19.09.2025.
Нема коментара:
Постави коментар