U akciji BIA
uhapšena grupa koja je ostavljala svinjske glave u Berlinu i Parizu
Autor:
author
N1 Beograd
|
29. sep. 2025. 15:48
|
Pripadnici Bezbednosno
informativne agencije (BIA) u zajedničkoj akciji sa Policijskom upravom u Smederevu u Velikoj Plani uhapsili su
grupu koja je ostavljala svinjske glave u Berlinu i Parizu.
Kako se navodi u saopštenju MUP-a
uhapšeni su F.P, N.Ć, A.S, A.B, Đ.P,S.P, N.Ž, N.D, A.M, N.S. i D.M. sa područja
Velike Plane i Beograda, a zbog postojanja osnova sumnje da su izvršili krivična dela udruživanje radi vršenja
krivičnih dela, rasna i druga diskriminacija i špijunaža.
"Postoje osnovi sumnje da je M.G. koji se nalazi u bekstvu, postupajući po instrukcijama strane obaveštajne službe, na teritoriji Republike Srbije organizovao i obučavao grupu srpskih državljana – D.M, B.Đ, P.Đ, N.Ć, A.S, D.M, F.P, A.B, Đ.P, N.Ž, S.P, N.S, N.D. i A.M, koja je, uz pomaganje K.S, imala za cilj da na osnovu razlike u rasi, boji kože, verskoj pripadnosti, nacionalnosti i etničkom poreklu, na teritoriji Francuske i Nemačke, krši osnovna ljudska prava i slobode zajemčene opšteprihvaćenim pravilima međunarodnog prava i ratifikovanim međunarodnim ugovorima", navodi se u saopštenju.
Pročitajte još:
thumbnail
Svinjske glave ispred džamija ostavili strani državljani iz
vozila sa srpskim tablicama u Parizu
SVET
10. sep
Dodaju da im je cilj bio i da šire ideje koje zagovaraju i
podstrekavaju mržnju, diskriminaciju i nasilje zasnovane na
razlikama u navedenim ličnim svojstvima određenih grupa ljudi.
"Ove aktivnosti su realizovali u periodu od
aprila do septembra 2025. godine, bacanjem zelene
boje na muzej Holokausta, nekoliko sinagoga
i jevrejski restoran, lepljenjem nalepnica sa "genocidnim" sadržajem,
postavljanjem svinjskih glava kod
muslimanskih verskih objekata, sve na
području Pariza, kao i ispred Brandenburške kapije u Berlinu, postavljanjem
betoniranih "skeleta" sa ispisanim porukama",
stoji u saopštenju MUP-a.
Osumnjičeni će biti saslušani u zakonskom roku od 48 sati u
Višem javnom tužilaštvu u Smederevu.
Đukić: Vlast
je morala da zna sve o paravojnim ruskim kampovima u Srbiji
Autor:
author
N1 Beograd
|
29. sep. 2025. 17:15
|
VESTI
Bivši ambasador u Belorusiji u penziji Srećko Đukić rekao je za N1 da je nametanje teme BRIKS-a i promocija ove organizacije “zaluđivanje naroda”, kako se ne bi govorilo o ozbiljnijim problemima u Srbiji. On smatra i da je vlast morala da zna sve o državljanima proruske orijentacije koji su mesecima imali obuke u Srbiji u cilju pripreme polaznika za delovanje na izborima u Moldaviji.
Podsetimo, u Skupštini Srbije se održava parlamentarna konferencija "BRIKS - Srbija među prijateljima" koju su organizovali Pokret socijalista i neformalna Parlamentarna grupa za saradnju i pridruživanje BRIKS-u, u saradnji sa Institutom za strateški društveni dijalog.
Temom BRIKS-a socijalisti se bave već godinama u Srbiji, ali kako kaže Đukić, javnosti niko do sada nije objektivno predstavio šta je ta organizacija, te da BRIKS nije i ne može biti zamena za Evropsku uniju.
“Članstvo u BRIKS-u donosi jednu političku platformu, jedno članstvo među masom zemalja koje su sada u BRIKS-u, ali nikakve ekonomske, tehnološke, finansijske, naučne koriste od BRIKS-a nema”, objašnjava sagovornik N1.
Objašnjava da ga to profiliše i tretira kao političku platformu za diskusiju, koja nudi alternativni pogled na postojeći svet.
Smatra da je ovo samo otežavanje Srbiji na njenom putu ka Evropskoj uniji i da joj tamo (u BRIKS-u) nije mesto.
“To je koketiranje, ne originalno srpsko, već koketiranje raznih drugih interesa koji bi da spreče Srbiju da ne postane članica Evropske unije, već BRIKS-a koji je daleko od EU i daleko od Evrope”, uveren je Đukić.
Kaže da je “zaluđivanje” naroda da im je BRIKS bliži od EU, kao da je to način odvraćanja naroda od onoga što mu je “realni život”.
“Naši građani koji odlaze iz Srbije i koji odlaze iz Srbije - niko nije otišao u članice BRIKS-a da radi. Oni su svi tu u EU. Oni su tu od Mađarske od Velike Britanije”, objašnjava sagovornik N1.
Upitan kako tumači to što na sastanku o BRIKS-u nije bilo nijednog predstavnika SNS, Đukić kaže da to vidi u kontekstu želje vladajuće strukture da igra na svakoj strani i svakom glasaču ponudi po nešto.
“To je jedno potpuno skretanje pažnje sa glavnih problema i sa glavnih interesa Srbije. Da li Srbija hoće da postane razvijena industrijska, ekonomska, naučna, tehnološka sila ili će da Srbija i dalje gubi stanovništvo, da odlazi u EU, a mi ćemo da se zabavljamo Kinom, Indijom, Bangladešom...”, kaže Đukić.
Pročitajte još:
thumbnail
Održan vanredni samit BRIKS-a
SVET
|
8. sep
Vlast je morala da zna
Smatra da je vlast znala sve o državljana proruske orijentacije koji su mesecima vršili obuke u Srbiji u cilju pripreme polaznika za delovanje na izborima u Moldaviji.
“Vlast mora da zna kada ptica preleti preko granice, a kamoli da bude 170 ljudi na obuci ovde i to u krajnjoj liniji kojoj rukovodi član Vlade, za koga se zna i koje je ušao u Vladu kao ruski čovek”, uveren je bivši ambasador.
Kako kaže sagovornik N1, ovo jeste diplomatski problem za Srbiju jer “Moldavija sada misli o nama da smo slabiji od njih” jer je ona uspela da se odbrani od ruskih napada tokom parlamentarnih izbora u kojima je pobedila evropska opcija.
Uveren je da ovo nije izolovan slučaj jer, kako kaže, naše službe znaju “ko finansira ovde obojenu revoluciju, a ne znaju da mi finansiramo i da mi obučavamo neke ljude za obojenu revoluciju u nekoj drugoj zemlji”.
“Sa ovim kredibilitet Srbije je pao jako nisko”,
zaključuje Đukić.
***
Komentar
***
2016., našu je javnost, tadašnji
ambasador Ukrajine u Srbiji OLEKSAND ALEKSANDROVIĆ, u autorskom tekstu "Putinov
hibridni rat protiv Evrope" ("Danas" 28.04. 2016.) obavestio o tim specijalnim
operacijama Kremlja. Nego kakve to veze ima sa Srbijom, zašto bi naši građani,
ratovali za Putina? Samo po sebi se nemeće slika da je Srbija već 35 godina OKUPIRANA
država kojom se vlada iz Moskve.
*
Putinov hibridni rat
protiv Evrope
"Danas"
28.04. 2016. LIČNI STAV AUTOR: OLEKSAND ALEKSANDROVIĆ
Godine 1970. bivši saradnik KGB-a koji predstavlja sebe kao
novinar, Jurij Bezmenov opisao je kako bi Sovjetski Savez mogao da uništi bilo
koji narod u 15 do 20 godina, baš koliko je potrebno da se nauči nova
generacija. On pominje četiri etape uništavanja ili - kako bismo to rekli danas
- "hibridnog rata": demoralizacija (12-15 godina), destabilizacija
(2-3 godine), kriza (1 godina) i normalizacija (0,5 -1 godina).
Današnja Rusija (kao
pravonaslednica Sovjetskog Saveza) i njene bezbednosne snage (pravonaslednici
KGB-a) uspešno su završili tri od četiri etape uništavanja u Ukrajini. Oni se
nalaze takođe na drugoj etapi hibridnog rata protiv Evrope, kao i na etapi prelaska
od demoralizacije ka destabilizaciji na Balkanu, posebno u Srbiji.
Ako pričamo o tipičnim metodama hibridnog rata, tu su, na
primer: mešanje istine i laži, falsifikovanje istorije, podrška korupciji na
svim nivoima, političko i ekonomsko potcenjivanje, finansiranje ekstremnih
levičarskih i desničarskih političkih pokreta, formiranje nepostojećih
realnosti. Oblasti primene hibridnog rata uključuju istoriju i religiju,
kulturu i jezik, radne odnose, medije, ekonomske aktivnosti, politički život,
vojne, policijske i bezbednosne snage.
Ključni cilj takve destruktivne aktivnosti jeste formiranje
masovnog antagonizma, haosa i polarizovanog društva nezavisno od teme ili
oblasti života. Radi se uz pomoć govora mržnje i promovisanja netolerancije,
širenja iracionalnog straha i osećaja nezaštićenosti, igranje na idejama
patriotizma ili ideji žrtve, zbunjivanje naroda do te mere da on više ne može
da se opredeli gde je tu laž a gde je istina. Bitan faktor u ovoj igri je,
nažalost, kratko sećanje naroda, čime je lako manipulisati.
Evo kako je to bilo u Ukrajini:
Kad je Putin došao na vlast, on je odlučio da vrati Ukrajinu
u zonu uticaja Rusije, pošto su Rusiji više nego potrebni ljudski i prirodni
resursi radi opstanka ove imperije. Uništavanje je išlo lako, pošto su
Ukrajinci stradali od postsovjetskog sindroma. Kremlj je održavao mit o
"dva slovenska bratska naroda" (istorija); podržavao je moskovski
patrijarhat kao "jedinu pravu crkvu" u Ukrajini (religija);
prikazivao je ukrajinski jezik kao dijalekat ruskog (jezik); napunio je
ukrajinsko tržište medijima, radio i televizijskim programima na ruskom jeziku
ili ruskog vlasništva (mediji i kultura); kupio je ukrajinske fabrike, banke i
čitavu industriju, i promovisao korupciju u energetskoj oblasti (ekonomija);
finansirao je ekstremne levičarske i desničarske političke stranke, NVO
(politički život); uveo svoje agente u vojsku, bezbednosne i policijske snage
zahvaljujući sistemu koji je tamo ostao još iz sovjetskih vremena (bezbednost).
Zatim, sve ukrajinske vlade su od strane Moskve proglašene za korumpirane,
nesposobne, prozapadne i antiruske, a samim tim i "fašističke", dok
su Putinovu vladu Ukrajinci doživljavali pozitivno zbog većih plata i većih
penzija, što je bilo moguće zahvaljujući ogromnim prihodima od prodaje gasa i
nafte. Tako se završila etapa demoralizacije u Ukrajini.
Godine 2013, kada je postalo očigledno da je bivši
predsednik Ukrajine V. Janukovič bio spreman da potpiše Sporazum o asocijaciji
između Ukrajine i Evropske unije, Kremlj je počeo etapu destabilizacije
situacije, koja je brzo prešla u krizu. Aneksija Krima i oružani sukobi na
Donbasu nisu bili spontani, nego jasno pripremljeni akti agresije. Ovog puta
hibridni rat je po prvi put uključio i snažnu vojnu komponentu: regularnu rusku
vojsku. Na Krimu je Rusija uspela da završi pun ciklus uništavanja:
"normalizacija" na poluostrvu je predstavljala polako smanjivanje
etape krize i uvođenje ruskih institucija uz snažnu podršku vojnika i oružja.
Na istoku Ukrajine četvrta etapa ruske politike nije uspela: imamo rat koji
traje, ništa od "normalizacije". Zato što je cilj Moskve na Donbasu
potpuno drugačiji: očuvanje stalnog krvoprolića na teritoriji Ukrajine kako bi
bila sprečena da sprovodi reforme za ulazak u EU.
Kako se to dešava u Evropi?
Metode i oblasti primene ruskog hibridnog rata protiv Evrope
umnogome su slični sa onima za Ukrajinu, samo sa naglaskom na antagonistički
prelazak sa radikalnog levog i desnog ugla (nema veze u kojoj je to oblasti),
zavisnost od energenata, političku i ekonomsku korupciju (na primer, Šreder,
Berluskoni, Le Pen) i uticaj na medije (Raša Tudej, Sputnik, lokalne medije sa
ruskim finansiranjem). Zanimljiva je metoda informacionog uništavanja, u kojoj
su pomenuti ruski mediji lagali Zapadnom kontinentu o događajima u Ukrajini,
Gruziji ili Siriji (lako je verovati njima pošto su te teritorije daleko i
ljudi prosto ne dobijaju proverenu informaciju); ali sada, naprotiv, ovi mediji
pokušavaju da šire fejk saopštenja radi diskreditiranja evropske vlade (kao što
su na primer fejk priče o silovanoj ruskoj devojci u Nemačkoj ili ukrajinskim
"nacistima" koji prete Holandiji). Kao novi instrument koristilo se
pitanje migranata koje je usmereno na pojačanje političkih tenzija i formiranje
unutrašnjih oružanih sukoba između lokalnog stanovništva i migranata. Taj
instrument se koristi istovremeno sa izveštajima o tome da je navodno Zapad
kriv za migrante, što je samo delimično istina. Treba da se podsetimo i da su
ratovi u Avganistanu, Iraku, Libiji i Siriji trajali dugi niz godina, ali naglo
povećan broj migranata se desio samo prethodne godine, kada je Rusija počela da
bombarduje Siriju, i da su većina tih migranata mladi agresivni momci.
I poslednji instrument koji je koristila Rusija u hibridnom
ratu protiv Evrope jeste terorizam. Naravno da je teško dokazati sa
stopostotnom sigurnošću da su teroristički napadi u Francuskoj i Belgiji
planirani u Moskvi, posebno kad imate tu muslimanske ekstremiste kao počinioce
zločina. Međutim, treba da se podsetimo na par stvari: Sovjetski Savez i
njegove bezbednosne snage su finansirale i naoružavale ekstremističke grupe
širom sveta, uključujući i Bliski istok, i te stare konekcije i veze i metode
se nisu promenile. Neki od rukovodilaca Al kaide su trenirani na teritoriji
Ruske Federacije. Postoji oko 3.500 Rusa koji sa bore na strani ISIS, a
današnji Kremlj je reagovao na događaje u Briselu tako što je širio dvosmislene
izjave kako će još više biti terorističkih napada ako Zapad ne bude sarađivao
sa Rusijom (zvuči više kao pretnja). Glavni cilj Putina u hibridnom ratu protiv
Evrope je ne da okupira njenu teritoriju (mada ne bi bilo loše), nego da
formira jednu antagonističku, slabu, nestabilnu, korumpiranu Evropu, tako što
će pomagati ekstremnim strankama da dođu na vlast uz legitimni izborni proces.
Želi Evropu sa kojom bi bilo mnogo lakše pričati o razdvajanju zona uticaja na
kontinentu. Što više haosa, to je bolje za Kremlj.
Zoran Stokić
29.09.2025.
Нема коментара:
Постави коментар