Ukinuta tempotalnost
*
Prvo izdanje stripa o
Supermenu na aukciji prodato za devet miliona dolara
Autor:
author
FoNet
|
21. nov. 2025. 20:59
|
SHOWBIZ
Originalni primerak prvog izdanja stripa o Supermenu
"Čovek od čelika" iz juna 1939. godine postao je najskuplji strip
ikad, pošto je na aukciji prodat za 9,12 miliona dolara, prenosi BBC, dodajući
da su strip "u besprekornom stanju" pronašla tri brata u Kaliforniji,
čisteći tavan posle smrti majke.
Pročitaj više:
***
Komentar
***
Naša političko/kulturna elita
koja se decenijama bori protiv naše staljinističke vlasti neodoljivo me podseća
na taktiku dugovečnog strip serijala Supermen (izašli iz komunističkog šinjela:
nisu čitali, pisce i filozofe Aristotela,...,Dirkema, Vebera, H.D.Toroa,...,
Gandija nego su čitali Marksa, Pelahanova, Hegela i Supermen). Za razliku od
mita,..., romana, scenaristi Supermena su stvorili paradoksalno rešenje u –
poredku tempolralnosti. Supermen mora da deluje, a to povlači za sobom posledice
i promene u njegovom biću - ali on ne može da promeni sebe – kako to pomirii?
Tako što se priče odvijaju u - iterativnom vremenu - u kojem Supermen i ostali
protagonisti niti stare niti umiru; štaviše, niti se žene niti razvode, niti se
razmnožavaju. Stoga je temporalnost koja leži u osnovi narativa u suštini
blokirana, savršeno funkcionalna za stvaranje infantilnog zadovoljstva
ponavljanja kod publike. U poređenju sa mitom („tamo i nekada davno“), vreme
serijalizacije stripova predstavlja večno - "ovde i sada" - na osnovu
čega se, međutim, moraju stvarati stalne varijacije, jer masovna publika
izbegava dosadu. Otuda narativni uređaji "šta ako", ili flešbek, ili
čak promena perspektive (gde se isti događaj priča dva ili više puta iz
perspektive različitih likova). Sve su to varijacije ponavljajuće priče, u
čijem je središtu nepobedivi heroj, čiji je poraz (osim ako nije privremen i
prividan) po definiciji nemoguć. Paradoks stripa Supermen i naše
"opozicije" je u sledećem: Supermen bi mogao da svojom
"beskonačnom energijom" učini – dobro – tako što bi učinio da Srbija,
Rusija ili Kina postanu uređena građanska društva a ne despotije, mogao bi da učini
– dobro – na kosmičkom nivou – ali on to ne čini, on se bori protiv zla, kriminala,
u svom malom gradu, koji uzurpira privatnu imovinu. I tako decenijama – on (oni)
uvek pobede ali Srbija ostade despotija.
Zoran Stokić
22.11.2025.
Нема коментара:
Постави коментар