недеља, 6. септембар 2020.

 

Ristić o zabludama srpske istorije i poplavi mitomanije

05.09.2020. |20.29 >20.32

 

AUTOR:

N1 Beograd

 

 

"Da li je u čast Jelene Anžujske nastala Dolina jorgovana, da li se na dvoru Stefana Nemanje jelo zlatnim viljuškama, zašto car Dušan Silni nije kanonizovan, zašto je sa porodicom boravio na Svetoj Gori, da li su poslednje reči kralja Aleksandra u Marseju bile "Čuvajte mi Jugoslaviju", da li je istina da Tito nikada nije posetio Jasenovac.

 

Odgovore na ova i brojna druga pitanja naći ćete u knjizi "Zablude srpske istorije" Dejana Ristića.

 

On je gostujući u Danu uživo govorio i odakle poplava mitomanije i zabluda čak i o događajima čiji smo savremenici....."

 

 

***


/evo i N1 se uplašio mog komentara, nisu ga objavili; samo još jedan od svakodnevnih pokazatelja da u Srbiji ne postoje mediji.  Naša tradicija je kao što je to tako davno primetio Vinaver i dalje TABU./



 *


Kakve su tradicije takva će biti i budućnost. Koji put je izabra Nemanja (1113—1199.) u "zatvoreno" ili "otvoreno" društvo? Koja su to pred-vremena bila, jedan primer; istorijski događaj sa prijema koji je vizantijski car upriličio posle prvog krstaškog pohoda (1096—1099.), tj. to kako je on protumačen u dva potpuno različita kulturna modela. Jedan od zapadnih vitezova bio je zaprepašćen time što na gozbi "samo jedan čovek može da sedi, dok svi ostali moraju da stoje", te je u znak protesta i on seo na carev tron! Taj čin je u vizantijskom taboru bio protumačen kao čin "neupućenosti zapadnog divljaka u tančine vizantijskih ceremonija", a u zapadnom – kao primer svesti o "vlastitom dostojanstvu", gde vitez u vladaru vidi čoveka koji je "prvi među jednakima", a ne vidi ga kao "gospodara pred robovima"!

U svom istorijskom razdoblju, prelazeći na hrišćanstvo, Srbi su svoju predistorijsku "primarnu vezanost" za majku i zemlju (tj. boginju plodnosti, "Veliku Majku") zamenili vezanošću za "Velikog Oca" – boga – despota (vizantijska faza), sultana (otomanska faza), sekretara partije (komunistička faza). Treba uočiti tu večitu emotivnu vezanost za neki nadmoćan autoritet kome se naš narod slepo pokoravao. Snažna osećanja, a u prvom redu strah, hipnotički su Srbe držali u tim sociološki veoma primitivnim despotskim sistemima.  Kao što je tako davno primetio Montiskije despotije funkcionišu na strogo deterministički način „poput nekog mehaničkom sata“ koji radi a da pri tome niko ne zna kako, i on radi punom parom, samo ako niko, od despota do podanika, ne zna šta ga pokreće. To šta ga pokreće ne zna naša kulturna elita ni u 21 veku!



Zoran Stokić

6. 09. 2020.

четвртак, 3. септембар 2020.

 

Почела друга фаза постављања 

споменика Стефану Немањи


"Politika" Фото Танјуг - Н.А. четвртак, 03.09.2020. у 16:17

 

На Савском тргу у Београду, чија је реконструкција у току, данас је почела друга фаза постављања споменика Стефану Немањи, а заменик градоначелника Горан Весић каже да је сигуран да ће то бити јединствен споменик у свету по коме ће Београд бити препознатљив...

 

 

***

(neobjavljen komentar u "Politici")

 

Kakve tradicije takva je i budućnost. Koji put je izabra Nemanja (1113—1199.) u "zatvoreno" ili "otvoreno" društvo? Koja su to pred-vremena bila, jedan primer; istorijski događaj sa prijema koji je vizantijski car upriličio posle prvog krstaškog pohoda (1096—1099.), tj. to kako je on protumačen u dva potpuno različita kulturna modela. Jedan od zapadnih vitezova bio je zaprepašćen time što na gozbi "samo jedan čovek može da sedi, dok svi ostali moraju da stoje", te je u znak protesta i on seo na carev tron! Taj čin je u vizantijskom taboru bio protumačen kao čin "neupućenosti zapadnog divljaka u tančine vizantijskih ceremonija", a u zapadnom – kao primer svesti o "vlastitom dostojanstvu", gde vitez u vladaru vidi čoveka koji je "prvi među jednakima", a ne vidi ga kao "gospodara pred robovima"!


Zoran Stokić

3. 09. 2020.