среда, 24. јун 2020.


Korać: "Bojkotaši" i oni koji su izašli da kažu - izgubili smo, ali vratićemo se


"N1" AUTOR:
23.06.2020. |21.44

***

 komentar


Korać, opet? Od 16 lidera DOS njih 14 bilo protiv (a u toj većin je bio i Korać) 6 otobra 2000 (tj. protiv lustracije) a samo njih dvoje za lustraciju (Đinđić, Čanak). To je bio jedninstven trenutak da se Srbija oslobodi DDR-Srbije (načina vladanja kao u DDR). Pošto je to propušteno, gde smo posle 20 godina?

Mi koji smo to govorili i 1990, kao i 2000.  - da bez lustracije (DDR načina vladanja kao i ljudi koji su bili okosnica tog sistema) - Srbija nema nikakvu budućnost (do da nastavi sa propadanjem i nestajanjem) smo proglašeni "ekstremistima"; tvrdilo se tada da će sistem "sam od sebe da evoluira" iz DDR-države u normalnu građansku demokratsku državu.

Za 30 g (ili 40 g jer Tito je umro 1980.) šta se zapravo dogodilo? Potpuno je unuštena "primarna matrica kulture" to je  temelj jednog društva od njega zavisi kako mislimo, kako zaključujemo, kakve su nam sposobnosti, kako se ponašamo, kako sarađujemo međusobno, kakav nam je moral...., znači od "primarne kulturne matrice" (pogled na svet, normi, vrednosti,...) zavisi budućnost jednog društva. Zanimljivo je da mi svih tih 30 g nemamo kritičnu masu elite koja bi državu i društvo posmatrala baš iz tog najvažnijeg ugla "stanja primarne kulturne matrice". Podsetimo se i ekonomija, politika, mediji, prosveta, zdravstvo,...., bilo šta u jednom društvu je onakvo (u onakvom je stanju) kakve su u praksi te primarne kulturne matrice, te matice "indukuju" ponašanje građana... Posledice? Više generacija naše omladine je vaspitano ne u tradiciji građanskog društva nego u tradiciji despotskog društva, umesto građana proizvode se podanici! Zato Srbija svakim danom sve više i više liči na Andrićevu "Prokletu avliju"!


Zoran Stokić
24. 06. 2020.


уторак, 16. јун 2020.


Kulturne matrice - rat, pljačka, kolonije


*

Srba i Engleza je u radom srednjem veku bilo brojno isto (1.5mil) a gde je ko danas zavisilo je od kulturne matrice: engleske "učenja na greškama"  i naše "ne učenja na greškama". Od engleza smo mogli naučiti da je moguće istovremeno:  poštovati tradiciju, ali je u hodu vremeneske evolucije i novih pojmova i potreba  - reformisati.  "Rat i pljačku" ne čine "fenomen društvo"! Da je "rat i pljačka, kolonije,..." toliko važna i presudna stvar za kvalitet i standarde života u nekoj državi onda bi Mongolija (koju je naročito obeležila vladavina: Džingis Kana - Kublaj Kana ) trebala danas da je u samom svetskom vrhu ali ipak nije, nego je na začelju. Dok su Kanovi pljačkali, a naši Nemanjići usvojili Vizantisku teokratsku kulturnu matricu englezi su napravili prve temelje  svoga društva - Magna Chartu - ona sadrži "dva osnovna načela, koja i danas, kao i 1215, predstavljaju os­nov svih ustava koji su iz njega proistekli. Prvo načelo glasi: da u državi postoje izvesni zakoni koji su toliko potrebni kao osnova političke or­ga­ni­za­ci­je da ih kralj, ili kako bismo danas rekli vlada, moraju slušati; i drugo, ako vlada od­bije da sluša ove zakone, narod ima pravo da je silom na to natera, pa čak i da je zba­ci i postavi drugu umesto nje"!

Dinamičan razvoj engleskog društava posledica je postojanja više centara moći: dvor, plemići, crkva i gradovi. Gradski fakulteti, Oksford (prve slobode dobija 1214.) bitno su uticali na stvaranje novih paradigmi: "nema ve­ćeg autoriteta do istine dokazane razumom". Empirijska nauka i građanska prosvećenost postaju jedna te ista stvar, naučni metod i forme života od tada nerazmrsivo isprepletene. Slično, nije samo Engleska imala kolonije, imali su ih i drugi, na primer, Španija i Rusija (1533-1894) su najviše uvećale svoje teritorije (Rusija je te teritorije zadržala do danas). Pa ipak za budućnost tih zemalja primarne su bile kulturne matrice a ne "kolonije" same po sebi. Engleska je stvorila industrisku revoluciju a ne Španija ili Rusija. Ona je oko 400 g direktno ili indirektno "vladali svetskom politikom i ekonomijom", stvorili su, savremeno građanskio društvo, empirijsku nauku, uspešan školski sistem, demokratski parlamentarizam, uspešnu privredu gde je nastala industrijska revolucija, koja je iz temelja promenila život na planeti, u periodu od 1700. do 1800. broj stanovnika se zato kod njih povećao za 50%, a od 1800. do 1900. za 260%! Sada ih u domovini i rasejanju ima oko 150 miliona a nas jedva 10 miliona.



***
ps. Ovo je neobjavljen komentar u dnevnom listu "Danas" na tekst


"Ko je i kako Srbiju posvađao sa Zapadnom Evropom
Opanak ili železnica"
Za Srbiju je izgradnja železnice bila ravna čudu egipatskih piramida....

"Danas" Piše: Momčilo Đorgović 14. juna 2020. 16.00 Izmenjeno: 16.00



Zoran Stokić
16. 06. 2020.

понедељак, 1. јун 2020.


Gluck the Reformer

But who actually reformed the opera?
Distinguished conductors repeat the stereotype about Gluck.


Conductor's William Christie & John Eliot Gardiner feature in this documentary on the operas of Christoph Willibald Gluck and the timely reforms to opera that they comprised.
[deutsche untertitel, sous-titres français, subtitles en espanol]

I find most extras on DVDs to be pointless and/or self-indulgent, this however I found reasonably interesting.
The forms of French and Italian opera contemporary with C. W. Gluck are discussed and his Operas "Echo et Narcisse", "Iphigénie en Tauride", "Orfeo ed Euridice", "Orphée et Euridice" and "Alceste" all feature.

Features:
William Christie Interview
Rodney Gilfry interview
Juliette Galstian interview
John Eliot Gardiner interview
Claus Guth interview



***

Comment:

But who actually reformed the opera?
Distinguished conductors repeat the stereotype about Gluck.

Kometar: 
Ali ko je zapravo reformisao operu?
Istaknuti dirigenti ponavljaju stereotip o Gluku.


Opera reform was performed by  Tommaso Traetta (1727 – 1779)

To judge from the general stylistic influence in terms of grand scenic effects, and from some specific musical borrowings, Traetta had access in Parma to copies and reports of Rameau's operas. To their influence, Traetta added some ingredients of his own, especially a feeling for dramatic colour, in the shape of his melodies and his use of the orchestra. The result was a combination of Italian, French and German elements, which even anticipate the Sturm und Drang movement that was to flourish a few years later, further North. The first fruit of this francophilia was the opera Traetta wrote in 1759. Ippolito ed Aricia owes a lot to Rameau's great tragédie lyrique of 1733, Hippolyte et Aricie. But Traetta's is no mere translation of Rameau. Thomas Arne treats the text Pietro Metastasio "Artaxerxes" (2 February 1762) similarly. Real modern opera (non-baroque), we hear the future of Mozart, Haydn ...





Equipped with the highest degree of dramatic genius, full of vigor in the expression of passionate feelings, daring in the modulations and more inclined of the Italian musicians of his time to make use of the chromatic harmony of the German school, Traetta seems to have conceived theater music from the point of view from which Gluck arose a few years later, apart from the diversity in the melodic tendencies which are more evident in the works of the Italian composer. In the pathetic, Traetta sometimes reaches the sublime, as can be seen in the air of Semiramide which was inserted in the Methode de chant du conservatoire de Paris. Sometimes he forgot that the taste of his compatriots then rejected these energetic accents, and that they preferred pure melody to divide their attention between melody and harmony, but when he perceived in his audience the fatigue of this attention, during the first masses on stage, in which he sat at the harpsichord, he used to turn to the spectators saying: "Gentlemen, take care of this step", and the audience almost always applauded this naive expression of pride of the artist.

Ps. "take care of this step" overture Ippolito i Aricia 1759. Wolfganga Amadeusa Mozarta "ZauberflöteThe Magic Flute 1791. !


Reformu opere izveo je Tommaso Traetta (1727 - 1779) Ippolito i Aricia 1759. Sofonisba 1761.

Sudeći po opštem stilskom uticaju u pogledu grandioznih scenskih efekata i nekih specifičnih muzičkih pozajmica, Traetta je u Parmi imao pristup partiturama opera Ramoa. Traetta je dodao neke svoje sastojke, posebno osećaj za dramatičnu boju, u obliku svojih melodija i upotrebe orkestra. Rezultat je bila kombinacija italijanskih, francuskih i nemačkih elemenata, koji čak predviđaju pokret Sturm und Drang koji će procvetati nekoliko godina kasnije, dalje na severu. Prvi plod ove frankofilije bila je opera koju je Traetta napisao 1759. godine. Ippolito i Aricia puno duguje Rameauovoj velikoj lirskoj tragediji iz 1733. godine, Hippolite et Aricie. Ali Traetta nije puki prevod Rameau-a. Opremljen najvišim stepenom dramatične genijalnosti, prepun živahnosti u izražavanju strastvenih osećanja, odvažnosti u modulacijama i skloniji italijanskim muzičarima svog vremena da iskoriste hromatsku harmoniju nemačke škole, izgleda da je Traetta zamislio opersku muziku sa tačke gledišta iz koje je Gluck nastao nekoliko godina kasnije, osim raznolikosti melodičnih tendencija koje su vidljivije u delima italijanskog kompozitora. Patetično, Traetta ponekad doseže uzvišeno, što se može videti u vazduhu Semiramide koji je bio umetnut u parizki konzervatorij Methode de chant du. Ponekad je zaboravio da je ukus njegovih sunarodnika odbacio te energične akcente i da su više voleli da čista melodija podeli njihovu pažnju između melodije i harmonije, ali kada je u svojoj publici opazio umor te pažnje  svirajući čembalo, obraćao se gledaocima rekavši: "Gospodo, pazite na ovaj korak", a publika je gotovo uvek aplaudirala ovom naivnom izrazu ponosa umetnika.

Ps. "obratite pažnju" uvertira Ippolito i Aricia 1759. (uvodni taktovi) su se našli u Mocartovoj uvertiri za "Čarobnu frulu"!

Zoran Stokić
01. 06. 2020.