Danas = TV studio B
Odavno je u toku proces pretvaranja svih medija u Srbiji u
TV studio B. Poslednji primer. Evo i jedini preostali dnevni list neodoljivo podseća na TV studio B:
Dnevnik
"Kompletirani jahači apokalipse"
Petak, 20. mart: Kimdžongunizacija zapadnog sveta u punom
jeku.
(Autor je predsednik Topličkog centra za
demokratiju i ljudska prava i Koalicije za nadzor javnih finansija u Prokuplju)
...."Sad, kad Evropska unija sve više liči na
Albaniju Envera Hodže...."
Podsećanje: (“Danas”,
7. septembar 2007.
I dalje je u
Srbiji sve isto kao i 2007./
Nagomilani problemi naše spoljne politike ne mogu biti
rešeni dokle god se naši političari budu rukovodili neempirijskim pojmovima.
Jezik emocija, kojim se oni, na primer, koriste od Gazimestana 1987. do danas,
doveo nas je dotle da se Srbija 2007. godine nalazi, takoreći, u poziciji u
kojoj se nalazila Albanija u doba Envera Hodže - sa svojim idejama, sa svojom
ekonomijom, sa svojih milion vojnih bunkera, samoizolovana od Evrope, ali zato
u savezu prvo sa Rusijom, a onda Kinom!
Ovih dana aktuelne su, na primer, sintagme "demokratski
svet" i "NATO-država". Sintagma "demokratski svet" je
metafizička kategorija i nema nikakvo empirijsko značenje u domenu spoljne
politike! Demokratija može da postoji samo unutar jedne države i ona, naprosto,
znači smenljivost vlasti nenasilnim putem (pri tom, da bi ta smena bila moguća,
zakonodavna, sudska i izvršna vlast moraju biti odvojene); taj termin gubi
svoje značenje izvan granica te određene države. Spoljna politika neke države
vođena je uvek određenim unutrašnjim interesima te države. Brojni istorijski
primeri nam pokazuju da spoljna politika koju jedna zemlja vodi ne zavisi
direktno od toga da li je ona demokratska ili ne. Nije li još atinska
demokratija, između ostalog, bez direktne provokacije uništila Delos (svi muškarci
na ostrvu bili su pobijeni, a žene i deca prodati u ropstvo), učinivši tako
zločin protiv čovečnosti? Taj je zločin bio sasvim u duhu onih koje su - u
spoljnoj politici - činili despotska Persija ili Egipat, na primer. Nije li
istorijska činjenica da se demokratija i proširenje vojne obaveze na sve
pripadnike države rađaju skupa?
Emfatičnu frazu "NATO-država" sklepali su oni koji
ne mogu da zamisle Srbiju kao članicu NATO-a, ali mogu da je zamisle kao
članicu saveza sa Rusijom i Belorusijom. Dalje, oduvek su smatrali da je pravno
i pravedno da, posle raspada Varšavskog pakta, ista sudbina treba da snađe i
NATO. Ali, kako u međunarodnim odnosima nema ni pravde ni pravičnosti, šta ćemo
sada?! Da li je srpski nacionalni interes isti kao i nacionalni interes Rusije?
Ni slučajno! Da bi Srbija preživela, nama je potreban izuzetno stabilan Balkan
i Evropa, i to po bilo koju cenu (pogotovu danas, kada smo u sociološkom smislu
"klinički mrtva zemlja", te su nam za preživljavanje neophodna i
evropska veštačka "pluća", i "srce", i svi ostali vitalni
organi). A Rusiji, naprotiv, treba što više kriznih tačaka u Evropi i svetu!
Kosovo kao krizna tačka predstavlja pun pogodak za ruske geostrateške interese.
Zašto? Zato što na taj način pokušava da ubaci "jabuku razdora"
između SAD i EU. Na tu je "jabuku razdora" Rusija igrala i u Rambujeu
1999, pa nam se debelo obilo o glavu! Ako garnitura na vlasti nije u stanju da
uči na Miloševićevim greškama, mora znati da Srbiju nastavlja da vodi putem bez
povratka.
Pošto je stvar isuviše ozbiljna da bi bila prepuštena samo
političarima, svaki stanovnik Srbije treba da se zapita: zašto oni koji vode
našu zemlju od pada Berlinskog zida 1989, protivno interesima naše države i
naroda, ne dozvoljavaju da budemo članica EU i NATO? Kome nije odgovaralo da
Srbija, tj. Jugoslavija 90-ih, uđe u EU i NATO i reši sve svoje najkrupnije
strateške i unutrašnje probleme? Kome je smetalo da Srbija danas na Balkanu
bude ono što je Nemačka u EU? Meni se čini, na osnovu Aristotelovog
jednostavnog logičkog principa isključenja trećeg, da je tu reč ili o osobama
koje nisu dorasle istorijskom trenutku u kome se sada nalazimo, ili pak o onima
kojima je ruski geostrateški interes važniji od Srbije. Ono što je
deprimirajuće za nas obične smrtnike u Srbiji jeste činjenica da ove druge niko
ne naziva jedinim mogućim terminom - veleizdajnici!
Dr Zoran Stokić, Beograd (“Danas”, 7. septembar 2007.)
zoran stokić
28. 03. 2020.