Zakona o slobodi veroispovesti u Crnoj Gori
Da bi se sthvatilo šta su tradicije (naše SPC i religija u
Japanu, na primer; i gde koja tradicija odvede narod) pročitati tekst ( BBC, na srpskom,
utorak, 24.12.2019.):“Japan, red i higijena: Nemaju kante za smeće, ni
đubretare – kako je sve tako čisto“. Zen verziji budizma, 12. vek, praktikuje
dnevne obaveze kao što su čišćenje, spremanje i kuvanje a to se smatra duhovnim
vežbama, koje se ne razlikuju od meditacije. Socijalizacija kroz samodisciplinu
i odgovrnost. Časovi u školama svakog dana se završavaju rečima: „U redu,
narode, današnji raspored čišćenja izgleda ovako. Prvi i drugi red čiste
učionicu. Treći i četvrti red, hodnik i stepenište. Peti red čisti toalete.“…A
šta je nas naučila SPC? 80% naroda bez kanalizacije, deponije na svakom ćošku,
samodisciplina i socijalizacija su nepostojeća stvar…
Zoran Stokić
25. 12. 2019
Japan, red i higijena: Nemaju kante za smeće, ni đubretare -
kako je sve tako čisto
Jedna od prvih stvari koje posetioci u Japanu primete jeste
kako je svuda čisto - a opet skoro da nema gde da se odloži smeće. Koja je
tajna ove kontradikcije.
IZVOR: BBC UTORAK, 24.12.2019. | 21:50
Učenici sede sa đačkim torbama na klupama, željno iščekujući
da pođu kući posle još jednog dugog dana provedenog u školi.
Oni strpljivo slušaju dok im njihov nastavnik prenosi
nekoliko objava o sutrašnjem rasporedu časova.
Potom, kao i svakog dana, dolaze nastavnikove poslednje
reči: "U redu, narode, današnji raspored čišćenja izgleda ovako. Prvi i
drugi red čiste učionicu. Treći i četvrti red, hodnik i stepenište. Peti red
čisti toalete."
Čuje se nekoliko povika negodovanja iz petog reda, ali deca
poslušno ustaju, prihvataju se džogera, krpa i kofa iz ostave na dnu učionice i
poslušno odlaze do toaleta.
Slične scene odigravaju se u školama širom zemlje.
Čišćenje škole je deo obrazovnog programa u Japanu
Većina posetilaca koji su prvi put u Japanu zapanjeni su
koliko je to čista zemlja.
A onda primećuju kako nigde nema kanti za smeće. Niti
uličnih čistača. I tako im preostaje samo da se zapitaju: kako Japan ostaje
toliko čist?
Laki odgovor je da ga takvim održavaju sami njegovi
stanovnici.
"Tokom dvanaest godina školskog života, od osnovne do
srednje, vreme za čišćenje je najnormalniji deo svakodnevnih đačkih
obaveza", kaže Maiko Avane, vladina zvaničnica prefekture Hirošima.
"Čak i kod kuće, roditelji nas uče da je loše po nas
ukoliko ne održavamo stvari i naš prostor čistim."
Uključivanje ovog elementa društvene odgovornosti u školski
program pomaže deci da razviju svest o vlastitom okruženju i da budu ponosni na
njega.
Ko bi želeo da prlja prostorije koje mora sam da ih čisti
"Ponekad nisam želela da čistim školu", priseća se
Čika Hajaši, slobodna prevoditeljka.
"Ali sam prihvatila zato što je to bio sastavni deo
naše rutine."
"Mislim da je obaveza čišćenja škole veoma dobra stvar
zato što učimo da je važno da preuzmemo odgovornost za čišćenje stvari i mesta
koje koristimo."
Po dolasku u školu, đaci ostavljaju cipele u ormariće i
obuvaju patike.
Kod kuće, ljudi takođe ostavljaju uličnu obuću na ulazu.
Čak će i majstori koji vam dođu u kuću izuti cipele i
tapkati okolo u čarapama.
I kako školska deca rastu, njihovo shvatanje onoga što čini
njihov prostor proširuje se van učionice na njihov komšiluk, grad i zemlju.
Neki primeri ekstremne japansko čistoće postali su viralni,
poput sedmominutnog rituala čišćenja voza Šinkansen koji je postao turistička
atrakcija po sebi.
Čak su i japanski fudbalski navijači savesni po pitanju
čistoće.
Na Svetskim fudbalskim prvenstvima u Brazilu (2014) i Rusiji
(2018), navijači nacionalnog tima oduševili su svet kad su ostali posle
utakmice da pokupe smeće sa stadiona.
Igrači su takođe ostavili svlačionice u besprekornog stanju.
Trava je
zelenija... i čistija
"Kakav primer za sve timove!", tvitovala je
generalna koordinatorka FIFA Prisila Džensens.
"Mi Japanci smo veoma osetljivi na svoju reputaciju u
tuđim očima", kaže Maiko Avane. "Ne želimo da drugi misle da smo loši
ljudi koji nemaju dovoljno obrazovanja ili vaspitanja da počiste za
sobom."
Slične stvari se dešavaju i na japanskim muzičkim
festivalima.
Na Fudži Rok festivalu, najvećem i najstarijem muzičkom
festivalu u Japanu, posetioci nose sa sobom vlastito smeće dok ne pronađu mesto
gde će ga odložiti.
Pušači se savetuju da ponesu portabl pepeljaru i da se
"suzdrže od pušenja tamo gde bi dim mogao da smeta drugima", prema
uputstvima na internet stranici festivala.
Koliko je to samo drugačije od festivala Vudstok iz 1969.
godine, na kom su izvođači nastupali u beskrajnom moru smeća.
Primeri društvene odgovornosti postoje u izobilju i u
svakodnevnom životu.
Oko osam ujutro, na primer, kancelarijski radnici i osoblje
prodavnica čiste ulice svuda oko radnog mesta.
Važna je i
nevidljiva prljavština
Deca se dobrovoljno prijavljuju za mesečno čišćenje
zajednice, sakupljanje smeća s ulica blizu njihove škole.
Kvartovi takođe organizuju redovna čišćenja ulica. Nije da
ima šta mnogo da se počisti, zato što su ljudi već poneli vlastito smeće kućama.
Nevidljiva prljavština - bacili i bakterije - još su jedan
razlog za brigu.
Kad se ljudi prehlade ili dobiju grip, oni nose hirurške
maske kako bi izbegli da zaraze druge.
Ovaj prosti čin brige za druge smanjuje širenje virusa i
stoga donosi veliku uštedu kad su u pitanju izgubljeni radni dani i medicinski
troškovi.
Vekovi urednosti
Kako su, dakle, Japanci postali toliko samosvesni kad je u
pitanju urednost?
To svakako nije nešto novo, kao što je otkrio Vilijam Adams
kad se ukotvio u Japanu 1600. godine, postavši tako prvi Englez koji je kročio
na tlo ove zemlje.
U Adamsovoj biografiji, Samuraj Vilijam, pisac Džajls Milton
beleži da je "plemstvo bilo savesno čisto" i uživalo u
"besprekorno održavanim odvodima i zahodima", kao i u saunama od
mirišljavog drveta u vreme kad su ulice Engleske bile "poplavljene
izmetom".
Japanci su "bili zapanjeni" evropskim
zapostavljanjem lične higijene.
Opasnosti po
zdravlje
Ova preokupacija delom je proistekla iz praktičnih razloga.
U vrelom, vlažnom okruženju kao što je Japan, hrana se brzo
kvari, bakterije cvetaju, a svet insekata je obilat.
I tako dobra higijena znači dobro zdravlje.
Ali to ide dublje od toga.
Čistoća čini centralni deo budizma, religije koja je stigla
iz Kine i Koreje između 6. i 8. veka.
Štaviše, u zen verziji budizma, koja je u Japan stigla iz
Kine u 12. i 13. veku, dnevne obaveze kao što su spremanje i kuvanje smatraju
se duhovnim vežbama, koje se ne razlikuju od meditacije.
"U zenu, sve aktivnosti svakodnevnog života,
uključujući jedenje i spremanje obroka i čišćenje prostora, moraju se smatrati
prilikom da se praktikuje budizam", kaže Eriko Kuvagaki iz hrama Šinšođi u
Fukujami.
"Ispiranje prljavštine, i fizički i duhovno, igra važnu
ulogu u svakodnevnom životu."
Zašto onda sve budističke zemlje nisu toliko opsesivno čiste
kao Japan?
E, pa dugo pre nego što je stigao budizam, Japan je već imao
svoju domaću religiju - šinto (što znači "Put bogova").
Čistoća se nalazi u središtu filozofije šinta.
Rituali
pročišćavanja
Naglasak budizma na čistoći samo je pojačao ono što je Japan
već odavno primenjivao.
Ključni koncept u šintu je kegare (nečistoća ili
prljavština), suprotnost čistoti.
Primeri za kegare variraju od smrti i bolesti do bukvalno
bilo čega neprijatnog.
Česti rituali pročišćavanja neophodni su da bi se kegare
držao na udaljenosti.
"Ako pojedinca zadesi kegare, to može da pogodi i
društvo u celini", objašnjava Noriaki Ikeda pomoćni sveštenik šinta u
hramu Kanda u Hirošimi.
"I zato je od ključne važnosti održavati čistoću. To
vas pročišćava i pomaže vam da izbegnete nanošenje nesreće društvu. Zbog toga
je Japan veoma čista zemlja."
Ova briga razumljiva je u slučaju, na primer, zaraznih
bolesti.
Ali ona funkcioniše i na prozaičnijim nivoima, kao što je
sakupljanje smeća za sobom.
Primera ritualnog pročišćenja ima mnogo u svakodnevnom
životu.
Pre ulaska u šinto hram, vernici ispiraju ruke i usta u
kamenom umivaoniku na ulazu.
Mnogi Japanci odvoze nova kola u hram da ih pročisti
sveštenik, koji koristi štapić nalik pajalici po imenu onusa kojim maše oko
kola.
On potom otvara vrata, haubu i gepek da pročisti i
unutrašnjost auta. Sveštenik takođe pročišćava ljude mašući onusom s jedne na
drugu stranu iznad njih.
On će ga upotrebiti čak i da pročisti zemlju na kojoj treba
da započnu novi građevinski radovi.
Ako živite u Japanu, uskoro ćete zateći sebe kako počinjete
da se prilagođavate tom čistom načinu života.
Lekcije
Prestajete da duvate nos u javnosti, koristite tečne sapune
za mušterije u prodavnicama i kancelarijama, i prosto naučite da sortirate
smeće iz domaćinstva u deset različitih kategorija kako biste pospešili
reciklažu.
I, poput Vila Adamsa i njegove namučene posade iz 1600.
godine, primećujete kako vam se polako popravlja kvalitet života.
A onda, kada se vratite u vlastitu domovinu, šokirani ste
varvarima koji vam kišu i kašlju pravo u lice. Ili vam upadaju u kuću i gacaju
po njoj u prljavim cipelama. Nezamislivo u Japanu.
Ali nada još nije izgubljena. Na kraju krajeva, trebalo je
vremena i Pokemonima, sušiju i telefonima sa foto-aparatima da osvoje svet.
Pratite nas na Fejsbuku i Tviteru. Ako imate predlog teme za
nas, javite se na bbcnasrpskom@bbc.co.uk
Izvor: BBC News na srpskom