Korona virus, Evropa
i praznici: Da li je korona ukrala Božić
Dok se ljudi širom sveta pripremaju za praznike, Nina, Uroš,
Aleksandra, Đorđe, Nataša, Marko i Jovana vode čitaoce kroz ulice evropskih
gradova.
IZVOR: BBC PETAK, 25.12.2020. | 08:20 -> 11:32
Uoči novogodišnjih praznika Pariz nije posebno okićen,
kafići u Valensiji su puni, zagrebački Advent se održava uz mere zaštite, a u
Beču nema turista i mnogobrojnih prazničnih bazara. Mnogi veliki gradovi
poznati su po tradicionalnim bazarima, trgovima i ulicama na kojima se tokom
praznika prodaju slatkiši, hrana, piće, ukrasi.
Ali iako ulice Brisela i ovih dana mirišu na vafle, a u
portugalskom Aveiru ljudi užurbano kupuju božićne poklone, predstojeće praznike
veliki broj ljudi provešće u drugačijoj atmosferi nego ranije zbog epidemije
korona virusa. Dok se ljudi širom sveta pripremaju za praznike, Nina, Uroš,
Aleksandra, Đorđe, Nataša, Marko i Jovana vode čitaoce kroz ulice evropskih
gradova u kojima žive.
U svetu je do sada korona virusom zaraženo više od 78,8
miliona ljudi, a preminulo je više od 1,73 miliona. Oporavilo se više od 44,4
miliona ljudi, pokazuju podaci Džons Hopkins univerziteta. Beč ove godine nije
srećan kao inače za vreme praznika
Aleksandra
Marjanović, Beč, Austrija
Beč je zaista nekako specifičan grad koji živi na poseban
način u periodu novogodišnjih i božićnih praznika. Taatmosfera se oseća u
vazduhu, ali ove godine su stvari malo drugačije. Austrijanci zaista pridaju
veliki značaj proslavi Božića - za njih je to poseban i značajan period u
godini. Posebni dani, tradicionalna okupljanja cele porodice, kao i darivanje
poklona, su zaista veliki doživljaj za njih.
Prestonica Austrije poznata je po prazničnim marketima širom
grada. Ispija se punč na otvorenom, jede se krompir, prodaju ukrasi,
slatkiši... Uglavnom se svuda čuje novogodišnja melodija, sve je ukrašeno,
svetlucavo, a tu euforiju je teško opisati. Bez obzira na to koliko je
temperatura niska, toplina u vazduhu, nekako stvarno može da se oseti kada ste
ovde. Čitav grad je užurban, svi nose pune kese, poklone, i te kako primetna
sreća kod ljudi.
Prizori su ovog puta drugačiji nego proteklih godina, a pandemijase
oseća i primećuje. Sve je ograničeno i svedeno na minimum, što menja čitavu
situaciju i atmosferu. Najstrože mere privremeno su prekinute, kako bi se
proslavio katolički Božić i osetila atmosfera.
Na kratko su otvorene prodavnice, grad se pokrenuo uz
određene mere, dozvoljeno je kretanje ljudi, ali to je daleko od onoga što Beč
ume da pruži u ovom periodu. Katolički Božić će se ipak proslaviti u krugu
porodice uz određene mere.
Dozvoljeno je do deset ljudi na jednom mestu, ali zato odmah
posle Božića počinju stroge mere - celodnevni policijski čas koji će trajati do
18. januara. Ovde će se definitivno 2021. dočekati sa ukućanima i u stanovima,
jer nam druga mogućnost ne preostaje. S obzirom da situacija sa pandemijom
traje već duže vreme, da već mesecima živimo po određenim pravilima i merama,
nekako sam se već navikla na sve to i prihvatila kao i svi ostali. Mnogo
planova je propalo ove godine, ne samo meni, ali se zaista i iskreno nadam da
će se, bar ovde, posle 18. januara grad vratiti u normalu i da ćemo nastaviti
da živimo bez ograničenja.
Kako smo proveli
Uskrs kod kuće
U Parizu je i Božić ove godine otkazan
Uroš Dimitrijević,
Pariz, Francuska
Usled pandemije korona virusa, mnogi događaji su otkazani u
Francuskoj, a nakon ponovnog uvođenja karantina od 20 časova do šest ujutru,
sve češće se čuje floskula da je "i Božić ove godine otkazan". Ali
praznična atmosfera je prisutna, doduše u nekom izmenjenom obliku.
Za razliku od prošlog Božića, koji su Francuzi, kao i svi
ostali, proslavili bez virusa, kada su restorani i barovi bili krcati, sada se
vide samo prazni izlozi. Tek po koji lokal se prilagodio novoj situaciji, pa
prolaznici mogu da dobiju kuvano vino ili toplu čokoladu ukoliko postoji prozor
u izlogu ili mali kiosk ispred samog lokala.
To su jedine božićne oaze koje se ove zime mogu videti u
Parizu. U Francuskoj je tokom čitavog oktobra bio na snazi strogi karantin,
tokom kojeg neesencijalne prodavnice nisu radile i mogli ste da odete samo
kilometar daleko od kuće, maksimum sat vremena dnevno. Kada je broj
novozaraženih sa 80.000 spao na nekih 10.000 dnevno, karantin je ukinut i
prodavnice su otvorene, a Parižani su pohrlili u prazničnu kupovinu. Ogromni
redovi kupaca vidljivi su unutar, na kasi, ali i ispred prodavnica, dok čekaju
da uđu i da im neko od radnika isprska ruke dezinfekcionim sredstvom.
Jelke - i to više prave, nego one plastične - mogu se naći
gotovo na svakom koraku, od cvećara, preko onih prodavnicama nalik rasadnicima,
pa do supermarketa.
Međutim, praznična atmosfera je vidljiva samo unutar
potrošačkih objekata, dok na ostalim mestima, božićnih dekoracija nema ili su
skromne. U sklopu mera u borbi protiv korona virusa, restorani i barovi ostaće
zatvoreni najmanje do 15. januara, kada će se razmatrati eventualno popuštanje
mera. Policijski čas će ostati na snazi i za Novu godinu, dok vlasti
preporučuju stanovnicima da praznike provedu u uskom krugu porodice. Izgleda da
će, kao i drugde u svetu, i u Parizu Božić ove godine biti malo sumorniji i
oskudniji.
U Valensiji stvari nisu mnogo drugačije
Nina Dodig,
Valensija, Španija
Ovo su mi prvi Božić i Nova godina u Španiji, pa ne mogu da
poredim, ali se praznična atmosfera oseća. Grad je okićen, kafići i restorani
rade i puni su. Određeni restorani nude božićne menije. Ljudi se druže koliko
je moguće uz restrikcije.
Maksimalno šest ljudi može biti u grupi, maske su obavezne
izuzev za vreme konzumacije hrane i pića, policijskičas je od 23 do šest ujutru,
stolovi razmaknuti metar. Radim, studiram i vežbam od kuće, što nije povezano s
korona virusom, već je tako bilo i mesecima pre cele situacije. Zbog tih
životnih postavki, slabo izlazim iz kuće.
U Aveiru virus nije ubio potrošački duh
Nataša Gološin,
Aveiro, Portugal
Od božićnih poklona se u ovom gradiću na obali Atlantika ne
odustaje, sudeći po broju ljudi poslednje subote pre Božića u tržnim centrima. U
Aveiru virus nije ubio potrošački duh. Ispred prodavnica su bili redovi, mada
je to svake godine slučaj nekoliko dana pred Božić. Činjenica da je dan bio lep
i sunčan dovelo je do toga da i bašte kafića i restorana budu pune. Poštuju se
određene mere rastojanja između stolova i neka druga ograničenja. Oko pet-deset
minuta pre 13 časova sve se odjednom raščistilo i pozatvaralo.
Preko nedelje napolju ima manje ljudi, a kada uporedim sa
prethodnim godinama, rekla bih daleko manje, samim tim što nema turista koji
inače posećuju Aveiro. Nismo ni ranije imali božićni bazar u tradicionalnom
smislu, ali bilo je raznih dešavanja na otvorenom - klizanje, koncerti, kiosci
sa hranom i pićem. Grad je okićen otprilike koliko i pre. Imamo ogromnu jelku -
mislim da je najviša u Portugalu - koju svake godine postave na isto mesto. Aveiro
je inače dinamičan grad u kom se stalno nešto dešavalo - izložbe, koncerti,
festivali i drugi događaji.
Ove godine nema toga, pa ne liči na Aveiro na koji smo
navikli. Ovaj grad nalazi se blizu Porta i u poslednjem izdanju vodiča Lonely
Planet za Portugal našao se na naslovnoj strani, pa mu je popularnost porasla. To
je dovelo do najezde turista preko cele godine. Činjenica da ih ove godine
skoro uopšte nije bilo - osim u manjem broju letos - zapravo je najveća promena
koja nam se desila zbog korone.
Sve to je uticalo na lokalnu privredu, koja se u velikoj
meri zasnivala na uslugama. Brojni hoteli, hosteli i privatni smeštaji su
privremeno zatvoreni, dok restorani nekako opstaju jer postoji razvijena
kultura odlaska kod lokalaca. Na mikronivou, druženje je znatno smanjeno, makar
u mom krugu ljudi. Olakšavajuća činjenica je da preko cele godine bude lepih i
sunčanih dana, te možemo da se vidimo sa prijateljima u šetnji na plaži ili na
ulici. Nije bilo nikakvih proslava i rođendana. A kad padne kiša - nije bilo ni
druženja.
Pre dva meseca su mere pojačane i ponovo je uvedeno vanredno
stanje, sa idejom da se do Nove godine značajnije smanji broj slučajeva. Svake
dve nedelje se odlučuje da li vanredno stanje ostaje na snazi. Trenutno imamo
delimičnu zabranu kretanja vikendom - sve se zatvara u 13 časova i nije
preporučen izlazak napolje. Ipak, nije zabranjeno izaći u šetnju, sa ili bez
kućnog ljubimca, aktivnosti na otvorenom kao džoging, vožnja biciklom. Takođe,
u načelu je zabranjeno međuopštinsko kretanje, međutim nisu ustanovljene kazne.
Iako nema sankcija, ljudi u mom okruženju prilično poštuju ove mere i vikendom
popodne ulice i plaže su uglavnom prazni. Maske su obavezne i na ulici.
Zašto je važno ostati
kod kuče u doba pandemije
Đorđe Bojović,
Brisel, Belgija
Ulice i trgovi Brisela i ovog decembra su ukrašeni, a
tradicionalni miris vafla i pomfrita širi se ulicama. Ove godine nema
prazničnih bazara, božićnih kućica i ostalih čuda. Na gradskom trgu je okićena
jelka, grad je ukrašen, malo podseća i na Beograd. Mi smo uvek kukali kako nam
je poslednjih godina kič, ali mislim da su ukrasi manje-više isti. Ljudi
užurbano ovih dana kupuju poklone, pa se oseća i doza euforije, ali manje nego
prethodnih godina. Primetno je manje ljudi, nema turista. Nikome ne pada na
pamet da ide bilo gde, jer je hladno, pa ne može predugo da se bude napolju.
Osim prehrambenih prodavnica i apoteka, sve je bilo zatvoreno
sve do početka decembra. Tada su otvorene ostale prodavnice, a restorani,
kafići, barovi, teretane i dalje su zatvoreni. Ne može da se sedne ipopije kafa
i to jeste bitno drugačije, ali na dosta mesta može da sezastane i uzme kafa za
usput, a radii dostava. Ja sam ranijih godina vikendima putovao u druge
gradove, svi su imali božićne programe i to mi je bila super aktivnost. Sada je
toga mnogo manje. Vlada će u januaru odlučivati o mogućem ublažavanju mera. Ovde
nije situacija kao u Srbiji da se na pet dana preispituju i uvode nove mere ili
postojeće ublažavaju. Godinama sam za Božić i Novu godinu dolazio u Srbiju.
Sada neće biti tako. Ne dolazim iz dva razloga - potreban mi je test i posle
kad se vratim, moram u karantin.
To je glavni razlog
zašto sam odustao od dolaska.
Čekam da sve ovo prođe, pa ću u januaru ili februaru, kad
ludnica prođe, doći kući. Ova situacija utiče na način na koji razmišljamo i
donosimo odluke, ali čekam svet posle korone. Da li će biti povratak u normalu
u potpunosti ili će ostati neke posledice.
Ni u Nemačkoj praznici ove godine nisu isti
Jovana Panić, Berlin,
Nemačka
Do prošle nedelje osećala se praznična euforija. Sada
pomalo, ali ne izraženo. Božićni bazari su veliki deo praznika u celoj
Nemačkoj. Jako su popularni, traju skoro mesec dana i ovo je prva godina da se
ne održavaju. Postoje određene ulice koje imaju nekoliko trafika sa hranom i
kuvanim vinom, ali je poseta limitirana, a u nekim gradovima poput Hamburga
prodaja alkohola na ulici je skroz zabranjena. I novogodišnja jelka može da
spasi planet Kako je okićena makedonska prestonica
U Berlinu smo imali malo manje rigorozne mere, od novembra
do 16. decembra restorani su bili zatvoreni, ali su prodavnice i tržni centri
radili, kao i škole i vrtići. Međutim, taj pristup nije imao baš mnogo uspeha. Prodavnice
su zatvorene, osim supermarketa, apoteka i pekara, škole i obdaništa su
zatvoreni i generalno su svi zamoljeni da ne putuju ukoliko to nije neophodno
ili da idu u karantin od sedam dana pre nego što putuju u posetu za praznike.
Većina ljudi se pridržava pravila ali postoje i oni koji se
žale - čija su preduzeća pod direktnim uticajem, poput barova i restorana - što
je veliki deo berlinske privrede. Ova godina je jako čudna, ali mi praznični
period ne pada teže u odnosu na prethodne godine. Budući da živim u Berlinu već
više od pet godina, uglavnom imam malo drugačiji rasporedispita, odmora. Zato
sam u poslednjih pet godina samo jedan Božić provela u Srbiji, u januaru 2020. S
obzirom da gami slavimo u januaru, nekako sam uvek provodila praznike sama. Tako
da mi ovo nije previše novo. Ali ako bih morala da odaberem šta mi fali, rekla
bih - mogućnost slobodnog putovanja, bez anksioznosti da ću roditelje ili bake
i deke dovesti u životnu opasnost. Mislim da svi zaslužujemo značajno bolju
2021.
Zagreb i bez adventa čuva sjaj
Marko Vukojević,
Zagreb, Hrvatska
Zagrebački Advent prethodnih godina tri puta je uzimao
titule najboljeg božićnog sajma u Europi, prema izboru posetilaca sajta
European Best Destinations. To je najviše moguće prema pravilima konkursa, jer
nominacije moraju da se prepuste i drugim gradovima. Ovogodišnji Advent ima
samo obrise praznika.
Prvih dana, u šetnji sa prijateljima,zaključili smo, u šali,
da je trebalo da ponesemo lampione i cveće, jer utisak je bio kao za praznik
Svi sveti (praznik mrtvih, kada se masovno odlazi na groblja). Postoje samo
božićne dekoracije i to je u nešto manjoj količini, a muzika na razglasu u
parku Zrinjevac izaziva tužno raspoloženje. Ljudi se, pak, tu i tamo okupljaju
u manjim grupama i druže uz kuvano vino, ako ganađu u nekom ugostiteljskom
objektu koje jeposlovanje prilagodio "preko prozora". Malo se može
napisati o Adventu, jer ga ove godine nema. No, Zagreb kao i Beograd, čuvaju
taj sjaj uprkos ovom čudnom vremenu.
***
Komentar
***
U Evropi - od sredine 14 veka
epidemija smrtonosne kuge, kao i serija "malih (nepovezanih) ledenih
doba" 1230-1850 naterala je ljude da ubrzano uče na greškama da bi
preživeli. U nedostatku odgovaraućih medicinskih znanja bilo je i tačnih i
efikasnih zapažanja, na primer, zabrana okupljanja kraj kreveta bolesnih i
pokojnih, zabrana okupljana na shranama, zabrana korišćenja odeće zaraženih...
Najefikasnija mera je bila bežanje iz gusto naseljenih gradova; opisao Bokačo u
"Dekameronu" (u uvodu) gde govori o bekstvu elite bogatih Firentinaca
iz vila u svoje kuće na selu. Kuga je doprinela i stvaranju novih sistema
vrednosti i nove pobožnosti. Do tada su se ljudi plašili smrti zbog mogućnosti
odlaska u pakao; a sada su se ljudi plašili - same smrti - zbog vidljivih užasa
umiranja usled kuge a ti prizori nisu nimalo zaostajali za paklenim mukama.
Pojavljuje se "Memento mori"( „seti se da si smrtan“) koja je postala
temelj pobožnosti i čitavog stila života i razmišljanja - to je sve vodilo da u
16 veku Montenj kaže „filozofirati znači naučiti da se umre“! Ikonografska tema
pobeda smrti spektakularno je predstaljena 1350. "Kampo Santo" u
Pizi; takođe u ikonografiju ulazi i mrtvački ples kao slika smrti čitavog
društva predvođen papom i carem, igra čitav ljudski rod, od kralja do plemića,
buržuja i seljaka... Donose se propisi o zabranama okupljanja u kafanama,
zabrana kockanja, igranja..."prilagodi se stvarnosti ili
umri"....slabo smo šta naučili iz naše istorije.
Zoran Stokić
25.12.2020.