петак, 31. децембар 2021.

 

novogodišnji koncert

 

 

 

 

Johann Joachim Quantz: Concertos for Flute, Strings and Basso Continuo

 

https://www.youtube.com/watch?v=DtzD18obVcQ

 

 

 

Georg Philipp Telemann (1681 - 1767). Quatuors Parisiens

 

https://www.youtube.com/watch?v=LM5Qg51Ls24

 

 

***

 

 

Antonio Rosetti - Symphony in G minor (M.A42/I:27)

 

https://www.youtube.com/watch?v=WJhBzUrFqhQ

 

 *

 

“Scene of magic” G minor symphony, Johann Christian Bach Op 6 No 6. In three minor-key movements – including, in its central Andante, piu tosto adagio, one of the longest symphonic movements J.C. Bach ever wrote – this work reveals Bach’s major symphonic innovations as well as creating an explosive burst of the sturm und drang (“storm and stress”) passions that were the dark side of the 18th century’s sense and sensibility. Bach’s music was designed to appeal to its audiences. His tunes, his simple harmonies and his innovative use of orchestral colour were all supposed to enliven, entertain and elevate his listeners when they first heard his new pieces. But that deliberate attempt to make instrumental music an embodiment of instantaneous feeling and passion instead of the intellectual rigour and contrapuntal complexity of an earlier era. But somebody who did realise how Johann Christian was opening up new possibilities for the expressive potential of instrumental music was Mozart, but also other Rosettes for example.

 

*

 

"Scenska magija“ simfonija u ge-molu, Johann Christian Bach Op 6 br. 6. U tri stava u molu – uključujući, u centralnom Andanteu, piu tosto adagio, jedan od najdužih simfonijskih stavova koje je J.C. Bach ikada napisao – ovo delo otkriva Bahove glavne simfonijske inovacije kao i stvaranje eksplozivnog naleta sturm und drang („oluja i stres”) strasti koje su bile tamna strana čula i senzibiliteta 18. veka. Bahova muzika je dizajnirana da privuče svoju publiku. Njegove melodije, njegove jednostavne harmonije i njegova inovativna upotreba orkestarskih boja trebalo je da ožive, zabavljaju i uzdignu njegove slušaoce kada prvi put čuju njegove nove komade. Ali taj namerni pokušaj da se instrumentalna muzika učini oličenjem trenutnog osećanja i strasti umesto intelektualne strogosti i kontrapunktne složenosti ranije ere. Ali neko ko je shvatio kako Johann Kristijan otvara nove mogućnosti za ekspresivni potencijal instrumentalne muzike bio je Mocart, ali i drugi Rosettes na primer.

 

 

Zoran Stokić

31.12.2021.

четвртак, 30. децембар 2021.

 

Harizmatski tip vlasti

Maks Veber (1864-1920)

 


Veber klasifikuje legitimnu vlast na tri tipa: 1. racionalna vlast, 2. tradicionalna vlast i 3. harizmatska vlast:


1         1) Racionalna vlast se temelji na legalnoj vladavini, pravnim pozitivnim propisima. Legitimnost ove vlasti je sadržana u pridržavanju pravnih normi i pravila ponašanja. /Izvor  legitimnosti racionalne vlasti nije u ličnom prestižu pojedinca, već u autoritetu normi i pravila na osnovu kojih se dužnost obavlja. Zato je obim vlasti onoga koji je vrši ograničen zakonskim normama i pravilima. Racionalna vlast je u svakom kompleksnom sistemu, hijerarhijski organizovana, sa višim i nižim instancama, gde je svaka instanca ograničena zvanično utvrđenom nadležnošću/.

 

2      2) Tradicionalna vlast je etablirana tradicionalnim činiocima, a na osnovu kojih ona ili oni koji vrše vlast i zauzimaju takav status. / Kod tradicionalne vlasti nema jasne podvojenosti između ličnog i zvaničnog delokruga. Pored zvaničnog delokruga, postoji sfera samovolje u kojoj pojedinac vrši vlast na osnovu svog ličnog prestiža ili statusa. Osim toga, ne postoji ni jasna podela između svojine nad kojom pojedinac vrši vlast u zvaničnom svojstvu i lične svojine. Stoga se izdaci za obavljanje zvaničnih funkcija i lični izdaci podmiruju predavanjem pojedincu svojinskih prava nad izvorima prihoda same organizacije. /

 

3      3)  Hrizmatski tip vlasti ima svoju osnovu u afektivnoj odanosti i predanosti vladaru i njegovim nadnaravnim sposobostima (smatra se božanstvom ili njegovim bliskim rođakom ili se veruje u njegove magijske moći, njegovom milosrđu, proročanskim sposobnostima, naročitom junaštvu, duhovnoj ili retoričkoj snazi (ili u jednoj i drugoj). Vladavina proroka, demagoga ili ratnih heroja, su najpoznatiji primeri ovog tipa legitimne vlasti. Vođa je sve i svja, njemu i njegovoj volji se svi pokoravaju. Njegova naklonost meri se naklonošću nadčovečanske i nadprirodne sile. On ne vlada rukovođen bilo kakvim društvenim normama, njegova volja je osnovno pravilo. Danas ona može značiti jedno, sutra već drugo. Istina je ono što on kaže, ostali su tu da slušaju, da se pokoravaju diveći se i stepeći, istovremeno. Iracionalnost ove vlasti gradi se na verovanju (i strahu) u naročitu moć vođe. Ovakvi vladari (ne retko vladari ulica i trgova) po pravilu lako osvajaju vlast, ali se harizma brzo i istroši. Ovaj vladar ima i jednu (ali odlučujuću) obavezu, u odsustvu sopstvenih legalnih dužnosti i obaveznosti. Radi se o potrebi stalnog (ili bar s vremena na vreme) činjenja junačkih, izuzetnih dela i poduhvata. Ukoliko to ne čini, harizma će se brzo istopiti, a ovaj tip vlasti biće smanjen tradicionalnim ili racionalnim tipom. / Za razliku od drugih oblika vlasti, harizmatska vlast nije vezana za određen tip ekonomskog uređenja. Posledica harizmatskih pokreta je rušenje ne samo postojane rutinske političke organizacije društva nego i ustaljenih i svih drugih ekonomskih uslova. Ali, kao i svaki društveni pokret, i harizmatski je vezan za ekonomske uslove, i upravo je to jedan od glavnih razloga zašto je harizmatska faza privremena. Zavisno od društvenih okolnosti, harizmatska vlast se, pre ili kasnije, transformiše u tradicionalnu ili racionalnu pravnu vlast./

 

*

 

Maks Veber (1864-1920). U Getingenu, Hajdelbergu i Berlinu završava studije prava, potom studije istorije i najzad ekonomije. Ovako široko obrazovanje, i nadarenost, omogućili su Veberu izuzetnu naučnu širinu što je samo osnažilo njegove teorijske stavove jer je socijalnim problemima sa sociološkog stanovišta pristupao ekstezivno, lako se krećući iz jedne u drugu naučnu oblast potkrepljujući tako naučnu validnost (pouzdanost) razmatranja bilo koje iz obuhvatnog i složenog spektra društvene datosti. Veber je obavljao i poslove univerzitetskog nastavnika u Hajdelbergu, Berlinu i Frajburgu.

Maks Veber je u svojim brojnim studijama, čije je rezultate teorijski sintetizovao u delu „Privreda i društvo“ razvio je najcelovitiju individualno-psihološku teoriju društva, koja je dugo imala, a i danas ima veliki uticaj u sociologiji.

 

*

 

Veber razlikuje četiri osnovna tipa čovekovog delanja:


1      1) ciljno racionalno - je takvo delanje u kome pojedinac racionalno postavlja ciljeve i bira odgovarajuća sredstva za njihovo ostvarenje;

2     2) vrednosno racionalno - spaja racionalno i vrednosno suđenje. Izbor ciljeva i sredstava za njihovo postizanje može biti racionalan, ali je pojedinac vrednosno orijentisan i deluje bez obzira na uspeh;

3     3) tradicionalno - je ono delanje gde pojedinac reaguje na "naviknute nadražaje u pravcu koji je jednom usvojen". Iako može biti smisleno orijentisano, tradicionalno delanje češće liči instiktivnom podražavanju, jer su ciljevi i sredstva delanja unapred određeni, obično ustaljenim društvenim navikama i običajima, i

4    4) afektivno delanje - je pretežno van granice svesnog i predstavlja širok spektar delanja, od nekontrolisanih emotivnih postupaka do sublimacije kao svesnog oslobađanja od unutrašnjih tenzija.

 


Veber sve društvene odnose deli na:


1     1) konfliktne  - su oni odnosi u kojima je delanje jednog pojedinca usmereno protiv htenja, želja i interesa drugog. Ti odnosi su brojni i protežu se u rasponu od takmičenja do krvavih sukoba, i

2    2) solidarne -  karakteriše saradnja dvaju ili više pojedinaca u ostvarivanju zajedničkih ciljeva i vrednosti. I ovi odnosi se protežu u širokom rasponu od racionalnih, do kojih dolazi u robnonovčanoj razmeni na tržištu, preko tradicionalnih koji se uspostavljaju na tradicionalnim svetkovinama, do vrlo intenzivnih emocionalnih odnosa među pojedincima.


Zoran Stokić

30.12.2021.

 


Srbija kao Kuba

*

Путин као Кенеди, Украјина као Куба

 

"Politika" ПОГЛЕДИ Понедељак, 27.12.2021. у 18:00 Бошко Јакшић

 

Запад је утрошио милијарде долара у покушају да Украјину извуче из руске орбите и да њеним укључивањем у НАТО уђе у ’меки трбух’ Русије. Русија три деценије упозорава да то ни по коју цену неће допустити

Међународни односи нису игра, али америчко-руско заоштравање поводом Украјине управо на то подсећа.

Запад упозорава да је Москва на граници према Украјини окупила 175.000 војника и да је могућност инвазије „веома реална”. Русија одговара да нема такве планове, да се ради о „малициозној пропаганди” и да је размештај војника њено право.

Иза свега су две конфликтне намере: Запад је утрошио милијарде долара у покушају да Украјину извуче из руске орбите и да њеним укључивањем у НАТО уђе у „меки трбух” Русије. Русија три деценије упозорава да то ни по коју цену неће допустити.

Недавни виртуелни самит председника Џоа Бајдена и Владимира Путина мало је, ако је уопште, допринео смањењу тензије. Нико у том суочавању није желео да трепне први.

Путин је оптужио Запад да игнорише „црвену линију” коју је Москва исцртала НАТО експанзији на Исток и захтевао да се одустане од укључивања Украјине у западно војно савезништво.

Бајден је одбио било каква обећања, запретио најоштријим санкцијама, новим испорукама оружја Украјини и само дао до знања да у случају напада неће слати америчке трупе.

„Ствари које нисмо урадили 2014. спремни смо да урадимо сада”, каже саветник за националну безбедност Џејк Саливан, подразумевајући годину руске анексије Крима. Био би то „кошмарни сценарио” одговара Сергеј Лавров, додајући да су његове западне колеге „потпуно изгубиле културу дијалога, дипломатских преговора, напора за консензус и способност да креативно траже баланс интереса”.

Амерички медији ставили су акценат на Бајденова упозорења. „Спутњик” узвраћа: празне претње су само пантомима у Авенији Пенсилванија. „Да ли су јастребови у Белој кући толико глупи да не разумеју Путинову поруку”, пита се „Правда”.

На овој тачки заоштравања откривају се елементи игре: Бајдену Украјина у НАТО-у постаје важнија – јер Путин то не жели. Американац би да буде упамћен као „кротитељ руског аутократе”. Рус не дозвољава да му било ко уништи ауру хероја који је својој земљи повратио моћ, углед и достојанство.

Украјина одавно има посебно место у америчкој геостратешкој доктрини. Збигњев Бжежински је писао да само Украјина као чланица ЕУ и НАТО може да помогне трансформацији Русије. „Без Украјине, Русија престаје да буде евроазијска империја.”

Украјина је још важнија Русији. Ту је колевка „кијевске Русије”, цркве и нације, земља из које потичу Николај Гогољ и Михаил Булгаков, Лав Троцки и Леонид Брежњев. Још је важније да не постане плацдарм за напад на Русију.

Две стране остају укопане у своје ровове. Од договора засад ништа. Победа непопустљивости у времену када чврстина Бајдену помаже да оснажи свој опадајући рејтинг због начина изласка из Авганистана, а Путину да заустави тренд пада своје популарности у Русији.

Криза у односима две велике силе, који су доспели на најнижи ниво од времена хладног рата, пореди се с кубанском ракетном кризом 1962. Управо у тим догађајима треба тражити епилог садашњег заоштравања.

Сједињене Америчке Државе нису пре шест деценија допустиле инсталацију совјетских ракета у Карибима, тако близу источној обали. Тадашњи председник Џон Ф. Кенеди деловао је одлучно и завео блокаду Куби. Совјетски лидер Никита С. Хрушчов обуставио је испоруке ракета. Криза је демонтирана.

Годинама касније, Михаил Горбачов је своју сагласност за уједињење Немачке условио обећањем да се НАТО неће ширити на Исток. Добио га је од Џорџа Буша старијег, посведочили су многи, од тадашњег државног секретара Џејмса Бејкера и лидера Британије, Француске и Немачке.

Обећање је стављено на папир, али последњи лидер СССР-а није захтевао да буде преточено у правно обавезујући документ. Запад је убрзо кренуо у сопствени „Дранг нах Остен”, продор на Исток. Да је Запад поштовао обећање дато Горбачову, ове кризе данас не би било.

Путин је посматрао шта се догодило Горбачову. НАТО се проширио са 13 држава на Истоку Европе. Када је стигло до Украјине, Путин је, као некада Кенеди, одлучан да не допусти да се офанзивне ракете и хиперсонични системи западне војне алијансе инсталирају на само пет минута лета до Москве.

Зар неко озбиљан заиста мисли да ће се Путин узнемирити када шеф НАТО Јенс Столтенберг поручи да Русија нема право да гради своје сфере утицаја и да покушава да контролише суседе?

Охрабрен америчком подршком, украјински председник Володимир Зеленски упорно понавља да ће повратити Крим и да ће, ако треба силом, успоставити контролу над побуњеничким регионом Донбаса. Половина армије распоређена је према Истоку. За такве планове већ је добио 300 милиона долара из САД откако је Бајден у Белој кући. Укупно 2,5 милијарди од времена анексије.

Док Москва захтева „правне гаранције” да Кијев неће употребити силу како би повратио територију на истоку коју држе проруске снаге, један украјински опозициони посланик је упозорио да Кијев могуће припрема неку врсту провокација против Русије како би Западу омогућио да заведе санкције Москви и да истовремено појача помоћ народу коме прете „рат и хладноћа”.

Фактор који додатно компликује ситуацију је што нико не поштује споразум склопљен у Минксу 2015. по коме би регион Донбаса добио већу аутономију у односу на централну власт у Кијеву.

Бајден има веома мало моћи да утиче на Путина, али циљ шефа Кремља није инвазија, како алармантно извештавају западни медији. Рекао бих да Руси желе да источни регион Донбаса, Доњецк и Луганск, остану издвојени од Украјине, али не и припојени Русији. За то им није потребна инвазија на „пријатељску територију”.

Иста тактика је, тада уз употребу силе, коришћена против намере Грузије да уђе у НАТО. Абхазија и Јужна Осетија такође су прогласиле неке своје „државе”, али их Москва није инкорпорирала у Русију. Све ме подсећа на позицију Републике Српске која је гарант да Босна неће ући у НАТО. Тако је и Донбас гарант да Украјина неће у НАТО.

Нема сумње да сваки непредвиђени инцидент може да измакне дипломатској моћи Бајдена и Путина, да запали атмосферу и да остатак Европе увуче у конфликт широких размера. Ниједна страна не жели рат, али потрајаће док се не пронађе начин за свођење тензије на нормалу односа две ривалске силе.

 

***

Komentar

***

 

 

Srbija kao Kuba

 

 

"Kada se zastava razvije – sav razum je u trubi" (Ukrajinska narodna poslovica)

 

*

 

Šahovska tabla Rusija-SAD je na celoj planeti Zemlji - tu je i Srbija. Kad već spominjete Kubu. Srbija kao Kuba.  "Zanimljivo je da je sajt ruske državne agencije RIA Novosti istog dana kada je Vučić stigao u Rusiju - dakle, pre susreta sa Putinom, na naslovnoj strani objavio tekst u kojem tvrdi da će Rusija imati nuklearnu bazu u Srbiji. Autor teksta iskazuje uverenje da je Beograd već pristao na to da Rusija na srpskoj teritoriji pravi nuklearnu centralu", kazao je Sisojev (novinar iz Rusije).

 

 

Zoran Stikić

30.12.2021.

среда, 29. децембар 2021.

 

Božović: Srbija napreduje u nazadovanju, vlast je nekontrolisana


VESTI Autor:Beta29. dec. 202110:337 komentara Izvor: N1


Sociolog Ratko Božović ocenio je da je u Srbiji u demokratiji, slobodama i toleranciji prisutno "napredovanje u nazadovanju", a da je najproblematičnija politička javnost koja je "u apsolutnoj regresiji, tamnim zonama, ili onome što se može označiti kao uporište manipulacije".

Božović je na okruglom stolu o govoru mržnje i dezinformacijama u medijima sinoć u Medija centru rekao da je vlast nekontrolisana i da „sam vrh političke piramide“ uspostavlja atmosferu u javnosti i medijima punu govora mržnje i kampanja protiv pojedinaca, odnosno, orijentaciju u kojoj ne postoji jezik mira, nego zaraćenosti i netolerancije.

Komentarišući izjavu reditelja Gorana Markovića koja je u delu medija i među predstavnicima vlasti interpretirana na potpuno suprotan način od onoga što je zaista rečeno, Božović je ocenio da je to „stara priča“ u ideološkom obračunavanju sa neistomišljenicima, kao što se dogodilo kada je pažnja sa „batinaša“ koji su tukli građane u Šapcu, usmerena na čoveka koji je sprečio bageristu da gazi narod.

Prema njegovim rečima slučaj iz Šapca, kao i navodi da je Marković pretio predsedniku Vučiću streljanjem, ne predstavljaju samo simulaciju, jer bi tada postojao dodir sa stvarnošću, polulaž, nego primer na kakve je sve prevare vlast spremna i simulakrum - potrebu da se laže da bi se postiglo ono što se želi u nameri političke dominacije, osvajanja i poništavanja svakog ko je drugačiji.

Govoreći o situaciji u društvu on je rekao da vlast u javnom prostoru nameće ideologiju gospodarenja autokratskih vođa, mitologizaciju pojmova i slavljenje jednog "bogotvorca" koji je na zemlji, prisutna je i infantilizacija autokritike kroz objašnjenja da su drugi - a ne sam vođa, krivi za određene pojave, a kako je dodao najprisutnije je ritualno hvaljenje vlastitih dostignuća.

Ukazao je i na slabost institucija u kojima kako je rekao nisu prisutni najbolji, nego samo oni koji "idu za vođom", ističući primer nepostupanja Regulatornog tela za elektronske medije (REM) u slučaju svega što se dešavanja u rijalitima koji, kao državni projekat, dominiraju na televizijama gde ostatak programa ispunjava politička propaganda.

"Ja ih pratim uz užase moje porodice, jer hoću da vidim šta je to. To je ovo: prave junake estrade koji ne znaju ništa a po onome što jesu, oni su granični slučajevi. A postaće javne ličnosti. Evo šta oni znaju - Vasko Popa je za njih slikar, Crnjanski je bokser, a Frojd je pevač. Desanka Maksimović je još živa, a glavni grad Španije je Meksiko. Eto, takvi su ljudi iz dana u dan prisutni na toj televiziji. Ja ih pominjem zbog toga što imaju preko milion svojih gledalaca. Pink je dovoljan ovom našem bogotvorcu na zemlji da dobije izbore. Ti koji gledaju rijaliti programe oni će glasati za to da im ostane i opstane taj i takav program", rekao je Božović.

 

Božović je ocenio da je nedostatak kritičke javnosti potpuno poništio sliku stvarnosti, i da u Srbiji, u unutrašnjosti, ljudi "pojma nemaju" šta se dešava, da su dezinformisani, prevareni, žive u strahu, bez demokratskih ideala - tolerancije, nenasilja, promene protiv radikalizma, ekstremizma.

"Goran Marković je rekao jednu žustru kritiku, kao čovek koji je uman, i spreman i hrabar da kaže - što mnogi nisu, i što nije prisutno ni na Univerzitetu ni kod mnogih intelektualaca. Neće ljudi da kažu kritički stav jer će biti bačeni u blato. Što se tiče univerzitetskih profesora, to je apsurno, najaktivniji su penizioneri, zašto - zato što ne mogu biti kažnjeni", rekao je Božović.

Profesor Filozofskog fakulteta Žarko Trebješanin rekao je da govor mržnje nije samo pitanje kulture ili jezičkog čistunstva, nego nešto mnogo opasnije, jer kako je objasnio, isključivost i netrpeljivost narasta kao grudva snega i ako se stvari tako zaoštravaju - ekstremizam koji kreće sa optužbama, stigmatizacijom, satanizacijom protivnika, završava se istrebljenjem.

"Pokazalo se na osnovu iskustva da to tako kreće, a najsuroviji su građanski ratovi, kada je stanovništvo podeljeno verski, ideološki, politički. Onda imate bitku do istrebljenja. Zato se i zalažem za to da se smiri ta situacija i da se nađu mehanizmi koji postoje, ne treba mi da ih izmišljamo. Šta je ovde prepreka? Kad god se zalažete za kompromis, ispada da je to najgore da ste popustljivi, slabi, itd. Ovde se neguje to da se stvari zaoštre do kraja", rekao je Trebješanin.

Trebješanin se složio da postoji mogućnost da manipulacije dovedu do atmosfere koja bi mogla da se završi nasiljem, ali je dodao da misli "da smo pametniji nego '90-tih i da je ova vlast ipak nešto naučila", jer kako je ocenio, Slobodan Milošević je proteste gušio silom, a sada se to dešava "kao incident, a ne kao strategija".

Profesor Fakulteta političkih nauka Rade Veljanovski rekao je da lažne vesti i govor mržnje nisu slučajnost, jer toga ima u celom svetu, ali da je to u Srbiji deo sistema, potpuno etablirano, i da "prozivođači" lažnih vesti bolje žive od novinara koji profesionalno i etički kvalitetno rade svoj posao.

"Što se tiče govora mržnje, njega ima tamo gde ima mržnje. U ovoj zemlji nažalost ima mnogo mržnje i ti obrasci ponašanja koji su nas nekad doveli do raspada Jugoslavije, do ratova, do ogromnog broja žrtava i razaranja, i danas su dominantni. oni se stalno obnavljaju, oni nisu iščezli nego jačaju. Imaju podršku vlasti. Banalan primer toga da vlast podržava netolerantan način komunikacije jeste devojka koja je u emisiji 'Hit tvit' pokazala da je nepristojna i da nema kapacitet za kulturu dijaloga a izabrana na predlog predsednika (Vučića) koji je nekoliko puta hvalio u medijima, za potpredsednicu (SNS-a)", rekao je on.

Profesor Božović je, komentarišući "mlade lidere" i ostale predstavnike vlasti iz Srpske napredne stranke (SNS-a), podsetio da je predsednik Aleksandar Vučić rekao da je "ona pametnija od njega", i ističući da neće da dovodi u pitanje to mišljenje, naglasio da se ne bi iznenadio da ona zameni Vučića jer sledi njegovu metodologiju.

Ocenio je da su "mladi lideri" SNS-a obučeni da ne dozvole nikom drugom da progovori, i da vladajuća stranka ima "štabove" gde pripremaju, kako je rekao, "te svoje ratobornike, ta čudovišta", a posledica toga je nespremnost na dijalog koja postoji u društvu.

Prema rečima Veljanovskog borba sa iskorenjivanjem takvih primera ponašanja trajaće dosta dugo, regulatorno to neće moći da spreči, dok medijska samoregulacija možda ima veće šanse, a rad novinarskih udruženja, civilnog društva i medija još veće i naravno, obrazovanje i edukacija, ali da sve to ne može da traje godinu-dve.

Veljanovski je ocenio kritike predsednika Srbije na račun izveštavanja medija, pogotovo javnog servisa, kao "dimnu zavesu" navodeći da je napravio analizu Dnevnika RTS-a od 20. jula kada je Politika objavila da će biti izbori početkom aprila iduće godine, i da se pokazalo da su u narednih mesec dana 335 minuta trajali prilozi "samo u vezi sa Vučićem i o Vučiću".

 

On je objasnio da je u emisiji koja treba da traje 30 minuta, 22 minuta trajao intervju sa Vučićem, iako toga dana "nije postojao nijedan događaj koji opravdava njegovo učešće u Dnevniku uopšte, i da je predsednik Srbije prekinuo voditeljku da bi rekao da je došao da kaže da će penzioneri dobiti u septembru 30 evra, u novembru 20 evra krajem marta, početkom aprila, neposredno pred izbore - po 20.000 dinara, a da će pre toga dobiti trajno povećanje penzija od pet odsto.

 

"Znači, apsolutna promocija predsednika države u emisiji koja ima između dva i po i tri miliona gledalaca. Pa evo, neka se žali onda, a govori kako nije bio (na javnom servisu) od aprila meseca. A ja govorim o 1. avgustu. Znači, apsolutno lažna vest", rekao je Veljanovski, koji je i kopredsedavajući Privremenog tela za praćenje medija, dogovorenog u dijalogu vlasti i opozicije oko izbornih uslova.

Božović koji je bio profesor Fakulteta političkih nauka, ukazao je Univerzitet ostao "gluvonem" na sve što se dešava u društvu, kao i studenti koji su '90-tih bili glavni pokretač promena i građanskih protesta pod parolom "Beograd je svet", a sa tom ocenom složio se i Veljanovski, ističući da moraju biti razočarani kako se ponaša veliki broj njihovih studenata koje su učili moralanim aspektima novinarstva, javnom interesu, i tome da mora da postoji ravnoteža i mogućnost drugačijeg mišljenja, te da mediji ne smeju da lažu.

Po oceni profesora Trebješanina, mnogi njihovi nekadašnji studenti obavljaju ipak profesije časno, ali ostaju nevidljivi, jer su nepodobni, a ukazao je i da je nažalost većina kvalitetnih školovanih ljudi otišla u inostranstvo.

"Kad današnje generacije vide kako su prošli novinari i svi ostali koji nisu bili nečasni, i uništene institucije, mladi nisu spremni da se žrtvuju", rekao je Trebješanin i dodao da za razliku od '90-tih kada je studentima govorio da ne odlaze, danas daje preporuke koje će im pomoći u inostranstvu.

Okrugli sto organizovan je kao deo projekta Medija centra "Snažne redakcije protiv dezinformacija i govora mržnje", koji je sufinansiralo iz budžeta Srbije Ministarstvo kulture i informisanja, a kako je napomenuto, stavovi izneti u podržanom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

 

***

Komentar

***


Kod čoveka postoje dve vrste agresije. Benigna -  koju delimo sa životinjama, filogenetski je programiran impuls za napad (ili beg) kada su jedinki ugroženi vitalni životni interesi; ona je nužna za opstanak jedinke i vrste, nestaje kada i njen uzrok. Druga je - maligna – okrutna, destruktivna, karakteriše Homo sapijens, nije filogenetski programirana; nastala je u periodu „primitivne zajednice“ i nije biološki ili psihološki fenomen već sociološki; ideološke manipulacije „lažima“ koje pokreću mehanizam maligne agresije se dokumentovano  mogu  pratiti već od prve civilizacije. Kako se tehnika razvijala sredstva manipupalicije su postajala sve moćnija. Ideolozi kod ljudi – da bi ih učinili agresivnim - podstiču njegov strah od dugog i dugačijeg (jer  remeti njihovu  sliku sveta). Hitleri raznih vremena kod čoveka - svesnim laganjem - proizvode geštalt preokret - sociološku rezonanciju koja pobudi gen "plemenske zajednice" - on trenutno oživi - postaje regulatorni princip koji dejstvuje – iza te oživljene maligne agresije uvek ostaju  groblja. Kada destruktivna laž (idu drugi i bajenotima ubijaju našu decu, idu truju naše bunare za vodu, siluju naše žene, pale naše domove, spaljuju naše bogomolje i tsl)  - aktivira sociološki rezonator tribalne zajednice – jer nepikosnoveni autoritet - starešina uvek "zna" više od drugih i njegove odluke su tabu, ksenofobija, isticanje plemenske, verske i tsl kolektivne simbolike i pripadnosti, put je to ka logorima, gulazima, genocidima! Jedini  koji mogu na planeti da zaustavi malignu agresiju su „slobodne ličnosti“. Zato su slobodne ličnosti, autonomne ličnosti, razumn ličnosti, arhe neprijatelj svakog potencijalnog atavističkog ideološkog manipulatora.

Zoran Stokić

29.12.2021.

уторак, 28. децембар 2021.

 


RTS: Troje mladih poginulo u saobraćajnoj nesreći na putu Šabac-Valjevo

VESTI Autor:RTS28. dec. 202118:46 > 19:2231 komentara


*


Stravična saobraćajka u Novom Pazaru: Poginula četiri mladića u dvadesetim godinama

Sva četvorica muškaraca koji su večeras poginuli u teškoj saobraćajnoj nesreći u Novom Pazaru bili su u dvadesetim godinama, prenose beogradski mediji.

HRONIKA NEDELJA 26.12. 23:50 KOMENTARA: 7


*

 

Pojačana kontrola saobraćajne policije tokom praznika

VESTI Autor:Beta28. dec. 202119:304 komentara Izvor: Ilustracija / MUP Republike Srbije

Ministarstvo unutrašnjih poslova saopštilo je da će tokom novogodišnjih i božićnih praznika biti pojačana policijska kontrola saobraćaja na svim putnim pravcima.

„Upozoravam sve ljude, a posebno mlade, sve vozače i učesnike u saobraćaju da ne konzumiraju alkohol i psihoaktivne supstance, da ne sedaju za volan pijani i drogirani, jer ukoliko to učine mogu da izgube svoj život i ugroze živote drugih“, kazao je ministar unutrašnjih poslova Aleksandar Vulin, a preneo njegov kabinet.

On je dodao da je samo u toku prethodnog vikenda otkriveno oko 13.000 saobraćajnih prekršaja, što je dvostruko više nego u istom periodu prošle godine.


***

Komentar

***

 

U 48h već 10 poginulih. Parcijana rešenja nisu rešenja, stvar je daleko složenija. Ovde građani i elita misli da se vaspitava "kaznama". Još je Sokrat učio da "lični moral" ne može biti utemeljen na društvenoj kazni, ma kako bila nužna i korisna. Lični moral tiče se "karaktera i celokupne ličnosti" koje deca stiču u primarnim elemntima kulture (tradicija, pogled na svet, norme...) to pak dubinski izgađuje (u sadajstvu sa biološkim predispozicijama) vašu - podsvest, duh, sposobonst intelekta, temperament, dobru volja a to dalje  formira vašu pojačanu svesnost i osetljivost, ljubav prema životu, prostorno/vremenske mreže, operacionalne sposobnosti i tsl. - a sve to zajedno određuje vaše svakodnevne beskonačne "automatske" - "intereakcije" - pa i to kakav će te vozač biti.


Zoran Stokić

28.12.2021.


 

Mandić Rigonat: Živimo u trećem činu drame, nasilje je kao „dobar dan“

 

VESTI Autor:N1 Beograd28. dec. 202109:46 > 09:519 komentara Izvor: N1

 

Rediteljka Tatjana Mandić Rigonat rekla je za N1 da smo deo sveta, da ne treba sebe da doživljavamo kao pleme jer živimo u tehnološkom vremenu i možemo da se povezemo sa drugim ljudima. "Trenutno živimo u trećem činu, u raspletu jedne drame, kad spoznajemo mnoge iluzije koje smo sami podgrevali, priča se odmotava preko ekoloških pitanja. To nisu samo ekološka pitanja, to je političko pitanje par ekselans. Svet je kod nas došao sa okupatorskom logikom, to vidimo preko ekoloških tema. Rio Tinto je samo simbol, to je samo jedna kompanija", rekla je.

Kaže da kapital nema naciju, ali ima vlasnike i njihove ciljeve.

„Nekada je bilo ‘proleteri svih zemalja ujedinite se’, a sada ‘kapitalu svih boja ujedini se’. Dok smo pričali u ljudskim pravima tekla je reka ponornica, mi smo zapravo progledali razmišljajući šta se dešava u dolini Jadra, to je okupilo ljude. Ne može se žmuriti niti se više mogu zamazivati oči građana, vidimo kontinuitet jedne politike – menjale su se vlasti, neki ljudi su u kontinuitetu opstajali, eksperti koji govore u šiframa, ali život se ukazuje u konkretnim stvarima. Ja sam bila u Nedeljicama, plakala sam, videla smo mnogo dece, mlade bračne parove, oni se bore ne samo za svoju zemlju nego i za nas. Ako volimo ovu zemlju istinski, ne samo kroz fraze, to što se dešava zahteva podršku svih nas“, kazala je.

Pita se kome bi potencijalno kopanje zlata u Srbiji donelo prihode i da li postoji nešto vrednije od tog kopanja.

"Srbija je bila zemlja rudara i svinjara. U Srbiji postoje razna blaga, ali je pitanje kako se to prerađuje, šta se sve koristi, da li je vredno sve to kopati ili je bolje da te prelepe predele, čiste reke da li je to ono čemu treba da se okrenemo. Najveće blago je život, narod je progledao, glavna priča se dešava na lokalu, tu ljudi osećaju život na sopstvenoj koži, da li stavljaju reke u cevi, a mi smo analizirali Aleksandra Vučića, ta tema je apsolvirana", dodala je ona.

Govoreći o ispovestima devojaka koje su na Tviteru pod haštegom #NisamPrijavila ispričale svoje priče, Mandić Rigonat kaže da je poslednjih godinu dana narušena ta tabu tema i ćutanje šta se dešava u četiri zida između muškaraca i žena.

"Radila sam predstavu 'Dabogda te majka rodila', roman Vedrane Rudan, u centru pažnje je odnos majke i ćerke - majku smešta u dom i vraća se na početak i počinje da se preispituje, majka je znala za nasilje koje se dešavalo, da je otac zlostavljač i pravila se da ništa ne vidi i ne čuje. Ta priča je lekovita, kada stignemo da možemo da pričamo, počinje neka vrsta isceljenja, prošlost je živa, aktivna i toksična sve dok je psihološki ne odradimo. Postoji normalizacija nasilja, ćutanjem se branimo nečega što bi bio stid, bitno je što je počelo da se govori, što su nove generacije mladih zena hrabro istupile. Mizoginija je ogromna, porast je nasilja u školama, nije samo na muško-ženskoj liniji, nasilje kroz medije, kroz ono što deca gledaju, došli smo do toga da je to dobar dan. Vidimo kroz rijalitije da postaješ poznat ako si agresivan, ako se ponašaš kao životinja, sunovrat je osnovnih civilizacijskih vrednosti", kaže rediteljka.

Mandić Rigonat, u čijoj adaptaciji i režiji se Ibzenov komad “Nora” - Lutkina kuća” trijumfalno vratio na Veliku scenu Narodnog pozorišta u Beogradu, kaže da joj je neverovatno da 100 godina nije bila na repertoaru Narodnog pozorišta i da je to, kako navodi, bizarna činjenica.

"Nora je ključni komad i ključna drama o slobodi pojednica, Ibzen je pisao u 19. veku. Nora je kao Hamlet, kao kralj Lir, kapitalno delo. Ibzen nam govori šta znači biti svoj, rekla je 'ne' patrijahalnoj dogmi, posekla je veliku hipokriziju i laž, u braku i porodici, spoznala je sopstvenu poziciju u tome, pogledala je duboko u svoju dušu, preispitivanje počinje od sebe same. Izben je rekao da nije pisao feministički komad. Danas dok ceo svet plamti u požaru velikih zenskih 'ne' - kontrole, agresije, mislila sam da moramo da se vratimo na početak, na izvanredno dramsko delo. Od Nore sve polazi, nju pisac nije kaznio, dao joj je optimizam, mogućnost da preživi u svetu koji želi da preispita, u njegovoj najstrašnijoj hipokriziji. Neverovatan je uticaj Ibzenove misli kao inspiracija za mnoge pisce", rekla je rediteljka.

Dodaje da je Ibzen celog života bio okružen izuzetnim ženama i da se kao pisac i umetnik bavio ženom kao neotkrivenim kontinentom.

"Da li žena postoji izvan društvenih uloga, uloge supruge i majke, za Ibzena žena je čovek, a čovek se ostvaruje kroz izbore. Većinski stavovi ne moraju biti ispravni, danas smo u vremenu društvenih mreža, svako ima svoje mišljenje, a da li je to subjektivni stav. Danas je jako teško doći do istine, bombardovani smo informacijama, overdozirani smo", zaključila je Mandić Rigonat.

 

***

Komentar

***

 

Obrni, okreni ipak sve što nam se događa je posledica političkih nesloboda koje očuvavaju status qvo, otuda mediske ne-slobode, 31 g mediji su pretvoreni u agitpro ratne ideologije mržnje, koja se prelila unutar Srbije; na "mržnji" nije moguće sazidati društvo; i umetnost o tome svedoči od iskona. Evo kako to sve izgleda u praksi. Rediteljka Tatjana je u "Politici" dala intervju 23.12.2021. - uglavnom o Ibzenu i "Nori". Napišem komentar (poslao ga više puta) nije objavljen? Zašto? Kome 2021. smeta noramalan humanistički komentar, ko se plaši građanskog društva? Evo komentara: "Pisci savremenici divili su se Ibzenu, bio je omiljen pisac Čehova, Pirandelo ga je smatrao „prvim posle Šekspira“...slično je mislio Judzin O’Nil, Dzejms Dzojs...Prva Nobelova nagrada koja je dodeljena 12. 12.1901. umesto Ibzenu dodeljena je francuskom pesniku Sili-Pridonu; to je vreme kada je tekao proces razdvajanja Švedske i Norveške mirnim putem. Možda je Ibzen (umro 1906.) ipak bio kolateralna šteta svog sina Sigmunda - Ministra spoljnih poslova (buduće Norveške). Premda je Ibzen 1903. dao interju (poslenji) u kome je kazao: 'Nordiske zemlje treba da se zbiju mira radi, zarad privrednog i kulturnog rada. Sukobi i svađe između njih su ludost. Umesto apsurdnih glasina o ratu, kucnuo je čas da se oduva barut bačen u oči i da se radi na ideji zbijanja, mira."

 

 

*

 

Tepić: I „Politiku“ kupuje Vučićeva klika, ista braća koja su kupila „Novosti“

 

VESTI Autor:N1 Beograd 27. dec. 202118:32 > 20:4126 komentara Play Video

 

Potpredsednica Stranke slobode i pravde Marinika Tepić izjavila je da kompanija "Media 026" koja je 2019. kupila "Večernje novosti", sada kupuje i "Politiku". Ta kompanija je u vlasništvu braće Rajić iz sela Vučak kod Smedereva, za koju Tepić tvrdi da je samo paravan za kupovinu medija za Aleksandra Vučića.

„Stalno pričamo o tome kako Aleksandar Vučić upravlja tabloidima i medijima sa nacionalnim frekvencijama. Poslednje saznanje do kog sam došla je da će i ‘Politiku’ da kupi Vučićeva klika, i to nećete verovati ko – braća Rajić“, rekla je Tepić u emisiji „Među nama“ na TV Nova S.

Potpredsednica SSP podsetila je da su braća Rajić iz sela Vučak kod Smedereva, držala prodavnice „Coka“, a da im je Igor Isailović, kako je navela, „poslovni partner Ane Brnabić sa kojom je imao firmu i poslovni partner i advokat Siniše Malog“, pomogao da osnuju firmu „Media 026“.

"I da sa tom svojom firmom, vlasnici prodavnica 'Coka' kupe prvo 'Novosti', a sada ta ista braća Rajić sa iskustvom u prodavnicama 'Coka', kupuju i 'Politiku'", istakla je Tepić.

Podsetila je da kupovima "Politike" sa sobom donosi i sve magazine, štampariju i veliki uticaj.

"Tako da u stvari braća Rajić iz sela Vučak, su po meni samo paravan za kupovinu i 'Politike', posle 'Novosti', za Aleksandra Vučića, a uz pomoć Siniše Malog koji stoji iza celog ovog projekta", rekla je Tepić.

 

 

Zoran Stokić

28.12.2021.

понедељак, 27. децембар 2021.

 

Goran Marković versus Brnabić/Kisić Tepavčević

 



Goran Marković pored umetničko-saznajnog poseduje i pojačanu svesnost i osetljivost a sve to zajedno - tiče se karaktera i celokupne ličnosti - su preduslovi za njegovo zalaganje za istinu i slobodu. Za dogmate za one čiji je jedini smisao života predavanje autoritetu – svaka nijansa mišljenja, svaka kritika – izaziva iracionalni, paranoidni, strah. Kao takvi - propustili su da kroz školovanje nauče i shvate brojna upozorenja umnih ljudi – propustili su da to nauče iz, na primer, natpisa sa hramu u Delfima: „Spoznaj sebe!“ Ili iz Bibliske epizode o "Jovu" kao i iz misli Karla Popera da "za one koji su jeli sa drveta znanja, raj je izgubljen. Što više pokušavamo da se vratimo herojskom dobu tribalizma, sigurnije stižemo do Inkvizicije, Tajne policije, i romanizovanog razbojništva. Počinjući s gušenjem razuma i istine, moramo završiti sa najbrutalnijom destrukcijom svega što je ljudsko. Nema povratka harmoničnom stanju prirode. Ako se vratimo natrag, moramo preći ceo put, moramo se vratiti zverima."

 


Zoran Stokić

27.12.2021.

 

G.F.Teleman/J.S.Bah Ach wie flüchtig, ach wie nichtig

  

 

Georg Phlipp Telemann - TWV 04-06 Ach Wie Nichtig, Ach Wie Flüchtig

https://www.youtube.com/watch?v=lvFToeNf1qk

 

Johann Sebastian Bach - BWV 26 Ach wie flüchtig, ach wie nichtig 

https://www.youtube.com/watch?v=Px_UReer1ww

 

 *


„Oh kako prolazno, oh kako ništavno“ (Ah, kako prolazno, ah kako beznačajno) je nemačka luteranska himna sa stihovima Mihaela Franka, koji ju je objavio sa sopstvenom melodijom i četvorodelnom postavkom 1652. Prerađena verzija Johana Krugera melodija himne je objavljena 1661. Nekoliko baroknih kompozitora koristilo je himnu, uključujući G.F.Telemana, J. S. Baha, koji je napisao i koralnu kantatu. Deo je aktuelne protestantske himne Evangelisches Gesangbuch, a koristili su je i kompozitori 20. veka kao što su Ernst Peping i Mauricio Kagel.

 

Tekst pesme napisao je Majkl Frank posle Tridesetogodišnjeg rata. Frank, koji je u početku radio kao pekar, pre nego što se okrenuo podučavanju, poeziji i muzici, zasnovao je to na biblijskom „Taština taština, kaže Propovednik, taština taština; sve je taština“. (Propovednik 1:2). Njegov uzor su bile pesme Andreasa Grifijusa, odnosno „Sjaj zemlje / Mora završiti u dimu i pepelu“. Objavio ga je u Koburgu 1652. godine, sa svojom melodijom i četvoroglasnom postavkom. Naslov se odnosio na „Taština, laž i prolaznost sveta“ . Himna je bila tema beseda .

 

Himna se prvobitno sastojala od 13 strofa od po pet redova. Sve neparne strofe počinju sa „Oh kako prolazno, o kako sujetne” („Oh kako prolazno, oh kako sujetne”), a sve parne strofe počinju „Oh kako sujetne, oh kako prolazne” („Oh kako sujetne, oh kako prolazne” ). Drugi red precizira šta je prolazno, što je prošireno redovima od tri do pet, od kojih se svi rimuju. Osam strofa je uključeno u aktuelnu protestantsku himnu Evangelisches Gesangbuch kao EG 528.

 

Frankova originalna melodija himne, zub br. 1887a, objavljena je zajedno sa tekstom himne 1652. Georg Filip Teleman je uključio postavke himne u svoje kantate TVV 1:37, 1:38, 4: 2 i 4: 6. Bah, koji je koristio Krugerovu varijantu melodije u svojim kompozicijama, svoju koralnu kantatu Ach vie volatile, oh hov void, BVV 26, za 24. nedelju posle Trojstva 1724. godine, zasnovao je na himni. Bah je takođe komponovao koralni preludij „Oh kako prolazan, oh kako prazni“, BVV 644 kao br. 46 njegove knjižice za orgulje. Johan Gotlib Nauman koristi poslednju strofu za svoje vreme i večnost (Vreme i večnost). Sačuvano je nekoliko moteta i orgulja baroknih kompozitora. Ernst Peping je koristio himnu kao osnovu za svoju Partitu za orgulje, br. 1, 1953. Maurisio Kagel je citirao himnu u svom oratorijumu Sankt-Bach-Passion koji govori o Bahovom životu, napisan za tristogodišnjicu Bahovog rođenja 1985.

 

 

Zoran Stokić

27.12.2021.

недеља, 26. децембар 2021.

 

Peng negira zlostavljanje: Uvek sam bila slobodna, moguće da je bilo nesporazuma

 

SVET Autor:FoNet20. dec. 202109:4011 komentara

Izvor: REUTERS/Victor Fraile

 

Kineska teniska zvezda Peng Šuai negirala je da ju je bivši potpredsednik Vlade Žang Gaoli seksualno zlostavljao.

 

Ona je za kineski list Lianhe Zaobao (Lianhe Zaobao) izjavila da nikada nije govorila, niti pisala o tome da ju je Žamg Gaoli napastvovao, javlja CNN.

 

Na pitanje da li je mogla slobodno da se kreće ili je zabrinuta za svoju bezbednost, Peng je rekla da je „uvek bila slobodna“ i da živi u svom domu u Pekingu.

 

Peng je kazala da je došlo do nesporazuma u ​​vezi sa obrisanom objavom na društvenim mrežama na njenom zvaničnom nalogu na kineskoj društvenoj mreži Veibo (Weibo), na kom su se 2. novembra pojavili sporni navodi.

 

„Pre svega, to je moja privatnost, moguće je da je bilo dosta nesporazuma“, poručila je Peng dodajući da tu ne bi trebalo da bude tako „iskrivljenog tumačenja“.

 

Kineska teniserka je nakon toga nestala iz javnosti na više od dve nedelje, što je navelo najveće svetske teniske zvezde i Ujedinjene nacije da traže odgovore o tome gde se nalazi, kao i punu istragu o njenim optužbama protiv Džanga.

 

Kineske vlasti nisu priznale optužbe za seksualni napad protiv Džanga i diskusija o toj temi i dalje je cenzurisana u Kini.

 

 

***

Komentar

***

 

 

Totalitarni režimi zasnivaju se na povlašćenosti laži. Pojam "laži" pretpostavlja pojam istinitosti, čija je ona suprotnost i negacija, baš kao što pojam lažnog pretpostavlja pojam istinitog. Ali, zvanične filozofije totalitarnih režima jednodušno proglašavaju kako pojam objektivne istine, jedne za sve, nema nikakvog smisla; i kako kriterijum "Istine" nije njeno univerzalno važenje, već njeno slaganje sa duhom rase, nacije, ili klase, njena korist za rasu, naciju ili društvo. One tako nastavljaju i dovode do krajnjih granica biologističke, pragmatističke, aktivističke teorije istine. Moćniji od samog Boga, oni po svojoj volji preoblikuju sadašnjost, pa čak i prošlost. Iz toga bismo mogli zaključiti - a to je ponekad i činjeno - da se totalitarni režimi nalaze s one strane istine i laži – ali ta pozicija vas čini oholim, ona vas umiruje i ulenjuje – pa greše umesto da popravlajte vi ih ponavljate i umnožavate. Međutim ono što Homo sapijensu daje smisao što mu pomaže da preživi, u beskonačnom haosu Kosmosa, jeste naš trud – naše traganje  - da dospemo do istine. Da bi preživljavanje bilo moguće u našim genima u DNK „upisan“ je arhetip „učenja na greškama“ arhetip da težimo, da tragamo, za  „istinom“.

 


Zoran Stokić

26.12.2021.

субота, 25. децембар 2021.

 

Francesco Durante


 *

Neapolitan Christmas Ad presepe venite "Pastorale o Mottetto per la nativitate Jesu Christe" in G major, for voices & ensemble Ad presepe venite (mottetto).

 

 *


https://www.youtube.com/watch?v=DicrbJ9psUg

Ad presepe venite: Duet. Ardente luce amara (Alto, Tenor) (arr. M.A. Willens)

 

 

*

 

 

https://www.youtube.com/watch?v=WcQv8yTpylM

Ad presepe venite: Ad presepe (Chorus) (arr. M.A. Willens)

 

*

 

 

https://www.youtube.com/watch?v=JGTdbx5hP2E

Ad presepe venite: Aria. Candida lumina (Soprano) (arr. M.A. Willens)

 


*

Zoran Stokić

25.12.2021.