Vest (SVET - PETAK 19.10. 19:03): "Nju Delhi -- Na
desetine ljudi poginule su kada je na njih naleteo voz u severnoj indijskoj
državi Pundžab, javile su lokalne TV stanice..."
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Malo - malo pa u Indiji pogibije na železničkim šinama.
Podsećanje /"Danas" 01. septembra 2013./:
Kolosek savremenosti ili linčovanje
“Kritički
racionalizam je omogućio britanski srednji put: poštovanje prema tradicijama, a
u isto vreme priznanje postojanja potrebe da se ona reformiše”
Karl Poper
Svaki od brojnih evropskih naroda, kao što je to isticao
Ortega i Gaset, “stalno je kroz svoju istoriju živeo dvostukim životom: onaj
koji mu dopire iz evropske pozadine i onaj svoj, različit, nacionalni”. Ta
zajednička evropska pozadina iznikla je na grčkoj naučnoj tradiciji i
hrišćanstvu – na veri u nauku, razum i Boga. Kada su se narodi Balkana počeli
oslobađati vizantijsko-otomanske despotske tradicije i oni su svoje države
počeli gradili na pomenutim dvodimenzionim temeljima. Želja elite tih naroda da
tradicija naučnog istraživanja ponovo pusti korenje i u njihovom društvu bila
je pretočena u državne projekte, rezultati nisu izostali. Nažalost, u Srbiji je posle Titove smrti
staljinizam rešio da preživi kroz formu nacionalizma koji nas je uveo u ratove,
siromaštvo, bolesti, nezaposlenost. Ali, tu nije bio kraj našeg propadanja jer
je taj nacionalizam, koji se hranio mržnjom i teorijama zavere, pokušavo da
raskine sve veze Srbije sa evropskom tradicijom i kulturom. Započeo je proces
transpalantacije indijske, kineske... – bilo koje tradicije samo da nije
evropska, što je u praksi dovelo do uvećavanja naše društvene entropije!
Entropija meri porast nereda u jednom izolovanom
termodinamičkom sistemu. Entropija Kosmosa raste te se on kao celina
strukturalno raspada i dimanički slabi; sa protokom vremena inertnost postaje
sve veća i kada dostigne apsolut više neće biti makroskopskih fenomena! Bakterije, pak, koje žive unutar zatvorene
posude pokazuju opadanje entropije tj. povećanje unutrašnjeg reda. Kako kaže
Šredinger, “organizmi se hrane negativnom entropijom”. U jednom sićušnom
sektoru vasione pojavio se, znači, fenomen života, pravac kosmičkog procesa tu
je obrnut: materija postaje organizovanija, a energija koncentisanija. Život je
kretanje ka većoj organizaciji, većoj diferencijaciji strukture, višim nivoima
integracije.
Samo što je evolucija bila započela, ponestalo je
jednostavnih organskih spojeva koji su bili hrana prvim pra-ćelijama. Ta kriza
ishrane je prevaziđena procesom fotosinteze. Evolucija bioloških organizama
koji su se stalno usložnjavali odvija se pomoću energija neživih sistema.
Da bi živi svet (znači i ljudska vrsta) preživeo, on mora
konstantno stvarati dovoljno energije. I istorija civilizacija nije ništa drugo
do priča o stvaranju energije pomoću kulturne matrice (sa svojim ideološkim,
društvenim i materijalnim elementima).
Naša viševekovna despotska kultura koja je svoj maksimum,
znači, doživela 90-tih metamorfozom komunizma u nacionalizam doprinela je da se
na početku 21. veka život u Srbiji sve manje odvija u smeru biološke, a sve
više u smeru termodinamičke strele vremena: svi važni sociološki parametri
pokazuju da naša društvena entropija raste! Inercija teorije zavere iz 90-tih
još uvek sprečava da se mi kao društvo vratimo našim dvodimenzionim temeljima
(evropskim i nacionalnim) koje su postavili naši prethodnici počev od Karađorđa
i Miloša Obrenovića. A kako naopaki plodovi rađaju iz inercije onih tradicija
koje nisu pod kontrolom kritičkog racionalizma – najbolje pokazuje nesrećni
događaj iz Indije kada je brzi voz usmrtio trideset sedmoro hodočasnika.
Ekspresni voz ne staje na stanici Damara Gat, u indijskoj
saveznoj državi Bihar, ali su uprkos tome hodočasnici želeli da se u taj voz
ukrcaju. Da niko od njih ni u 21. veku nije ništa znao o Njutnovom pojmu
inercije tela pokazuje sled događaja. Pomislili su da će najsigurnije
zaustaviti voz tako što će puno njih stati na same šine (ne pored pruge!), te
će mašinovođa, kada ih ugleda, morati da zakoči – stane – a oni će se ukrcati.
Tako velike kompozicije – i ako se još kreću brzinama ekspresnih vozova –
predstavljaju sistem neverovante inercije, o čemu govore rastojanja koja pri
naglom kočenju moraju još da pređu do potpunog zaustavljanja. Pri manjim
brzinama ta se rastojanja mere stotinama metara, a pri većim – čitavim
kilometrima! Mašinovođa jednostavno nije mogao da izbegne gaženje tih
nesrećnika. No, tragediji tu još nije kraj. Nakon što je voz pokosio
hodočasnike, inercija je dozvolila da se on zaustavi tek nekoliko stotina metara
dalje. Besna masa preostalih hodočasnika tada je izvukla mašinovođu iz voza i
linčovala ga! Zatim su iz voza izveli putnike te zapalili njegove vagone. Pride
su porazbijali prozore na dva druga voza
koja su se takođe nalazila u stanici...
Za razliku od pogleda na svet i vrednosti koji su
kvalitativne prirode i čine samo jezgro jedne kulturne matrice, norme, pravila
ponašanja i naš fond znanja su kvantitativne prirode i nešto što je u toj
matrici sekundarno. Tragično je za jednu kulturu (Indije, ili Srbije, na
primer) i društvo da ima elitu koja svoje sunarodnike iz ideoloških, sebičnih,
kratkovidih političkih razloga drži u “šah-mat” poziciji tvredeći da će se
njihova kulturna matrica i društvo raspasti ako oni u nju uključe kvantitativne
elemente drugih kultura (norme, pravila ponašanja i elemente saznanja) – i to u
svetu koji je već odavno postao globalo selo.
Zoran Stokić
"Danas" 01. septembra 2013.
Нема коментара:
Постави коментар