четвртак, 1. новембар 2018.


Antigrađansko društvo
(sociologija u tranvaju ili zašto niko nije pomogao napadnutoj devojci u tranvaju br:2)

Biološka evolucija "stvara" u veoma dugim vremenskim razdobljima. Da bi, na primer, došlo do uspešnog povezivanja ljudske šake i našeg mozga "prirodi" je bilo potrebno oko 1 milion godina! Nadbiloška evolucija vrste homo sapijens je ubrzana; za   10 000 godina potpuno je promenjen način života na planeti Zemlji – a poslednjih 300 g je ta evolucija proizvela neverovatno ubrzanje! Pošto se u svom jeziku koriste znacima a ne simbolima jedna generacija majmuna počinje tamo gde je i predhodna generacija počela, nema napretka! Jedna beba nije ljudsko biće dok ne počne da se služi simbolima, dete roda homo sapijens postaje ljudsko biće samo ako je uvedeno u red pojava koje predstavlja kulturna simbolička matrica. Za "kulturnu životinju" čoveka - reči - su i znak i simbol - a sve to vodi ka nadbiološkoj  evoluciji. Najbolji primer koji na to ukazuje je slučaj  Helene Keler koja je zbog bolesti oslepela i ogluvela u ranom detinjstvu pa je kao dete rasla bez simboličkog dodira sa bilo kim. Bila je "tvrdoglava, nedisciplinovana i neobuzdana mala životinja" sve dok je terapeutkinja Saliven nije specijalnim metodama naučila da razlikuje, na primer, pojam: "krčag" od "vode" jer tek sa tim simboločkim dodirom započinje razvoj artikulisanih ideja.

Svako živo biće da bi preživelo mora da izgradi svoju „biološku nišu“. Pauk tu nišu ostvaruje "biološkim-apriori" automatskim pletenjem mreža. Za pra čoveka problem "biološke niše" -  krova nad glavom - više nije rešavao biološki-apriori, njegovo preživljavanje zavisi bitno od njegove kulturne evolucije - "nadbiološke" – pomoću koje naši pra preci "kreiraju" prvo rešenje "niše" sklanjaju se u pećinu. Postepeno služeći se "objektivnim istinama" - kulturne matrice stvaranja – taj naš daleki predak svesno učeći na greškama  - uviđa prednosti i mane ovakvog stanovanja, kreira nove i nove niše -  zemunicu,...,solitere.

Kada se neko bavi kreitanjem novih tehničkih rešenja - primenjenom kao i baznom naukom - on u svom radu najčeće koristi poređenje dveju "teorija" (mogućih rešenja) a da bi u tome bio uspešan on ostavlja po strani svoj subjektivan svet, svoju ličnu istoriju, želje, svoja nahođena, htenja, intuiciju, navike,..., jer je sve to irelevantno u našim stručnim kreacijama "novih rešenja" u svetu objektivnih istina.

Kulturna evolucija koja je vođena deskriptivnom i argumentativnom funkcijom jezika omogućila je homo sapijensu da "ne-biološki" - racionalno - gradi nove niše preživljvanja - na koji način? Biramo između dva (ili više) ponuđenih rešenja (hipoteza, teorija), svesno dajemo prednost jednoj i pomoću nje gradimo neki stvarni objekat: kuću, vovovod, most, avion... Uspešna rešenja dovode do rasta našeg znanja i povećavaju naše šanse da preživimo....Glavna karakteristika homo spijensa ješte baš ta autonomnost tog sveta naših teorija, knjiga, kompozicija, mostova,..., i njihov uticaj (povratni) na nas opstanak.

Problem naše naučne, kulturne elite je u tome što oni kada razmišljaju, raspravljaju o političkim segmentima naše stvarnosti ne postupaju kao u svojim strukama - nepistrasno - objektivno; već oni u razmišljanju i donošenju odluka nisu u stanju da se odvoje od svog subjektivnog sveta, svoje lične istorije, želja - nastupaju - subjektivno! Zato se i događa neverovatna stvar da od Titove smrti (1980) - do danas (2018) ne postoji koncenzus oko prvog koraka naše nove "niše". Pošto svet gledaju subjektivnim i ratničkim naočarima, svuda vide teorije zavere i ideološu sferu. Kada ih pitate šta je bolje za Srbiji da kreira "nišu" pomoću matrice građanskog društva ili matricu despotskog oni se iz subjektivnih psiholoških razloga opredeljuju za drugo rešenje; za njih je matrica građanskog društva proizvod današnjih naroda Zapada. Ništa nije dalje od toga. Matrica građanskog i despotskog društva nastale su daleko u prošlosti (kod Sumerana i antičkih grka) kada današnje nacije i narodi uopšte nisu postojali. Narodi koji su te kulturne matrice kreirali su izumrli ali su njihova rešenja preživela; što i jeste glavna vrednost  - vrlina - kulture evolucije - vrste homo sapijens.

Zoran Stokić
1.11.2018.

Нема коментара:

Постави коментар