Zbog zatvaranja železničkog koridora 10 tunel
"Vračar" potpuno otvoren za prevoz zapaljivih tereta i otrovnih
materija
Opasnost ispod centra Beograda
Evropska žila-kucavica Srbije doživela je težak infarkt.
Železnički Koridor 10 prekinut je na delu od Beograda do Novog Sada u petak
uveče 1. februara.
Piše: Miša Brkić "Danas" 05. februara 2019. 15.37
Izmenjeno: 15.38
Istinomer
Pruga neće biti u funkciji naredne četiri godine. Toliko
vremena biće potrebno da ruska firma RŽD sagradi dvokolosečnu brzu prugu
Beograd-Novi Sad čiji se izgradnju finansira iz kineskog državnog kredita.
Kako je iz preduzeća „Infrastruktura železnice Srbije“
objavljena vest o zatvaranju pruge i obustavljanju putničkog saobraćaja tako se
sva pažnja usmerila na pitanje kako će narod sada da putuje između dva grada.
Potpuno nezasluženo u drugi plan gurnut je teretni saobraćaj
na železničkom Koridoru 10 kojim su robe s jugoistoka i juga Evrope i s Bliskog
istoka transportovane prema centralnoj i severnoj Evropi. Mediji su se
zadovoljili šturim objašnjenjem da su za teretni saobraćaj Železnice Srbije
zajedno sa preduzećem „Infrastruktura železnice Srbije“ i resornim
Ministarstvom napravili „bajpas“ preko – Pančeva. I time je priča završena.
Time, međutim, počinje – drama. Glavni „junak“ te drame je
tunel „Vračar“ u centru Beograda, a scenario drame mogao bi da ima elemente
filmskog horora sa scenama masovnog trovanja ili nekontrolisanog požara. Kakva
to drama preti Beogradu?
Doskoro se teretni železnički saobraćaj u pravcu Pančeva
račvao u Beogradu na dve trase. Jedna je išla od Ranžirne stanice u Makišu
pored Save i Dunava oko Kalemegdana na Pančevački most i njom su transportovane
sve opasne (zapaljive i otrovne) materije vezane za Rafineriju, Azotaru i
Petrohemiju u Srbiji i slične robe za Rumuniju i obrnuto. Pasionirani šetači
pored Save imali su priliku do skoro da posmatraju kompozicije s 30 vagona-cisterni
koje voze benzin iz Rafinerije ili amonijak za Azotaru (u međuvremenu oterana u
stečaj). Druga trasa ide iz Makiša za Pančevo kroz 3,2 kilometra dugačak tunel
„Vračar“ koji se proteže ispod užeg centra glavnog grada od Veterinarskog fakulteta,
preko Vukovog spomenika do Bogoslovije i dalje preko Pančevačkog mosta. Ta
trasa koristi se za prevoz putnika, ali i za prevoz robe (od ponoći do pet sati
ujutro) koja nije opasna po život. „Kroz taj tunel prosečno dnevno prođe između
šest i deset teretnih vozova, od kojih manji broj prevozi opasne materije“,
saopštili su (23. 7. 2018) iz preduzeća „Infrastruktura železnice Srbije“ i
objasnili da se roba vozi noću „isključivo iz psiholoških razloga“ da teretni
vagoni ne bi iritirali putnike.
Situacija se, međutim, drastično menja izgradnjom
stambeno-poslovnog kompleksa „Beograd na vodi“ kroz koji je prolazila
železnička trasa za prevoz opasnog tereta iz Pančeva i za Pančevo. Gradski
arhitekta Milutin Folić izjavio je (22. 2. 2017) da „najopasniji tereti i
otrovne materije iz Azotare, NIS-a i sličnih fabrika jedino idu oko Kalemegdana
jer ne smeju da uđu u tunel“. Prošle jeseni šine su ipak uklonjene i taj
transportni pravac potpuno je zatvoren.
Zbog toga je od 1. 2. 2019. tunel „Vračar“ potpuno otvoren za
prevoz zapaljivih tereta i otrovnih materija.
Problem je što ti tereti sada nisu samo (za i) iz
pančevačkih fabrika. Nego i iz ogromnog intermodalnog terminala „Halkali“ u
Istanbulu gde se sabira roba iz Turske, Irana, Azerbejdžana i drugih država
Bliskog istoka… zatim iz luka Solun i Pirej u koje stižu robe iz Kine, Japana,
Malezije, Singapura, Indonezije, Filipina i iz Luke Bar. Reklo bi se, roba iz
pola sveta. To nije samo hrana, televizori, igračke, automobili… nego i
sirovine za hemijsku i farmaceutsku industriju izuzetno opasne po zdravlje i bezbednost
ljudi. Najveći deo tih proizvoda i sirovina namenjen je tržištu i proizvođačima
u centralnoj, severnoj pa i zapadnoj Evropi.
Sve se to sliva na tri železnička pravca u Srbiji – od
Dimitrovgrada, od Preševa (ta dva pravca spajaju se u Nišu) i od Prijepolja.
Srpsko fokus čvorište je u Makišu, odakle se najveći deo robe transportovao za
Evropu prugom Beograd – Novi Sad – Budimpešta. Od petka, 1. februara, sva ta
silesija gotovih proizvoda i sirovina s Bliskog i Dalekog istoka, među kojom
ima i materija opasnih po bezbednost i život građana, da bi stigla u Evropu,
mora da prođe kroz tunel „Vračar“ ispod centra Beograda. I da nastavi
alternativnim putnim pravcem Pančevo-Orlovat-Rimski Šančevi-Novi Sad i dalje za
Budimpeštu. Pruga na tom alternativnom pravcu je, po rečima ministarke Zorane
Mihajlović, rekonstruisana. Preduzeće „Infrastruktura železnice Srbije“
saopštila je da to omogućava povećanje brzine sa 30 na 60 km/h i povećano
opterećenje sa 18 na 22,5 tona po osovini, što bi trebalo da obezbedi „nešto
veći“ protok saobraćaja. Ta pruga, međutim, nije elektrificirana pa će na njoj
(uključujući i tunel „Vračar“) morati da saobraćaju dizel lokomotive. Prema
jednom železničkom Pravilniku od prošlog leta dizel lokomotive mogu da
saobraćaju kroz tunel, ali samo „u hladnom režimu“, odnosno sa ugašenim
motorom. Zašto?
Da li će tunel „Vračar“ biti sposoban da prihvati toliki
teretni saobraćaj u tako kratkom vremenu (od ponoći do pet sati ujutru) ili će
taj period morati da se produži? I kako će se to „psihološki“ odraziti na
putnike?
To se za sada ne zna. A trebalo bi da se sazna.
Bio bi red da državna firma „Infrastruktura železnice
Srbije“ objavi rezultate studije „Definisanje uslova za saobraćaj vozova sa
dizel vučom i saobraćaj vozova za prevoz opasnih materija kroz tunel Vračar i
ostale objekte na području Beogradskog železničkog čvora“. Pre svih, pored
tunela „Vračar“, važno je definisati sposobnost Pančevačkog mosta (za koji
stručnjaci tvrde da nije u najboljem staju) da prihvati sav taj saobraćaj.
Studija je naručena kao Javna nabavka 23/2018 na tenderu 31.
7 2018. godine. Naručivanje Studije pokazuje da postoji svest o opasnostima
koje se kriju u tunelu „Vračar“ posle zatvaranje Koridora 10 na delu od
Beograda do Novog Sada. Bilo bi dobro da Beograđani čuju jesu li i koliko
bezbedni u slučaju da se (daleko bilo) dogodi incident s prosipanjem amonijaka
kakav se nedavno dogodio u selu Jasenovik kod Niša zbog koga su evakuisani
meštani.
Zatvaranje dela Koridora 10 otvorilo je još jedno
intrigantno pitanje koje dovodi u sumnju odluku o prekidu saobraćaja na pruzi
BGD-Novi Sad.
Naime, Saobraćajni institut CIP imao je, prema verodostojnim
izvorima, projekat po kome nije bio predviđen prekid saobraćaja na pruzi
Beograd-Budimpešta. Taj projekat podrazumevao je da se novi kolosek za brzu
prugu gradi a da postojeći kolosek i dalje funkcioniše. Zatim, kad novi bude
pušten u saobraćaj, onda bi počela modernizacija starog koloseka i takav model
omogućio bi nesmetano odvijanje saobraćaja.
Međutim, CIP-ov projekat nije prihvaćen u Vladi Srbije, koja
se odlučila za projekat kineskih partnera, a oni su i finansijeri projekta.
Jedan od stručnjaka, nespornih autoriteta u ovoj oblasti,
tvrdi da je skandal da država-investitor popusti pred ucenom kreditora i
dozvoli da kreditor bira projektanta za ovako veliki infrastrukturni objekat.
Autor je ekonomski analitičar
4. 02. 2019
Нема коментара:
Постави коментар