20 GODINA OD BOMBARDOVANJA
Proces "učenju na greškama", kako je
to slikovito izrekao Karl Poper, važe za čitav živi svet, "OD AMEBE DO
AJNŠTAJNA",..., važe - i za naš čulni sistem, liberalnu demokratiju,
građansko društvo,...,međutim primetimo - jedino ne važe u hibridnim sistemima
koji se oslanjaju na despotsku tradiciju. U Srbiji zato ni u 21 veku ne postoji
evolucija društvenog sistema, nego je sve podređeno autoritetu i on se štiti po
bilo koju cenu!
Podsećanje
"Srbija neće "NATO-državu", ali
hoće sa Rusijom i Belorusijom - Šta se vidi iz bunkera" Dr Zoran Stokić,
Beograd “Danas”, 7. septembar 2007.
Nagomilani problemi naše spoljne politike ne
mogu biti rešeni dokle god se naši političari budu rukovodili neempirijskim
pojmovima. Jezik emocija, kojim se oni, na primer, koriste od Gazimestana 1987.
do danas, doveo nas je dotle da se Srbija 2007. godine nalazi, takoreći, u
poziciji u kojoj se nalazila Albanija u doba Envera Hodže - sa svojim idejama,
sa svojom ekonomijom, sa svojih milion vojnih bunkera, samoizolovana od Evrope,
ali zato u savezu prvo sa Rusijom, a onda Kinom!
Ovih dana aktuelne su, na primer, sintagme
"demokratski svet" i "NATO-država". Sintagma
"demokratski svet" je metafizička kategorija i nema nikakvo
empirijsko značenje u domenu spoljne politike! Demokratija može da postoji samo
unutar jedne države i ona, naprosto, znači smenljivost vlasti nenasilnim putem
(pri tom, da bi ta smena bila moguća, zakonodavna, sudska i izvršna vlast
moraju biti odvojene); taj termin gubi svoje značenje izvan granica te određene
države. Spoljna politika neke države vođena je uvek određenim unutrašnjim
interesima te države. Brojni istorijski primeri nam pokazuju da spoljna
politika koju jedna zemlja vodi ne zavisi direktno od toga da li je ona
demokratska ili ne. Nije li još atinska demokratija, između ostalog, bez
direktne provokacije uništila Delos (svi muškarci na ostrvu bili su pobijeni, a
žene i deca prodati u ropstvo), učinivši tako zločin protiv čovečnosti? Taj je
zločin bio sasvim u duhu onih koje su - u spoljnoj politici - činili despotska
Persija ili Egipat, na primer. Nije li istorijska činjenica da se demokratija i
proširenje vojne obaveze na sve pripadnike države rađaju skupa?
Emfatičnu frazu "NATO-država"
sklepali su oni koji ne mogu da zamisle Srbiju kao članicu NATO-a, ali mogu da
je zamisle kao članicu saveza sa Rusijom i Belorusijom. Dalje, oduvek su
smatrali da je pravno i pravedno da, posle raspada Varšavskog pakta, ista
sudbina treba da snađe i NATO. Ali, kako u međunarodnim odnosima nema ni pravde
ni pravičnosti, šta ćemo sada?! Da li je srpski nacionalni interes isti kao i
nacionalni interes Rusije? Ni slučajno! Da bi Srbija preživela, nama je
potreban izuzetno stabilan Balkan i Evropa, i to po bilo koju cenu (pogotovu
danas, kada smo u sociološkom smislu "klinički mrtva zemlja", te su
nam za preživljavanje neophodna i evropska veštačka "pluća", i
"srce", i svi ostali vitalni organi). A Rusiji, naprotiv, treba što
više kriznih tačaka u Evropi i svetu! Kosovo kao krizna tačka predstavlja pun
pogodak za ruske geostrateške interese. Zašto? Zato što na taj način pokušava
da ubaci "jabuku razdora" između SAD i EU. Na tu je "jabuku
razdora" Rusija igrala i u Rambujeu 1999, pa nam se debelo obilo o glavu!
Ako garnitura na vlasti nije u stanju da uči na Miloševićevim greškama, mora
znati da Srbiju nastavlja da vodi putem bez povratka.
Pošto je stvar isuviše ozbiljna da bi bila
prepuštena samo političarima, svaki stanovnik Srbije treba da se zapita: zašto
oni koji vode našu zemlju od pada Berlinskog zida 1989, protivno interesima
naše države i naroda, ne dozvoljavaju da budemo članica EU i NATO? Kome nije
odgovaralo da Srbija, tj. Jugoslavija 90-ih, uđe u EU i NATO i reši sve svoje
najkrupnije strateške i unutrašnje probleme? Kome je smetalo da Srbija danas na
Balkanu bude ono što je Nemačka u EU? Meni se čini, na osnovu Aristotelovog
jednostavnog logičkog principa isključenja trećeg, da je tu reč ili o osobama
koje nisu dorasle istorijskom trenutku u kome se sada nalazimo, ili pak o onima
kojima je ruski geostrateški interes važniji od Srbije. Ono što je
deprimirajuće za nas obične smrtnike u Srbiji jeste činjenica da ove druge niko
ne naziva jedinim mogućim terminom - veleizdajnici!
Нема коментара:
Постави коментар