Galileo Galilej (1564–1642)
*
Italijanski fizičar, astronom, filozof i metodolog nauke.
Zaslužan za rastakanje Aristotelove naučne paradigme (koja se zasnivala na
šemi: oset – definicije – dokaz – znanje) te doprineo pojavi Njutnove
hipotetičko–deduktivne naučne paradigme. Iz svoje nove fizike (zasnovne na
šemi: posmatranje – aksiome – dedukcija – znanje) eliminisao aristotelovsku
organicističku doktrinu finalnih uzroka i subjektivnih čulnih kvaliteta (boja,
miris, ukus...). Redukovao fiziku na matematiku (geometriju) u vremenu
(kinematiku): tela u pokretu jesu "matematički" entiteti koji se
kreću u "matematičkom" prostoru; subjektivni kvaliteti zamenjeni su
objektivnim brojevima (vezanim za položaj i vreme). Smatrajući da "nije
zgodno vreme da istražuje uzroke ubrzanja prirodnog kretanja", pitao se
kako da slobodan pad i kosi hitac predstavi jednostavim matematičkim zakonima.
Odgovarajući na pitanje "kako" se – a ne "zašto" – odvija
slobodan pad, razvijajući ideje mertonijanaca, Orema i Buridana, dolazi, poput
Bekmana i Dekarta, do zakona po kome je pređeni put srazmeran kvadratu vremena.
Kosi hitac pak predstavlja kao sastavljen iz dva kretanja:
"horizontalnog", sa konstantnom brzinom, i "vertikalnog" sa
konstantnim ubrzanjem, te, poput Kavalijerija, dokazuje da se rezultujuće
kretanje odvija po paraboli.
Iako je u osnovi bio platonicistički racionalista, on je, u
želji da podrži Kopernikov sistem, a svestan toga da se on kosi sa nizom
očevidnih zdravorazumskih činjenica, govoreći o relativnosti kretanja, naročito
u Dijalogu o dva sistema sveta,
izvršio reviziju našeg jezika opažanja i našeg iskustva. Ne postoje činjenice
po sebi, nova nauka mora biti bazirana na fizičkim i misaonim eksperimentima i
apstrakcijama. "Kao što možete videti iz moje knjige", objašnjava,
"ja argumentišem ex suppositione,
zamišljajući za sebe kretanje tela /.../ te iz toga kasnije ja konkluzivno
dokazujem mnoga svojstva".
Doprineo razvoju hidrostatike, teorije oscilacija i
otpornosti materijala. Iako nije imao razumevanja za Keplerove elipse, najveću
slavu stekao je otkrićima u astronomiji. Godine 1610. usavršava teleskop (koji
je Holanđanin Johannes Lilippershey konstruisao 1600. i koji je najpre korišćen
kao igračka, a zatim u navigaciji), postižući tridesetostruko uvećanje i prvi
ga usmerava ka nebu da bi potražio dokaze koji će opovrgnuti geocentrični
sistem sveta. Galilejev Zvezdani glasnik
bio je prava "naučna bomba", koja je potpuno potopila Aristotelovu,
Ptolomejevu i teološku (hrišćansku) sliku prirode. Postojanje neravnina na Mesecu
(sličnih onima na Zemlji), otkriće četiri nebeska tela koja kruže ne oko
Zemlje, već oko Jupitera, faze Venere (slične Mesečevim menama), Sunčeve pege,
Mlečni put – bile su važne potvrde u prilog heliocentričnog sistema.
Zoran Stokić
18. 02. 2020.
Нема коментара:
Постави коментар