5
oktobar 20 godina kasnije
Bez 6 oktobra 2000. to je bio "klasičan prevrat"
tj. "greška u koracima". Učinak DOS bio bi drugačiji da su razumeli
sociološke ideje koje je uveo Monteskje u "Persijskim pismima" i
"Duhu zakona", Ivo Andrić u "Prokletoj avliji", Karl
Witfogel u "Orejnatalnoj despotiji".
Despotija se temelji na centralnoj vlasti i slabom privatnom
vlasništvu (vlasništvu koje za sobom ne povlači ozbiljnu političku moć). Pošto
nije bilo 6 oktobra nije bilo ne smo političke nego ni ekonomske tranzicije.
Kao što je kazala Mira Marković: "Oćete kapitalizam? Imaćete ga sa nama
kao kapitalistima"! Sada
"centralna vlast" apsolutno sve drži u svojim rukama: političku vlast
(sve tri grane vlasti), ekonomiju. To se belodano vidi u mediskoj ravni. U Srbiji
više ne postoje mediji.
*
Kakva srednja klasa takva i država (Aristotel).
Naša je srednja klasa pokazala da nije u stanju da u Srbiji izgradi građansko
demokratsko društvo – to se dešava zato što ili ne poznaje ili što pocenjuje
najstariji društveni sistem despotski. Kao što smo u biologiji i medicini pocenili
viruse koji postoje preko 3 milijardi god – a to dugo postojanje pokazuje da su
virusi šampioni preživljavanja - slično smo u sociologiji, politici i ekonomiji pocenili vitalnost, moć preživljavanja, najstarijeg
društvenog sistema vladanja despotskog; despotska država=birokratska država,
opstaje preko 6 hiljada god, od prvih civilizacija: Sumer, Kina, Indija, Persija,
Egipat, Vizantija, Osmansko carstvo, do
komunističkih, današnje Kine, Severne Koreje; današnjeg Irana i tsl. Sama matrica, način upravljanja i u komunističoj despotiji ostao
je isti kao i u starim orijentalnim, u kojima, kao prvo, despot ne veruje
nikome. Shodno tome, despota nisu obavezivali nikavi zakoni. Kao drugo, u
fiskalnoj sferi, na poslovnom planu, u sudskim procesima i tsl. - despot je
sistemom zakona (koje je mogao menjati po potrebi) stalno držao svoje
potencijalne konkurente u stanju političke rescepkanosti. U vojsci, policiji i
obaveštajnoj službi imao je fizička sredstva totalne kontrole i mogao je neprestano
da se služi terorom da bi postigao svoje ciljeve. Moć orijentalnih despotija
direktno je proizilazila iz psihologije straha i apsolutne nesigurnosti, koja
je sistematski razvijana kod svih podanika. Neslobodni podanici imali su samo
jednu brigu - oko svakodnevnog preživljavanja.
Zoran Stokić
15. 10. 2020.
Нема коментара:
Постави коментар