Berlinski zid
*
"Kada krene konačno
urušavanje, ono je brzo i brutalno": Pao je, stvorena je nova istorija
Pre tačno 31 godine pao je Berlinski zid. Radi
se o jednom od najvažnijih događaja u novijoj istoriji, jer mnogi smatraju da
je tog dana uspostavljen "novi svetski poredak".
IZVOR: INDEX PONEDELJAK, 9.11.2020.
| 15:13 -> 15:50
Ljudi iz Istočne Nemačke preskaču zid. Foto: Gettyimages/Steve
Eason
Dugogodišnji vladar
DDR-a Erih Honeker u januaru 1989. javno je prognozirao da će Berlinski zid
ostati tu gde je još 50 ili 100 godina. Međutim, do kraja te godine Berlinski
zid je pao, a Honeker i njegova komunistička partija su izgubili vlast.
Ove se godine
obeležava 31 godina od pada Berlinskog zida 9. novembra 1989, što se smatra
simboličnim događajem koji je najavio pobedu liberalne demokratije nad ostalim
oblicima društvenoekonomskog uređenja.
Uzroci kraha DDR-a
Komunistički režim
Nemačke demokratske republike (DDR) bio je svakakav, ali najmanje demokratski.
Građani su se pobunili i počeli masovno, u stotinama hiljada, da napuštaju
državu. Oni koji su ostali organizovali su masovne demonstracije.
Glavni
"pokrovitelj" DDR-a je bio SSSR, koji je u to vreme imao svojih
problema. Sovjetski lider Mihail Gorbačov je Honekera čak i upozorio da će onaj
ko se ne menja, vremenom propasti. Bilo je jasno da Istočni Berlin ne može da
računa na bezuslovnu podršku Moskve, čime se de fakto raspao i Varšavski pakt.
SAD su pobedile u trci
za naoružanje, a DDR je bio pred bankrotstvom, i opstajao je zahvaljujući
zajmovima nominalno konkurentske Zapadne Nemačke. Sve se menjalo.
DDR-ov režim
jednostavno više nije mogao da kontroliše svoju sudbinu, što se vidi i na nivou
apsurdnog načina na koji je došlo do pada Berlinskog zida.
Naime, stvar je
zakotrljala nesmotrena izjava člana Politbiroa Gantera Šabovskog, koji je
okupljenim novinarima saopštio pogrešan zaključak sa sastanka i izjavio da je
prolaz iz Istočnog u Zapadni Berlin slobodan.
Okupljeni građani
Istočnog Berlina su se u večernjim satima zaputili u zapadni deo grada,
policajci su ih propustili i - ostalo je istorija.
Turisti vire kroz rupe u
ostacima zida. Foto: GettyImages/Sean Gallup
"Antifašistički
zaštitni zid"
Berlinski zid - koji
su komunističke vlasti DDR-a zvale Antifašistički zaštitni zid, izgrađen je u
prvoj polovini šezdesetih.
Izgradnja je započela
u avgustu 1961, nakon što je godinama iz Istočne Nemačke, čije su se ekonomija
i politička struktura temeljile na sovjetskom socijalističkom sistemu, na
desetine hiljada ljudi bežalo u Zapadnu Nemačku.
Najpovoljnije mesto za
prelazak bio je Berlin. Pretpostavlja se da je u periodu od 1949. do 1961.
godine iz Istočne u Zapadnu Nemačku prebeglo više od tri miliona ljudi, među
kojima znatan broj obrazovanih mladih ljudi.
Odlukom komunističkog
režima, kako bi se sprečio odlazak ljudi iz DDR-a, u noći 17. avgusta 1961.
godine počela je izgradnja Berlinskog zida visokog 3,6 metara. Izgradnja,
održavanje i nadziranje bili su vrlo skupi i predstavljali su značajan teret za
istočnonemačku ekonomiju. Kroz sam Berlin prolazila su 44 kilometra zida.
Danas u Berlinu jedva
da ima ostataka zida, a i ono što je ostalo tretira se kao kulturno dobro i
istorijski spomenik.
*
komentar
***
Staljinisti u Srbiji (posle
Titove smrti 1980.) su, naime, shvatili da moraju da promene neuspešnu
paradigmu vladanja, da zamene komunistički manifest – bibijom. Rečeno učinjeno
- "komunistička istina" preobučena je u "hriscansku istinu"
sa ciljem održanja antievropske kulturne, verske i politicke klime. Dok u
drugim zemljama realsocijalizma posle pada zida u Berlinu 1989. vrše tranziciju
ka Evropi u građansko demokratsko društvo u nas "nove ideološke
skaske" postale su misli vladike Nikoja Velimirovića: "Hocete li uz
Evropu ili uz Hrista? Uz smrt ili uz zivot? Pitate se. Razvedrite se. Odlucite
se. Smrt ili zivot. To dvoje stavio je nekad Mojsije pred svoj narod. I mi
stavljamo pred vas. Znajte: Evropa je smrt, Hristos je zivot".
"Nece biti nikakvo cudo", kaze
vladika Nikolaj, "ako crkva propise molitvu protiv kulture kao zbira svih
zala. Jer kad ima molitvu protiv gordosti i protiv mrznje i divljastva i
bezbostva i krivoverstva i nasilja i grabezi i svakoga bogohulstva i svakoga
necovestva, zasto ne bi imala molitvu protiv kulture kao zbira svih tih zala?
Ne samo da bi takva molitva bila i opravdana i potrebna, nego mislimo da bi
trebalo odrediti jedan drzavni molitveni dan u godini, kad ce se sav narod sa
svojim staresinama moliti Bogu i Gospodu da ga spase od kulture."
"Evropa se hvali kulturom; Srbi nikad
u istoriji svojoj nisu se hvalili kulturom", podseca nas vladika Nikolaj,
jer "kultura je neznabostvo, novo idolopoklonstvo. Kad se zamadjijani od
djavola narodi spasu od te najnovije idolatrije, onda ce tek poceti skruseno i
uzdisajno moliti se jedinome zivome Bogu u Trojici, Ocu i Sinu i Svetome Duhu."
I zato je za vladiku pitanje od zivotne vaznosti oduvek bilo: "hocemo li i
dalje sa Vavilonom ili sa Hristom? Hocemo li sa kulturom ili sa Bogom i
dusom?"
Obnevideo od mrznje prema svemu sto je
evropsko, vladika ce u "Tamnickom prozoru" zapisati i to da "i drugi
narodi imaju svoju kulturu, te im evropska nije potrebna. Neki pak narodi kao
Indici i Kinezi imaju kulturu mnogo lepsu, razradjeniju i utancaniju od
evropske kulture, zbog cega oni i mrze i preziru evropsku kulturu. Zato kazemo:
ako se Evropa hvali kulturom, ona se hvali nicim".
A, uopste, sta je po vladiki Nikolaju
Evropa? "To su pohot i pamet. Oboje covecje: covecija pohot i covecija
pamet. A to dvoje oliceno je u papi i u Luteru. Sta je dakle Evropa? Papa i
Luter. Zasicenje ljudske pohoti do vrhunca i zasicenje ljudske pameti do
vrhunca. Evropski papa je ljudska pohot za vlascu. Evropski Luter - ljudska
resenost da sve objasni svojom pamecu".
I zato nas vladika upozorava: "aj,
braco moja, zar vi svi to ne vidite? Zar vi svi niste osetili mrak i zlocin
antihriscanske Evrope na svojim ledjima? Hocete li uz Evropu ili uz Hrista? Uz
smrt ili uz zivot? Pitate se. Razvedrite se. Odlucite se. Smrt ili zivot. To
dvoje stavio je nekad Mojsije pred svoj narod. I mi stavljamo pred vas. Znajte:
Evropa je smrt, Hristos je zivot".
Zoran Stokić
10.11.2020.
Нема коментара:
Постави коментар