Šta je Engels smatrao
najvećim ljudskim nedostatkom?
Na današnji dan 1820. godine u
Bremenu rođen je Fridrih Engels. Iako imućan, nemački filozof bio je osetljiv
na probleme radničke klase.
"Danas", Piše: D. Jovanović 28. novembra
2020.
To ga i zbližava sa Karlom
Marksom sa kojim će napisati čuveni „Manifest komunizma“, a uprkos raznim
preprekama, do smrti će ostati veran ovoj ideologiji. Njegov otac Fridrih bio
je bogati proizvođač tekstila. Takođe, bio je duboko religiozan, što se neće
odraziti i na Engelsa. Na primer, Engels je podržavao monogamiju i smatrao da
muškarac treba da bude veran samo jednoj ženi, ali instituciju braka označio je
kao nepotrebnu, odnosno kao vid ograničenja koje je nametnula crkva.
U svom gradu je upisao gimnaziju,
ali je nije završio, niti je stekao visoko obrazovanje na nekom univerzitetu
ili ustanovi. Ipak, bio je izuzetno svestran i inteligentan. Prema nekim
tvrdnjama, govorio je preko 20 jezika, a pisao je kako novinske članke, tako i
dela i filozofske rasprave. Na nagovor oca, uči trgovinu u jednoj od njegovih
prodavnica, mada Engels ovim poslom nije bio previše oduševljen. Zapravo, tada
počinje da piše novinske članke u kojima kritikuje negativne posledice koje
izaziva industrijalizacija. Kako ne bi ugrozio porodicu, pisao je pod
pseudonimom Fridrih Osvald.
Tokom služenja jednogodišnjeg vojnog
roka u Berlinu, počinje da piše za „Rajnske novine“. Članci su takođe opisivali
uslove u kojima radnici žive i rade. Urednik novina bio je Karl Marks. On i
Engels su se upoznali jednom prilikom, ali će prisniji odnos razviti nešto
kasnije.
Po služenju vojnog roka, 1842.
odlazi u Mančester i radi kao službenik u očevoj fabrici. Kasnije će postati i
njen upravnik. U ovom gradu upoznaje Meri Berns, sa kojom će dve decenije biti
u ljubavnoj vezi. Ona mu je pokazala kako izgleda život radničke klase. On će 1843.
godine napisati delo „Skica za kritiku nacionalne ekonomije“. Pisao je novinske
članke o dečijem i prekovremenom radu, kao i o radnicima koji su bili jako
siromašni iako su mnogo radili. Iskustva iz očeve firme, ukrštena sa ovima koje
je video u Mančesteru iskoristio je kako bi napisao svoju studiju pod nazivom
„Položaj radničke klase u Engleskoj“ objavljenu 1845. godine.
Početak bliže saradnje sa Marksom
Odlučuje da se vrati natrag kući.
Na putu za Nemačku, svraća u Pariz kako bi posetio Karla Marksa, sa kojim se
sve vreme dopisivao. Marks je tu boravio nakon što su vlasti zabranile rad
„Rajnskim novinama“. Njemu su se zapravo jako svideli Engelsovi članci o
položaju radnika u Engleskoj, te mu je izložio svoju ideju o revoluciji
radničke klase protiv buržoazije.
Engels ostaje u Parizu kako bi
Marksu pomogao da napiše „Svetu porodicu“, objavljenu krajem 1845. godine. Tada
postaju jako bliski, a ovo delo označava početak njihove saradnje. Nakon što je
Marks proteran iz Pariza, a Engels se vratio kući, ponovo se nalaze u Briselu
gde će obojica živeti neko vreme. Postaju članovi Lige komunista i po njihovoj
narudžbi pišu „Manifest komunizma“ koji je objavljen početkom 1848. godine.
Iste godine izbija revolucija u Nemačkoj, pa se njih dvojica vraćaju u domovinu
i osnivaju „Nove rajnske novine“.
U njima osuđuju slovenske narode,
zato se često u našoj štampi mogu naći tvrdnje da su oni mrzeli Srbe. Njihove
kritike ne odnose se direktno na srpski narod, već na južne slovenske narode
koji su označeni kao kontrarevolucionarni zato što su se okrenuli protiv
revolucije koja je izbila u Mađarskoj i tako pomogli u njenom gušenju od strane
carske Rusije. Nakon deportacije Marksa u London, Engels će učestvovati u
oružanom ustanku u Južnoj Nemačkoj, a kako je i taj ustanak ugušen, emigriraće
prvo u Švajcarsku, a 1849. godine će se pridružiti Marksu. Engels je ponovo
počeo da radi u jednoj od porodičnih fabrika kako bi se izdržavao, ali i
finansirao Marksa koji je započeo pisanje svog dela „Kapital“.
Kako se navodi, u toj fabrici
radio je pet godina, a kada je shvatio da je zaradio dovoljno novca da se
izdrzava do kraja života, napustio je posao napisavši Marksu da je on konačno
slobodan čovek. Nakon Marksove smrti 1883. godine, Engels se potrudio da završi
i izda drugu i treću knjigu „Kapitala“. Fridrih Engels umro je 5. avgusta 1895.
godine u Londonu, a nakon kremiranja, njegov pepeo je bačen u okean kod
Istburna, prema njegovoj želji.
Među dokumentima koje su Marksovi
potomci predali Institutu marksizma-lenjinizma u Moskvi, našao se i „Album
ispovesti“, koji su popunjavali Marksu bitni ljudi. Tako je i Engels odgovarao na anketu. Na pitanje šta
ceni kod ljudi odgovorio je veselost, kod žena to što umeju da stvari postave
na svoje mesto, a kod muškaraca ceni kada se ne mešaju u tuđe stvari.
Licemerstvo smatra najvećim ljudskim nedostatkom, a nesrećom smatra posetu
zubaru. Njegovo životno pravilo je da
nikakvo pravilo ne treba imati, a životni moto da se prema svemu treba odnositi
lako.
*
Komentar
*
U "Bedi istoricizma" Karl Poper
je pokazao je nemogućnost poznavanja "zakona istorije" - pokazao je
saznajno-teorijski ograničene domete Hegelove i Marskove "nauke".
Nemoguće je kaže Poper u toj knjizi "sa sigurnošću predvideti buduća
istorijiska kretanja i oblike koje će neko društvo imati zato što je ljudsko
znanje pod uticajem RASTA LJUDSKOG ZNANJA"....a racinalno-empiriјskim
metodama ne može se predvideti RAST NAŠEG NAUČNOG ZNANJA". Novine, koje će
sa sobom doneti nova otkrića, ne mogu se unapred predvideti nikakvim metodama,
niti se mogu anticipirati POSLEDICE koje će na celokupno društvo iz njih
uslediti. Kritički racionalizam Popera nam sugeriše da društvene teorije imaju
naučni status samo pod uslobom da su podložne kritičkoj proveri. Uspešno se
može "PREDVIĐATI NA MALO"; implikacije naučnih teorija moraju biti
takve da dodiruju realno iskustvo te da se oslanjaju na opažljive činjenice
(eksperimente i tsl). Pošto ih empirija sputava da "predviđanju na
veliko" Merks/Engeles poput teologa, metafizičara, vrača služe se "istoricističkim
objavama" (reliktom drevnog sujeverja) umesto empirijskom naukom. Jer da
li se društvene nauke u principu mogu baviti predviđanjima GROSO MODO, da li
mogu davati univerzalna istinita rešenja koja će društvo osloboditi svih
napetosi? Ne! Društvene fenomeni nije moguće obuhvatiti "jednom
naukom" (pomoću nekoliko pojmova). Samo kada se zamagli šta je to
društvena činjenica, šta pretpostavka a šta metafizička konstrukcija neki ljudi
žele da veruju da se racionalnim
sredstvima može spoznati "skrivena logika društvene zakonitosti",
"ljudska suština", "istorijska suština", "istorijiski
hod svetskog duha"...
Zoran Stokić
27.11. 2020.
Нема коментара:
Постави коментар