Slučajnost i Betoven
Ludvig van Beethoven
Paul Wranitzky - Finale from Symphony in D minor 'La
Tempesta' (1790.) Remekdelo! Muzika "toplija" od one kod Hajdna i
Betovena.
Paul Wranitzky - Finale from Symphony in D minor 'La
Tempesta' (1790.) Remekdelo! Muzika "toplija" od one kod Hajdna i
Betovena.
grof Ferdinand von Valdstein
kaže Betovenu: "Idete (iz Bona – muzičke periferije) u Beč (centar muzike)
tamo ćete pomoću upornog rada primiti Mocartov duh iz Haidnovih ruku." I
ne samo da je to kazao nego ga je upoznao sa dva ključna čoveka bez kojih danas
ne bi postojao Betoven (koga danas rado slušamo): knez Lobkovitz i Joseph
Haidn!
Jozef Franc Maksimilijan, 7.
knez Lobkovitz (8. decembar 1772. - 16. decembar 1816.); bio je boemski
aristokrata iz kuće Lobkovicz. Poznat je po ljubavi prema muzici i kao
zaštitnik Ludviga van Beethovena. Joseph Haidnu je krajem 1790.(išao u London) 1792
(vraćao se iz Londona) sa zaustavnom tačkom u Bonu. Tu je Valdstein (Hajdnov
prijatelj) Betovena upoznao sa Hajdnom; Hajdn je čuo Betovena i rešio da mu drži
časove....U Beču je pored časova kod Hajdna imao časove kod najpoznatijih
profesora i kompozitora Beča: Antonio Salijerija, Johanna Georga
Albrechtsbergera!
Nisu geniji stvarali u
ključu koji nam daje romantizam, naprotiv,
genije stvara koristeći se metaform "stajanja na ramenima velikih
predhodnika", na primer, Betoven
"na ramenima" (Hajdna, Salijeria, Ditersdorfa, Lukezija, Muzio Clementea, Paizjela, Čimaroze, Pavela Wranitzky-og, Étienne Méhul, Ignace Joseph Pleyel, Joseph Martin Kraus (1756−1792), Antonio Casimir Cartellieri (1772 –1807),
Friedrich Witt (1770-1836) Viotija....). Bez sinteze brojnih dela predhodnika i savremenika BEZ KONKURENCIJE - NADMETANJA nema ni njih. Humel i Kramer su ekvivalent Betovenu. Za savremenike Humel je veće ime od Betovena (Humel je mogao da odsvira Betoveneove partiture, Betoven pak nije mogao da odsvira Humelove!); sam Betoven mu je zavideo iako ga je Humel finansiski podržavao. Svoja prva dela u Bonu Betoven je pisao u ključu Paizjela, Gluka, Humela, za ta dela je dobio loše kritike...pa je kasnije imao strah od "kritike" i objavljivanja svojih dela! Škola Hajdn/Salijeri/ Albrechtsberger OMOGUĆILA je Betovenu da dostigne nivo Paizjela, Gluka, Humela.
*
Preslušati pored Vranickog i
Étienne Nicolas Méhul "Timoléon", Overture to the incidental music (1794),
Étienne Nicolas Méhul "La chasse du jeune
Henri", Overture to the opera Le jeune Henri (1797)
Muzio Clementi - Symphony in B-flat major, Op.18, No.1 (1785.)
Muzio Clementi - Symphony No.2 in D-major, Op. 33 (1793.)
Friedrich
Witt Symphony in C major 'Jena' (1790s)
WoO...literally means "without opus", i. e. the work was not published in its author's lifetime. Muzio Clementi was music publisher, editor, the probability that he did not publish his symphonies is zero! Other composers, such as P. Wranitzky, ... also did not publish their key symphonies. The illusion has been created that Beethoven has created something new! No, he did not create the musical matrices by which he composed. These musical matrices were created by:
Paul Wranitzky Symphony in D minor 'La Tempesta' ( 1790), Symphony in C (1790).... Étienne Nicolas
Méhul "Timoléon", Overture to the incidental music (1794),
Étienne Nicolas Méhul "La chasse du jeune Henri", Overture to
the opera Le jeune Henri (1797)
Muzio Clementi - Symphony No.2 in D-major, Op. 33 (1793.), Muzio
Clementi - Symphony No.4 in D-major, WoO 35..., Ignace Joseph Pleyel, Viotti,
Andrea Luchesi, Paisiello, Benda, Cramer, Hummel...
Zoran Stokić
4. 05. 2020.
Нема коментара:
Постави коментар