недеља, 24. мај 2020.



Wolfgang Amadeus Mozart 

versus 

Antonio Salieri


(Joseph Martin Kraus)

                                  (Thomas (Tom) Linley) 

 




Predstavnici dve vrste genijanosti

*

Muzičari su tada učili svoj zanat – od drugog muzičara – tako što su učeni da "kopiraju" prihvaćeni model ili obrazac komponovanja a nisu učeni da stvaraju nove muzičke sadržaje izvan prihvaćenog modela! Raste broj istih-sličnih dela i obim te muzičke paradigme se uvećava. Pri variranju elemenata unutar zadatog obrasca tu i tamo pojavi se poneki slučajni neočekivani "novi" element, kada broj tih novih elemenata dosegne kritičnu masu u bifurkacionoj tački događaju se fluktuacije realnih izbora, pa ono što je dotada bilo "neodređeno", "haotično" postaje određeno i "vuče" u istom – novom – pravcu ka novoj muzičkoj paradigmi. Proces stvaranja ne kreće od "početka" nego kreće od te prethodne paradigme tako što se menjaju značenja i pojmovi...
Unutar jedne paradigme možemo razlikovati dve vrste genijalnih kompozitora:

-          Wolfgang Amadeus Mozart – genije sinteze
Dolazi na kraju jednog pravca – kao najsjajniji biser tog pravca. Mocart je došao kada je klasicizam već uveliko bio formiran i postigao je optimum koji je moguć u tom ključu stvaranja. Iz tog bisera ne vode putevi ka novim pravcima!

-          Antonio Salieri – genije evolucije

Kada je jedan pravac već dugo u procesu stvaranja pojavljuju se unutar tog zanata slučajna nova rešenja, koja vremenom evoluiraju u čitav novi "pravac", na primer iz klasicizma u romantizam.


***


Antonio Salieri: "La grotta di Trofonio" (komična opera libreto: Giovanni Battista Casti, 1785.) 



Antonio Salieri: "La grotta di Trofonio" (komična opera libreto: Giovanni Battista Casti, 1785.) Лорензо да Понте превео u "Cosi fan tutte (А. Мозарт 1790.). Ова Салиеријева опера такође је музички важна (Mozart varira mnoge Salijirijeve ideje iz ove njegove opere) за Моцартове опере Don Giovanni (1787.) Le nozze di Figaro (1789.)

*
Opere koje vode "napred" ka novim pravcima: romantizam, muzička drama (od Berlioza ka Vagneru):


- tragédie lyrique "Les Horaces" (1786. Versailles)

- "Tarare", with a libretto by Beaumarchais (1787. Paris, Opéra National de Paris)

*

"La grotta di Trofonio" (opera comica in due atti, su libretto di Giovanni Battista Casti, 1785.) Lorenzo da Ponte transposed by "Cosi fan tutte" ( A. Mozart 1790.). This Salieri opera is also musically important for Mozart's operas Don Giovanni (1787.)  Le nozze di Figaro (1789.)


*


Danas nam internet omogućava da trenutno proverimo "muzičke ideje":

Naći izvođenje  Antonio Salieri: "La grotta di Trofonio" sa dirigentom: Christophe Rousset



Aristone: Olivier Lallouette
Ofelia: Raffaella Milanesi Dori: Marie Arnet Artemidoro: Nikolaï Schukoff Plistene: Mario Cassi Trofonio: Carlo Lepore Orchestra "Les Talens Lyriques" Choeur de l'Opéra de Lausanne direttore: Christophe Rousset


*


35:29 (36:33) - 42:15 budući Gacanigin - Mocartov Don Giovanni. 
42:40 - 47:48 ka romantizmu.
49:10...52:24...54:16...1:00:20....1:10:23... budući Mocartovi: Le nozze di Figaro, Cosi fan tutte. 


***
Thomas Arne "Artaxerxes" (2 February 1762) 


Joseph Martin Kraus (1756−1792)


Slično, Amadeusov  vršnjak Joseph Martin Kraus (1756−1792) poznat kao "švedski Mocart" vodi ka novim muzičkim horizontima (muzička drama od 6 h: vodi ka Berliozu i Vagneru): "Aeneas in Carthage (Dido and Aeneas)" VB 23

nastajala 1780-1791

https://www.youtube.com/watch?v=02HDg0yJQAs

https://www.youtube.com/watch?v=gVMUpaMcthw


https://www.youtube.com/watch?v=rUv63wN3_wk




***

Thomas (Tom) Linley 
(7 May 1756 – 5 August 1778) 

Thomas (Tom) Linlei mlađi (7. maja 1756 - 5. avgusta 1778) bio je najstariji sin kompozitora Thomas Linlei-a starijeg.  Pošto se danas sve "meri" premaA.Mocartu onda je Tom Linlei „engleski Mocart“. Linlei-jeve sposobnosti bile su očigledne od malih nogu. Svirao je koncerte u Bristolu 29. jula 1763. sa samo 7 godina, a od 1763. do 1768. bio je šegrt kod dr. Villiam Boice-a, majstora kraljeve muzike. 1767. godine pojavio se sa sestrom Elizabeth Ann Linlei u londonskoj produkciji Fairi Favor u operi Covent Garden, pevajući, svirajući violinu i hornu. Između 1768. i 1771. putovao je u Italiju da bi studirao violinu i kompoziciju kod Nardinija u Firenci. Tamo je upoznao Volfganga Amadeusa Mocarta u aprilu 1770. Charlesa Burnei: „O„ Tommasinu “, kako ga nazivaju, i malom Mocartu, širom Italije se govori kao o najperspektivnijim genijem ovog doba.“  Jedna slučajnost je učinila je on poginuo u 22 godini života u nesreći sa čamcem dok je boravio u zamku Grimsthorpe u Lincolnshireu sa sestrom Mari. Amadeus Mocart: "osećam da je, Linlei pravi genije, da je poživeo, bio bi jedan od najvećih ukrasa muzike sveta". Linleievih kompozicija su uglavnom  izgubljene. Dela koja su preživela  svedoče o njegovom "urođenom" vladanju melodijom, darom za kontrapunkt i muzičkom maštom.

 

Lyric Ode: "Ode on the Spirits of Shakespeare" - (1776)

https://www.youtube.com/watch?v=fe1s6furBQk&list=OLAK5uy_m7XHQn7Gikqzi_b35X0U7DZ_fonjvvDB8

Oratorio: The Song of Moses,

Comic opera:  "The Cady of Bagdad"

"The Tempest" (1777)

Violin Concerto in F major

https://www.youtube.com/watch?v=AOqHO1jaW2E



Zoran Stokic
24. 05. 2020.

Нема коментара:

Постави коментар