Žene, Srbija i nauka: Mileva Marić i Albert
Ajnštajn - ko je bio biser, a ko školjka
Albert i četiri godine starija Mileva studirali
su zajedno na Politehničkom institutu u Cirihu, ona je te 1896. bila jedina
žena u generaciji.
IZVOR: BBC SREDA, 4.08.2021. | 08:50 ->
10:46
Fizičarka čije ime nije dovoljno poznato u
svetu fizike i patrijarhalno vaspitana žena koja je krčila put feminističkom
pokretu. Blistava učenica i matematičarka, koja je do kraja života ostala u senci
slavnog supruga.
Ona je Mileva Marić Ajnštajn. Imajući u vidu
njen doprinos, naučnici, ali i čitava istorija, ne pamte dovoljno Milevu Marić,
kaže kanadska fizičarka Polin Ganjon. "Ona je prilično nepoznata u naučnoj
zajednici, što je sramota", navodi Ganjon u pisanoj izjavi za BBC na
srpskom. I danas se vode debate o Milevinom doprinosu naučnim dostignućima
njenog supruga. BBC Svetski servis uvrstio je 2018. Milevu Marić među 100 žena
u svetu koje su bile daleko zaslužnije od onoga što su im pripisali muževi,
očevi ili muški rođaci.
Naučnica Polin Ganjon, trenutno zaposlena u
Evropskoj organizaciji za nuklearno istraživanje (CERN) u Švajcarskoj, dugo se
bavila izučavanjem života Mileve Marić. Ova Kanađanka kaže da ju je priča
Mileve Marić zainteresovala od kada je prvi put čula za nju, pre 20 godina, ali
je nalazila veoma malo podataka. Pre desetak godina je upoznala mladu fizičarku
iz Srbije, Juditu Mamužić, koja je tada radila u CERN-u.
"Pitala sam Juditu da li je kao žena iz
Srbije slučajno nekad čula za Milevu Marić. Odgovorila mi je: `Naravno, ona je
nacionalni heroj u Srbiji`. "Bila sam u šoku, kako može biti heroj u
Srbiji, a da je potpuno nepoznata u ostatku sveta", prepričava Ganjon. Tada
su zajedno odlučile da tu sliku polako promene. Zahvaljujući, kako kaže,
"odličnoj biografiji" koju je napisala istoričarka Radmila
Milentijević, Ganjon se posvetila proučavanju i otkrivanju Milevine priče.
Održala je više od 20 predavanja o Milevi Marić
širom Evrope, Južne Afrike, Kanade i Sjedinjenih Država. Mileva sa 19 godina
odlazi u Cirih, jedan od retkih evropskih gradova gde su žene mogle da
studiraju. Najpre upisuje studije medicine, a zatim 1896. prelazi na Državnu
politehničku školu, na studije fizike i matematike.
Tamo upoznaje tri godine mlađeg kolegu Alberta
Ajnštajna, sa kojim je radila zadatke, ali i često muzicirala. On je svirao
violinu, ona klavir. Ljubav je rođena. "Mileva je bila izuzetno nadarena i
strastvena naučnica.
"Bila je odlučna, temeljna, disciplinovana
i organizovana i stremila ka zacrtanim ciljevima", opisuje je Polin
Ganjon. Pretpostavlja da je morala biti i "neverovatno jaka" da
stigne do Ciriha i upiše prestižnu Politehničku školu. "Kao osoba bila je
povučena, nikad nije isticala talente. "Patrijarhalno je vaspitana, te se
od nje, kao i od njene majke, očekivalo da život posveti mužu i podrži njegovu
karijeru, i da njegove ambicije stavi ispred sopstvenih.
Izvesno je to i učinila", dodaje Ganjon. Iako
je na početku ređala dobre ocene na fakultetu, Mileva nije uspela da položi
završne ispite. Ganjon smatra da je seksizam odigrao značajnu ulogu u tome,
posebno kad je pred kraj studija ostala trudna sa kolegom, ali vanbračno. Albert
je odbio da se oženi sa njom sve dok nije našao posao. Iako je on diplomirao
1900. godine, u prvo vreme nije mogao da nađe ni zaposlenje, niti da nastavi
akademsku karijeru.
"Bio je toliko ohol u ophođenju prema
jednom od profesora da ga je on sprečio da napreduje na fakultetu",
ocenjuje Ganjon. Otac druga sa klase nalazi mu posao u Patentnom zavodu, dok je
Mileva u Novom Sadu, gde je otišla da se porodi. Dobili su vanbračnu ćerku
Liserl, ali se ne zna šta je bilo s njom, da li je preminula od šarlaha ili je
data na usvajanje. Venčaće se tek u januaru 1903. godine. "Sve što je
želela bilo je da se uda za Alberta, brine o deci i nastavi da se sa njim bavi
fizikom.
"Najveće šanse da to postigne bile su da
pomogne njemu da izgradi ime, dajući mu sve zasluge za zajednički rad. "Verovatno
se zbog toga njeno ime ne pojavljuje ni na jednom radu koji je Albert objavio
dok su bili u braku", kaže Ganjon, pozivajući se na njihovu prepisku. Kako
je počelo, tako će se i nastaviti. Albert Ajnštajn će polako sticati slavu, a
Mileva će biti sve dublje u njegovoj senci.
Ko je Mileva Marić?
Rođena je u Titelu 19. decembra 1875. godine u
imućnoj porodici u tadašnjoj Habzburškoj monarhiji. Na rođenju joj je iščašen
kuk, pa je u kasnijim godinama počela da hramlje. Školovala se u Rumi, Novom
Sadu, Sremskoj Mitrovici, Šapcu i Zagrebu - gde god su primali žene. "Njen
otac je pisao, imamo ta pisma, Ministarstvu u Zagrebu, Ministarstvu u Beču
tražeći da se napravi iznimka, podržan od njenih profesora, da se ona primi na
muško odeljenje. "Devojčica je očigledno imala briljantne ocene iz svih
predmeta, naročito matematike, i oni su pristali", kaže Anastasija Hajdi
Larvol, istoričarka i spisateljica, za BBC na srpskom.
Temeljna, disciplinovana i strastvena
Mileva sa 19 godina odlazi u Cirih, jedan od
retkih evropskih gradova gde su žene mogle da studiraju. Najpre upisuje studije
medicine, a zatim 1896. prelazi na Državnu politehničku školu, na studije
fizike i matematike. Tamo upoznaje tri godine mlađeg kolegu Alberta Ajnštajna,
sa kojim je radila zadatke, ali i često muzicirala. On je svirao violinu, ona
klavir.
Ljubav je rođena. "Mileva je bila izuzetno
nadarena i strastvena naučnica. "Bila je odlučna, temeljna, disciplinovana
i organizovana i stremila ka zacrtanim ciljevima", opisuje je Polin
Ganjon. Pretpostavlja da je morala biti i "neverovatno jaka" da
stigne do Ciriha i upiše prestižnu Politehničku školu.
"Kao osoba bila je povučena, nikad nije
isticala talente. "Patrijarhalno je vaspitana, te se od nje, kao i od
njene majke, očekivalo da život posveti mužu i podrži njegovu karijeru, i da
njegove ambicije stavi ispred sopstvenih. Izvesno je to i učinila", dodaje
Ganjon. Iako je na početku ređala dobre ocene na fakultetu, Mileva nije uspela
da položi završne ispite.
Ganjon smatra da je seksizam odigrao značajnu
ulogu u tome, posebno kad je pred kraj studija ostala trudna sa kolegom, ali
vanbračno. Albert je odbio da se oženi sa njom sve dok nije našao posao. Iako
je on diplomirao 1900. godine, u prvo vreme nije mogao da nađe ni zaposlenje,
niti da nastavi akademsku karijeru. "Bio je toliko ohol u ophođenju prema
jednom od profesora da ga je on sprečio da napreduje na fakultetu",
ocenjuje Ganjon.
Otac druga sa klase nalazi mu posao u Patentnom
zavodu, dok je Mileva u Novom Sadu, gde je otišla da se porodi. Dobili su
vanbračnu ćerku Liserl, ali se ne zna šta je bilo s njom, da li je preminula od
šarlaha ili je data na usvajanje. Venčaće se tek u januaru 1903. godine. "Sve
što je želela bilo je da se uda za Alberta, brine o deci i nastavi da se sa
njim bavi fizikom.
"Najveće šanse da to postigne bile su da
pomogne njemu da izgradi ime, dajući mu sve zasluge za zajednički rad. "Verovatno
se zbog toga njeno ime ne pojavljuje ni na jednom radu koji je Albert objavio
dok su bili u braku", kaže Ganjon, pozivajući se na njihovu prepisku. Kako
je počelo, tako će se i nastaviti. Albert Ajnštajn će polako sticati slavu, a
Mileva će biti sve dublje u njegovoj senci.
Mit o Ajnštajnu
Polin Ganjon veruje da je priča o Milevi
prikrivana da bi se sačuvao mit koji okružuje Alberta Ajnštajna. "I danas
ga veliki broj fizičara opisuje kao usamljenog genija kome su sve te briljantne
ideje iznenada pale na pamet. "Opisuju ga kao pokornog službenika koji
radi u Patentnom zavodu u Bernu i kome niotkuda sine potpuno revolucionarno
shvatanje vremena i prostora."
Iako se radi o zabludi, to je i dalje
preovlađujuće mišljenje i naučne zajednice, ali i javnog mnjenja, dodaje
Ganjon. "Ljudi vole neverovatne heroje, tako da je njegova priča
iskrivljena toliko da se uklopi u mit o njemu", kaže ona. U to vreme nije
bilo jednostavno da žena samostalno postane priznata fizičarka.
Mileva Marić je "pala dva puta na usmenom
ispitu u Politehničkoj školi iako je imala veoma dobre ocene na testovima, čak
malo bolje od Ajnštajnovih." "Govorimo o školi koja je primila svega
pet žena na odeljenje za fiziku i matematiku za 40 godina, a nijedna od njih nije
diplomirala", kaže Ganjon.
Stara veštica i mladi Albert
Protiv Mileve nije bila samo tadašnja naučna
sredina koju su gotovo isključivo činili muškarci, već i žene. Ajnštajnova
porodica bila je izrazito protiv njihove veze, posebno njegova majka. "Previše
intelektualna" i "stara veštica" - samo su neki od komentara
kako su Milevu Ajnštajnovi opisivali. Treba i Alberta razumeti, upozorava
istoričarka i spisateljica Anastasija Larvol, Norvežanka srpskog porekla,.
Larvol je u više navrata držala predavanja o
Milevi Marić na Kolarcu i pri Matematičkom institutu Srpske akademije nauka i
umetnosti u Beogradu. Izučavala je spise koju su razmenjivali ne samo Mileva i
Albert, već i nedavno objavljena Ajnštajnova pisma koja su se čuvala u
Jerusalimu, pošto je on bio nemački Jevrejin. Tu je prepiska i sa decom, ali i
prijateljima i drugim članovima porodice. "Albert je imao dominantnu
majku, a pošto su bankrotirali dva puta, ona ga je od četvrte godine terala da
svira violinu po mondenskim letovalištima, i njega i njegovu sestru.
"Zarađivali su novac, nije mogao da se
igra, morao je da svira, moramo razumeti i tu perspektivu odakle se očigledno
razvio njegov narcisoidni poremećaj ličnosti", ocenjuje spisateljica. Poznato
je da je Albert relativno kasno progovorio, a istraživači sa Kembridža i
Oksforda svojevremeno su ispitivali mogućnost da je imao Aspergerov sindrom,
jedan od poremećaja iz spektra autizma.
Ipak, slavni naučnik čije je ime postalo
sinonim za genija, objaviće 1905. u Analima fizike revolucionarne radove, zbog
kojih se i danas ta godina naziva Godinom čuda. Koliko je i danas značajna,
pokazuje to što je 2005. obeležena Međunarodna godina fizike u znak sećanja na vek
od Ajnštajnovih dostignuća. U to vreme, Mileva i Albert su u braku, gaje sina
Hansa Alberta koji je tada imao godinu dana, a po mnogim svedočenjima i rade
zajedno.
"Nema šanse da bi on mogao da objavi one
neverovatne radove 1905, o fotoelektričnom efektu, Braunovom kretanju i veličini
molekula, specijalnoj teoriji relativiteta i jednačini E = mc2, bez Milevine
pomoći. "Mileva mu je pomagala da napravi ime za sebe prihvatajući da
zajednički rad objavljuju pod njegovim imenom, bez njene pomoći. "On koji
je bio toliko neorganizovan, to ne bi uspeo. Ona ga je napravila", kaže
Polin Ganjon.
Kritičari ove teze, poput Alena Estersona i
Dejvida Kesidija, smatraju da je ovakav stav preterivanje i da za njega nema
istorijskih podataka. Autori knjige Ajnštajnova žena: Prava priča o Milevi
Marić pisali su o njoj kao o varljivoj, ali odlučnoj i hrabroj ženi, koja iz
više razloga nije uspela da ostvari snove. "Ova uverljivija i
realističnija priča o Milevi pruža joj mnogo veću uslugu - a čitaocima
mogućnost da procene njenu pionirsku ulogu da na međunarodnom planu otvori
nauku i naučne fakultete studentkinjama - nego bilo kakva preterana ili
neutemeljena tvrdnja o njenim dostignućima", navode Esterson i Kesidi u
tekstu za magazin Tajm.
Žena u senci
Posle razvoda, Ajnštajnovi su se dogovorili da
će, ako Albert dobije Nobelovu nagradu, Mileva zadržati novac koji se
dodeljuje. Kao dokaz teoriji o zajedničkom radu, Anastasija Larvol citira
njihov brakorazvodni ugovor. U ovom sporazumu sklopljenom u Cirihu 1919, a
objavljenom u Ajnštajnovim spisima sa Univerziteta u Prinstonu gde je proveo
poslednji deo karijere, jasno se sugeriše da će glavnica eventualne Nobelove
nagrade postati Milevino vlasništvo.
Kada je Albert sastavio testament, Mileva je
navodno pretila da će otkriti vlastiti doprinos njegovim delima, posebno jer je
mnoge radove ona svojeručno pisala. Naučnik joj je tada savetovao da ćuti,
pisao je BBC Mundo. Njen rukopis, često vidljiv u radovima, jedni tumače kao
dokaz autorstva, a drugi - da je ona samo zapisivala Ajnštajnove ideje. "Kasnije
su ulozi bili preveliki da bi se Albert usudio da otkrije da je oduvek radio u
saradnji sa Milevom. "Kada je postao poznat i više mu nije bila potrebna,
jednostavno ju je napustio", navodi Ganjon.
Albert Ajnštajn je dobio Nobelovu nagradu za
fiziku 1921, kada je već dve godine odvojen od Mileve i u novom braku sa
rođakom Elzom. "Dok je on uživao u slavi, ona je postala hronično
depresivna pošto je izgubila prvo dete i nije više bilo zabavno biti u njenoj
blizini. "Ona je takođe bila stalni podsetnik da joj mnogo duguje i
jednostavno je odlučio da je ostavi iza sebe", kaže Ganjon. Mileva je
vremenom zapala u finansijske probleme, a 1930, njenom i Albertovom mlađem sinu
Eduardu dijagnostikovana je šizofrenija.
Do kraja života je brinula o njemu, iako je u
kasnijim godinama doživela nekoliko moždanih udara. Preminula je u bolničkoj
sobi, 4. avgusta 1948. Sahranjena je na groblju Nordhajm u Cirihu, a blizu
njene kuće u ovom gradu je 2005. podignut spomenik. Srednja tehnička škola u
Titelu nosi njeno ime, a Univerzitet u Novom Sadu od 1994. godine dodeljuje
nagradu "Mileva Marić" najboljim studentima matematike, pisao je list
Danas.
Milevin doprinos
Savremena nauka ne priznaje Milevi Marić
značajan doprinos fizici. Čak i oni koji veruju da je doprinela Ajnštajnovom
radu, te da su njegove teorije plod njihovog zajedničkog rada, ne mogu da kažu
šta je tačno bilo njena ideja, jer nema sačuvanih dokumenata koji bi to potvrdili.
Međutim, u 43 sačuvana pisma od onih koje su godinama razmenjivali, često se
pominju "naši radovi " i "naša teorija relativnog
kretanja", "naše gledište" ili "naši članci". Postoji
mnogo dokaza koji govore da su radili zajedno, dodaje Ganjon.
"Verujem da nikad nećemo moći da kažemo
Mileva je uradila ovo, Albert je uradio ono."Ali sam uverena, na osnovu
svega što sam pročitala u vezi sa njima, da su udruženim snagama radili, i to
je prelep zajednički rad", navodi fizičarka. U ovu polemiku uključiće se i
Milevin i Albertov sin Hans Albert, kasnije profesor hidraulike na Univerzitetu
Berkli u Kaliforniji. "On je potpisao da ima 23 rada za koja on garantuje
da su ih njegovi roditelji radili zajedno", tvrdi i istoričarka Larvol.
Među njima je, dodaje, i članak za koji je
Ajnštajn dobio Nobelovu nagradu - o fotolektričnom efektu. "Potpisivali su
se kao Ajnštajn - Mariti i o tome ima jako puno svedočenja koja to potvrđuju. "Mariti
je mađarski izraz za Marić", dodaje ona. Larvol se, takođe, poziva na
podatke iznete u knjizi Radmile Milentijević, ali i na delo Đorđa Krstića
Mileva i Albert Ajnštajn: ljubav i zajednički naučni rad, o čemu je pisao i
nedeljnik Vreme 2003. godine.
Citirana su pisma u kojima Albert priželjkuje
da se što pre sastane s Milevom kako bi počeli istraživanja. Ipak, kritičari
smatraju da to ne mora da znači da je ona koautorka testova. Fizičarke i danas
natprosečni izuzec Bez sumnje, Mileva Marić je bila izuzetna žena, smatra Polin
Ganjon. I danas su, navodi, sve žene koje se bave fizikom izuzeci. "Nećete
naći fizičarke koje su ispod proseka, a polovina fizičara je ispod proseka.
"Stoga je sigurno da je bila zaljubljenica
u fiziku i da je tu veliku strast od početka delila sa Albertom", dodaje
Ganjon. Važna je i kao žena koja se izborila da bude na istom fakultetu sa
muškarcima, kada je to bilo izuzetno retko. "Potrebno je da se izvuku na
svetlo sve te žene koje su dovele nas do današnjeg stadijuma, u kome još traje
bitka za istinu. "One su kao stubovi mosta na kojem mi danas stojimo i
možemo da nosimo taj pokret dalje", kaže Anastasija Larvol. Mogu li da
opstanu dva genija u braku Mogu, što potvrđuju parovi poput Pjera i Marije
Kiri, odgovara Polin Ganjon. "Razlika je samo što je Pjer Kiri bio već
izgrađen kad je sreo Mariju. "Marija
se nije žrtvovala za njega da bi mu pomogla da napravi ime od sebe, za razliku
od Mileve", kaže Ganjon. Ipak, dodaje, najbolje je da pustimo Milevi da
odgovori na ovo pitanje: "Jednom je u pismu najbližem prijatelju kad je
Albert postao poznat i počeo da je zanemaruje napisala:
"Šta da očekujemo od slave? Jedni dobiju
biser, ostali školjku…"
***
Kometar
***
Mit! Stvaranje naučnih teorija se bitno
razlikuje od čina otkrića u zanatstvu, primenjenim naukama, svakodnevnom životu
i tsl. To je zato što naučne teorije nisu neko prosto odražavanje sveta koji
nas okružuje, već predstavljaju organizovanje i strukturiranje tog sveta uz
pomoć principa i formi koji sami po sebi nisu empirijski dati. To
strukturiranje se odvija u logički neuhvatljivom psihološkom bljesku
"logike otrića", uz istovremeno dejstvo razuma, i ono naučniku
omogućuje da "rasuđuje unazad", nešto nalik "retrodedukciji"
ili vraćanju filma unazad. Geniji poput Ajnštajna, Njutna, Darvina, Herca...
nisu na početku, nego na kraju dugog evolutivnog razvoja nekog strukovnog
lanca! Geniji su ljudi sinteze - sintezom se delovi slažu u nove sadržaje.
Odlični poznavaoci svojih struka, oni su do najsitnijih detalja upoznati i sa
delima svojih prethodnika. Trenutak stvaranja u baznim naukama pri izumevanju
novih teorija jednak je činu stvaranja u umetnosti, on je neponovljiv, on se ne
može naučiti, još manje se može ukrasti, plagirati i tsl. Nema empirijskih dokumenata koji potvrđuju da je
Mileva proučavala i analizirala radove "predhodnika" koji su
učestvovali u Albertovoj "zlatnoj godini"!
Zoran
Stokić
4.08.2021.
hvala
ОдговориИзбриши