Astronomija i svemir:
Najuzbudljiviji trenuci koji nas čekaju na nebu u 2021.
BBC News na srpskom19. januara 2021. 21.00
Nova godina, novi planovi za posmatrače zvezda!
Ukoliko ste strastveni ljubitelj
noćnog neba i istraživanja svemira, počnite da planirate već sada, zato što će
2021. biti prepuna uzbudljivih i predivnih astronomskih događaja u kojima ćemo
svi moći da uživamo. Možete da očekujete stidljive planete, susedne galaksije,
potpuna pomračenja Meseca, vatrene prstenove, meteorske kiše, dve različite
misije sletanja na Mars. Biće čak lansiran novi svemirski teleskop – što će nam
omogućiti da vidimo univerzum kao nikada do sada. Od izuzetnih jednokratnih
događaja do starih dobrih i omiljenih višegodišnjih pojava, evo šta možemo da
očekujemo.
1. Upoznajte Merkur
Ako nikad niste videli Merkur –
najmanju planetu u našem Sunčevom sistemu i najbližu Suncu – najviše šanse za
to imaćete 24. januara. On će biti vidljiv na zapadnom horizontu za one sa
dobrim vidom, ali dvogled bi mogao da vam bude ode velike pomoći. Merkuru je
potrebno 88 dana da obiđe Sunce, a većinu tog vremena ne možemo da ga vidimo
zato što je ili sakriven ili se nalazi pokriven najjačim sjajem naše zvezde. Ali
krajem januara, planeta će biti u polu-fazi po imenu dihotomija i samo 50 odsto
osvetljena Suncem. I to vam je zato najbolja šansa ove godine da ga vidite, i
zato uživajte!
2. Objekti dalekog
neba na Južnoj polulopti
Posmatranje zvezda južno od
ekvatora cenjena je poslastica, i za amatere i za profesionalne astronome
podjednako. Za početak, putanja Mlečnog puta toliko je jasna i jarka da je
ponekad vidljiva kao zvezdana duga: jedinstveni neprekinuti luk raznobojnog svetla
od horizonta do horizonta. „Južna polulopta sadrži sve najbolje stvari“, jednom
je slavno izjavio Bart Bok, holandsko-američki astronom koji je zajedno sa
suprugom astronomkinjom Prisilom Ferfild došao do značajnih otkrića o strukturi
i evoluciji naše galaksije. Sa ove strane planete, svako može da vidi golim
okom zbijena zvezdana jata (kružne hrpe zvezda koje na okupu drži gravitacija),
druge galaksije sem naše, magline… Potražite Južni krst, koji je, iako najmanji
od svih 88 sazvežđa, jedan od najprepoznatljivijih. Istočno od Južnog krsta
možete da vidite i planetarnu maglinu Vreća uglja, u kojoj se sve vreme rađaju
nove zvezde. A nedaleko od Vreće uglja je Kutija dragulja: jedinstveno jato od
stotinak crvenih, plavih i belih zvezda koje lako mogu da se vide običnim
dvogledom.
3. Daleko zimsko nebo
na Severnoj polulopti
Plejade su poznate i kao „Sedam
sestara“. Zima donosi najduže noći, koje za astronoma znače više vremena za
uživanje u posmatranju zvezda, čak i ako je hladno. Izaberite neku mračnu noć,
idealno 11. februar, kad je Novi mesec (ako Mesec nije vidljiv, njegovo svetlo
vam neće omesti planove) i potrudite se da istrenirate oči da gledaju mimo
očiglednog. Tako ćete možda uspeti da ugledate neke objekte na dalekom nebu kao
što su Plejade. Poznato i kao „Sedam sestara“, ovo prelepe zvezdano jato toliko
je jarko da možete da ga vidite čak i iz urbanih oblasti, pod uslovom da znate
gde da ih tražite – i zato usmerite pogled ka Jugu neposredno posle zalaska
sunca. Ako se osećate odvažno, možete da pokušate da pronađete i galaksiju
Andromeda, najbližu veliku galaksiju našem Mlečnom putu, udaljenu svega 2,5
miliona svetlosnih godina. Kad posmatrate sa mesta bez svetlosno zagađenja,
možete da vidite Andromedu golim okom, neposredno posle zalaska sunca, ka
Zapadu, blizu istoimenog sazvežđa.
4. Orion
Ako ste tek počeli da upoznajete
astronomiju ili želite da naučite da prepoznajete samo jedno sazvežđe, zašto se
ne biste odlučili za nešto posebnije i vidljivo s obe polulopte? Orion je lako
prepoznati i zimi – na jugozapadnom nebu ako ste na Severnoj polulopti, ili na
severoistočnom nebu ako ste Južnoj polulopti (idealno između 85 stepeni i minus
75 stepeni geografske širine, da budemo precizni). Ovo prepoznatljivo sazvežđe,
poznato i kao Lovac zbog njenog oblika peščanog sata, ima čak i pojas koji čine
tri jarke zvezde i nešto bleđi mač. Pobliže posmatranje ovog bodeža otkriva da
jedna od njegovih komponenti nije zvezda već maglina Orion, zvezdano porodilište
u kom nastaju nove zvezde. Orionova ramena takođe nisu razočarenje, sastavljena
od Betelgeza (crvene zvezde) i Belatriksa (plave zvezde); dok je jedno od
stopala napravljeno od superdžinovske zvezde Rigel (plavo-bela). Ali imajte na
umu da kad ga tražite na Južnoj polulopti, Lovac deluje naopačke, kao da pravi
premet, umesto da juri plen.
5. Sletanja na Mars
Ove godine ćemo, uz malo sreće,
videti ne jednu, već dve misije sletanja na Mars. Osamnaestog februara NASA
planira da spusti svoj rover Persevirens – zajedno sa helikopterom Indženuiti –
na Crvenu planetu. Mobilna naučna laboratorija opremljena je nizom kamera za
snimanje delikatnog sletanja i sposobna je da prouči marsovsko tlo. Tražiće
znake prošlih ili sadašnjih oblika života i isprobaće novu tehnologiju za buduće
misije sa ljudskom posadom. A u aprilu će joj se pridružiti kineski Tjanven-1,
sletač i rover – čija misija je da pronađe džepove vode ispod površine i
postavi temelje za potencijalnu misiju slanja uzoraka nazad na Zemlju. Kineska
nacionalna svemirska administracija tako će postati druga svemirska agencija
posle NASA koja će spustiti funkcionalnu misiju na Mars.
6. Meteorske kiše
Sačuvajte najbolje za kraj … ili
sačekajte do decembra da biste videli fantastične Geminide
Svake godine nebo nam nudi
nekoliko meteorskih kiša koje su „prizor od kog istinski zastaje dah“, kaže
astronom iz Kraljevske opservatorije Grinič Greg Braun. Dok se Zemlja kreće po
svojoj orbitalnoj putanji, ona prolazi kroz oblake prašine zaostale od raznih
kometa i asteroida u našem sunčevom sistemu. To su dobre vesti za sve nas, zato
što kako se ovaj otpad obrušava u našu atmosferu, on proizvodi niz briljantnih
svetlosnih pruga na noćnom nebu. Najbolji način da se uživa u prirodnom
vatrometu jeste sačekati posle ponoći, u noći vrhunca, i uputiti se negde gde
ima što manje svetlosnog zagađenja. Što više noćnog neba možete da vidite iz
cuga, to bolje, tako da budite spremni da ležite na zemlji i čekate: „Ako
budete imali dovoljno vremena i sreće, mogli biste da vidite i po meteor na
svaki minut ili dva tokom najjačih kiša, a kao dodatni bonus, vaše oči
naviknute na mrak imaće sjajan pogled na sezonske zvezde u pozadini“, kaže
Braun. „Četvrtog maja, na vrhuncu će se naći kiša Eta akvaridi, što će biti
posebno vidljivo jer je to jedna od dve kiše koju proizvodi slavna Halejeva
kometa“, kaže Braun. Druga izuzetna meteorska kiša biće Perseidi (11. avgust),
ali za najbolju meteorsku predstavu 2021. godine moraćemo da sačekamo sam kraj
godine.
Geminide (13. decembar)
„proizvodi otpad asteroida, a ne komete, zbog čega meteori često imaju jarke
boje, dok razni elementi sagorevaju u atmosferi na sličan način kao i sadržaj običnog
vatrometa“, kaže Braun. A ako želite da budete super pripremljeni za 2022.
godinu, ubeležite u vaš dnevnik Kvadrantide, pošto će oni doživeti vrhunac
prvih dana Nove godine.
7. Potpuno pomračenje
Meseca
Dvadeset šestog maja, Mesec će
zakloniti Zemljina tamna strana – drugim rečima, biće pokriven senkom naše
planete. Oni koji posmatraju sa Pacifičkog obruča (geografska oblast oko
Pacifičkog okeana) moći će da izvuku najviše iz ovog pomračenja Meseca. Najbolje
mesto za posmatranje biće Havaji, budući da će se to desiti u vreme kad bi
Mesec trebalo da je najviši na nebu usred noći – dok će regioni dalje na sever
i jug moći da vide samo neke faze pre nego što Mesec nestane na horizontu.
8. Godišnje
pomračenje Sunca
Desetog juna Mesec će baciti
vlastitu senku na Sunce – ali ovo neće biti obično pomračenje. Ovom prilikom,
Mesec će biti udaljen samo 404.300 kilometara od Zemlje, što znači da njegova
senka neće biti dovoljno velika da potpuno zakloni Sunce. Umesto toga, kako
Mesec bude prolazio ispred zvezde, ostaće vidljiv „vatreni prsten“. Ne
zaboravite, ne smete da gledate direktno u Sunce, već radite to samo uz
odgovarajuću zaštitu kao što su naočare za pomračenje. Ovaj neobičan fenomen
moći ćete da vidite iz Kanade, severozapadnog Grenlanda, severoistočnog Sibira…
i uz malo sreće, sa bilo kog mesta na svetu – preko Interneta.
9. Planetarne
opozicije
Zamislite da sa svog balkona
vidite Jupiter i Satur. Dok sve planete Sunčevog sistema kruže oko Sunca, dođe
vreme kad se Zemlja nađe direktno između Sunca i druge planete: za to astronomi
kažu biti „u opoziciji“. „Najbliže planete Zemlji vidljive su golim okom, ali
‘opozicije’ pružaju najbolju priliku da ih vidite“, kaže astronomkinja Dara
Patel iz Kraljevske opservatorije Grinič. „Saturn i Jupiter će dostići
opoziciju 2. i 20. avgusta“, kaže Patel, a takođe „oni će biti bliže nama nego
u bilo kojoj drugoj tački tokom godine.“ Ako imate teleskop (vredi pokušati i
sa dvogledom), ovo je vaša šansa da pogledate ka ekvatoru, oko jedan sat noću,
„da biste videli oblake Jupitera i prstenove Saturna kad su najsjajniji“, kaže
Patel.
10. Lansiranje
Svemirskog teleskopa Džejms Veb (JVST)
Ako postoji neki događaj zbog kog
astronomi sede kao na iglama – to je onda lansiranje Svemirskog teleskopa
Džejms Veb, iliti skraćeno JVST, koje se očekuje 31. oktobra. Posle
jednomesečnog putovanja da bi stigao u orbitu „i komplikovanog procesa
rasklapanja, zato što je teleskop suviše velik da bi stao na raketu bez zgodnih
origami smicalica, teleskop bi trebalo da označi početak nove ere infra-crvene
astronomije“, kaže astronom Ed Blumer. To je veoma uzbudljivo, zato što će
omogućiti naučnicima da „istraže veoma rane zvezde i galaksije, procese
formiranja planeta, galaktičku evoluciju i mnogo toga još“, dodaje Blumer. Nije
sasvim tačno doživljavati ga kao zamenu za decenijama stari Svemirski teleskop
Habl, već pre kao „sledeću generaciju inženjerstva i on će poslužiti kao glavna
alatka međunarodne astronomske zajednice u brojnim narednim godinama“, kaže
Blumer. Uz malo sreće, JVST će pružiti novi niz dugo očekivanih slika koje „bi
već otpočetka mogle da budu jednako dobre kao one najbolje koje smo dobijali
preko dosadašnje infra-crvene astronomije, a od ovog trenutka nadalje postajaće
samo sve bolje“, kaže ovaj astronom.
***
Komentar
***
Ako je u istoriji misli bilo
suštinske inovacije, to je svakako bila ona Kopernikova (1543. „De
revolucionibus...“) naglavačke je preokrenula tradicionalnu sliku sveta i fizičke realnosti. Boljeg primera od ovoga nema. Ali kakve su bile njegove posledice? Da li je
preobrazila shvatanje Univerzuma kod svojh savremenika? Nipošto. Ne može se
reći da je Kopernikova knjiga prošla nezapaženo - svi evropski astronomi
su je koristili da bi poboljšali
preciznost svojih mernih podataka. Međutim, samo je jedan od njih
Retik, prihvatio Kopernikovo učenje, sledeći je bio Englez Tomas Digs i to tek
1576., pa 1577. Nemac, Mestlin (Keplerov
učitelj), pa 1585. obazrivi Benedeti.
Ali moralo se čekati sve do smelog i radikalnog monarha Đordana Bruna i njevovog "La Cena de le
ceneri" 1584. (štampane u Londonu)
da iz dogmatskog dremeža prodrma savremenike. Njegove spise je do detalja upoznao Galilej,
ali ga nigde u svojim knjigama ne spominje iz opreza prema inkviziciji. Zbog ubrzanja svih društvenih procesa, kada se govori o tim vremenima, previđa se
činjenica da je nauka tada bila "duhovni napor drugoga reda". Nije
bilo dovoljno da se nešto pokaže kao istinito u nekoj nauci, pa da to
bezrezervno postane konačna opšta istina.
U ta vremena jedino je
teologija (sa filozofijom - kao njenom
sluškinjom) smatrana teorijom
koje pružaju neosporne istine. Da bi Kopernikovo učenje moglo da
proizvede dubinske promene slike Univerzuma, najpre je bilo potrebno da ljudi
prihvate da je, uopšteno govoreći - naučna istina - zapravo istina prvog reda,
te da je, otuda, neosporna kao i teološka. Zato u Renesansi koja traje do 1600.
niko ne spominje Kopernika. Promena
paradigme započela je tek sa Bekonom, Dekartom, Galilejem, Keplerom. Za samo 400 godina napravljen je dzinovski korak.
Zoran Stokić
19.01.2021.
Нема коментара:
Постави коментар