субота, 9. децембар 2023.

 

Da li je Dirakova jednačina, najlepša od svih u fizici, zaista „čarobna formula ljubavi“?

 

 

 

LIFESTYLE Autor: Scientific American, N1 Beograd 08. dec 202315:35 Shutterstock/k-mookpan

Da li ste se zapitali da li postoji formula za ljubav?

 

 

Post u kome se povezuje „najlepša jednačina u fizici“, Dirakova jednačina, sa kvantnim preplitanjem i ljudskom ljubavlju, ponovo se pojavio na Fejsbuku.

 

Post prati fotografija tetovaže koja predstavlja Dirakovu jednačinu, koju je otkrio britanski fizičar Pol Dirak i objavljena je 1928.godine.

 

Ovo je Dirakova jednačina i nalepša je od svih u fizici. Ona opisuje fenomen kvantne zapletenosti, koji kaže:

 

„Ako dva sistema međusobno deluju tokom određenog vremenskog razdoblja, a zatim se međusobno razdvoje, možemo ih opisati kao dva različita sastava, ali oni već postoje kao drugačiji jedinstveni sastav. Ono što se događa jednom nastavlja uticati na drugo, čak i miljama ili svetlosnim godinama daleko“.

 

Ovo je kvantno preplitanje ili kvantno sprezanje.

 

Dve čestice koje su se u nekom trenutku povezale uvek su povezane. Uprkos udaljenosti između njih, čak i ako se nalaze na suprotnim krajevima Svemira, veza između njih je trenutna.

 

Ista stvar događa se između dvoje ljudi kada ih povezuje nešto što samo živa bića mogu doživeti.

 

Možda niste znali … ovo nazivamo ljubav.

 

 

 

Koliko je to tačno?

U članku objavljenom u časopisu Scientific American iz 1963. godine, fizičar Pol Dirak je napisao da je „važnije imati lepotu u svojim jednačinama nego da se one uklapaju u eksperiment“.

 

Dirakova jednačina se smatra „najlepšom jednačinom u fizici“, ali to ne znači da se njegova čuvena jednačina može koristiti za opisivanje ili razumevanje ljudske ljubavi, uprkos tvrdnjama da postoje paralele između njih, prenosi APP Factcheck

 

Post iznosi dve glavne tvrdnje: da Dirakova jednačina opisuje fenomen kvantne veze; i ta kvantna veza, ili prepletenost (opisana kao kontinuirani uticaj jednog sistema na drugi čak i nakon razdvajanja) je ono što se dešava između zaljubljenih ljudi.

 

Docent Pašbi je potvrdio da je fotografija tetovaže u postu zaista Dirakova jednačina.

 

On je rekao da je interpretativni deo teksta „u suštini besmislica“ i da preplitanje nije fenomen koji Dirakova jednačina opisuje „pošto se odnosi na jedan elektron“.

 

Dr Hugerland je rekao da je pokušaj posta da transponuje kvantno preplitanje na ljudsku ljubav „prilično smešan“.

 

***

Komentar

***

 

 

Naučne teorije su uspešne u predviđanju budućih događaja jer su uspele da kreiraju vremensko-formalne teorijske sisteme. Pri raspadanju neke radioktivne supstance, na primer, evolucija tog raspada odvija se tako da jedan stupanj raspada određuje sledeći - tok i brzina tog procesa mogu se predvideti. Mi smo izmislili znakove, a njihovo značenje i referenca mogu biti eksplicitno određeni i definisani. Međutim velikih, važnih teorija nauke nema bez - simbola i arhetipova. Samo veliki rad u raznim skupovima ljudskog znanja  (tehnici, nauci, filozofiji, mitologiji, astrologiji,..., alhemiji, umetnosti, religiji) u slučajnom činu imaginacije vodi ka takvim simbolima -  samo genijalnost može napraviti  takav  arhetip. Najpoznatiji je Njutnov simbol "sile univerzalne gravitacije". Most  ta gravitaciji vodi preko  "makro" i "mikro" kosmosa, antičke "simpaije", "sa-patnje" , saosećanja - sveopšte  ljubavne povezanosti - povezanost  svih delov. Nisu most ka Njutnovoj fizici samo Keplerovi (Galilejevi i &) “kvantitativni zakoni”, kako se površno uzima, već su to još i više njegove “arhetipske” slike – njegov “magično-simbolički” kvalitativni opis  prirodnih fenomena.  A bez stare magiske metalurgije, astrologije, Njutn nikada ne bi bio u stanju da stvori taj arhetip. Tek u tim smelim simboličkim slikama - vizijama - bilo je moguće sve zamisliti i SVE POVEZATI. “Sunce u sredini pokretnih zvezda”, kaže nam Kepler, “sámo nepomično, a ipak izvor kretanja, nosi sliku Boga Oca, Stvoritelja. Jer šta je Bogu stvaranje to je Suncu kretanje...” ; pre svega iz takvih i njima sličnih razmišljanja je nastao “arhetip” za silu gravitacije.

 

 

Zoran Stokić

9.12.2.23.

 

Нема коментара:

Постави коментар