Gojković: Obustaviti
prodaju umetničkih dela „Jugoeksporta“
KULTURA Autor:N1 Beograd14. maj.
202110:01 > 10:441 komentar
Izvor: MINISTARSTVO KULTURE I INFORMISANJA/ GORAN ZLATKOVIC
Potpredsednica Vlade i ministarka
kulture i informisanja Maja Gojković predala je zahtev Agenciji za licenciranje
stečajnih upravnika da se hitno obustavi prodaja umetničkih dela stečajnog
dužnika "Jugoeksporta", koja je zakazana za 18. maj. Gojković je u
zahtevu direktorki Agencije Dragici Petrović navela da rešenjem Muzeja Grada
Beograda od 12. maja za pokretna kulturna dobra utvrđena su umetnička dela
likovne i primenjene umetnosti, od čega 124 likovna dela i 24 dela primenjene
umetnosti, koja su predmet prodaje putem javnog nadmetanja, saopštilo je
Ministarstvo kulture.
Ministarka kulture i informisanja
je ukazala da, imajući u vidu da su ta dela proglašena za kulturno dobro, kao i
da su utvrđene mere zaštite navedenih kulturnih dela, u skladu sa Zakonom o
kulturnim dobrima, stečajnom dužniku „Yes Yugoexport sistem – Yes korporacija
DD Beograd“ zabranjeno je da se njima raspolaže u cilju prodaje, poklona ili
njihove upotrebe u komercijalne svrhe. Ministarstvo kulture i informisanja na
ovaj način pridružuje se zahtevu Pravobranilištva Grada Beograda upućenom
Agenciji za licitiranje stečajnih upravnika i Privrednom sudu u Beogradu,
dodaje se. Zamenik gradonačelnika Goran Vesić izjavio je juče da su umetnička
dela iz stečajne mase „Jugoeksporta“ proglašena za kulturno dobro i da će grad
na sve moguće načine sprečiti njihovo iznošenje iz Srbije.
Vesić je podsetio da je nedavno
oglašena prodaja 148 dela likovne umetnosti iz „Jugoeksporta“, koji je u
stečaju, za nešto manje od deset i po miliona dinara, iako je procenjena
vrednost bila oko 20 miliona dinara, prenosi Beoinfo. Na konferenciji za novinare,
održanoj u Konaku kneginje Ljubice, Vesić je ocenio da je to problematično jer
„stečajna upravnica prodaje slike kao da su nameštaj ili frižider“.
***
Komentar
***
Ništa novo kod nas? Evo samo jedan primer: Melanije Bugarinović (1903 — 1986)
koja je umrla 1986. i sav kapital, a tu su, između ostalog, i dve kuće-vile na
Senjaku u Beogradu, ostavila je državi (i Novom Sadu) da se odatle finansira
fond (sa njenim imenom) za pomoć mladim umetnicima. I šta se desilo sa te dve
vile i fondom? Nestale su (!), nesavesno poslovanjem države...
A ko danas uopšte nešto kod nas zna, na primer, o Melaniji
Bugarinović? Ili Marijani Mijanović? Niko. Melanija Bugarinović prva Srpkinja
sa stalnim angažmanom u Bečkoj operi, Bajrojtu...a Marijana Mijanovićka je u
baroknoj operi postigla ono što i Novak u tenisu. Ikone baroka: Villiam Christi,
Les Arts Florissants, Nikolaus Harnoncourt, Alan Curtis, Paul McCreesh, Marc
Minkovski... uzimali su je za naslovne uloge u operama Monteverdija, Hendla,
Vivaldija....u Juliju Cezaru, Agripini, Orlandu....Bajazitu. uzimali su je za
naslovne uloge u operama Hendla, Vivaldija....u Juliju Cezaru, Agripini,
Orlandu....Bajazit. Već i činjenica da je Mijanovićka ( i slični) potpuno
nepoznata u Srbiji može da posluži kao paradigma antikulturne matrice koja
vlada decenijama, jer kao što reče Aristotel: kakva u državi muzika, takva je i
njena srednja klasa a to znači takva je i država. Primarni elemnti kulture gde
spadaju i kriterijumi "vrednosti" kod nas su decenijama potpuno
nestali. Umesto vrednosti i struka vlada politikanstvo i laicizam.
*
Prosečan naš čovek smatra da je OK to što, na primer, ne zna
ništa o opeti; zašto bi uopšte poznavao operu, a tek baroknu operu,....,umetnost,
zašto da gubi vreme na to, osim možda, nije loše, biti u trendu, sa "umetnošću"
Marine Abramović, performans, instalacije i tsl.
Problem je u tome - što nas tek opšta kultura - čini društvom. Muzika od grčkog "mousike techne" – "umetnost muza"; izgubila se "techne" i ostalo je samo "mousa" – "muza" , latinski oblik "muzika". Muzika i ples postoje odkad i čovek, vezani su za naš razvoj - za jezik - za druge umetnosti – pozorište, slikarstvo, književnosti. Muzika kao "prva" umetnost...film kao "sedma" umetnost. Muzika je povezana i sa filozofijom, religijom, naukom, stvara i naše vreme-prostor mreže koje čine naše operacionalne sposobnosti. Sredinom 18. veka, Evropa je počela da se kreće ka novom stilu u arhitekturi, književnosti i umetnosti, opšte poznatog kao klasicizam. Za razliku od bogate slojevite muzike barokne ere, klasična muzika se kretala prema jednostavnosti, a ne na složenosti. Osim toga, veličina orkestara počela je da se povećava, dajući orkestrima moćniji zvuk. Razvoj ideja iz Njutnove aksiomatske fizike tj. "prirodne filozofije" uzima se kao paradigma i u muzici – "strukturalna jasnoća" - koja se pomerila od slojevite polifone baroknog perioda do stila poznatog kao homofonija - melodija se reprodukuje preko podređene harmonije . Kao rezultat, tonska struktura muzike postala je čulna. Svako može da je prati ako to želi.
"Orkestar" kao metafora društva - pogledati satirički film Federika
Felinije "Proba orkestra".
Zoran Stokić
15.05.2021.
Нема коментара:
Постави коментар