Psihologija,
depresija i mentalno zdravlje: Pet saveta za samopomoć od pre 400 godina koji
vrede i danas
Robert Barton
"Anatomija melanholije"
Što se tiče knjiga o samopomoći,
možda mislite da je novije bolje... osim ako niste naišli na Anatomiju
melanholije, revolucionarnu knjigu napisanu početkom 17. veka koja je pokrenula
razumevanje ljudske prirode.
IZVOR: BBC SREDA, 12.05.2021. |
21:56 -> 08:37
Kad su u pitanju knjige za
samopomoć, pomislili biste da što su one novije, to su bolje. Na kraju krajeva,
zar ne želimo svi da saznamo za najnovije alatke kako bismo postali najbolje
verzije nas samih? E, pa nije uvek tako. Anatomija melanholije Roberta Bartona
možda jeste napisana 1621. godine, ali njeno revolucionarno razumevanje ljudske
prirode ostaje izuzetno moderno i dan-danas. Barton, britanski sveštenik i
učenjak, sakupio je skoro dve hiljade godina učenja, od starogrčke filozofije
do medicine 17. veka. Dobro je poznavao ovu temu, pošto je i sam patio od
"melanholije": tegobe za koju se smatra da podrazumeva potištenost,
depresiju i inerciju. Ali koliko se Bartonovo legendarno delo uklapa u današnje
razumevanje depresije i poremećaja raspoloženja? Ejmi Liptrot, škotska
novinarka i autorka, ponovo je pročitala Bartonovo delo i objavila Novu
anatomiju melanholije, ažurirani vodič za 21. vek. Ona tvrdi da su mehanizmi za
unapređenje našeg mentalnog zdravlja iz 1620-tih i dalje jednako korisni danas
kao što su bili tada.
1. Pratite sopstveno raspoloženje
i prepoznajte obrasce
Nekome ko pati od nje, depresija
zna da izgleda kao da nema nikakvog reda ili pravila, a opet naša raspoloženja
umeju da slede prilično slične obrasce. Barton je teoretisao da je melanholija
"nasledna bolest" i tražio obrasce mentalne bolesti u čitavim porodicama
i između generacija. Ispostavlja se da verovatno nije mnogo omašio poentu -
danas se zna da depresija ima i genetsku komponentu i komponentu okruženja. "Gde
god roditelj pati od teške depresije, volela bih da vidim da dete i njegova
šira porodica učestvuju u nezi i dobijaju priliku da i sami prime negu",
kaže doktorka Frensis Rajs, koja radi sa porodicama na lečenju depresivnih
poremećaja. Ali nisu samo genetski obrasci korisni u predviđanju mentalnog
oboljenja: možemo i da proučavamo obrasce vlastitog ponašanja. Bartonovo
proučavanje melanholije nije se bavilo samo trenucima neraspoloženja, on
čitaoca vodi i do vrtoglavih visina svojih emocija. Uz naš napredak u
razumevanju poremećaja raspoloženja, savremeni akademici su sugerisali da bi
Bartonovi ekstremni usponi i padovi mogli da budu simptomi bipolarnog poremećaja.
On je imao fascinantne uvide u vlastita neprestano promenljiva raspoloženja i
okolnosti koje su uticale na njih. Danas se njegova svesnost može smatrati
vitalnim sredstvom za kontrolu mentalne bolesti: ako možemo da zapazimo obrasce
u našem raspoloženju i ponašanju, možemo da upravljamo spoljnim faktorima koji
im doprinose.
2. Prednosti hladne vode
U knjizi, Barton je sakupio
ogroman dijapazon ideja i tekstova koje su napisali drugi. Prednosti kupanja na
otvorenom, "u slatkovodnim rekama i hladnoj vodi" bila je jedna takva
teorija koju je ovaj uvrstio, jer je to savetovao svakome ko želi da poživi
dugim životom. Izgleda da on jeste nabasao na nešto važno. "Kako se polako
navikavate na šok od hladne vode i počinjete bolje da se nosite sa tim
fiziološki i na ćelijskom nivou, istovremeno se smanjuju upalne reakcije
prilikom drugih vrsta šokova i stresova koji se nalaze u srži pojava kao što su
depresija", kaže doktor Majk Tipton, direktor laboratorije za istraživanja
ekstremnih okruženja pri britanskom Univerzitetu u Portsmutu.
3. Ostanite u bliskom kontaktu sa
prirodom
Priroda je, za Bartona, bila
ključna za ublažavanje simptoma melanholije. On je veličao vrednost bilja i
cveća kao što su boražina i kukurek za raščišćavanje mentalne zamagljenosti,
pročišćavanje vena od melanholije i uveseljavanje srca. Profesor Sajmon Hisok,
direktor Oksfordske botaničke bašte u Velikoj Britaniji, kaže da se biljke kao
što su boražina koriste za lečenje od melanholije, anksioznosti i depresije još
od davnina. Ne samo da se smatralo da ova neupadljiva biljka unosi radost u vaš
život, već se tvrdi i da se dodavala rimskim vojnicima u vino kako bi stekli
hrabrost u bici. Barton je istakao da se efekti "uveseljavanja" iz
prirode nisu ograničavali samo na jestivo bilje. On je bio i strastveni
zagovornik pozitivnih efekata koje na ljudsko telo imaju baštovanstvo,
okopavanje i oranje. Britanski baštovan i voditelj Monti Don, koji se i sam
borio protiv teške depresije, opisuje "snažnu lekovitost" koja potiče
od fizičkog povezivanja sa biljkama, obrađivanja zemlje i praćenja rasta bilja
koje je posadio. "Ustanovio sam da je vežba najbolja kad je u kombinaciji
sa nekom vrstom svrhovitosti", dodaje on. Šetnja pasa, na primer,
omogućuje vežbu, cilj i povezivanje sa prirodom. Bartonova uverenja u vezi sa
snagom izlaska napolje sada su čak i zvanično priznata i uvršćena u lečenje
koje pruža britanska Nacionalna zdravstvena služba.
4. Kad podelite problem,
prepolovili ste ga
"Najbolji put do olakšanja je da bedu svalimo na nekog našeg prijatelja, a ne da je samo utrljavamo u vlastita prsa", rekao je Barton pre 400 godina. Introspekcija i izolacija uobičajeno su ponašanje među osobama koje pate od depresije. Iako se od toga oboleli retko oseća bolje, društveno ponašanje protivno tim impulsima ume da deluje gotovo nemoguće. Doktorka Rajs, koja radi sa čitavim porodicama kako bi bolje razumela depresiju, predlaže zakazivanje prijatnih aktivnosti u sklopu plana lečenja, što pruža nekakav podsticaj za dovršavanje tih aktivnosti i povećava šanse da pacijent izvuče neku korist iz njih, pa čak i ako je to upravo suprotno od onoga što oseća da želi da radi. Barton je prokljuvio nešto važno i kad je predložio da "iskoristite prijatelje čije pošalice i veselje mogu da vas oraspolože". Ako ispričate lekaru za svoja loša raspoloženja, od njega biste očekivali da vam prepiše terapiju antidepresivima. Ali da li ste znali da u zemljama kao što je Danska, Kanada i Velika Britanija, lekari sada prepisuju "recepte za druženje", kao što su časovi slikanja, posete muzejima ili grupne šetnje? Liptrot kaže da ako samoća, umesto ozbiljne mentalne bolesti, izaziva anhedoniju (prestanak uživanja u prijatnim aktivnostima), onda bi recept za druženje mogao da bude mnogo korisniji od lekova.
5. Ravnoteža između posla i
života
U redu, Barton nije baš upotrebio
izraz "ravnoteža između posla i života", ali je umesto toga govorio o
"ljubavi prema učenju" nasuprot "preterivanju u studijama".
Njegova teorija bila je da previše vremena
provedeno pogrbljeno nad knjigom čitajući i pišući znači da automatski nije
dovoljno vremena posvećeno drugoj praksi znanoj kao dobroj po mentalno
zdravlje, poput vežbe, sna i druženja. I tu nastupa ravnoteža: kad su nam misli
nemirne i uznemirene, učenje pruža dobrodošlo skretanje pažnje, pozitivan fokus
i rad sa ciljem. Ali ako previše učite i usedite se i osamite, zapostavićete
druge aktivnosti koje hrane zdrav um. Bartonove reči možda potiču iz nekih
prošlih vremena, ali njegova zbirka teorija o uzrocima, simptomima i lečenju
melanholije i dan-danas su korisni i relevantni. U redu, njegovo razumevanje
fiziologije je strašno zastarelo - njegovo poznavanje medicine i dalje
zasnivalo se na "humoralnoj teoriji" Starih Grka, gde je sistem od
četiri telesna "humora" ili tečnosti (crna žuč, žuta žuč, krv i
flegma) određivao kako funkcioniše ljudsko telo, njegov izgled, pa čak i
karakter. Štaviše, "humorizam" je preovladavao sve do 1850-tih, kad
ga je zamenilo otkriće patogena (organizama koji izazivaju bolesti) i
"teorija bacila" naučnika Luja Pastera, čiji je rad zaslužan za
revoluciju u medicinskom načinu razmišljanja. Ali uprkos tome, Barton je
posedovao urođeno shvatanje kako najbolje ublažiti naše simptome melanholije. Ako
su samosvest, plivanje, priroda, zajednica i čitanje radili posao za ljude pre
400 godina, zašto ne bi za nas ovde i danas?
Adaptirano iz emisija sa Radija 4 "Nova anatomija melanholije" i "U naše vreme" Eve Ontiveros.
***
Komentar
***
Robert Barton je dao odličnu sintezu, bio je
savremenik, na primer, Galileja - ikone nove nauke; ali i u njegovim delima ima
puno elemenata koji su zastareli i koji su kasnije prevaziđeni, iako je srušio
Aristotelovu fiziku, nije usvojio Keplerove "elipse", za njega se
planete i dalje kreću po krugovima (Aristotelovim); tek je Njutn povezao na nov
način Galilejevu fiziku i Keplerovu astronomiju. Bez rada predhodnika i
savremenika bez njihovih "malih - parcijalnih - doprinoca" nema ni
"uspešnih" teorija. Da bi se pojavile Galilejeve "novine"
bilo je potrebno "stajati na ramenima": Robert Groseteste (razvio
osnove eksperimentalnog metoda), Rodžer Bekon (oživeo vavilonsko-stoičarsko
učenje o zakonima prirode i društva), Nikola Kuzanski (metaforu o hrišćanskom
bogu pretočio u metaforu o beskonačno malom i beskonačno velikom), Nikola Orem
(izgradio metaforu o prirodi kao mehaničkom časovniku), Leonardo da Vinči
(isticao uzročno-posledičnu vezu u prirodi ), Nikola Kopernik (oživljavajući
Aristarhovo učenje o kretanju Zemlje, počeo rušiti crkveni instrumentalistički
pristup naukama), Keplera, Bekona, Dekatrta. Kao i : Filopona, Buridana,
Bredvordajna, Svajnsheda, Orema, Benedetija, Bekman, Kavalijerija, Johan
Fabricija, Šajnera, Hansa Lipersheja, Žaka Mecijusa, Tomasa Heriota...
Zoran Stokić
12.05.2021.
Нема коментара:
Постави коментар