Ni kometa ni planeta
- otkud ovaj misteriozni objekat blizu Zemlje?
Naučnici poslednjih nekoliko godina sa velikim
interesovanjem prate svemirsko telo pod nazivom "2014 UN271" koje je,
po svemu sudeći, preveliko za kometu, a premalo da bi bilo planeta. U svakom
slučaju, ovaj objekat iz Sunčevog sastava projuriće 2031. najbliže Zemlji od
praistorijskog doba.
IZVOR: INDEX.HR ČETVRTAK, 24.06.2021. | 09:06 -> 21:00
Za sada nije poznata njegova tačna veličina, ali se
procenjuje da mu je prečnik između 100 i 370 km, najverovatnije oko 160 km.
"To znači da je slične veličine ili veći od ogromne
komete C/1729 P1 i da se verovatno radi o najvećem do sada otkrivenom objektu u
Oortovom oblaku - koji bi mogao da bude skoro patuljasta planeta", rekao
je astronom amater Sam Din.
Mada nije dovoljno veliki za patuljastu planetu, "2014
UN271" bi svakako mogao da bude najveći objekat Oortovog oblaka koji smo
do sada videli. Oortov oblak je sferni oblak koji je sačinjen od kometa i
slična tela, a koji orbitiraju oko Sunca na udaljenosti do četvrtine
udaljenosti najbližih zvezda.
Ponovo blizu za 612.190 godina
"2014 UN271" je veći od rekordera iz modernih
vremena, komete "Hale-Bopp" (C/1995 O1), koja je bila široka oko 60
kilometara. Kometa iz 1729. godine (C/1729 P1) imala je možda prečnik od 100
kilometara, međutim nikada nije došla bliže od orbite Jupitera pa posmatrači
tada nisu mogli da utvrde njegovu tačnu veličinu, piše "Sky &
Telescope".
Ovo telo će se 2031. godine tokom svoje orbite približiti
najbliže Zemlji u poslednjih nekoliko stotina hiljada godina, a nalaziće se na
otprilike jednakoj udaljenosti kao Saturn. Možda se nekima to ne čini preterano
blizu, ali se zapravo radi o zapanjujuće maloj udaljenosti ako se kao merilo
uzme čitav Sunčev sastav.
Astronomi se nadaju da će tada biti dovoljno vedro za
nesmetano posmatranje ovog tela sa Zemlje jer će se ono nama opet toliko
približiti tek za 612.190 godina - što je vremenski ekvivalent periodu koji je
prošao od postojanja neandertalaca.
Posebna prilika
"2014 UN271" ima neobičnu putanju, odnosno orbitu
oko Sunca koja ga vodi po svim delovima tog sistema. Ponekad se nađe relativno
blizu Suncu, a ponekad putuje po samom kraju našeg solarnog sastava -
koketirajući pritom s međuzvezdanim prostorom, piše Futurism.
Izuzetno je redak događaj da se telo koje orbitira toliko
daleko od naše zvezde probije do unutrašnjeg Sunčevog sistema. Zbog toga će ovo
biti izvanredna prilika za astronome da proučavaju izgled i strukturu tela
poput "2014 UN2712, a da zbog toga ne moraju da lansiraju sondu u svemir,
a nakon toga i da čekaju godine da ona doputuje do tako dalekog dela našeg
Sunčevog sastava.
Nažalost, ovaj događaj neće biti toliko "zanimljiv" astronomima amaterima jer će "2014. UN271" na noćnom nebu 2031. biti slabijeg sjaja, nešto kao Pluton ili njegov mesec Haron, pa će ga biti jako teško uočiti bez profesionalne opreme.
***
Komentar
***
Naši životi su povezani sa beskonačnim
kosmičkim zbivanjima. Posmatračka astronomija nije u stanju bez podrške
astrofizičkih i kosmoloških teorija da nam pomogne da dobijemo bolju predstavu
o kretanju tako malih objekata. Tek od 1950, kada su se pojavile sonde,
sateliti, rakere koje izlaze izvan Zemljine atmosfere, te otada dobijamo,
precizne merne podatke raznorodnih zračenja (koje uz pomoć kompujuter sajensa
možemo bolje uređivati) a to nam pomaže da unapredimo astrofizičke i kosmološke
teorije. Do 1950. naše su kosmološke teorijiske konstrukcije zapravo najviše
ličile na Ptolomejeve epicikle čiji je cilj bio samo to da "spasu
fenomene". Tamni oblak međuzvezdane prašine (delom iz pramaterije) kroz
koju Sunce prolazi pri galaktičkoj rotaciji stvorio je (i stvara) jata, oblake,
planetoida, kometa i asteroida. Dok su asteroidi stenovita tela koja se kreću u
unutrašnjem pojasu, komete su ledena tela spoljašnjosti...nema tu ničeg
misterioznog (Saturn i Jupiter nas prilično dobro štite svojom gravitacijom).
*
@ Slavisa V., /"@zoran stokic, znaci
1950. je bio nagli skok? Po tome ispada da su u pravu oni koji tvrde da
dogadjaj u Rozvelu 1947. itekako sa tim ima veze..."/24. jun 2021
23:49
Eksperimentali zakoni ima svoj život nezavisno
od teorija, označavaju izvesne odnose između stvari (ili osobina stvari) koji
se mogu "opaziti"; ti eksperimentali zakoni zavise od mernih metoda,
mernih instrumenata; jedan od najpoznatijih je Bojlov (Bojl-Mariotov) zakon (Na
konstantnoj temperaturi i nepromenjenoj količini gasa, proizvod pritiska i
zapremine je konstantan, ovaj i drugi Bojlovi eksperimentalni zakoni, su bili
mogući jer je uznapredovala izrada mernih instrumenata; posle 1600. holandski
majstori konstruišu teleskop, časovnik sa klatnom, mikroskop, barometar,
termometar. Možda su nas "posetili" i 1600.?); ti zakoni su usmeravali
u kom će obliku kasnije postojati neka buduća fizička teorija. Na pr, Njutnova
saradnja sa Bojlom koja mu je omogućila da se odrekne svoje prvobitne predstave
o "eterskoj gravitaciji". Njutn je u ranim konceptima dinamike opis
planetarnih kretanja zasnovao na teorijskom zakonu o direknim (kontaktnim)
dinamičkim interakcijama; u svom eterskom modelu, Njutn opisuje eter kao
medijum koji "neprestano teče" nadole prema Zemljinoj površini i
delimično se apsorbuje. Ova cartezijanska "cirkulacija" etera
(računao je, koristeći Bojlove zakone, različite gustine etera, stvarajući
zapravo "gradijent" gustine etera.) mu je bila kopča koja osmišljava
postojanje sile gravitacije - pre nego što je u "Principima" 1687.
uveo silu gravitacije na daljinu - na nemehanički način.
Zoran Stokić
27.06.2021.
Нема коментара:
Постави коментар