Učeno neznanje
Reagovanje na tekst Aleksandra Lipkovskog
"Gde je grešila Ivanka Popović" ("Danas", 11. jun)
Zoran Stokić
"Danas" 15. 06. 2021. 15:29
Od 1990-2021. dokle su nas doveli kadrovi,
dekani, prodekani, večita vlast na Beogradskom univerzitetu, Lipkovski, Boričić
i kompanija?
Najskuplja cena ratne avanture iz ’90. bila je ta
da su školski sistem i građanski moral doživeli apsolutni slom.
Posledice?
Kada brucoš dođe da studira, podrazumeva se da je
on u prethodnom školovanju stekao neophodna znanja i usvojio određene moralne
norme i da tako opremljen stupa u zgradu fakulteta.
Slom građanske kulture doneo nam je, već od 2000.
godine, srednjoškolce koji dolaze na studije a da nisu u stanju da grade
predikatske rečenice, da se bave analizom i sintezom, da se simbolički
izražavaju, apstrahuju itd.
Kako od njih, onda, očekivati sposobnost
baratanja osnovnim logičko-teorijskim pojmovima kojima se nauke služe pri
predviđanju i „objašnjavanju“ stvarnosti?
Naučna metodologija, za njihovu ravan
zdravorazumskog znanja, ostaje nedostižna himera, pa onda nije čudno ni to što
za njih naučni problemi i naučne činjenice, korelacije, uzročnost, hipoteze,
teorije, zakoni, naučno predviđanje, determinizam – ostaju tek mrtvo slovo na
papiru.
Kako da onda budu sposobni da, na primer,
dokazuju teoreme (što je u starom, pred Bolonjskom, sistemu studiranja bilo
osnov za ocenjivanje)? Nikako!
Na nesreću po budućnost Srbije, nju vodi „učeno
neznanje“ – ono koje je izlaz videlo u „prečicama“, tj. „skrivanju od javnosti
činjenica“, a to je postiglo pomoću famoznog načina studiranja zvani „Bolonja“.
„Bolonja“ je postala „smokvin list“ iza kojeg je,
pored ostalog, sakrivena i degradacija u ocenjivanju studenata, tj. u načinu
dolaženja do diplome.
Tako od 2000. godine studenti više nisu morali za
pozitivnu ocenu da dokazuju teoreme: dobiješ diplomu, a nisi sposoban da se
služiš apstrakcijama i simbolima; to je kao da si postao kompozitor koji treba
da komponuje muziku, ali nisi savladao note.
Tako su i državni fakulteti polako postajali
sega-mega-turbo-pink. „Učenom neznanju“ je pošlo za rukom, ono što nije nikome
na svetu, da proizvedu čak i „naše“ nove naučnike bez kritičkog mišljenja i bez
naučnog morala, tj. da proizvedu „drveno-gvožđe“.
Pošto jedna fotografija govori više od 1.000 reči
– o stanju u našem visokom školstvu ništa ne govori tako jasno kao slike
proslave Dana studenata u Studentskom gradu 4. aprila 2021; u doba pandemije,
studenti su, iz inata i hira, ne koristeći se propisanim merama zaštite,
napravili veliku žurku, uz muziku i pevanje, iako oko njih vlada kapljična
zarazna bolest.
Iza njih je ostala deponija đubreta.
Sve to govori kakav „kratak spoj“ postoji u
njihovim glavama; u delovanju i ponašanju ih ne vodi razum, nego emocije, mrze
nauku, ne veruju medicini i vakcinama (maksimalno izbegavaju da se vakcinišu),
imaju empatiju koja teži nuli…
– Kao na rentgenu, svako je mogao da vidi da su
to „lažni studenti“ (crveno-crna koalicija ih je ubedila da su oni studenti –
velika većina od njih dobiće „diplome“ i postaće – stručnjaci „učenog neznanja“
– i tu će se krug zatvoriti: između stručnjaka i crveno-crne koalicije više
neće biti razlike, unisono će delati kao i u svakoj despotiji
(vizantijsko-osmansko-komunističkoj).
Pored ovih opštih zapažanja mogli smo se zapitati
i o nekim pojedinačnim slučajevima, na primer, da nije naše „učeno neznanje“
možda rešilo „aferu indeks“ (prodavanje ispita, na primer, predaješ „krivično
pravo“ i prodaješ ispit… već 12 godina suđenje nije odmaklo dalje od početka, a
mnogi profesori iz te afere su sa BU, neki su postali čak i ambasadori)?
Umesto zaključka: „Čovek je počeo da se
humanizuje i civilizuje tek onda kada je stekao sposobnost da se stidi svojih
postupaka, a to je moglo biti tek onda kada je mogao da procenjuje vrednosti
tih postupaka i postao svestan zla koje svojim postupcima može naneti drugima…“
Đanbatista Viko (1668 – 1744). Slobodan Jovanović: „Nacija sama sobom ne
predstavlja ono što se u filosofiji naziva ‘vrednost’. Vrednost joj mogu dati
samo opšti kulturni ideali, kojima se ona stavila u službu.“
Autor je profesor Beogradskog univerziteta u
penziji
Zoran Stokić
17.06.2021.
Нема коментара:
Постави коментар