субота, 23. јул 2022.

 

Austrijski dirigent Stefan Soltes kolabirao usred koncerta, pa ubrzo preminuo

 

 

KULTURA Autor:Hina23. jul. 202215:54 > 17:49 Izvor: David Wolfgang Ebener/DPA/AFP

 

 

Austrijski dirigent Stefan Soltes preminuo je u petak uveče, nakon što je kolabirao usred izvođenja opere u Minhenu, objavila je u subotu operska kuća tog nemačkog grada.

„Sa konsternacijom i dubokom tugom, Bavarska opera objavljuje i potvrđuje vest o smrti Stefana Soltesa“, stoji u saopštenju za javnost.

Soltes je umro u petak uveče, „nakon što je kolabirao na pozornici za vreme izvođenja opere Riharda Štrausa ‘Tiha žena’, dok je dirigovao orkestrom u Nacionalnom pozorištu u Minhenu“, stoji u objavi Bavarske opere.

Trenutno nisu dostupne pojedinosti o uzroku njegove smrti.

Glavni direktor Bavarske opere Serž Dorni je na Tviteru napisao da je „duboko ožalošćen“ zbog smrti dirigenta (73).

„Izgubili smo talentovanog dirigenta, a ja gubim dobrog prijatelja. Moje su misli sa njegovom suprugom Mihaelom“, napisao je.

Austrijski maestro mađarskog porekla je za vreme svoje dugogodišnje karijere dirigovao orkestrima operskih kuća u Beču, Gracu, Hamburgu i Berlinu.

Od 1988. do 1993. bio je muzički direktor pozorišta Brunsvik u centralnoj Nemačkoj i dirigent Flamanske opere u Antverpenu i Gentu od 1992. do 1997. godine.

Na pozornici Bavarske opere debitovao je 1995. godine.

 

 

 

***

Komentar

***

 

 

Tragično. Za medije je postao važan kada je A.Mocartovog "Don Giovanni" izveo u ambijentu crkve – slavljen  i izviždan u isto vreme. Za mene je postao relvantan kada se "usudio" da izvede i snimi za München: Orfeo, 1990. Giuseppe Gazzaniga "Don Giovanni" (koristio A.Mozart kada je pisao svoju operu). Zašto to treba ceniti?  Istorija muzike je guslarska hronika a ne istorija.  Jedan primer (da je Stefan Soltesz poživeo možda bi snimio i neku Solerovu operu?). Analogija; zamislite da je nizom  slučajnosti uskraćeno da znamo da su Leonardo Da Vinči i Mikelanđelo bili konkurenti – tako što je, na primer, "gumicom" izbrisan Mikleanđelo (kao da nije postojao). To imamo u istoriji opere, VICENTE MARTIN-SOLER je "gumicom" izbrisan da bi od A.Mocarta napravili mit (i tabu).  1786.,1787., u Beču (Evropi) je mega zvezda (opravdano) bio Soler. A.Mocart i Salijeri  nisu mogli svoje velike opere da zadrže na repertoaru tada jer ih je "pregazila" konkurencija – Solerove opere: "Il burbero di buon cuore" (January 4, 1786.); "Una cosa rara" (1786) u roku od 5 godina, opera je izvedena 55 puta u Beču na italijanskom i 87 puta na nemačkom; produkcija u 19 zemalja - čak u 29 gradova u Italiji - i prevedena je na 9 jezika; „L'arbore di Diana” (1787) Sa 65 izvođenja u Burgteatru, usledilo je 40 produkcija po gradovima Evrope; slično, Soler „Il sogno”(kantata). Ove su Solerove opere trebale da budu na repertoaru bara-bar sa 4 najbolje A.Mocartove, ali nisu, one su neopravdano zaboravljene – na štetu: ljubitelja operske umetnosti, istorije ideja, nastave muzike i obrazovanje.

 

*


https://www.youtube.com/watch?v=EzEpD9k9mmQ

IL SOGNO. VICENTE MARTIN Y SOLER

 

Zoran Stokić

23.07.2022.

Нема коментара:

Постави коментар