Platinasti jubilej: Kraljica Elizabeta kao kamen temeljac
britanske nacije i njen umirujući faktor
BBC urednik,
Mark Iston, razmatra kako je kraljica više puta pokušavala da ublaži promenu.
IZVOR: BBC ČETVRTAK,
2.06.2022. | 11:55 Getty Images
U danima kad
Velika Britanija obeležava njenih 70 godina na prestolu, kraljica Elizabeta
Druga postala je kamen temeljac u arhitekturi ove zemlje, postojan i
nepokretan, koji održava doživljaj zemlje o samoj sebi. U govoru 2002. godine
povodom njenog Zlatnog jubileja, kraljica je izjavila da je vlastitu ulogu
doživela kao "vođenje kraljevstva kroz vreme promene". "Promena
je postala konstanta; izlaženje na kraj s njom postala je sve zahtevnija
disciplina", priznala je ona. Ove reči najbolje ilustruju izazov koji je
kraljica postavila pred sebe: da konzistentnost i konstantnost učini ključnim
kvalitetima njene vladavine, usavršivši imidž monarha koji je pouzdan i
lojalan.
Kraj Imperije
Sa samo 27
godina na njenom krunisanju 1953. godine, kraljica je svetu predstavljena kao
novi početak osiromašenog kraljevstva i njegovog carstva u raspadanju. "Budući
da više nismo imperijalna sila, pokušavamo da se pomirimo s tim šta to znači po
nas i naše odnose sa ostatkom sveta", rekla je ona. Podršku je usmerila u
Komonvelt nacija, koji je okupio Veliku Britaniju i njene bivše kolonije. "Komonvelt
ne liči na Imperije iz prošlosti", objasnila je kraljica u božićnoj
čestitki iz 1953. godine. "To je jedan sasvim novi koncept, izgrađen na
najvišim kvalitetima čovekovog duha: prijateljstvu, lojalnosti i želji za slobodom
i mirom." Kraljica je time priznala da monarhija i zemlja moraju da se
prilagode posleratnom senzibilitetu, vrednostima međunarodne ravnopravnosti i
nezavisnosti, kao i padu kolonijalizma.
Postojala je
izvesna opasnost u dopuštanju da postane vođa ove nove organizacije. Za neke,
Komonvelt je simbolisao pad britanskog uticaja u svetu. Njegove rane godine
takođe su se poklopile sa napetostima povodom dolaska imigranata iz bivših
kolonija u Veliku Britaniju. Ali kraljičin entuzijazam ostao je nepokolebljiv. "U
taj novi koncept ravnopravnog partnerstva među zemljama i rasama unosiću srce i
dušu svakog dana svog života", obećala je ona. Pogledajte video: Sve
tehnološke promene u svetu kojima je svedočila britanska kraljica
Burna vremena
Godine 1974, u
godini trodnevne radne nedelje, podivljale inflacije, dvaput organizovanih
opštih izbora i bombaške kampanje Irske Republikanske Armije (IRA) na
britanskom kopnu, kraljica je doživela sopstvenu ulogu, još jednom, kao ulogu
vrhovne utešiteljke."Slušamo mnogo o našim nevoljama, o neslozi i razdoru,
o neizvesnosti naše budućnosti", rekla je ona. "Moja poruka danas
nosi ohrabrenje i nadu." U razjedinjenoj Velikoj Britaniji sedamdesetih,
kraljica je želela da se njene reči i dela dožive kao neutralni i nepristrasni.
I zato je
posegnula za večitim vrednostima na kojima je bila zasnovana njena filozofija. "Dobra
volja je bolja od mržnje, tolerancija je bolja od osvete, saosećanje je bolje
od besa", rekla je ona. Na papiru to možda deluje izlizano. Ali to su
zaista ideali koje je kraljica zastupala čitavog života. Neki se možda nadaju
bljesku sirove strasti ili improvizovanog uvida u njene stvarne stavove, ali
Elizabeta Druga oduvek je vodila računa o tome da deluje predvidljivo. Nadahnuta
hrišćanskom verom, koristila je svaku priliku da podstakne ljude da pronađu
dobro u ovom svetu.
Godine 1978,
još jedne godine nasilja i razdora u Velikoj Britaniji, kraljica je pokušala da
oraspoloži naciju. "Vrlo je teško biti veseo i konstruktivan kad sve oko
nas ukazuje na suprotno", rekla je ona. "Ali odustati od tog napora
značilo bi ugasiti veru u bolje sutra. Čak i ako problemi deluju preveliki, uvek
ima prostora za optimizam." Posle pada Berlinskog zida 1989. godine,
kraljica je smatrala da je pravi trenutak da podseti njene podanike na njihove
odgovornosti tokom ogromne promene, i na opasnosti trijumfalizma. "Mi,
koji tvrdimo da dolazimo iz slobodnog sveta, treba da preispitamo šta stvarno
mislimo pod slobodom, i kako možemo da pomognemo da ona, jednom kad se
dostigne, ostane tu gde je", rekla je ona.mDvanaest godina kasnije,
teroristički napad na Ameriku 11. septembra potresao je svet i kraljica je
ponovo pozvala na pomirenje i oproštaj. "Svako od nas mora da veruje u
vrednosti svega onoga što je dobro i iskreno; moramo da dozvolimo da to
uverenje pokreće naša dela i utiče na njih."
Skandal i
tragedija
Pošto je
prisustvovala raspadu braka i razvodu njeno dvoje dece i stravičnom požaru koji
je izbio u njenom domu u Vindzoru, kraljica je 1992. priznala da je godina bila
teška, njena "annus horribilis". Bio je to period krize i skandala za
kraljevsku porodicu, a reputacija njenog imidža pretrpela je pozamašnu štetu. Kraljičina
reakcija bila je da nastavi da radi ono što je oduvek radila, da ustukne korak
od žarišta i pokuša da "razdvoji efemerno od trajnog", kao što će
kasnije i sama reći.
"Distanca",
izjavila je kraljica, "može da podari dodatnu dimenziju sudu, obogativši
ga umerenošću i saosećanjem - mudrošću čak - koji ponekad izostaju iz reakcija
onih čiji je zadatak u životu da daju instant mišljenja." Njena odgovor na
krizu bio je da razmišlja o dugoročnom: ne kao o dnevnim novinskim naslovima
niti o godini poteškoća, ne čak ni o velikim izazovima čitave svoje vladavine,
već o viševekovnom vremenskom periodu."Tradicionalne vrednosti urezane u
našu istoriju dobro su nas pripremile za ovo doba promena", rekla je
kraljica, vešto sumirajući ličnu filozofiju. Smrt Dajane, princeze od Velsa, u
saobraćajnoj nesreći 1997. godine, izazvalo je izlive javnog bola koji je
izvršio ogroman pritisak na kraljevsku porodicu.
Usledili su
zahtevi da kraljica podeli ličnu ožalošćenost sa svetom. Porodica je prvobitno
ostala u Balmoralu sa njenim unucima, gde je kraljica ignorisala pozive da se
obrati naciji. Šest dana posle Dajanine smrti, vratila se u London i obratila se
uživo naciji, obučena u crno. "Svi smo osetili te emocije u poslednjih
nekoliko dana. I zato, ono što ću vam reći sada, kao vaša kraljica i kao baka,
govoriću iz srca", rekla je ona.Možda jedini put tokom njene vladavine
dozvolila je da granice dve jasno razdvojene uloge postanu nejasne - javni
monarh i privatna baka koja je govorila kao jedno da bi objasnila zašto je
ostala u Škotskoj. "Ove nedelje u Balmoralu, svi smo pokušavali da
pomognemo Vilijamu i Hariju da se pomire sa stravičnim gubitkom koji su oni, i
mi zajedno sa njima, pretrpeli", objasnila je. Čak i u tom posebnom
obraćanju veče pred Dajaninu sahranu, međutim, kraljica je održala emocionalnu
distancu, u skladu sa vlastitim ubeđenjem kako jedan monarh treba da se ponaša.
Ali bio je to rizik u društvu koje je sve više počelo da izjednačava
autentičnost sa otvorenim iskazivanjem emocija.
Večne
vrednosti
Bila je to
kocka koja se isplatila. U vreme njenog Dijamantskog jubileja 2012. godine,
kraljica je zauzela neosporan položaj u srcima pripadnika nacije. Tokom čitave
njene vladavine, čak i tokom najtežih vremena po kraljevsku porodicu,
republikanizam nikad nije stekao značajnu podršku u Velikoj Britaniji. Ljudi su
u kraljici prepoznali autentičnost zasnovano na doslednostim. Kakve god da je
nevolje i razočarenja doživela, uvek je ostajala dosledna vlastitim vrednostima
i principima. Sada Njeno veličanstvo slavi Platinasti jubilej, kao prvi i
jedini monarh koji je postigao jedan takav kamen međaš. To je izuzetan trenutak
i za nju, i za njenu zemlju. Ali kraljica će nesumnjivo razmišljati o večnim
vrednostima koje su predstavljale temelje njenog pristupa: nežno, promišljeno i
umirujuće prisustvo koje je bila u životu nacije, olakšavajući proces promene
za obične građane širom zemlje. Za kraljicu, najvažniji je oduvek bio
"pravilan, dostojan ritam života".
***
Komentar
***
Evo kako u Srbiji u 21 veku vide taj jubilej.
"70 godina Elizabetovanja je demokratski. 35 godina Titovanja je autokratski.Logika, pa to
ti je." Prosečan naš čovek i u 21 veku misli da VB vlada kraljica. Uopšte
kada se kaže da negde vlada "kralj" (bilo koji vek, bilo koja država)
za našeg prosečnog čoveka to znači vlada kraljeva samovolja.
*
Šta su "otvorena"
društva (danas se zovu demokratijama)? Ona gde postoje 3 raslojene institucije
zakonodavna, sudska i izvršna. Šta su "zatvorena" društva? Ona gde te
3 institucije nisu raslojene, neko jedna osoba (kralj, sekretar partije i tsl
ili neka grupa) upravlja "kadrira" u sve te 3 institucije; nameće
svoju apsolutnu volju! Engleska je "ustavna monarhija" - vladaju 3
raslojene institucije - a kruna ima samo ceremonijalnu ulogu (a ne vladajuću). "Magna
Charta" 1215. sadrži "dva
osnovna načela, koja i danas, kao i 1215, predstavljaju osnov engleskog ustava
i svih ustava koji su iz njega proistekli. Prvo načelo: da u državi postoje
izvesni zakoni koji su toliko potrebni kao osnova političke organizacije da ih
kralj, ili kako bismo danas rekli vlada, moraju slušati; i drugo, ako vlada
odbije da sluša ove zakone, narod ima pravo da je silom na to natera, pa čak i
da je zbaci i postavi drugu umesto nje".
Tako na pr, Volter je 1733. u Londonu štampao "Pisma vezana za
englesku naciju" u njima je pokazuje koliko je britanska ustavna monarhija
(3 raslojene institucije)
naprednija od Francuske; knjiga
je u Francuskoj bila javno spaljena...
Zoran
Stokić
3.06.2022.
Нема коментара:
Постави коментар