Kako će gravitacija
uticati na ljude kada slete na Mars?
Sledeći veliki iskorak u istraživanju svemira bi trebalo da
bude ljudska misija na Mars, a NASA očekuje da će čovek prvi put sleteti na
Crvenu planetu za nešto više od deset godina. Ali svemir je vrlo neprijateljsko
okruženje za čoveka, počev od izostanka gravitacije, preko štetnog zračenja do
nepostojanja izmene dana i noći, te se postavlja pitanje kakve posledice će na
astronaute ostaviti ovaj izlet na Mars.
IZVOR: THECONVERSATION.COM UTORAK, 13.04.2021. | 08:27 ->
20:30
Misija sa ljudskom posadom na
Mars biće fizički i mentalno mnogo zahtevnija nego dosadašnja putovanja koja su
ljudi preduzimali tokom poslednjih 60 godina istraživanja svemira koje je prvim
letom započeo Jurij Gagarin. Let do Marsa i nazad bi trebalo da traje otprilike
14 meseci, a misija bi trajala najmanje tri godine. Održanje visokog nivoa
kognitivnih sposobnosti i efikasan timski rad preduslov su za siguran i uspešan
ishod misija. Međutim, nova studija nedavno objavljena u časopisu Frontiers of
Physiology, otkrila je da bi nedostatak gravitacije u takvim misijama mogao
negativno da utiče na kognitivne sposobnosti i emocionalnu inteligenciju
astronauta.
Koje promene u našem telu izaziva
boravak u svemiru
Od prvih svemirskih misija bilo
je jasno da izlaganje mikrogravitaciji, odnosno bestežinskom stanju, dovodi do
dramatičnih promena u ljudskom telu. To se odnosi na kardiovaskularni,
mišićno-koštani i nervni sistem. Na Zemlji, gravitaciju osećamo pomoću vida i
ostalih čula, uključujući i one u unutrašnjem uhu. Kada nam glava stoji
uspravno, mali kristali u srednjem uhu - vestibularni otoliti - savršeno se
uravnetežuju u viskoznoj tečnosti. Ali kada pomerimo glavu, gravitacija tera
tečnost da se pokreće i to šalje signal mozgu da je naša glava promenila
položaj.
Tokom svemirskog leta, ovaj
mehanizam ne funkcioniše. Let u svemir može nepovoljno da utiče i na anatomiju
mozga astronauta. Strukturne promene mozga primećene su kod astronauta posle
povratka sa Međunarodne svemirske stanice. Promene se odnose na pomeranje mozga
ka gore unutar lobanje i manju povezanost između područja na površini mozga,
korteksa i onih unutar mozga. Još se ne zna kako ove promene utiču na
ponašanje, ali naučnici i dalje ispituju. Zna se da astronauti pate od osećaja
dezorijentacije, perceptivnih iluzija, poremećaja ravnoteže i mučnine. Međutim,
ovi rezultati se temelje na veoma malim uzorcima.
Nova studija Nase
Nova studija koju je preduzela
Američka svemirska agencija NASA istraživala je učinak mikrogravitacije na
kognitine sposobnosti. Ali umesto da su 24 učesnika eksperimenta poslali u
svemir, poslali su ih u krevet jer je učinak određene vrste odmaranja u krevetu
jednak učincima bestežinskog stanja i zato se dosta koristi u istraživanjima.
Kada stojimo uspravno, telo i vestibularni otoliti stoje u ravni sa
gravitacijom, a dok ležimo stoje pod pravim uglom. Učesnici istraživanja su
morali da leže na leđima pod uglom od šest stepeni, sa spuštenom glavom u
odnosu na telo i tako gotovo dva meseca bez promene položaja. Tokom ovog
perioda redovno su rešavali niz kognitivnih zadataka namenjenih astronautima
koji su relevantni za svemirske letove kako bi procenili njihovu prostornu
orijentaciju, pamćenje, ponašanje tokom kriznih situacija i razumevanje emocionalnih
reakcija drugih osoba.
Rezultati su pokazali malo, ali
progresivno usporavanje kognitivne brzine u zadacima koji uključuju senzorne i
motoričke veštine, što je u skladu sa promenama koje su primećene i kod
astronauta posle leta u svemir. Ispitanici su takođe imali poteškoća u proceni
emocionalnih stanja na osnovu gledanja lica drugih ljudi. Prilagođavanje
promenama gravitacije zahtevalo je vreme i napor kod učesnika eksperimenta.
Iako im je uspešnost u rešavanju većine kognitivnih zadataka u početku opadala,
posle otprilike 60 dana su ostale nepromenjene do kraja eksperimenta. Ali
sposobnost prepoznavanja emocija je nastavila da se pogoršava. U stvari,
učesnici eksperimenta su počeli sve više da izraze lica koji su im pokazivani
tumače kao negativne emocije, pre nego kao srećne ili neutralne.
Zašto je ovo važno?
Za svemirsku misiju presudno je
da astronauti sačuvaju sposobnost da budu odlučni i brzi u donošenju odluka. S
obzirom na to da moraju mnogo vremena da provedu zajedno u malom prostoru, neophodno
je i da sačuvaju sposobnost ispravnog „čitanja“ emocija kod svojih kolega. Zato
se sugeriše svemirskim agencijama da razmotre uvođenje odgovarajuće psihološke
obuke pre misije, kao i neki vid psihološke podrške tokom leta kako bi rizike
izbijanja sukoba među posadom sveli na minimu. Poslednji napredak i ulaganje u
raketnu tehnologiju otvaraju novo i uzbudljivo doba istraživanja svemira.
Mikrogravitacija može biti duboko uznemirujuća i može na mnogo načina da ugrozi
uspeh ovih misija.
***
Komentar
***
Ne postoji
„apriorni“ način organizovanja iskustva Homo sapijensa, on zavisi od „refertnog
okvira“ oni su - kombinacija bioloških predispozicija, koje smo nasledili dugom
evolucijom od biljkama i životinjama (planete Zemlja) sa jedne strane i
kulturnih matrica sa druge strane; ti
„okviri“ utiču na percepciju, način mišljenja, ponašanje, sliku sveta,
operacionalne sposobnosti, prostorno-vremenske procese, problem kretanja. Naša
glava - razvijala se 50 milona god - je
više od simboličkog izraza čoveka, ona je postala izvor ne samo biološke nego i
kulturne evolucije. Mozak se razvijao samo u određenim područima tamo gde je
centar za – upravljnje: rukom, govorom, predviđanje.
Kulturna evolucija je ubrzana za razliku od nje biološka evolucija
"stvara" u veoma dugim vremenskim razdobljima. Pre 2 miliona god, da
bi savladali nagle klimatske promene, smo se uzdiogli na dve noge, postali smo "nestabilno
fizičko klatno" (obrnuto klatno) - da bi stabilno stajali/kretali -
trošimo biološku energiju, ona nas uravnotežujemo – shodno vrsti gravitacionog polja. A da bi došlo do
uspešnog povezivanja ljudske šake i našeg mozga, "prirodi" je bilo
potrebno oko 1 milion god! Homo sapijens je ovladao apstrakcijama ali veoma
malo poznaje one funkcije (čula i tsl) koje delimo sa biljkaman i životinjama.
Zoran Stokić
14.04.2021.
Нема коментара:
Постави коментар