петак, 16. јул 2021.

 

 

NASA upozorava da će gravitacija Meseca u bliskoj budućnosti prouzrokovati još jače poplave

 

Već sada mnogi gradovi na obali SAD-a imaju problem sa poplavama koje nastaju zbog visoke plime, odnosno periodičnog uzdizanja mora. Američka Nacionalna agencija za istraživanje okeana i atmosfere (NOAA) izvestila je o više od 600 takvih poplava u 2019. godini.

 

IZVOR: INDEX.HR PETAK, 16.07.2021. | 20:47 -> 08:00

Nasini stručnjaci, pak, predviđaju još veće probleme od sredine 2030-ih zbog porasta nivoa mora, ali i Mesečevog ciklusa. Prema novom istraživanju, za desetak godina krenuće poplave koje će dolaziti u nizovima od mesec dana ili duže, u zavisnosti od položaja Meseca, Zemlje i Sunca.

Kombinacija gravitacionog privlačenja Meseca, porasta nivoa mora i klimatskih promena  Kada se Mesec, Zemlja i Sunce međusobno poravnaju na određeni način, njihovo gravitaciono privlačenje deluje na okean pa bi priobalni gradovi uskoro mogli da se susretnu sa poplavama koje se događaju svaki drugi dan, piše NASA.

"Nisko pozicionirana područja koja se nalaze u blizini nivoa mora sve su više izložena riziku povećanih poplava, a to će se samo pogoršavati. Kombinacija gravitacionog privlačenja Meseca, porasta nivoa mora i klimatskih promena dovesće do još gorih poplava na našim obalama, ali i širom sveta", rekao je upravitelj Nase Bil Nelson.

Kako Mesec može da prouzrokuje veće poplave?

Mnogima sada pada na pamet pitanje - na koji način Mesec može da utiče na porast učestalosti poplava? Zar Mesec nema svoju ustaljenu orbitu oko Zemlje? I zar može dodatno da utiče na nivo mora, uz poznate efekte plime i oseke?

Odgovor je - da. Naime, Mesec svakih 18.6 godina prolazi kroz ciklus male promene u orbiti koja se naziva Mesečevo mirovanje (engl. Lunar standstill). Ne radi se o nekom novom ili opasnom procesu; prvi put je zabeležen još 1728. godine.

Mada Mesec svakodnevno utiče na nastanak plime i oseke, uticaj njegove gravitacione sile nije jednake snage svake godine. Zbog toga što tokom 18.6-godišnjeg ciklusa prolazi kroz promene u orbiti, odnosno menja svoj položaj u odnosu na Zemlju, odgovoran je i za dodatne promene u plimi i oseki.

U prvoj polovini ciklusa uzrokuje plimu koja je niža od proseka i oseku koja je veća. U drugoj polovini plima se povećava, a oseka smanjuje. Dakle, prva polovina 18.6-godišnjeg lunarnog ciklusa suzbija učinak porasta nivoa mora, dok ga druga povećava. Ipak, zbog globalnog porasta nivoa mora plime postaju samo sve veće, zbog čega ćemo uskoro imati sve više problema sa poplavama.

Mesec je sada u fazi ciklusa kada se plime pojačavaju, ali za sada još uvek ne dolazi do značajnih poplava, ako se gleda prosek za to područje. Međutim, sredinom 2030-ih nećemo biti te sreće jer će do tada još dodatno porasti nivo mora, pa stanovnike gotovo svih priobalnih predela SAD-a i Havaja čekaju češće, odnosno značajnije poplave, navodi NASA.

 

***

Komentar

***

 

Krećući se na tragu Adamsa,  Geoffrey Taylor  je pokazao  da efekti plime i oseke ne nastaju samo u okeanskim vodama nego, takođe, i u  unutrašnjosti Zemlje. Pomoću dva „horizontalan klatna“ 1907. Heker je pokazao postojanje „plime i oseke Zemljine kore“. A Majkelson je 1917. pomoću hipoteze o viskoznosti Zemljine kore takođe pokazao plimu/oseku Zemljine kore. Od 1960. na inicijativu Pola Melklora Međunarodna geodeska i geofizička unija osniva službu za praćenje plime i oseka Zemljine kore. Mnogo faktora utiče na okenaske plime/oseke, ne samo gravitacione sile nego i neravnomernost  Zemljine rotacije, pomeranje Zemljinih polova, pomeranje Zemljine kore.... Zbog „nepreciznosti“ Flemstidovih astronomskih podataka Njutn je imao velike probleme da u svoju „teoriju gravitacije“ uklopi kretanje Meseca. E. Halej je verovao da se period revolucije Meseca oko Zemlje promenio od vavilonskih vremena, a Njutnovi radovi o Mesecu nisu pružali odgovore na ta pitanja. Na kontinentu Evrope, od vremena Lajbnica, Hajgensa,..., Ojler, d’Alamber,..., su dugo  pokušavali da „opovrgnu“ Nutnovu gravitacionu silu tvrdeći da kretanje Meseca traži „složeniji obrazac“. Pošto u tome nisu uspeli Amperov sin je napisao novi  epitaf:

“Najavljujući dolazak Hrista, Kepler je otvorio vrata naučnog hrama; i tada reč božanske....stvori se čovekom i nazva se Njutnom. Dođe i otkri najveće načelo, postojano i univerzalno kao sam Bog. Svetovi utihnuše i on reče: privlačenje. I ta reč beše reč stvaranja“.

 

Zoran Stokić

16.07.2021.

Нема коментара:

Постави коментар