понедељак, 25. септембар 2023.

 

Deveta planeta gotovo sigurno postoji i verovatno je slična Zemlji

 

 

SCITECH Autor: N1 Slovenija 24. sep 202323:10 Shutterstock/The Light Lab/Ilustracija

 

 

Astronomi su uvereni da se još jedna planeta, verovatno slična našoj, krije veoma daleko od nas, na ivici Sunčevog sistema. Nakon što su astronomi 2006. godine oduzeli Plutonu status planete i pretvorili ga u patuljastu planetu, naš Sunčev sistem zvanično ima samo osam planeta. Astronomi su uvereni da gotovo sigurno postoji deveta, „prava“ planeta „tamo napolju“, koju nazivaju „Planetom devet“ ili „Planeta X“.

 

Razlog zašto tako misle leži u činjenici da Sunčev sistem kakav poznajemo zapravo nema smisla bez nje, piše astronomski portal Inverse.com. Kada su posmatrali Kajperov pojas, oblast u kojoj se nalaze uglavnom asteroidi i patuljaste planete, izvan orbite najudaljenije planete Neptuna, otkrili su da na kretanje objekata u njemu nešto utiče.

 

Na sve objekte u univerzumu, zvezde, galaksije, planete, a na kraju i na nas, utiče jedna od osnovnih sila u prirodi, gravitacija. Kroz ovu silu, koja se javlja u prisustvu mase, svi smo na neki način povezani jedni sa drugima, jer kroz nju osećamo uticaj svih drugih objekata u okruženju, čak i veoma udaljenih. Zbog uticaja gravitacije, mi stojimo čvrsto na zemlji, planete kruže oko svojih matičnih zvezda, a galaksije oko njihovih centara.

 

Kada su astronomi koristili kompjuter za modeliranje gravitacionih sila potrebnih da se objekti u Kajperovom pojasu pomeraju kao što je primećeno, otkrili su da bi za to bila potrebna planeta najmanje deset puta veća od Zemlje.

 

Naučnici Patrik Sofija Likavka sa Univerziteta Kindai i Takaši Ito iz Nacionalne astronomske opservatorije Japana tako su utvrdili da je najbolje objašnjenje za kretanje objekata u Kajperovom pojasu koje su primetili bila neviđena, još neotkrivena planeta veća od Zemlje koja kruži oko Sunca, na udaljenosti od 250 do 500 puta većoj od udaljenosti Zemlje od Sunca. Objavili su svoj rad u The Astrophisical Journal.

 

Drugi astronomi su došli do sličnih otkrića. Pogledajte kako u videu ispod.

 

Problem: Planetu ćemo teško uočiti

Problem je u tome što je ova planeta, ako postoji, toliko mala i toliko udaljena od Sunca da su šanse da je zaista vidimo izuzetno male. Svetlost sa Sunca, koja bi se reflektovala od nje, bila bi toliko slaba da bi je bilo teško videti čak i sa najboljim teleskopima koje imamo. Osim toga, takođe je neophodno pronaći najpogodnije vreme za posmatranje – vedru noć bez Meseca – i pravu lokaciju.

 

Možda se pitate kako je to moguće, ako možemo da posmatramo planete oko zvezda koje su hiljadama puta udaljenije od nas. Kada posmatraju ove zvezde i planete, astronomi ne koriste iste teleskope kao kada istražuju region blizu Zemlje ili naš solarni sistem.

 

Ali astronomi neće tek tako odustati. Već u narednoj deceniji biće izgrađeni novi, bolji teleskopi, koji će omogućiti bolje ispitivanje neba, piše časopis Science Alert. I tako će astronomi dobiti još više mogućnosti da dokažu (ili opovrgnu) postojanje „Planete X“.

 

 

***

Komentar

***

 

 

Sredinom 20. veka veći broj naučnika je spekulisao o mogućem postojanju objekata iza planetskog regiona; jedan od njih je bio i američki astronom holandskog porekla  Kajper (Gerard Kuiper) koji je o tome 1951., postavio hipotezu. Dok je nas S.M. uveo u seriju ratova - 1992., načinjen je prvi  posmatrački dokaz - prvog QB1 – objetka u Kajpe-ronovom pojasu. Pre ovog otkrića teorije o postojanju “kometnog pojasa” iza Neptuna su smatrane za teoretski moguće, ali u isto vreme i spekulativne; nije postojao ubedljiv razlog zašto bi se formiranje planetoida zaustavilo kod Plutonove orbite. Ovaj pojas, kako je danas poznato, sadrži velik broj malih tela koja orbitiraju na samoj ivici Sunčevog sistema, iza putanje Neptuna. Usled velikog rastojanja od Sunca asteroidi u Kajperovom pojasu imaju jako mali prividni sjaj pa se izuzetno teško otkrivaju i detektuju; trenutno je poznato 2380 objekata u pojasu zajedno sa kentaurima. Problem stvaranja i u nauci (kao i drugde) počinje od "problema" - koji pokušavamo da rešimo. Ovde je "problem" kako objasniti kretanje objekata u Kajpe-ronovom pojasu? Ovi su autori ponudili hipotezu o postojanju (gravitacije) devete planete. 

Uzgred -  posmatračka astronomija je izuzetno složena. Mi smo opterećeni našim zdravorazumskim "merenjem" - kada je sistem koji se ispituje - merljiv i vidljiv golim okom. Meranja u astronomiji je odvijaju po "analogiji merdevina" - zato što nijedna tehnika ne može da meri rastojanja na svim opsezima koji se sreću u astronomiji. Umesto toga, jedan metod se može koristiti za merenje obližnjih rastojanja, drugi se može koristiti za merenje bliskih do srednjih rastojanja i tako dalje. Svaka prečka merdevina pruža informacije koje se mogu koristiti za određivanje udaljenosti na sledećoj višoj prečki.                                                                                                                

 

Zoran Stokić

25.09.2023.

Нема коментара:

Постави коментар