петак, 24. март 2023.

 

DNK analiza Betovenove kose otkriva tajne njegovog života i smrti

 

SCITECH Autor:Hina23. mar 202311:05

 

Kompozitor Ludvig van Betoven umro je sa 56 godina u Beču, pre skoro dva veka, a biografi od tada pokušavaju da objasne uzrok smrti velikog umetnika, njegov progresivni gubitak sluha i dobro dokumentovane borbe s hroničnim bolestima. Tim naučnika koji je sekvencirao Betovenov genom koristeći pramenove kose nemačkog kompozitora sada možda ima neke odgovore.

Zastoj jetre ili ciroza, je najverovatniji uzrok Betovenove smrti. Propadanje ovog organa izazvano je nizom uzročnika, uključujući i konzumaciju alkohola, rekli su naučnici.

„Proučavali smo moguće genske uzroke njegova tri glavna kompleksa simptoma – progresivnog gubitka sluha, gastrointestinalnih simptoma i bolesti jetre, koja je na kraju dovela do njegove smrti zbog zastoja jetre“, rekao je Markus Noten s Instituta za ljudsku genetiku Univerziteta u Bonu, jedan od koautora istraživanja.

Betoven je, rekao je Noten, imao „jaku genetsku predispoziciju za bolesti jetre“ i sekvence virusa hepatitisa B otkrivene su u njegovoj kosi. „Verujemo da je bolest nastala kombinacijom genetske dispozicije, dobro dokumentovane hronične konzumacije alkohola i infekcije hepatitisom B“, rekao je Noten.

Johanes Kraus s Instituta Maks Plank za evolucionu antropologiju kaže da je hepatitis B „verovatno bio prilično uobičajen u to vreme početkom 19. veka.“ „Barem u poslednjih nekoliko meseci pre smrti bio je zaražen virusom hepatitisa B“, rekao je Kraus.

Šta se desilo sa sluhom

Autori studije, objavljene u sredu u časopisu „Cell Press Current Biology“, nisu uspeli da utvrde uzrok gubitka sluha zbog kog je Betoven na kraju ogluveo.

Naučnici su analizirali osam pramenova kose za koje se tvrdi da su Betovenovi i utvrdili da je pet od njih „gotovo sigurno autentično“, rekao je Tristan Beg sa Univerziteta Kembridž i glavni autor studije.„Budući da smo rekonstruirali genom iz ultrakratkih fragmenata DNK, samo smo pouzdano mapirali oko dve trećine“, rekao je Beg.

Betoven, koji je rođen u Bonu 1770. i umro 1827. godine, borio se s gastrointestinalnim problemima u raznim razdobljima svog života, kao i sa žuticom. „Bilo je razdoblja akutne bolesti u kojima nije mogao raditi, na primer, njegovo jednomesečno razdoblje akutne bolesti u proleće 1825. godine“, rekao je Beg.

DNK otkrio vanbračno dete

Pručavajući Betovenovu DNK i arhivske dokumente, otkrivena je i nepodudarnost u njegovoj pravnoj i biološkoj genealogiji.

Pronašli su „događaj očinstva izvan braka“ dete koje je proizašlo iz vanbračne veze kod nekog od Betovenovih predaka po ocu, rekao je Tomas Kivisild s Instituta za genomiku na Univerzitwtu u Tartuu.

Kivisild je rekao da se to dogodilo u nekom trenutku unutar sedam generacija između Aerta van Betovena, koji je živeo krajem 16. veka i Betovenovog rođenja 1770. godine. Beg je rekao da nije iznenađenje što o tome nema zapisa.

„Ne biste nužno očekivali da će očinstvo van braka biti dokumentovano“, rekao je, budući da je „verovatno bilo tajne prirode.“ „Ne možete isključiti mogućnost da je čak i sam Betoven možda bio nezakonit“, rekao je Beg. “Ja to ne tvrdim”, naglasio je. „Jednostavno kažem da je to mogućnost i da je morate razmotriti.“

Betoven je u pismu iz 1802. tražio da se njegovi zdravstveni problemi, posebno gubitak sluha, opišu nakon njegove smrti „Imao je želju da bude proučavan posle smrti“, rekao je Kraus. „I to je na neki način, u osnovi, njegova želja koju ovim projektom donekle ispunjavamo“, kazali su naučnici.


***

Komentar

***

 

Muzičko delo ili je uspelo ili ne; a da li neko više voli jabuku od grožđa o tome se ne raspravnja. Robovanje romantičarkim nakaradnim idejama iz doba stvaranja nacionalnih država. Vekovima u gradovima Evrope muzika je bila kosmopolitska, sticajem okolnosti kompoziroti i izvođači iz Napulja, Rima, Venecije i drugih gradova današnje Italije su bili "muzička krvna zrnca". Sa buđenjem  ideologije nacija započinje borba nacija tj. falcifikovanje prošlosti. Nemci su, da bi uklonili nasleđe "italijanistike" dekretom nametnuli da su A.Mocart, J.Hajdn, Betoven muzičke ikone sveta. To ne odgovara činjenicama. Svoja prva dela u Bonu Betoven je pisao u ključu Paizjela, Gluka, Humela, za ta dela je dobio loše kritike... ! Uprkos lažnom mitu - bez pomoći aristokrata nema ni Betovena (grof Ferdinand von Valdstein, knez Lobkovitz) školuju ga kod J.Hajdn/Salijeri/ Albrechtsberger omogućili su mu da dostigne nivo savremenika Justin H. Knecht, Mihajla Hajdna, Ditersdorfa, Lukezija, Muzio Clementea, Paizjela, Čimaroze, Pavela Wranitzky-og, Méhula, Pleyela, Jan Ladislav Dusseka, Joseph Krausa, Antonio Cartellieria, Friedrich Witt, Viotija, Humela,..., Kramera. Klavirski koncerti su mu kopija Dušekovih, Sonate kopija Celemneteovih (na pr: Piano Sonata op.50 no.3 'Didone abbandonata'); sinfonije kopija Paula Wranickog, Witta, Mehula i &. Crkvena dela kopija Mihajla Hajdna a završni hor devete simfonije "oda radosti" -  preslušati Bendino finale, Georg Benda: Romeo and Julie, Act III: Final. "Up! Auf unter Reuezahren (Tutti), "... Zvietracht abzuschvoren"

 *

 Ono što slušaoci zovu (prepoznaju) kao  - glavne elemente „Betovenovog zvuka“,  slično  „Mocartovog  zvuka“ su (već) postojali, budući da su ih prethodno „stvorili drugi“ da bi svaki od njih potom koristio, pre nego što je bilo koji od njih dostigavši svoje individualne faze muzičkog razvoja i njegove zrelosti. Oni su zajedno, kao i svi slični „klasični kompozitori“, nasledili i delili veliko trajno i trajno muzičko nasleđe koje su zajedno stvarala mnogi  drugi  kreativni  umovi. „Mit o svetom trojstvu J.Hajdna-Mocarta-Betovena... „poreklo muzičke vrste” je uglavnom potpuna besmislica, i uglavnom je održavaju lenjoumni papagaji akademici, zajedno sa svojim brojnim nepromišljenim ponavljajućim 'memovima' - kao „Klasično jevanđelje“. Vreme je za potpuno novu istoriju muzike. Ova simfonija - Justin Heinrich Knecht - Le Portrait musical de la nature ou Grande Symphonie (1785) - to odlično dokumentuje nastala je daleko pre Betovenove pastoralne simfonije. 

https://www.youtube.com/watch?v=CrXp8zpdMv0

Justin Heinrich Knecht - Le Portrait musical de la nature ou Grande Symphonie (1785)


*

 

https://www.youtube.com/watch?v=Td1cKf5o1s0

Étienne Nicolas Méhul (1763-1817) : Three Overtures (1794-1802), conducted by Sir Thomas Beecham

 

https://www.youtube.com/watch?v=KqCdBwxJERQ

Johann Baptist Cramer / Grande Sonate D-Dur, Opus 20 / Jovanka Banjac

 

https://www.youtube.com/watch?v=2Grl3khtqDI&list=PLiTYarfz3KhtTgdsHhC45EEBPsf06r9vQ

Cramer J. B. Еtude № 1 from „60 studies selected by von Bülow”. Pianist : Valerio Premuroso ///24 etide///

 

https://www.youtube.com/watch?v=8y2y0MfpOvU

Paul Wranitzky - Symphony in D Minor "La tempesta"

 

Zoran Stokić

23.03.2023.

Нема коментара:

Постави коментар