Manski: Gorbačov nam je dao nadu, Putin
nas je nade lišio
KULTURA Autor:N1 Beograd15. sep. 2021.
"Mihail Gorbačov dao je nadu, ona možda nije bila
realizovana, ali sam čin postojanja nade obogaćuje život čoveka i čini život
smislenim, rekao je za N1 ruski reditelj Vitalij Manski, autor dokumentarca
"Gorbačov.Raj", koji je prikazan na Beldoksu.
„Bilo je teško ubediti ga da pristane na dokumentarac, ali kada
smo ga ubedili, dobili smo ne samo junaka filma, već saveznika, koautora,
čoveka koji je počeo da radi na tome da se taj film ostvari, to je veoma retko
danas. On nije tražio da se potpisuju nikakvi papiri, nikakvi uslovi, nije
tražio poslednju reč – već obrnuto, kada su neki ljudi iz njegovog okruženja
hteli da pokušaju da nam zabrane da nešto snimimo, on bi rekao: ne smetajte
reditelju! Verujte, to je danas jako retko“, kazao je Manski.
To što se desio raspad Sovjetskog Saveza, taj raspad ne mora da
bude loša stvar, ocenjuje on.
„Sovjetski Savez se raspao jer su ljudi dobili slobode, i dobivši
islobode nisu želeli da žive u zemlji koja ja bila neprirodno sastavljena. I
raj – to je ta reč za koju sam želeo da stoji pored imena Gorbačova, kada puni
90 godina i kada njegov život dolazi do kraja, to je samo moja želja da pored
Gorbačova stoji raj – Gorbačov.Raj“, kazao je reditelj.
Ovaj film postavlja pitanja, kako je naveo, uloge jedne ličnosti u
istoriji, pitanje da li je istorija mogla da pođe drugim putem, zašto je Rusija
odbila slobodu i krenula autoritativnim putem, zašto je za vreme Gorbačova
Hladni rat bio prekinut, a danas ponovo počinje. „To su pitanja koja stoje u
današnje vreme, posebno kada govorimo o Gorbačovu“, dodaje.
„Znam da u Srbiji vole Vladimira Putina, to je vaše pravo. Isto
kao što je i moje pravo da ga ne volim. Smatram da je Gorbačov dao nadu, ona
možda nije bila realizovana, ali samo postojanje nade obogaćuje život čoveka,
čini život smislenim. Putin nas je lišio nade i za mene je to lična tragedija“,
naveo je Manski.
Govoreći o svom ranijem filmu „Putinovi svedoci“, on je rekao da
se to ostvarenje bazira na njegovom posmatranju Putina, njegovim diskusijama sa
Putinom i na tome šta se desilo kao rezultat njegovog preuzimanja vlasti.
„Rekao bih ne da sam imao simpatije prema Putinu, kada sam bio
blizak Kremlju i imao pristup onome što se tamo dešavalo, već je to bilo
interesovanje reditelja, želja da shvatim kako radi ta vlast, šta želi taj
čovek da izmeni. Putin nije tada bio javna ličnost. Moja krivica je možda što
sam dao Putinu više ljudskih osobina kada sam radio film, nego što on to ima u
stvarnosti. Sada to plaćam u potpunosti“, rekao je reditelj.
On je naveo da nije svojevoljno emigrirao iz Rusije. „Ostavio sam
sve što sam stvorio u toku svog života, nije lako uzeti samo jednu torbu i
preći u drugi svet i početi sve ispočetka… plaćam svime što prati čoveka u
Rusiji koji javno iskazuje svoje neprijateljstvo prema politici Kremlja“,
objasnio je.
Na žalost, kako je rekao, nema interesovanja da se film prikazuje
i u Rusiji, iako je otkupljen za prikazivanje širom sveta.
„Ali mislim da dok se Rusija nalazi među svim ostalim zemljama
sveta, i dok u Rusiji nije uveden kineski pristup internetu, mislim da će ga i
u Rusiji ljudi videti, samo ne na televiziji. Do mog iseljenja iz zemlje, moji
filmovi prikazivani na televizijama, ali i sada i dalje ljudi žele da gledaju
moje filmove, nema manje interesovanja za ono što radim“, dodao je.
Manski je rekao da dokumentarnim filmom želi da napiše što je
moguće objektivniji letopis vremena u kojem živi.
***
Komentar
***
Kada
botovima crveno-crne koalicije u Srbiji kažete Gorbačov (slično važi za Lenjina) – kreće njihova tirada
o "idajniku", "špijunu Zapada", "namerno upropastio
SSSR i Rusiju" i tsl. Gomila sereotipova, po logici "Zemlja je ravne
ploče" i narod u Rusiji i njeni najznačajniji ljudi su po toj
"antilogici" izdajnici. U despotskoj Rusiji je vekovima bilo socijalnih nemira jer se puno
radilo a loše živelo; mnoge aristokrate, inelektualci, oficiri su tražili
ukidanje despotskog sistema, liberalizaciju društva, oslobađanje kmetova
(robova), radnička prava, smanjenje radnih sati (radili 11h), ukidanje rada za
decu, mogućnost školovanja, lečenja, jednakost pred zakonom....tražili su novi
ustav po modelu iz SAD ili iz Engleske. Na pr, veliki štrajkovi od: 1862–1869
(6), 1870–1884 (20), 1885–1894 (33), 1895–1905 (176). Ti su štrajkovi vodili ka prvoj revoluciji iz 1905. Pre
Oktobarske. Efekat revolucije 1905. car narodu Rusije dao osnovna građanska
prava, dozvoljavajući formiranje političkih partija i uspostavio je Dumu kao zakonodavno
telo. Najpoznatija pobuna je "Decenbarska" 1825. Severno, Južno i
Slovensko krilo - gde je 3000 pobunjenih oficira pobedila carska vojska.
Pobunjenicima je suđeno, vođe su ubijene a ostali prognani u Sibir i tsl. Tamo
su osuđenici naišli na simpatije naroda i lokalnih vlasti jer su ih smatrali
"snagama koje rade za narod". Jedan od pomaka koje je izazvala
"decenbarska" pobuna je i zakon "Manifest emancipacije" cara
Aleksandra II 1861., koji je on najvaio pred plemstvom u govoru 30.03.1956., "namera
mi je da ukinem kmetstvo ... možete i sami shvatiti da sadašnji poredak
posedovanja duša ne može ostati nepromenjen. Bolje je ukinuti kmetstvo ODOZGO,
nego čekati to vreme kada ono počne ODOZDO da se ukida. Molim vas da razmislite
o najboljem načinu da to izvedete." "Decembriste" su podržavali i
Puškin, Ljermontov....Tolstoj. Pa jel su to ti Zapadni plaćenici poput Lenjina
i Gorbačova? Svako ko je u Rusiji istinski patriota oduvek se borio protiv
sociološkog kancera zvani despotski sistem.
Zoran Stokić
16.03.2021.
Нема коментара:
Постави коментар