среда, 29. септембар 2021.

 

Senzacionalno otkriće na Gibraltaru: "Ovo je kao Tutankamonova grobnica za neandertalce"

 

Istraživajući mrežu pećina na Gibraltarskoj steni, arheolozi su otkrili novu prostoriju, koja je sakrivena od sveta najmanje 40.000 godina, a mogla bi da rasvetli detalje kulture i običaje neandertalaca koji su naseljavali to područje, piše Gardijan.

 

IZVOR: JUTARNJI LIST SREDA, 29.09.2021. | 14:40 -> 19:00

 

Godine 2012. stručnjaci su započeli istraživanje pećine Vanguard, dela kompleksa Gorhamove pećine, kako bi utvrdili njene prave dimenzije kao i ima li prolaze i prostorije koje je zatvorio pesak.

 

Prošli mesec, tim predvođen profesorom Klajvom Finlajsonom, evolucijskim biologom i direktorom Nacionalnog muzeja Gibraltar, naišao je na pukotinu u sedimentu koju su proširili i puzajući prošli kroz u nju.

 

Odvela ih je do 13 metara širokog prostora na vrhu pećine gde su stalaktiti visili sa plafona, a slomljene stene ukazivale su na oštećenja nastala usled nekog davnog potresa.

 

"To je neverovatna prostorija", rekao je Finlajson. "Na neki način, to je skoro kao otkrivanje Tutankamonove grobnice; ulazite u prostor u kojem niko nije bio 40.000 godina. Zaista je otrežnjujuće."

 

U prostoriji su pronađene razbacane kosti risa, pršljenovi pegave hijene i velika kost krila beloglavog supa.

 

"Nešto je davno dovuklo te stvari tamo", rekao je Finlajson.

 

"Takođe smo pronašli šest ili sedam tragova kandži na zidovima pećine. Obično povezujemo takvu vrstu ogrebotina sa kandžama medveda - a pronašli smo i ostatke medveda u pećini, ali meni izgledaju premali za medveda. Možda je po zidovima grebao taj ris čije smo kosti takođe pronašli."

 

Iako su kosti - na kojima se ne vide rezovi ili neki drugi tragovi koji bi ukazivali na ljudsku intervenciju - same po sebi zanimljive, istraživači su takođe pronašli veliku školjku morskog puža što otvara dodatne mogućnosti.

 

"Taj deo pećine je verovatno na 20 metara nadmorske visine. Očito je školjku neko tamo odneo pre 40.000 godina. To je indicija da su ljudi bili tamo gore", rekao je profesor.

 

Na drugim mestima u pećinama, tim je pronašao mnogo dokaza o prisustvu neandertalaca, od ognjišta i kamenog alata do ostataka životinja, uključujući jelene, koze, foke i delfine.

 

Pre četiri godine istraživači su pronašli mlečni zub četvorogodišnjeg deteta neadertalca.

 

"Još uvek istražujemo taj deo, ali čini se da neandertalci nisu zauzeli tu visinu pećine. Zato sumnjamo da su hijene uhvatile dete i ubile ga pa ga odvukle u zadnji deo pećine", rekao je Finlajson. "Sada istražujemo da vidimo da li je tamo ostalo još šta od tog deteta."

 

Bočne odaje

Tim se nada da bi njihovo iskopavanje vrha pećine moglo dda dovede do bočnih odaja, koje su možda bile korišćene kao neobično mesto ukopa.

 

"Nešto što smo pronašli na mnogim visinama ove pećine, jasan je dokaz nastanjenosti - logorske vatre i tome slično", rekao je Finlajson.

 

"Ali ono što nismo pronašli je mesto gde su sahranjivali svoje preimnule. Možda je odaja u zadnjem delu pećine takvo mesto. To su potpuna nagađanja, ali nećete sahraniti ljude u svojoj kuhinji ili dnevnoj sobi."

 

Sada se planiraju dalja istraživanja i iskopavanja, a istraživači veruju da bi novo područje moglo da pruži dragocene podatke o životu i društvu ovih priobalnih, mediteranskih neandertalaca.

 

"Ove pećine su nam dale mnogo podataka o ponašanju ovih ljudi", rekao je Finlajson. "I, daleko od starog pogleda na njih kao na brutalna bića nalik majmunima, shvatamo da su u svakom pogledu bili sposobni za većinu stvari koje moderni ljudi mogu da učine".

 

Za profesora, potraga nije samo pronalaženje kostura: radi se o otkrivanju toga ko su bili neandertalci, kako su živeli, kako su umrli i kako su preživeli.

 

"Ponosan sam što mogu da kažem da sam odradio test i da imam u sebi određen procenat neandertalske DNK", rekao je. '"Verovatno neandertalci nikada i nisu izumrli jer ih još uvek ima malo u nama."

 

 

***

Komentar

***

 

 

Biološki razvoj hominida tekao je dugo, ali u kom trenutku je nastao „čovek“? Pre 2 miliona godina još nije postojao ali pre 1 milion  jeste – pojavio je Homo erektus u Africi (!) Mozak se razvijao 50 miliona god; ali kada je stvorena veza šake i mozga, kada je u čeonom delu mozga nastao centar za „predviđanje“ (budućnost) to je naš početak – pored biološke započinje i kulturna evolucija – postali smo „mašina“  sa predispozicijom za učenje – kojoj kulturne matrice stvaraju budućnost.  Preživeli smo ledeno doba tako što smo bili sposobni da izmislimo nova oruđa. Bio je to život u selidbama, pre 1 milion god bili smo u severnoj Africi, a pre 700 000 god na Javi, pre 400 000 putovali  smo ka severu, na istok prema Kini i na zapad u Evropu. Pre oko 400 000 g započelo je ledeno doba u tri odvojene faze; u prvoj se pojavljuje pekinški čovek smestio se u pećine i preživeo pomoću vatre. U vreme drugog  ledeno doba pre 200 000 g pojavio se neandertalac  sa velikim mozgom. U poslednjem  ledenom doba oko 50 000 g stvoreno je visoko razvijeno oruđe: bacač koplja, nazubljeni harpun, kremen kojim je oštreno oruđe za lov. Iako se neke vrste nenadertalaca izumrle, vrsta sa srednjeg istoka ide direkno ka Homo sapijensu. Za razliku od drugih homoida Homo erektus, neandeltalac i Homo sapijens su jeli sve vrste hrane, neandeltalac i Homo sapijens izmisli su i kuvanu, što je smanjilo organe za varenje a povećalo mozak .


*  


Antropolog i anatom Raymond Dart (1893-1988) je 1924. južno od ekvatora u mestu Taung (Južna Afrika) otkrio lobanju deteta starosi oko 6 god; Fosil je nazvan Dete iz Taunga; uočio je dve važne neobične crte: 1) „foramen magnum“ (potvrđuje da je dete išlo uspravno), 2) mlečni mali zubi, a ne očnjaci kao kod majmuna za borbu; osoba nije išla po hranu „ustima“ nego „rukama“, ruke su držale oruđe. „Biće“ je Dart nazvao  Australopithecus „južni majmun“ što naravno zavodi; jer to biće nije bilo majmun. 1934 već je otktiveno dosta lobanja odraslih osoba, od južne Afrike preko Tanzanije do najbogatijeg nalažišta fosila i oruđa - izumrlog hominida Australopithecus africanus - predaka Homo sapijensa - u koritu Rudolfovog jezera. Kao i sva "otkrića" i ovo je nastalo "slučano" ključnu ulogu u njemu je imala Dartova prva studentkinja i demonstratorka, Josephine Salmons. Ona mu je skrenula pažnju na postojanje fosilizovane lobanje pavijana u kući gospodina E.G. Izod, direktora kompanije Northern Lime Compani i vlasnika kamenoloma u Taungu; lobanja je čuvana kao ukras na ogrtaču iznad kamina u njegovoj kući. Donoseći lobanju da pokaže prof. Raimondu Dartu, pokrenula je - slučajno - lanac događaja koji su doveli do otkrića 'Dečije lobanje Taunga'.

 

Zoran Stokić

Нема коментара:

Постави коментар