Završena prva faza digitalizacije
Miroslavljevog jevanđelja
KULTURA Autor:Beta14. sep. 202115:398
komentara
Izvor: FoNet/Ministarstvo kulture i
informisanja
Ministarstvo kulture i informisanja
saopštilo je da je na osnovu Sporazuma o saradnji sa Narodnom bibliotekom
Srbije, Narodnim muzejem u Beogradu i Srpskom akademijom nauka i umetnosti,
"uspešno realizovana prva faza digitalizacije Miroslavljevog
jevanđelja".
„Snimanje je obavljeno u posebno
pripremljenoj prostoriji Narodnog muzeja, a u tu svrhu su korišćeni
najsavremeniji skeneri prilagođeni za digitalizaciju osetljivog materijala
kulturnog nasleđa. Definisanje parametra snimanja kao i samo snimanje je
povereno stručnjacima iz Audiovizuelnog arhiva Srpske akademije nauka i
umetnosti, pod nadzorom konzervatora Narodne biblioteke i kustosa Narodnog
muzeja“, navodi se u saopštenju.
Ministarstvo navodi da je Miroslavljevo
jevanđelje digitalizovano u pet varijanti, a svaka strana i svaka iluminacija
sa jednim ili dva svetlosna tela, što je omogućilo da se vidi svaki detalj, kao
i cela knjiga.
„Кao krajnji rezultat, kroz proces
digitalizacije napravljeno je oko 2.000 snimaka najvišeg kvaliteta koji
obuhvataju 400 iluminacija. U narednu fazu je uključena prezentacija
digitalizovanog materijala kroz Pretraživač kulturnog nasleđa, kao i sajtove
nadležnih institucija kako bi Miroslavljevo jevanđelje postalo dostupno kako
domaćoj tako i stranoj publici“, navodi se u saopštenju.
U saopštenju se ocenjuje da je Miroslavljevo
jevanđelje najznačajniji ćirilički spomenik srpske i južnoslovenske pismenosti
iz 12. veka, koga je UNESCO 2005. godine uvrstio u svoju biblioteku „Pamćenje
sveta“ čime je postao deo 120 najvrednijih dobara koje je stvorila ljudska
civilizacija.
***
Komentar
***
Naravno da takvo važna knjiga mora biti dostupna u digitalnom obliku. Samo da se
podsetimo te prošlosti – jer ko zaboravi svoju prošlost ona se uvek iznova
vraća. Humski knez Miroslav (jevanđenje – knjiga bogosluženja 1180-1191) je
predhodno bio bogumil (hipoteza) - oženjen sestrom bosanskog bana Kulina. Ali u
12 veku u gradovima u Evropi osnovna vrsta školskih knjiga već su bile „Florilegije“ koje su pored bibliskih
i antičkih citata imale i KOMENTARE učitelja (na primer, "Knjiga
izreka" Petra Lombarda, 1160.) – komentari i izreke bili su polažište za
školske rasprave – to je sve publikovano u "glosama". Ti
"komentari" označili su početak - intelektalnog napretka – kritičke
rasprave, učenja na greškama. Napredak je započeo sa višecentričnim društvom:
kralj, atistokratija, crkva, gradovi. Motor razvoja su gradovi - škole i
fakulteti (kolegijum Pariskog 1180.) u nastajanju. Oko 1140. manastirska knjiga
se zatvara otvara se "sholastička" knjiga - u Vizantiji i kod Nemanjića
to se nije dogodilo! U našoj kulturi se održava mantra o "mračnom srednjem
veku". Kad ono u Sen Deniju 1154, pariskom Notr Dam 1180, Šartru, Remsu,
Bataliji... nastaju godske crkve kao potpuno nove (orginalne) građevinske
konstrukcije; a na pr, posle "svetih" Jerusalima, Rima, Carigrada u
12 veku i Keln postaje "sveti" Keln.
*
Kao što je kazao Vinaver srpska
tradicija je „osveštani mit“ tj. tabu. Jer da nije tabu našu bi decu u školama
sačekale i ovakve činjenice. Da naših nije bilo na pravoj strani kada se
odvijao Kosovski boj II. Takođe Srbija je JEDINA hrišcanska država koja je
poslala pomoć Osmanlijama pri osvajanju Carigrada, sredista Pravoslavlja.
Despot Stefan je samo 7 god posle Kosova ratovao na strani Osmanlija; Djuradj Branković
je bacio u tamnicu Janoša Hunjadija...Kada je Hunjadi porazio vojsku Osmanskog
carstva kod Niša 1443., Skenderbeg je otkazao vernost sultanu i napustio
njegovu vojsku, prešao je u pravoslavlje i od 1444. vodi decenijama bitke
protiv osmanlija, zajedno sa Stefanom III iz Moldavije, Vlada III Drakule iz
Vlaške, Hunadijem iz Mađarske - brane hrišćansku Evropu od prodora osmanlija;
naših tu nema; ima ih na drugoj strani. Postoje dva poznata književna dela o
Skenderbegu iz 15. veku. Prvi 1480. napisao srpski pisac Martin Segon, koji je
bio katolički episkop u Ulcinju, druga je „Uspomena janičara”, 1490—97. Konstantina
Mihailovića, Srbina koji je bio janičar u Osmanskoj vojsci.
*
Skenderbeg je imao veliku posmrtnu
reputaciju u zapadnoj Evropi knjige o njemu pišu se na početku 16. veka, na pr,
„Istorija života i dela Skenderbega, kneza Epira” Marina Barletija... Antonio
Vivaldi 1718. komponuje operu „Skenderbeg”; a 1735. francus Fransoa Frankur
piše svoju operu „Skenderbeg“. Skenderbeg je i junak tri britanske tragedije iz
18. veka: Vilijama Havarda „Skenderbeg, Tragedija” (1733), „Hrišćanski junak”
Džordža Liloa (1735) i „Skenderbeg, ili, ljubav i sloboda” Tomasa Vinkopa (poshumno,
1747). Jedan broj pesnika i kompozitora takođe je bio inspirisan njegovom
vojnom karijerom. Francuski pesnik iz 16. veka Pjer de Ronsard napisao je pesmu
o njemu, kao i američki pesnik iz 19. veka Henri Vodsvort Longfelou... Njegoš
ga pominje u „Gorskom vencu“, Jovan Sterija Popović napisao je dramu zasnovanu
na Skenderbegovom životu 1828. Pesnik i predsednik Matice srpske Jovan Subotić
napisao je epsku pesmu inspirisanu bitkama koje je vodio Skenderbeg.
Zoran Stokić
15.09.2021.
Нема коментара:
Постави коментар