Albert Ajnštajn:
Misterija, tragedija i uspeh - ko su bila njegova deca i šta se dogodilo sa
njima
Pisma i dokumenti Alberta
Ajnštajna otkrivaju detalje privatnog života slavnog genija, pružajući uvid u
nekad burne odnose koje je imao sa svojom decom.
IZVOR: BBC ČETVRTAK, 25.03.2021.
| 16:23 -> 16:36
"Mislim da je Ajnštajn teško
izlazio na kraj sa mentalnim poremećajem svoga sina", kaže Zeev
Rozenkranc, urednik i zamenik direktora "Projekta Ajnštajnovih
spisa". Eduard, iliti "Tete", bio je najmlađe dete Alberta
Ajnštajna. Porodica je od njegovih malih nogu bila zabrinuta za njegovo fizičko
zdravlje. Njegovi mentalni problemi neće se javiti dok ne bude odrastao. "Imao
je veoma tragičan život", kaže za BBC Rozenkranc.
Albert Ajnštajn i njegova prva
žena, fizičarka Mileva Marić, imali su ukupno troje dece: sudbina ćerke Liserl
(njihovog najstarijeg deteta) obavijena je velom tajne; i Hans Albert (njihovo
srednje dete i stariji sin), koji je postao cenjeni naučnik u svoje vreme, mada
nikad nije dostigao očevu slavu. "Ono što je činilo mog oca izuzetnim,
mislim, bila je istrajnost sa kojom se posvećivao problemima, čak i nakon što
bi naišao na pogrešno rešenje. "Uvek bi pokušavao ponovo, iznova i
iznova", rekao je Hans Albert. "Možda jedini problem od kog je moj
otac ikad odustao bio sam ja. "Pokušao je da me posavetuje, ali je brzo
shvatio da sam suviše tvrdoglav i da samo gubi vreme", dodao je.
Liserl, prvorođena
Prvo dete Mileve Marić i Alberta
Ajnštajna, rođeno u vanbračnoj zajednici 1902. godine, bila je devojčica po
imenu Liserl. "Zapravo ne znamo šta se desilo s njom posle njene druge
godine", kaže Rozenkranc. "Ostala je izgubljena u istoriji." Rozenkranc
je bio ključan za razvoj "Projekta Ajnštajnovi spisi", koji je
sakupio, preveo i objavio hiljade spisa slavnog Nobelovog laureata. To je
inicijativa Kalifornijskog instituta za tehnologiju, a koju je sponzorisao
Univerzitet Prinston iz SAD-a i Hebrejski univerzitet iz Jerusalima. Fizičareva
pisma i dokumenti postali su neprocenjivi izvor za njegovo sagledavanje u
drugačijem, humanijem svetlu. Na osnovu ovih pisama uopšte znamo da je
postojala Liserl. "Je li zdrava? Da li normalno plače? Kakve su joj oči?
Na koga više liči? Ko joj daje mleko? Mora da je skroz ćelava. Ne poznajem je,
a već je jako mnogo volim", pisao je Ajnštajn iz Švajcarske - gde je par
živeo u to vreme - Milevi, koja je otputovala u Srbiju da se porodi.
Ali zašto bi ona napuštala Švajcarsku
kako bi se porodila? "Njegova majka se izričito protivila njegovoj vezi sa
Milevom", kaže za BBC Hanoh Gutfrojnd, koautor nedavno objavljene knjige
Ajnštajn o Ajnštajnu: Autobiografske i naučne refleksije. Gutfrojnd kaže da je
Ajnštajnova majka verovala da će njen san uništiti svoju budućnost: "Čak
ga je upozoravala da će, ako ova bude zatrudnela, to biti katastrofa. Tih dana
je trudnoća pre braka bio ogroman skandal."
"Moja privrženosti
tebi"
Suština je u tome da su njih
dvoje bili zaljubljeni do ušiju jedno u drugo, kaže Gutfrojnd. Smatra se da je
njihova veza započela kad je on imao 19, a ona 23 godine. Dvoje fizičara bili
su kolege na Politehničkom institutu u Cirihu, gde je Mileva bila jedina
studentkinja u to vreme i tek druga žena koja je ikad do kraja završila studije
na Katedri za matematiku i fiziku. Volter Ajzakson, autor knjige Ajnštajn:
Njegov život i univerzum, kaže da iz Ajnštajnovoh pisama saznajemo podjednako o
njegovim osećanjima prema Milevi kao i o majčinom neprihvatanju njegove
neveste.
Jedno od tih pisama glasi:
"Moji roditelji rone suze za mnom kao da sam umro. Iznova se i iznova žale
se da sam osramotio samog sebe svojom privrženošću tebi. Oni misle da nisi
zdrava." Ali Ajnštajn je sledio vlastito srce. Tokom trudnoće, pisao je
Milevi obećavajući joj da će biti dobar muž: "Jedini problem koji nam
preostaje da rešimo jeste kako da zadržimo našu Liserl uz nas. "Ne bih
voleo da moramo da je damo na usvajanje." Ajnštajn je bio svestan koliko
je teško u njegovom društvu imati "nezakonito dete", pogotovo za
nekoga ko je pretendovao da postane cenjeni državni službenik.
Duga tišina
Izgleda da slavni fizičar nikad
nije upoznao Liserl - kad je došlo vreme da se Mileva vrati u Švajcarsku, ostavila
ju je kod rodbine u Srbiji. Ajzakson ukazuje na mogućnost, preko "uvijenog
nagoveštaja", da je o Liserl mogla da se stara jedna od Milevinih bliskih
prijateljica, ali nema pouzdanih potvrda za to. "Sve što znamo o njihovoj
ćerki zapisano je u njihovim ljubavnim pismima", ističe Gutfrojnd. "Ali
od nekog trenutka ona se više uopšte ne pominje." "Bilo je istoričara
i novinara koji su putovali u Srbiju i pokušali da pronađu njene tragove,
kopali po dokumentima i evidenciji u arhivama i skladištima, sve bez
uspeha", dodaje Rozenkranc.
"Ona se poslednji put
pominje kad je imala oko dve godine, kad se zarazila šarlahom. Ne znamo da li ga
je preživela", kaže ekspert. Ova činjenica dovela je do brojnih
spekulacija: "Možda je data na usvajanje ili je možda preminula. Prosto ne
znamo", dodaje Rozenkranc. Smatra se da Ajnštajn, koji je umro 1955.
godine, nikom nije rekao za svoju ćerku. Štaviše, tim iza "Projekta
Ajnštajnovi spisi" otkrio je postojanje deteta tek 1986. godine, kad je
pronašao deo njegove prepiske sa Milevom. Pogledajte video: Da li razumete Ajnštajnovu
teoriju relativiteta?
Zajednički dom
Ajnštajn je 1903. godine osigurao
sebi stalan posao u Bernu, a Mileva se vratila iz Srbije i njih dvoje su se
venčali. Naredne godine rođeno je njihovo drugo dete, dečak nazvan Hans Albert.
Njihovo treće i poslednje dete, još jedan dečak po imenu Eduard, rođen je 1910.
godine, nakon što se porodica ponovo preselila u Cirih. "Kad je moja majka
bila zauzeta nečim kod kuće, otac bi ostavljao svoj posao po strani i čuvao nas
satima, dok smo mu balansirali na kolenima. "Sećam se da nam je pričao
priče i često svirao violinu, samo da bi nas umirio", priseća se Hans
Albert, po Ajzaksonu.
Eduard: Fizičko i mentalno loše
zdravlje
Eduardovo rano detinjstvo bilo je
teško: zdravlje mu je bilo narušeno, često je bio teško bolestan i u krevetu
provodio čitave nedelje. Jednom prilikom 1917. godine, kad je dobio upalu
pluća, Ajnštajn je napisao prijatelju: "Stanje mog malog dečaka me baca u
tešku depresiju." Uprkos tome, "postao je odličan đak i posebno se
zanimao za slikarstvo, pisanje poezije i sviranje klavira", prema knjizi
Ajnštajnova enciklopedija (Kalapris, Kenefik i Šulman). Štaviše, Eduard bi se
upuštao u žučne rasprave s ocem o muzici i filozofiji, koje su mu, rekao je
Ajnštajn, pokazale da njegov sin "razbija glavu oko važnih stvari u
životu".
Kraj ljubavi
Kako se fizičar sve više
udubljivao u svoj naučni rad, njegova veza sa Milesvom se dramatično
pogoršavala. Da sve bude gore, upustio se u ljubavnu vezu sa rođakom prvog
kolena Elsom. Porodica je 1914. godine živela u Berlinu, ali je bračna
ozlojeđenost, uglavnom zahvaljujući Ajnštajnovom stalnom prezrivom odnosu prema
Milevi, navelo njegovu ženu da se vrati u Švajcarsku sa decom. Oni su se
razveli 1919. godine, ali je razdvojenost od dece teško padala Ajnštajnu, kaže
Gutfrojnd, tako da je ulagao veliki napor da održi bliski odnos s obojicom
dečaka. "Bio je veoma brižan otac", beleži Rozenkranc. Tokom perioda
kad je to Prvi svetski rat dopuštao, fizičar ih je posećivao; vodio ih je na
odmor, a kad su "dovoljno porasli, zvao bi ih u Berlin da provode vreme
zajedno". Većina onoga što znamo o Ajnštajnovom odnosu sa njegovom decom
je preko obilnog broja pisama koja su razmenili
Većina onoga što znamo o
Ajnštajnovom odnosu sa njegovom decom je preko obilnog broja pisama koja su
razmenili. "Često se dopisivao s obojicom, naročito sa mlađim, dok je bio
tinejdžer." Dopisivanje sa Eduardom, kaže ekspert, bilo je često i na
veoma visokom intelektualnom nivou, a čak su otvoreno kritikovali jedan drugog
za stavove koje nisu delili. "Ajnštajn je izuzetno uživao u njegovim
pismima", ne samo zbog njegovog dara za pisanu reč, već i zbog dubine
njegovih misli.
Ajnštajn mu je 1930. godine
napisao: "Život je poput vožnje bicikla. Da bi održavao ravnotežu, moraš
stalno da se krećeš." Ajnštajnov odnos sa starijim sinom, Hansom Albertom,
možda nije bio toliko buran. Njegov karakter bio je "prizemniji",
kaže Rozenkranc. "On je naginjao praktičnijem u životu, invencijama,
tehničkim stvarima" i to se odražavalo u njegovim igrama sa ocem. Godinama
kasnije, Ajnštajn bi mu pisao ne samo o svojoj teoriji i njegovim pokušajima da
je dokaže, već bi ga i savetovao kako da se zaposli.
Dijagnoza
Eduard Ajnštajn je sanjao da
postane psihijatar i zanimale su ga teorije Sigmunda Frojda. Studirao je
medicinu kad je 1932. godine morao da bude hospitalizovan u jednoj psihijatrijskoj
klinici u Švajcarskoj. Godine 1933, kad je imao 22 godine, postavljena mu je
dijagnoza šizofrenije. "To je duboko pogodilo Ajnštajna", kaže
Gitfrojnd. "Prefinjeniji od mojih sinova, onaj kog smatrao istinskim
naslednikom svoje prirode, razboleo se od neizlečive mentalne bolesti",
glasi jedno od Ajnštajnovih pisama. Suočen 1933. godine s usponom nacizma u
Nemačkoj, slavni naučnik je bio primoran da napusti zemlju i preseli se u
Sjedinjene Američke Države. "Nedugo pre nego što je otišao, Ajnštajn je
poslednji put posetio Eduarda", prema Ajnštajnovoj enciklopediji.
"Otac i sin se više nikad
neće videti."
Tužan kraj
Mileva je bila Eduardova glavna
negovateljica, ali kad su se njegovi simptomi pogoršali - ili kad se ona teško
razbolela - morao je vreme da provodi u psihijatrijskoj ustanovi.
Nakon njene smrti 1948. godine,
imenovan je zakonski staratelj (kog je plaćao Ajnštajn) za brigu o Eduardu. "Mislim
da nije bilo nikakve prepiske između oca i sina tokom tih godina", kaže
Rozenkranc. Po Ajzaksonu, Eduardu nije bilo dopušteno da emigrira u SAD zbog
njegovih mentalnih problema. Poslednje godine proveo je vezan za psihijatrijsku
kliniku, gde je umro od moždanog udara 1965. u 55. godini.
Hans Albert, pionir
Hans Albert, Ajnštajnovo drugo
dete, studirao je građevinarstvo na Švajcarskom federalnom institutu za
tehnologiju u Cirihu. "Moj Albert je postao sposoban čovek od
integriteta", pisao je 1924. godine ponosni Ajnštajn. Hans Albert je diplomirao
1926. godine, a 1936. godine postao je doktor tehničkih nauka. Po savetu oca,
emigrirao je 1938. godine u SAD i nastavio svoja proučavanja putovanja rečnih
taloga. U knjizi Hans Albert Ajnštajn: Njegov život pionirskog inženjera,
Robert Etema i Kornelija Mutel govore o "njegovoj misiji da shvati i
rasvetli složenosti reka".
Njegova proučavanja postavila su
temelje za naše današnje razumevanje kako tekuće vode prenose taloga i 1988.
godine Američko udruženje građevinskih inženjera (ASCE) osnovalo je Nagradu
Hans Albert Ajnštajn u čast njegovih dostignuća. Sajmon Vinčester, u svojoj
knjizi Kraj reke, ističe ključnu ulogu Hansa Alberta u izgradnji "snažne
konstrukcije" koja drži moćni Misisipi pod kontrolom.
Cenjeni profesor
Jednom kad se našao u SAD, Hans
Albert je radio u Poljoprivrednoj eksperimentalnoj stanici Južne Karoline,
nakon čega je usledilo Ministarstvo poljoprivrede, i na kraju profesorka
pozicija na hidrauličkom inženjerstvu na Kalifornijskom univerzitetu u
Berkliju. "Posedovao je retku mešavinu izuzetno sposobnog istraživača,
vanrednog praktičnog inženjera i izvrsnog predavača", kažu univerzitetski
izvori. "Profesor Ajnštajn je bio izuzetno velikodušan sa svojim vremenom,
bilo da je učio svoje brojne diplomce, držao predavanja tokom kratkih perioda
na stranim univerzitetima ili savetovao zemlje širom sveta u rešavanju ključnih
problema taloženja." U pismu iz 1954. godine, Albert Ajnštajn hvali sina,
rekavši da je ovaj nasledio "glavnu karakteristiku moje ličnosti:
sposobnost da se izdigne iznad pukog bitisanja uporno se posvećujući najbolje
što može postizanju opšteg cilja."
Neslaganja
Odnos Alberta Ajnštajna sa
njegovom decom imao je uspone i padove: dok je u nekim pismima bio nežan, u
nekim drugim je zvučao hladno i kao da ih osuđuje. "Kao i svaka porodica,
prolazili su kroz teške periode, ali i kroz dobre", kaže Rozenkranc. "Imao
je neke sukobe sa Hansom Albertom." Kao tinejdžer, Hans Albert je saopštio
ocu da je odlučio da studira građevinarstvo, a fizičar nije bio srećan zbog toga.
Godinama kasnije, usledila bi nova neslaganja: "Ispočetka, Ajnštajn nije
odobravao ženu sa kojom je želeo da se oženi." U ovom slučaju, Mileva se
slagala sa Albertom. Ali Hans Albert ih nije poslušao i 1927. godine oženio se
sa filološkinjom Fridom Kneht. Vremenom se Ajnštajn pomirio sa sinovljevom
odlukom i prihvatio Fridu - koja mu je podarila troje unučadi - u porodicu.
Prema Gutfrojndu, iako su se
posećivali i ostajali u kontaktu, vodili su odvojene živote: Hans Albert na
Zapadnoj obali, a Ajnštajn na Prinstonu i na Istočnoj obali. "Uz to,
Ajnštajn je već zasnovao drugu porodicu, sa Elsom i njene dve ćerke iz prethodnog
braka", kaže ekspert. Posle Fridine smrti 1958. godine, Hans Albert se
oženio biohemičarkom Elizabetom Roboz, sa kojom je ostao do smrti 1973. godine,
pošto je doživeo srčani udar u 69. godini.
Koliko je teško biti sin Alberta
Ajnštajna
Ajnštajn je jednom rekao Milevi
da su "dvoje njegove dece najbolji deo njegovog unutrašnjeg života,
nasleđe koje će nastaviti da živi i kad njegov vlastiti telesni časovnik prestane
da kuca", kaže Ajzakson. Ali biti dete slavnog genija zasigurno nije bilo
lako. Sam Eduard je napisao: "Ponekad je jako teško imati tako važnog oca,
jer se vi onda osećate veoma nevažno." Hans Albert, koji je rođen godinu
dana pre nego što je njegov otac objavio Specijalnu teoriju relativnosti,
jednom je upitan kako izgleda biti sin tako slavnog naučnika. "Bilo bi
beznadežno da nisam još u detinjstvu naučio da se smejem svoj toj napornosti",
rekao je on, pre nego što je objasnio šta je njegovog oca činilo
"izuzetnim". Gutfrojnd, koji je kustos Ajnštajnovih spisa, kaže da
"čovek može da pronađe predivnu i veoma zanimljivu prepisku između brižnog
oca i njegove dece". Tokom godina, fizičar je odao priznanje Milevinoj
"privrženosti" njegovoj deci i koliko ih je dobro odgojila. "Mislim
da nije sebe doživljavao kao sjajnog muža. Mislim da je verovao da je imao više
uspeha kao otac nego kao muž", smatra Rozenkranc.
***
Komentar (mala dopuna
o Lizern)
***
U leto 1897., Mileva i Albert
su bili zaljubljeni; nju to plaši - zbog svog fizičkog nedostatka, ona nije očekivala
ljubav. Pokušala je da pobegne od veze, u
oktobru, odlazi u Hajdelberg - gde studira 1 semestar. Ipak se vraća - u prolеće 1899. - idila
dostiže vrhunac - veza postaje intimna. U vrtlogu protivrečnih osećanja u leto 1900, ona ne uspeva da diplomira
na Politehnici. Albert je ohrabruje da pokuša ponovo. Ne samo da je Albertova
porodica bila protiv braka nego i Milevin otac odbija da je dalje finansira (više
nije bila redovni student). Materijalne teškoće se odrazavaju i na njihovu vezu. U želji da odobrovolji Milevu, Albert je je vodi
na izlet na jezero Komo; Mileva uskoro otkriva da je u drugom stanju; ipak nastavlja
da sprema diplomski, ne uspeva da diplomira ni u avgustu 1901. Vraća se roditeljima
u Vojvodinu i tu se porađa u januaru 1902. Posle šest meseci, Mileva napušta
bebu-Lizern, ostavlja je roditeljima da bi se vratila Albertu. Ima problem sa
vizom Švajcarske, ona i Albert se sele iz stana u stan, to traje sve do oktobra
iste godine, kad umire Albertov otac - na samrtnoj postelji odobrio je brak - da bi se
situacija sa vanbračnim detetom regulisala. U leto 1903. Lizern dobija šarlah
(u to vreme mnoga deca su umirala); od tada se Lizern gubi svaki trag;
najverovatnije da je umrla od šarlaha.
Zoran Stokić
25.03.2021.
Нема коментара:
Постави коментар