Sedam decenija od
čuvene slike – nametljivi foto-reporter i genijalni Ajnštajn
SCITECH Autor:DW14. mar. 2021
Pre tačno sedamdeset godina snimljena je jedna od najčuvenijih fotografija svih vremena. Ona je rezultat susreta nametljivog foto-reportera i genijalnog profesora Alberta Ajnštana kojem je tog dana bio rođendan, piše DW. Bio je 14. mart 1951. Albert Ajnštajn je tog dana navršio 72 godine. Čuveni fizičar, koji je rođen u nemačkom Ulmu, živeo je godinama u Sjedinjenim Državama i radio na Institutu za napredne studije u Prinstonu. Tu su u njegovu čast organizovali proslavu rođendana.
Kada je posle svečanosti izašao
sa Instituta, napolju su ga vrebali foto-reporteri. Hteli su da čuju poneku
anegdotu svetski poznatog profesora o situaciji u svetu i snime savršenu
rođendansku fotografiju. Ajnštajn je bio umoran od svih rođendanskih govora i
gužve, a medijsku radoznalost svakako nije voleo. Samo je hteo da ode. Ali nije
mogao. Sedeo je na zadnjem sedištu limuzine, stešnjen između bivšeg direktora
Instituta, Frenka Ejdelata i njegove supruge Meri. „Dosta je, dosta je“, kažu
da je to govorio reporterima, ali ga nisu ostavili na miru. „Hej, profesore,
nasmešite se za rođendansku fotografiju!“, dobacio mu je jedan od njih. Ajnštajn,
nekonvencionalni slobodoumni čovek, napokon plazi gnjavatorima jezik. Priliku
je dočekao fotograf Artur Sas, i pritisnuo okidač aparata. Ta fotografija će
obići svet.
Ajnštajnu se dopala
fotografija
Rasejani profesor za razbarušenom
kosom i ležernom odećom, koji često zaboravlja da obuje čarape, i čiju teoriju
relativnosti sve do danas jedva da neko razume, još za života je pretvoren u mit.
Kultna fotografija mu je podarila status ikone popularne kulture. Ali nije
fotograf učinio fotografiju slavnom, već sam Ajnštajn. Njemu se ona dopala,
naručio je brojne kopije, izrezao je tako da se više ne vide njegovi saputnici
u automobilu već samo njegov lik sa isplaženim jezikom. Tu fotografiju je poslao prijateljima,
kolegama i poznanicima. Pred poslednjom prijateljicom Johanom Fantovom rado je
koketirao ulogom autsajdera. Navodno joj je poverio: „Isplažen jezik pokazuje
moj politički stav.“
Ajnštajn o ljudskoj
gluposti
Pošto je bio jevrejskog porekla,
Ajnštajn je po dolasku nacista na vlast napustio Nemačku. Znao je kako izgleda
lov na veštice, kad država uzme na zub jednu grupu ljudi. Zbog toga nije mogao
da odobri lov na navodne komuniste koje je inicirao fanatični antikomunista,
američki političar Džon Makarti. Mnogi političari, intelektualci i umetnici su
optuženi da su „neamerički“. „Vladavina glupana se ne može prevazići, jer ih je
tako puno, a njihovi glasovi se broje kao i naši“, smatrao je Ajnštajn. I još
jedna misao navodno potiče od njega: „Dve stvari su beskonačne. Univerzum i
ljudska glupost, ali kod univerzuma nisam sasvim siguran.“ Ajnštajn je toj
gluposti suprotstavio svoju genijalnost i – svoj isplažen jezik. Danas ga
možemo videti u milionima kopija, na posterima, majicama, razglednicama,
šoljama i muralima. Genijalni profesor i u današnjim generacijama ima brojne
fanove.
***
Komentar
***
Stvaranje naučnih teorija se bitno
razlikuje od čina otkrića u zanatstvu, primenjenim naukama, svakodnevnom životu
i tsl. To je zato što naučne teorije nisu neko prosto odražavanje sveta koji
nas okružuje, već predstavljaju organizovanje i strukturiranje tog sveta uz
pomoć principa i formi koji sami po sebi nisu empirijski dati. To
strukturiranje se odvija u logički neuhvatljivom psihološkom bljesku
"logike otrića", uz istovremeno dejstvo razuma, i ono naučniku
omogućuje da "rasuđuje unazad", nešto nalik
"retrodedukciji" ili vraćanju filma unazad. Geniji poput Ajnštajna,
Njutna, Darvina, Herca... nisu na početku, nego na kraju dugog evolutivnog
razvoja nekog strukovnog lanca! Geniji su ljudi sinteze - sintezom se delovi
slažu u nove sadržaje. Odlični poznavaoci svojih struka, oni su do najsitnijih
detalja upoznati i sa delima svojih prethodnika. Trenutak stvaranja u baznim
naukama pri izumevanju novih teorija jednak je činu stvaranja u umetnosti, on
je neponovljiv, on se ne može naučiti, još manje se može ukrasti, plagirati i
tsl.
*
Da, tako je - sasvim slučajno -
kao što to obično biva u našim životima, nastala jedna od najpoznatijih
fotografija. Tu sam sliku prvi put video na vratima kabineta dr Dragog
Radojevića; Dragi nam je držao vežbe iz "Teorije relativnosti" na PMF
u Bg, a predavanja legendarni: prof Tatomir Anđelić, prof Ilija Lukačević i
prof Marko Leko. Četiri srednjoškolca su došlo na PMF da studiraju “Teoriju
relativnosti” jer su tada na TV i dnevnim novinama od vrsnih stručnjaka;
Anđelića, Jugina, Ajdačića, Mlađenovića, Zvonka Marića (đaka Hajdelberga,
Kenbridza, Kopenhagena...) mogli slušati o letovima na Mesec, paradoksu
“blizanaca” i tsl. pa su đaci poželeli da se “integrišu” u svet nauke. Naša pak
deca već 30 g na tim medijima mogu slušati o problemima: starleta, huligana,
“tabanja”, “klanja i ubijanja”....
Zoran Stokić
17.03.2021.
Нема коментара:
Постави коментар