Vlada Srbije usvojila Predlog zakona o muzejskoj delatnosti
KULTURA Autor:Beta11.
mar. 202116:56
Izvor: Shutterstock
Vlada Srbije
usvojila je Predlog zakona o muzejskoj delatnosti kojim se kako je navedeno,
stvara pravna osnova koja će obezbediti potpunu zaštitu i očuvanje muzejske
građe kao pokretnih kulturnih dobara na jedinstven način. Kako je saopšteno
posle sednice vlade, oblast muzejske delatnosti biće prvi put definisana
specijalizovanim zakonom, pošto je do sada bila regulisana Zakonom o kulturnim
dobrima iz 1994. godine. „Donošenje zakona je ključni uslov sistemskog pristupa
i uređenja oblasti zaštite pokretnih kulturnih dobara – muzejske građe na
sveobuhvatan i svrsishodan način. Predlog zakona definiše obaveze muzeja i
osnivača muzeja, poboljšanje uslova za rad muzeja kako bi mogli da se punim
kapacitetom posvete zaštiti pokretnih kulturnih dobara i reguliše centralne i
matične funkcije muzeja“, piše u saopštenju.
Vlada je donela i Odluku o proglašavanju stare i retke bibliotečke građe za kulturno dobro od izuzetnog značaja. Tom odlukom je, kako je saopšteno, 720 starih rukopisnih i štampanih knjiga nastalih u periodu od 15. do 19. veka, dobilo najveću katogorizaciju u pogledu zaštite. „Na ovaj način biće stvoreni uslovi za njihovu potpuniju pravnu i tehničku zaštitu (konzervacija, restauracije, mikrofilmovanje), za dalje proučavanje i objavljivanje rezultata tih istraživanja, kao i za priređivanje fototipskih izdanja najvrednijih dela“, stoji u saopštenju. Vlada će tu odluku uputiti Skupštini Srbije, koja proglašava kulturna dobra od izuzetnog značaja.
***
Komentar
***
Sirotinjski krpež,
kad u Srbiji elita ne želi da uči na greškama. Kako je nastala današnja Evropa?
I na trgovačko – bankarskom kapitalu; crkva prvo trgovce smatra zelenašima;
bili su ljudi sa kesom oko vrata; kesa ih vuče u pakao. Od 12 veka crkva menja tu
sliku; ako bi trgovci radili za opšte dobro, vrata raja se otvaraju. U Sijeni,
Libeku, Kelnu, Brižu, Veneciji,..., trgovci počinju da grade prve gradske
bolnice, pomažu gradnju crkava, gradskih većnica a počinju da grade svetovne
škole. Trgovina je skopčana sa rizicima, slučajnostima, bez “dobrog računa”
nema uspešnog poslovanja. Fibonači je 1202 napisao računicu za trgovce “Liber
abcci”. Korporacije trgovaca su već toliko uspešne, da je posle “svetih”:
Jerusalima, Rima, Carigrada - i Keln od 12. veka postao “Sveti - Keln”. Trgovci
postaju mecene čak i umetnika, plaćaju prvog modernog slikara Đota. Gradski
kapital i način života postaju ravnopravni konkurenti plemćima i crkvi. Za
razliku od drevne Kine, Indije, Vitantije, trgovački je kapital u gradovima Zapada
pomoću gradskih škola, gradskih uprava, liberalizacije načina života stvorio
predpostavke za pojavu - sloboda - koje će omogućiti nastanak nauke - put ka
današnjici. A mi kako smo zidali i oslikali u 21 veku crkvu na Vračaru i
spomenik Nemanji? Privatnim novcem, uspešnih građana? Ne, na stari despotski
način zidala ih država od poreza sirotinje raje. Tako je i sve ostali u nas.
Biti uspešan narod znači nikada ne
ispasti iz koloseka savremenosti. Mi smo iz tog koloseka savremenosti ispali
već izborom Nemanjića koji nisu izabrali grad i gradsku kulturu, već Vizantisku
despotsku (kako despot kaže). Srednjovekovni
evropski grad je "stanje duše" (Lopez). Predmet divljenja
Evropljanjina (u srednjem veku) bili su gradovi. Za razliku od antičkih sada je
grad u centru imao tržnicu, ekonomsku delatnost; divili su se trgovcima i
zanatlijama ali i umetnicima koju su
uradili gradske spomenike, divili su se
crkvama, školama, kulturi - iako su na
pečatima grada stajale zidine i kapije grada. Grad je po tradiciji bio opasan
zidinama, mada se težište rata pomerilo ka vlastelinskim zamkovima. Srednjovekovni
su gradovi razvili ideje Aristotela i Cicerona da grad ne čine zidine već ljudi
koji u njenu žive. Bila je to planska izgradnja gradova, briga o otpadnim
vodama, kanalima, kišnim kolektorima, ulicama; „male su ulice nepoželjne jer su
đavolja rabota“, „veliki trgovi su rajska stvar“, ulice se popločavaju, trgovi
dobijaju umetničke spomenike...Grofovi i biskupi im dodeljuju povelje slobode,
građani mogu sami da biraju upravu grada, učestvuju u organizaciji života u
njemu, kroz “juriste” ljude od zakona, preko komuna, a tu započinje i gradski “porez” “glavarina”.
Zoran Stokić
11.03.2021.
Нема коментара:
Постави коментар