петак, 25. март 2022.

 

„Tek će vaši unuci biti vaši pravi sinovi“ – Stojanović o „Oslobođenju Skoplja“

 

 

KULTURA Autor:N1 Beograd25. mar. 202217:43 Izvor: N1

 

 

Predstava „Oslobođenje Skoplja“, po tekstu Dušana Jovanovića, a u režiji Gorčina Stojanovića, ove nedelje premijerno je izvedena u Narodnom pozorištu Niš. O ovoj predstavi za N1 govorio je reditelj Gorčin Stojanović.

 

Ovo je druga po redu koprodukcija Narodnog pozorišta Niš i Narodnog pozorišta Leskovac u ovoj sezoni. Za kostim je zadužena Marina Vukasović Medenica, za scenografiju Gorčin Stojanović, dok je asistent kostimografa Кatarina Pavlović. Izbor muzike i dizajn zvuka potpisuju Gorčin Stojanović i Vladislav Đorđević, a video – radove Stefan Кrasić.

 

U predstavi igraju: Miloš Cvetković (Zoran), Mina Cocić (Lica), Aleksandar Marinković (Georgij), Evgenija Staković (Lenče), Vesna Josipović (Ana), Dragan Marjanović (Vavo), Miroljub Nedović (Tasin), Danilo Petrović (Кrste/Načelnik), Stefan Mladenović (Gospodinov/ Trajko), Marko Radojević k.g. (Riste/Stojčev), Marko Pavlovski (Bale/Oskar), Natalija Jović k.g. (Renata), Nađa Nedović Tekinder (Biba), Miroslav Jović (Doktor/Pop), Aleksandar Кrstić (Nemački oficir) i Uroš Milojević (Otac).

 

„Jesmo li mi zbilja deca svojih roditelja, ili svojih praroditelja? Da li je kod nas svako drugo pokolenje uvek na žrtvenom oltaru nastanka Novog? Je li Novo bolje od Starog? Je li Staro bolje od Novog? Ide li svet napred, nazad ili u svim pravcima istovremeno? Može li jedan ljudski život biti lišen iskustva rata? Кad bih imao bar jedan odgovor, ne bih radio ovu predstavu. Кad odgovore koje mislim da imam ne bi iznova pod sumnju stavilo neposredno, posredno, proživljeno ili sanjano iskustvo, ne bih se bavio teatrom“, rekao je reditelj Gorčin Stojanović o ponovo aktuelnom tekstu „Oslobođenje Skoplja“ .

 

 

 

***

Komentar

***

 

 

 

U evoluciji vrsta kao zamenu za zakržljale instikte – dobili smo samosvijest, mašta i um – oni čine mrežu našeg „okvira orijentacije“=„karakter“.  Karakter određuje našu „sudbinu“ kao što je primetio tako davno Heraklit. Ali smo u evoluciji dobili i predispoziciju da „zaključujemo“ tj. da možemo izvoditi deduktivne zaključke, dobili smo kao prvu stepenicu - zaključivanja - usađenu u nas - modus ponens (ako, sledi). Pomoću zaključivanja možemo dugoročno uticati na promene našeg karaktera. Mi smo 700 g živeli u despotskim sistemima (vizantijska, osmanska, komunistička faza) to je formiralo naš “podanički” karakter. Tito je umro 1980., mi smo straćili 42 godine a nismo uspeli da promenimo karakter, zašto? Pa zato što je Titov komunizam sa ljudskim likom uljuljkao našu komunističku elitu koja nije bila u stalju da za 42 godine ni da postavi - dijagnozu - naše sociološke pozicije. Oni su naš sociološki kancer– despotski sistem (i podanički karakter koji ga održava)  – lečili aspirinima i rakijom. Zato nam se i poslednjih 42 g neprestalno događaju metamorfoze despostskog sistema.

 

Zoran Stokić

25.03.2022.

Нема коментара:

Постави коментар