Slučaj Vil Smit – nova hipokrizija Holivuda
SHOWBIZ Autor:Pavle Jakšić31. mar.
202209:3041 komentara Izvor: Robyn Beck / AFP
Kako je najnoviji incident sa Vil
Smitom u ulozi nasilnika dodatno urušio kredibilitet dodele Oskara i Akademije
filmskih umetnosti? Teško da je ikoga mimoišla vest o šamaru kojim je glumac
Vil Smit počastio svog kolegu Kris Roka. Za samo dva dana ovaj snimak je na
Jutjub kanalu „Gardijana“ pogledalo preko 80 miliona ljudi, dok se na Tviteru
jedva pronašla po koja vest o ratu u Ukrajini od mnoštva mimova i komentara.
Ovaj šamar koji je valjda samo
vrhunski komičar mogao da obesmisli i tako dostojanstveno primi, zapravo je
više pocrveneo Holivud i filmsku industriju, nego obraz Kristofera Džulijusa
Roka, kako je miljeniku smeha iz Južne Karoline puno ime i prezime.
Podsetimo se, Kris Rok je izneo
neukusnu šalu na račun supruge Vila Smita, Džejde, a koja se ticala njene
frizure, koja mu je poslužila da napravi paralelu sa njenom potencijalnom ulogom
u nastavku filma Dži Aj Džejn (pošto pati od alopecije, kosa joj je potpuno
obrijana, što je poslužilo Roku za aluziju sa filmom iz 1997. sa Demi Mur u
glavnoj ulozi). Da li je znao istoriju njene bolesti ili ne, više nije ni
bitno.
Koliko god šala bila van konteksta
uljudnosti i pristojnosti, Vil Smit je očigledno zaboravio da nije u vesternu,
u kojem čim vam nešto zasmeta to rešite dvobojem na sred prašnjave ulice. U 21.
veku ukoliko vam se nečiji komentar ne dopadne, ne možete nekoga da prebijete.
To su neke "sitnice" koje bi čoveka trebale da razlikuju od
životinja, na njegovom putu ka civilizovanosti.
Bilo kako bilo, Rokov komentar bio je
dovoljan Smitu da ustane iz svoje stolice, i udari ga toliko jako, da je
mikrofon jedva podneo svu količinu primljenih decibela.
Činjenica da se publika u tom momentu
samo nasmejala, govori koliko je sam Holivud tanka granica između jave i sna,
sa ogromnom sivom zonom, čije je najveća skorašnja perjanica bio Harvi
Vajnstin, čija su dela pokrenula kampanju MeToo (koja je postala društveni
pokret protiv seksualnog zlostavljanja i seksualnog uznemiravanja na taj način
što ljudi objavljuju navode o seksualnim zločinima. Nakon razotkrivanja brojnih
optužbi za seksualno zlostavljanje protiv Harvija Vajnstina u oktobru 2017,
pokret je počeo da se širi viralno kao hashtag na društvenim mrežama).
Po sistemu "evo vuka evo vuka", i priče o Crvenkapi, svima u sali je bilo najkomfornije da poveruju da je sve samo šala, dok Vil Smit nije počeo da urliče iz svoje stolice u koju se vratio. Osmehe su zamenile konsternirane mimike i neprijatnost. Kao u filmu The Beach sa Leonardom Di Kapriom, kada se u toku proslave na plaži, odstranjuje momak kojeg je napala ajkula, jer bi njegova noga koju je počela da zahvata gangrena pokvarila party, tako je i cenjena holivudska gospoda poželela da je sve samo jedan nepotreban skeč. A šta je film ako ne život iz koga su izuzeti dosadni detalji, što reče Hičkok. Tako je i ovaj, poželeli su, mogao samo da se edituje, pa da svi krenu da njupaju gambore i piju šampanjac.
Tako je godinama funkcionisalo i sa
seksualnim napastvovanjima, mobingom i ucenama u Holivudu. Svi su sve znali,
ali niko nije želeo da bude mizantrop. Ulozi su bile i jesu uloge, produkcija,
reklame, pare, pare i pare, i na kraju naravno šampanjac, kojim se kompletna
sreća zaliva i zaokružuje.
U sred tobožnje borbe protiv nasilja,
Holivud je Oskara dao čoveku koji je u tom momentu zaposlenog radnika Akademije
udarcem izuo iz cipela, a potom je nakon primopredaje zlatne statue dobio stojeće
ovacije od svojih kolega!?
U svom prvom zvaničnom komentaru
Akademija se uopšte decidirano nije dotakla ovog čina (i sam Vil Smit se u
prvom obraćanju uopšte nije niti izvinio, niti pokajao), da bi tek nakon
pritiska javnosti naknadno i zakasnelo krenula da "razmatra neprihvatljivo
ponašanje". Tada se i Smit pokajao, verovatno kada je shvatio da mu je
figura od 3.8 kilograma zbog nasilja ugrožena, ali ne propisima i kodeksima
filmske akademije, već lupom javnosti.
Pošto inače na dnevnom nivou i ovde i
u svetu možemo da svedočimo koliko nasilnici i nasilje preuzimaju društvene
tokove, Holivud je dao sjajan omaž kompletnom sunovratu i te institucije, ali i
savremenog sveta. Jer kada pred milionskim auditorijumom možete da tučete
ljude, zamislite šta je sve moguće kada se kamere ugase.
Ali da li će šamar imati trajni
uticaj? Da li bi to moglo da naruši imidž Oskara ili Akademije?
To se čini malo verovatnim, jer su
Oskari već naglo pali kao kulturni događaj u svesti većine javnosti.
Hipokrizija Holivuda kao da je postala opšte mesto. Gledanost ceremonije u
nedelju uveče porasla je za 56% , tačnije 15,3 miliona ljudi je gledalo dodelu,
u odnosu na 9,8 miliona za katastrofalno izdanje iz 2021. Ali ovo je i dalje
drugi najmanji broj gledalaca u istoriji Oskara.
Primera radi, prosečna NFL utakmica sredinom
sezone američkog fudbala ima 17,1 miliona gledalaca. Ali sudeći po načinu na
koji Akademija komunicira kompletnu priču i kanališe kontrolu štete, verovatno
smatra da bi ova Kris Rok saga mogla da napumpa nešto više dodatnog
interesovanja za sledeću godinu. Hleba i igara, a za nasilje, ko mari, njega
već ima i previše, što bi oni morali da glume moralne čistunce.
Jedini benefit bi mogao da izvuče Kris
Rok, i to zasluženo. Svojom trezvenošću je kako tako spasao dignitet nečega što
sve više pocinje da liči na cirkus, a ne mesto iz kojeg se generiše kultura,
kreacija, i stil. A da ne govorim o vrednostima.
Prodaja ulaznica raste za njegovu
stand-up turneju, koja kreće već 31. marta u Bostonu. I dalje čekamo odluku
Akademije, da znamo da za sledeći Oskar spremimo kokice kao pred boks meč.
Možda bi menadžersku palicu trebali da daju Dejna Vajtu iz UFC-a, borilačke
organizacije, on će to da odradi daleko profesionalnije i suptilnije.
***
Komentar
***
“Vrlina je“, kaže nam Aristotel, „kada
se strasti ponašaju prema umu”; u moralne vrline on ubraja plemenitu
velikodušnost i razboritost – da vladate sobom. Da je Smit „vladao sobom“ on je
mogao da dođe na pozornicu uzme mikrofon i kaže, na primer, da nije uredu da
program dodele oskara vodi čovek koji se „ruga“ nečijom bolesti (ili ruga
nečijem fizičkom izgledu) – te da „nema nameru da primi oskar iz ruku takvog čoveka“; zatim siđe sa pozornice. Pojava
ovakvih i sličnih „agresija“ svuda oko
nas (ovih meseci) mogla bi da se razume
ne samo kao nedostatak građanske kulture, već i kao „umor“ – atak na
našu psihu – koji je sa sobom donela dvogodišnja pandemija covid virusa (non
stop vanredno stanje) te strah od smrti. Još je Tukidit (koji je preležao kugu)
detaljno opisao kako je strah od smrti izgledalo
u antici - “...svuda su bila tela umrlih. Nastala je potpuna zbrka svih
pogrebnih obreda; živi su sahranjivali mrtve najbolje što su mogli.
Neki ljudi, u čijim je porodicama bilo toliko mrtvih da više nisu mogli platiti
troškove sahrane, služili su se najbestidndjim varkama...U tome ih
nije mogao sprečiti
nikakav strah od božih ili
ljudskih zakona. Sto se tiče bogova, činilo se da je rezultat isti, bez obzira
na to da li im se iskazuje dužno poštovanje ili ne, jer videli su svi da umiru
i dobri i zli. Niko se nije bojao da će ga zbog kršenja ljudskih zakona neko
pozvati na mu položi račune...“
Zoran Stokić
31.03.2022.
Нема коментара:
Постави коментар