Serija "Squid Game" je ogledalo društva?
Najgledanija
Netfliksova serija ikada sada je "Squid Game". U čemu je tajna? Teško
da je samo do krvi. Biće da ima nešto u životu, ali i Južnoj Koreji što seriju
čini magnetnom za gledaoce.
IZVOR: DW
SUBOTA, 16.10.2021. | 10:02
Jedna stvar
je zajednička siromašnim i bogatim ljudima, kaže se u "Igri lignje"
("Squid Game"): ne uživaju u životu. Jedni jer ne mogu da skrpe kraj
s krajem, a drugi jer se dosađuju u izobilju. Zašto ih onda ne spojiti?
I tako
"Squid Game" organizuju veoma bogati, koji iz razonode pozivaju
stotine gubitnica i gubitnika. Onda ih vode kroz šest rundi igre. Svako ko ne
prođe rundu biće "diskvalifikovan" – pogubljen. A pobedniku se smeši
milionska novčana nagrada.
Radnja
najuspešnije serije u istoriji Netfliksa bazirana je na jednostavnoj dečijoj
igri, samo na život i smrt. Bilo da se radi o igri u kojoj svako ko se u
pogrešnom trenutku mrdne biva upucan u glavu, ili nadvlačenju konopca gde
gubitnički timovi u jezivoj tišini padaju u ponor – na kraju se više računaju
perfidni psihološki trikovi, kojima igračice i igrači moraju da prođu runde
"Squid Game".
Brutalno i neizdrživo
Serija je
katkad toliko jeziva da neki sa slabijim želucem prestaju da je gledaju. Ko
izmišlja ovako nešto? To je korejski reditelj i scenarista Hvang Duang Hjuk. On
je imao spremnu priču još 2008, ali je s njom samo obijao pragove. Niko nije
hteo da se upusti u snimanje, a svim potencijalnim producentima je bilo previše
brutalno i nerealno.
Hvang Duang
Hjuk ispiračo je Volstrit žurnalu da je tada, da bi preživeo, morao čak da
proda svoj laptop. Pandemija je toliko produbila jaz između bogatih i
siromašnih da je to postala salonska, sveprisutna tema, kaže Duang Hjuk.
"Svet
se promenio. U odnosu na to kako je bilo pre deset godina, sve što se u ovoj
seriji događa je za današnje ljude veoma realno", kaže reditelj ove hit
serije.
Ogledalo
društva
Prošle
godine je korejski film "Parazit" osvojio Oskara. I u ovom filmu je
takođe centralna tema struktura korejskog društva. Možda je međunarodni uspeh
ovog filma doprineo što je "Squid Game" startovala tako dobro.
Zapravo
neslućeno dobro – sa odavno prevaljenih sto miliona gledalaca, to je
najgledanije Netfliksova serija ikad. U više od 90 zemalja je dospela na prvo
mesto po gledanosti na ovoj striming-platformi. Neki bi se setili takođe
južnokorejskog muzičkog hita "Gangnam stajl" koji je pre par godina
zaludeo planetu i postao najgledaniji spot na Jutjubu.
Sulgi Li,
stručnjak za film i medije na Slobodnom univerzitetu u Berlinu, smatra da
serija neobično jasno prikazuje probleme društva u Južnoj Koreji. "Radna
mesta se ukidaju, strani radnici se eksploatišu i obespravljuju, hijerarhijska
struktura postaje očiglednija. U toku pandemije se izveštavalo o povećanoj
stopi samoubistava ljudi koji su jednostavno propali kroz pukotine socijalnog
osiguranja. Mislim da su slične globalne tendencije u Koreji još izraženije.
Uklapa se
što su igračice i igrači u seriji iz svih društvenih miljea: otpušteni radnici,
izrabljivani Pakistanci, nekadašnji elitini student, žena koja je izbegla iz
Severne Koreje, lekar koji je pogrešno lečio pacijenta i naravno gangster. Niko
od njih "napolju" nema više nikakve šanse, jer društvo je brutalno
prema gubitnicima.
I zbog toga
skoro svi koji su preživeli prvu rundu, dobrovoljno idu dalje. Kako se kaže na
jednom mestu u seriji: "Postoje dva pakla. Gori se zove – stvarnost."
Nasilje
nije najbrutalnije
Ima kritika
na račun "Squid Game" zbog drastičnih scena nasilja. I to iako
nasilne orgije u popularnim filmovima i serijama nisu ništa novo. Počnimo od
filmova Kventina Tarantina, pa sve do veoma uspešne seriji "Igra
prestola" (2011-2019).
Zaista
brutalno u seriji je, kaže Li, to što se jednostavne dečije igre pretvaraju u
krvavi pir – na igralištu, ispred zidova oslikanih oblačićima…
"Veoma
jednostavan, ali efikasan trik je što se serija oslanja na arhaične dečije igre
poput klikera ili natezanja konopca, i što nasilje eskalira upravo iz tih
igara. Nije sâmo nasilje, već je napetost između igre i nasilja ono što je
najinteresantnije u seriji", dodaje naš sagovornik.
Zašto je
"Squid Game" tako popularna posebno kod mladih, za Lija je očigledno:
mnogo toga podseća na strukturu računarskih igara. Tu je brojanje mrtvih,
sakupljanje trofeja i poena, tu su nivoi. Ako savladaš jedan nivo prelaziš na
drugi.
Zavisnici
od serija često mogu da predvide šta će se u narednom trenutku dogoditi. U
"Squid Game" to ne uspeva uvek. Scenarista Hvang Duang Hjuk istresao
je dosta iznenađenja.
Pri tom
gledaoci teško da mogu da se identifikuju sa nekim od likova. Runde igre
zahtevaju uvek nove timove – ako su neki u jednoj rundi morali da se drži
zajedno, u sledećoj postaju smrtni protivnici. Ovde niko nije siguran. Jer,
najjači mogu postati najslabiji i obrnuto.
Drastičan
način na koji je ispričana ova priča svakako treba zahvaliti kulturnoj i
političkoj pozadini Južne Koreje. "U Koreji ima mnogo protivrečnosti
između tradicije i modernog vremena", kaže Sulgi Li. "A te brojne
konfliktne zone su za filmove i serije veoma interesantne. Zbog toga se priče
pričaju radikalnije. Jer, u društvu vlada stalna napetost."
***
Komentar
***
Oni koji
brane tezu da "filmovi - klanje ubijanje" (mediji) ne vode ka
eskalaciji nasilja, smanjenju empatije, polaze od netačne slike da su "ti filmovi"
umetnost! (?) Umetnost je mimeza – oponašanje – imitacija – umetnost nije
nikakv izveštaj o stvarnosti, nego je prikazivanje neke (primerene) mogućnosti,
koja bi mogla biti stvarnost ali kao ni pesništvo nije stvarnost. Homo sapijens
ima predispoziciju za "učenje" pomoću simboličke kulture on pokušava
da preživi prirodne turbulencije gradeći ekološke niše. Ali kako nije moguće
predvideti rast znanja kao ni anticipirati posledice novih slučajnih otkrića za
ljude je "budućnost" uvek otvorene – neizvesna - nije predvidljiva –
to nas tera da se razvijamo – to je preduslov mišljenja i našeg opstanka.
Međutim prvi put u istoriji Hom sapijensa se dogodilo to da je - virtuelni
sajber-svet, igre, interenet, surfovanje, Tv,.., POSTAO STVARAN - mediji su stvorili
stvaran svet u kome nema neizvesne budućnosti - i nove generacije više nisu u
stanju da mu se OTRGNU (počeli su da oponašaju taj stvarni svet) – tako one
gube orjentaciju i kompas za kretanje u stvarnom svetu. Zarobljeni su u sajber
stvarnom svetu – nisu u sanju da "razbiju ogledalo"; nešto od ovoga
je pokazano u filmu "Trumanov šou". Život kao igra, zabava, gde
empatija teži nuli – prava biološka involucija.
Zoran
Stokić
17.10.2021.
Нема коментара:
Постави коментар